idoli...ikone...posteri...salvete...

gost 15307

Legenda
Poruka
56.095
evo, bas gledam komemoraciju Michaelu Jacksonu...
nevjerojatno; ispade da su tuzniji...stvarno, istinski...najstrasnije...
fanovi (oni...opsesivni...) nego njegova obitelj i prijatelji...
(mislim, fanovi to bas...drasticno pokazuju...)
mada, kad coek razmisli to i nije cudno
fanovi jesu izgubili nekog...nesto znacajno...
ono sto mene zanima je kako stignes dotle;
da najiskrenije tugujes za likom sa postera...da ti je to toliko...bitno? :eek:
 
moguce, al pazi ima ljudi koji djeluju sasvim normalno...
funkcioniraju super i tako...
a onda shvatis da obozavaju...nekog...nesto do...patologije..
i ne pricam o klincima (to je valjda normalno, donekle, u tijekom odrastanja...)
vec o odraslim ljudima...

ma, more bit da je ovo ipak za Psihologiju, a?
 
Da..zanimljiva tema..izrazi želju, može da ostane ovde a mogu i da je prebacim gde poželiš..
Izgubiti idola,nekog sa kim si se identifikovao bi značilo isto kao da posle njegove smrti
gubiš deo sebe..koliko je to patologija, pitanje je..mislim da je čak odsustvo idola u današnjem društvu
veliki problem, mladje generacije nemaju idole a idoli mogu da budu i pisci, umetnici..hmm..
..vrlo zanimljivo..
 
moguce, al pazi ima ljudi koji djeluju sasvim normalno...
funkcioniraju super i tako...
a onda shvatis da obozavaju...nekog...nesto do...patologije..
i ne pricam o klincima (to je valjda normalno, donekle, u tijekom odrastanja...)
vec o odraslim ljudima...

ma, more bit da je ovo ipak za Psihologiju, a?
shupljikavi se ljudi pune na razlicite nacine
sto je ekstremnija potreba, ekstremnija je... kolicina materijala za punjenje
 
Ako ti se svidja necije delo logicno je da ti se i on svidja.Nisam bas siguran da se moze nazvati patologijom.Generalno.Ima bolesnika,naravno....

pa sad...evo, meni Klarkovi romani, price...super...
kad je umro svijet je izgubio sjajnog pisca,
ali ne mogu reci da
sam sjedila i plakala...mislim, nije to ta vrsta emocije....koju vidim kod ovih ljudi...

cak ne mogu reci ni da mi se narocito....svidjalo ono sto sam znala
o njemu kao covjeku...tj. nije mi se svidjalo, ali to
njegova djela ne cini nista manje...fenomenalnim...u MOJIM ocima
 
Moja koleginica je dan-dva posle njegove smrti istetovirala inicijale M J na levoj podlaktici.
Danas sam je video kako sedi i place, otisla je ranije kuci.
Ona je osoba koja cesto place, ima neki problem.
Pomalo me podseca na likove iz X factor-a kojima se svet srusi kada ne prodju na audiciji.
Definitivno headcase.
 
da, iz našeg ugla to izgleda čudno, a bogami ponekad i kvalifikukemo ljude koje ne razumemo kao poremećene i izmeštene od stvarnosti. činjenica komercijalizacije smrti popularnih ličnosti nije nešto što nas iznenađuje, mene ne fascinira obim trgovine suvenirima koje se danonoćno prave i ne mogu da zasiste tržište. ne radi se o prostoj projekciji nego o identifikaciji sa popularnim ličnostima. ako te idetifikacije nema u prirodnom okruženju porodice u najranijem detinjstvu, onda se dešava nešto što je za mene zagonetka i sam ne razumem takav jedan intimni odnos sa totalnim neznancem.
no, ne radi se o nekome anonimnom, radi se o popularnoj ličnosti, a izbor nikad nije slučajan.
mene je fascinirao broj samoubistava nakon džeksonove smrti. prvo samoubistvo je počinio neki mladić, ne baš klinac, koji je toliko kopirao svog idola da je pratio i tačno radio identične operacije. sa humanističkog stanovišta osuđujemo samoubustvo kao besmisleni čin, ali dobar broj psihologa ne osuđuje počinioce, jer je to izbor, iako konačan, on je definitivan i slobodan izbor pojedinca. deluje prilično zabrinjavajuće ovakav stav, al to je tako.

kroz idole, obožavaoci projektuju svoje prirodne motive, želje i psihološke potrebe. to je neka vrsta psihološkog zadovoljenja. u tome postoji svrha za te ljude i gubitak onoga sa kim se identifikuju ostavlja nerešiv prazan prostor i besmislenost daljeg življenja....
 
