Kako postupiti!?

Poruka
17.135
Imam jedo diskutabilno pitanje i treba mi neki psiholog ovde da mu se otvorim ima li te covece?!:roll:
Naime radi se o jednoj situaciji u kojoj se ja osecam malo pa ovog momenta najbolji pridev obezvredjen...Malo cu preokrenuti situaciju od onakve kavke je radi anonimnosti...
Dakle u pitanju je srednja skola (kao) racnije upis u nju....Moj prijatelj koji vredno radi ima ambicije i zeli po svaku cenu da uspe u tu skolu i tu i nijednu vise naporno uci radi i sve ali pri upisu i razgiviru sa psihologom skole on saznaje da jednostavno skola misli da on nije dovoljno dobar za nju....Dok sa druge strane imamo nekog potpunog neznance ciji roditelji poznau profesore u toj izuzetno prestiznoj skoli a dete mozda ima kvaliteta mozda ne ali se nije pokazalo kao neko vredan te skole u potpunosti i nije, ali zeli po svaku cenu da upise tu skolu i nijednu vise....I na kraju Moj prijatelj izvisi iz te skole pukuvsi silne pare da dodje do nje jer je ta skola recimo u Nemackoj pollagavski ispite za jezike, trroskove puta i ko zna sta jos(inace nije nekog imovinskog statusa) da bi na kraju izvisio a onaj tamo(pun para) upadne u skolu jer mu se zaboga mama i tata znaju sa pola profesora te skole!?
Kako moj prijatelj treba u ovakvoj situaciji da razmislja a da se ne obehrabri i da i dalje ima svoje snove i zelje vezane za buducnost....Kako znati da i dalje moze da uspe!?
Ne primam odgovore tipa naci alternativu i upisati drugu skolu koja zadovoljava njegove kriterijume, jer je to jedina skola koju zeli i ni jedna joj nije ravna u tome u cemu zeli da se bavi i uspe!

Ajmo moji psioholozi!Ostavljam vas do jutra da se razmislite idem i ja sad da spavam!
:hvala:
 
Како он сам реагује на то, позитивно (тражи алтернативу, више се труди, има другачији приступ проблему) или је депресиван, агресиван због тога?
Ако питаш неког ко није психолог, мој одговор је да га охрабриш. Има доста неправде на тим факултетима. И да се неко упише преко везе, ко зна оћње ли завршити (ако је глуп). Ако га после још неколико пута одбију, то није школа за њега,али професија коју је одабрао јесте. Није толико важно коју диплому имаш док си задовољан знањем које си задобио (макар то било знање са интернета без икаквог факултета).
 
Budući da si limitirao prihvatljivost odgovora onda jedino treba naći psihologa ko je "bog i batina," i nadje načina da te upiše u željenu školu - ili tvog prijatelja, kako god.

Ipak istina je malo drugačija a život ima dublji smisao a uskladu sa time parafraziraću nečiju mudrost: "Kada bi ljudi znali da je u pojedinim slučajevima mnogo bolje što im se odredjene želje nisu ostvarile, mnogo fleksibilnije i srećnije bi prihvatale život."
Mnogi veliki geniji su doživljavali upravo takve situacije. Prinudjeni da prihvate nešto drugo ostvarivali su na tom novom polju svoju veliku genijalnost.

Ako tvoj prijatelj ne želi otvoriti sebe i sa ljubavlju prihvati ono što mu život omogućava onda, ako je dovoljno lud, može udarati glavom o zid. Time će pokazati da pred prvom životnom lekcijom jeste pao na ispitu. Jer, najbrži put do uspeha nikako ne znači da je ujedno i najkraći.

Devojka iz vojvodjanskog sela je strašno želela učiti pilotažu. Ali, iako primljena, izvisila je zbog tatinih sinova sa punim džepovima. Prihvatila je prodavati usisivače od vrata do vrata i to svim svojim srcem. Kao veoma uspešnu poslodavac je pozvao na seminar u USA. Upitana da li joj nekako mogu pomoći na njenom životnom putu otkrila im je veliku ljubav prema pilotaži.
Platili su joj da uči pilotažu u USA. Tamo je i ostala da radi kao instruktor pilotaže ali i pilot na manjim avionima.
Ne zaboravi: Život je plastičan i on će uvek našu viziju dovesti pred nama i dati nam šansu da se ostvarimo. Jer, život zato i postoji samo ga treba malo bolje razumeti.
 
...skola jeste sredina u kojoj se dostizu znanja po njenoj samoj specifikaciji ali skola je selekcija ljudskih karaktera i nalazenja da tamo se uci ucenju a ne saznaje ono sto zelimo imati.Tesko je doci do znanja visih stadijuma bez menadzera profesora, vodica ali danas-bar ima se laganih puteva i usporenijih staza dolaska do tzv. sansi jer kvalitet uvijek ispliva , vjeruj mi ...dolazim sa tzv. Zapada i sumnjam da je njihove profesore lako podmititi osim u onim koledzima koji i nijesu ispred nasih .Ima na zapadu biznis-skola na kojima predavaci odmah dobiju titulu profesora i titule zveceali kao prazna zvona . Danas se time i Svajcarska bori ...koliko nasih studenata kasd zavrse jace fakultete ili sa sredine fakulteta idu Tamo...ko misli da mu predstoji buducnost nemoj da je traz\i on je ima u sebi i neka na njoj radi ,- a ona ce svoj put naci !
 
..taj tvoj prijatelj ima prilichan problem..
..mozda nijedna druga shkola ne zadovoljava njegove kriterijume,
ali stvar je sasvim jednostavna - on ne zadovoljava kriterijume te shkole..
..raskorak izmedju zelja i sposobnosti je tezak sam po sebi
i u pravu si - potrebna mu je pomoc da taj raskorak savlada..

..a kako drugi, gori mogu, a on ne - nije tema za psihologiju.. :)
 
Ovak'
Zasto mislis/te da je nemoguce da neko pogresno proceni ucenika?
Kako savladati tu tesku stvar da se trebamo adaptirati na to sto nam zivot nabacuje?Kako olaksati sebi u tim momentima?
Zasto mislite da je najvaznije steceno znanje?!
Primer:
Dolazi na zaposljavanje ucenik sa Harvarda i ucenik sa zlj univeristy of California (npr.), ovaj zlj ima gpa 3.5 ovaj sa Harvarda ima 3.0 sta mislite kog ce pre primiti?:confused:
Pa naravno da ce ovog sa Harvarda!Hocu reci da nije nebitno iz koje si skole!:(
 
Psiholog mu je sigurno dao neko objasnjenje ili hint zasto nije dovoljno dobar za tu skolu.
U svakom slucaju mora se biti uporan.
Ja se potajno divim trgovackim putnicima, ljudima koji prodaju od vrata do vrata.
Ja bih se obeshrabrio i odustao nakon 2-3 neuspela pokusaja, pravi prodavci nece odustati ni kad im se 99 vrata zatvore.
 
Pa ako su primili nekog tamo lewog umesto njega, ne widim shta on treba da ochekuje od te skole z:D. =znachi sranje je.
Ja iskreno ne bih ni hteo da idem u skolu u koju primaju preko weze :roll:
Ai taj twoj prijatelj je malo owako... weird ako mu je to jedina zelja al aj
 
Ovak'
Zasto mislis/te da je nemoguce da neko pogresno proceni ucenika?
Kako savladati tu tesku stvar da se trebamo adaptirati na to sto nam zivot nabacuje?Kako olaksati sebi u tim momentima?
Zasto mislite da je najvaznije steceno znanje?!
Primer:
Dolazi na zaposljavanje ucenik sa Harvarda i ucenik sa zlj univeristy of California (npr.), ovaj zlj ima gpa 3.5 ovaj sa Harvarda ima 3.0 sta mislite kog ce pre primiti?:confused:
Pa naravno da ce ovog sa Harvarda!Hocu reci da nije nebitno iz koje si skole!:(

Doktore Steve,

U prvom trenutku se učinilo kao da stvarno tražiš mogućnost da malo drugačije sagledaš "problem" u koji se našao tvoj kolega.

Kada pitamo ili tražimo savet onda nastojimo sagledati problem i iz pozicije onoga ko nam je odgovorio pa odlučujemo da li je tu nešto prihvatljivo za nas ili nije. Odnosno da li je taj pristup od nekakve pomoći za nas i u kom obimu. Nešto prihvatimo a nešto odbacimo.

Ustvari, sada pokazuješ svoje nastojanje da druge privoliš da na sve to gledaju tvojim očima. Drugi za to nemaju potrebu a verovatno ne žele dangubiti dalje svoje vreme i trud. Primetih, da se niko od diskutanata nije složio ni sa jednim tvojim delom. Umesto da o tome dalje i sam diskutujem ispričaću ti priču iz života jednog nemca.

"Radio sam kao mehaničar u jednoj fabrici. Imao sam veliku ljubav prema mašinama i radu na njihovom usavršavanju. Nastojao sam uvek nešto poboljšavati i doterivati. Medjutim to se vlasniku nije dopadalo pa me jednoga dana otpustio. U tom posleratnom vremenu našao sam se bez posla a trebalo je izdržavati porodicu - ženu i dvoje dece.