Poslednja izmena:
da, iz našeg ugla to izgleda čudno, a bogami ponekad i kvalifikukemo ljude koje ne razumemo kao poremećene i izmeštene od stvarnosti. činjenica komercijalizacije smrti popularnih ličnosti nije nešto što nas iznenađuje, mene ne fascinira obim trgovine suvenirima koje se danonoćno prave i ne mogu da zasiste tržište. ne radi se o prostoj projekciji nego o identifikaciji sa popularnim ličnostima. ako te idetifikacije nema u prirodnom okruženju porodice u najranijem detinjstvu, onda se dešava nešto što je za mene zagonetka i sam ne razumem takav jedan intimni odnos sa totalnim neznancem.
no, ne radi se o nekome anonimnom, radi se o popularnoj ličnosti, a izbor nikad nije slučajan.
mene je fascinirao broj samoubistava nakon džeksonove smrti. prvo samoubistvo je počinio neki mladić, ne baš klinac, koji je toliko kopirao svog idola da je pratio i tačno radio identične operacije. sa humanističkog stanovišta osuđujemo samoubustvo kao besmisleni čin, ali dobar broj psihologa ne osuđuje počinioce, jer je to izbor, iako konačan, on je definitivan i slobodan izbor pojedinca. deluje prilično zabrinjavajuće ovakav stav, al to je tako.

kroz idole, obožavaoci projektuju svoje prirodne motive, želje i psihološke potrebe. to je neka vrsta psihološkog zadovoljenja. u tome postoji svrha za te ljude i gubitak onoga sa kim se identifikuju ostavlja nerešiv prazan prostor i besmislenost daljeg življenja....

ebemu misha; ovo zvuci ko skroz ozbiljna situaciija...:sad2:
 
evo, bas gledam komemoraciju Michaelu Jacksonu...
nevjerojatno; ispade da su tuzniji...stvarno, istinski...najstrasnije...
fanovi (oni...opsesivni...) nego njegova obitelj i prijatelji...
(mislim, fanovi to bas...drasticno pokazuju...)
mada, kad coek razmisli to i nije cudno
fanovi jesu izgubili nekog...nesto znacajno...
ono sto mene zanima je kako stignes dotle;
da najiskrenije tugujes za likom sa postera...da ti je to toliko...bitno? :eek:

Pa narawno. Ewo ja tugujem swakog dana, ni za cxime pa nisxta :D.
 
To je većinom mlađi svijet no nekad padaju i stariji.
Ne znam kojih je godina postavljačica teme ali mogla je vidjeti na filmu o nekim drugim likovima. Džems Din, Elvis , Ledi Di........
Političari tj. vođe su slični primjeri,Tito, npr. Ja nijesam plako ali nije mi bilo svejedno. Neko se identifikuje s ličnošću a još kad to prati proračunata mašinerija (Hitler, Staljin, Mao........ Car ovaj Car onaj.....)
Međutim kad su psi rastrgli Yugu često sam znao da zaplačem ako bi na primjer čuo Brenu i Od Vardara pa do Triglava ili vidio snimak neke državne proslave i sl.
Ima tu i da čoek plače za sobom i onim što je mislio da je njegovo.
 
Ivane, ti pricas o stvarnom gubitku.
Ovde je rec o patologiji. Ljudi nisu izgubili ni jednu pesmu koju vole, sve su digitalno remasterizovane i tamo gde su i do sad bile: u vlasnistvu CBS records-a.
Izgubljen je autor tih pesama, a pesme danas postoje i bez njega.
Treba voleti umetnost u coveku a ne coveka u umetnosti.
Pominje se "lik i delo" pri cemu svi placu zbog lika. Delo je tu, neosteceno, dostupno.
Plakanje zbog nepoznatog lika je patologija.
I Bah je mrtav, odavno. Za njim su plakale njegove prezivele zene i devetnaestoro njegove dece. Njegovo delo je ostalo. Hvala mu, bez ikakvog zaljenja.
 
Ivane, ti pricas o stvarnom gubitku.
Ovde je rec o patologiji. Ljudi nisu izgubili ni jednu pesmu koju vole, sve su digitalno remasterizovane i tamo gde su i do sad bile: u vlasnistvu CBS records-a.
Izgubljen je autor tih pesama, a pesme danas postoje i bez njega.
Treba voleti umetnost u coveku a ne coveka u umetnosti.
Pominje se "lik i delo" pri cemu svi placu zbog lika. Delo je tu, neosteceno, dostupno.
Plakanje zbog nepoznatog lika je patologija.
I Bah je mrtav, odavno. Za njim su plakale njegove prezivele zene i devetnaestoro njegove dece. Njegovo delo je ostalo. Hvala mu, bez ikakvog zaljenja.

Pravo zboriš hakim beže.
Onda ne znam šta je.
Može biti zbog buduće, njima kvalitetne muzike koju je mogao izvesti da je još nekoliko poživio, i to je gubitak.
Šta li. Ne znam sad, nešto nijesam u kondiciji da mislim.
Biće ova vrućina;)
 

Back
Top