Nadjem drugi sličan posao gde se takodje nisam mogao zaustaviti u svom inovatorskom radu. Bila je to moja velika ljubav. Medjutim, ubrzo i tu dobijem otkaz iz iatog razloga kao i prvi put. Bio sam očajan.

Nadjem, i treći sličan pšosao ali ovoga puta budem strašno obazriv da ne radim poboljšanja i doterivanja mašina da ne bih dobio otkaz. Ali jednoga dana pridje meni pretpostavljeni uz reči. "Gazda hoće da te vidi sutra u devet sati kod sebe u kancelariju."
Cele noći nisam spavao. Činilo mi se da ću poludeti pitajući sa zar opet da mi se dogodi isto. Ujutru, neispavan i umoran, obučem se i odem u zakazano vreme u kancelariju vlasnika. Ustao je i lepo smo se pozdravili kada je poručio kafu. Očekivao sam da će mi se zahvaliti na dosadašnjem radu i da će mo se pozdraviti u znak rastanka. Počeo je: "Mladiću, ja već dugo godina pratim rad svakog radnika pa sam pratio i tvoj. Ova fabrika postoji već stotinu godina pa bih da postoji bar još toliko. Supruga i ja nemamo dece pa bismo želeli nekoga ko sa ljubavlju prilazi svom poslu da otkupi ovu fabriku. Zadovoljan tvojim radom i odnosom prema istom nudim ti da kupiš ovu fabriku."

Hteo sam se onesvestiti. Očekivao sam otkaz a on mi nudi da kupim fabriku. Naravno, ponudio je odgovarajuće rešenje tako da sam njegovim novcem otkupljivao njegovu fabriku kako bismo zadovoljili zakonske obaveze a da ujedno u meni sagradi osećaj da istu nisam dobio džabe.

Tako sam postao vlasnik fabrike a pravog vlasnika i njegovu suprugu sam negovao bolje nego svoje roditelje."

Koja je poenta ove priče?

Kako god se nama spolja činilo pravedno ili nepravedno život uvek nastoji da se nadjemo tamo gde nam je i mesto. Neko će nas šutnuti sa jednog mesta, drugi će nas ošamariti na drugom, a treći će nas možda jedva dočekati. život ima mnogo dublji smisao nego što su tvoj Harvard i još kakve kićanke. Svet juri marke, brendove i još koje kakvu ambalažu ne razaznajući ono suštinsko i duibinsko.
 
  • Podržavam
Reactions: !JO
Doktore Steve,

U prvom trenutku se učinilo kao da stvarno tražiš mogućnost da malo drugačije sagledaš "problem" u koji se našao tvoj kolega.

Kada pitamo ili tražimo savet onda nastojimo sagledati problem i iz pozicije onoga ko nam je odgovorio pa odlučujemo da li je tu nešto prihvatljivo za nas ili nije. Odnosno da li je taj pristup od nekakve pomoći za nas i u kom obimu. Nešto prihvatimo a nešto odbacimo.

Ustvari, sada pokazuješ svoje nastojanje da druge privoliš da na sve to gledaju tvojim očima. Drugi za to nemaju potrebu a verovatno ne žele dangubiti dalje svoje vreme i trud. Primetih, da se niko od diskutanata nije složio ni sa jednim tvojim delom. Umesto da o tome dalje i sam diskutujem ispričaću ti priču iz života jednog nemca.

"Radio sam kao mehaničar u jednoj fabrici. Imao sam veliku ljubav prema mašinama i radu na njihovom usavršavanju. Nastojao sam uvek nešto poboljšavati i doterivati. Medjutim to se vlasniku nije dopadalo pa me jednoga dana otpustio. U tom posleratnom vremenu našao sam se bez posla a trebalo je izdržavati porodicu - ženu i dvoje dece.

Nadjem drugi sličan posao gde se takodje nisam mogao zaustaviti u svom inovatorskom radu. Bila je to moja velika ljubav. Medjutim, ubrzo i tu dobijem otkaz iz iatog razloga kao i prvi put. Bio sam očajan.

Nadjem, i treći sličan pšosao ali ovoga puta budem strašno obazriv da ne radim poboljšanja i doterivanja mašina da ne bih dobio otkaz. Ali jednoga dana pridje meni pretpostavljeni uz reči. "Gazda hoće da te vidi sutra u devet sati kod sebe u kancelariju."
Cele noći nisam spavao. Činilo mi se da ću poludeti pitajući sa zar opet da mi se dogodi isto. Ujutru, neispavan i umoran, obučem se i odem u zakazano vreme u kancelariju vlasnika. Ustao je i lepo smo se pozdravili kada je poručio kafu. Očekivao sam da će mi se zahvaliti na dosadašnjem radu i da će mo se pozdraviti u znak rastanka. Počeo je: "Mladiću, ja već dugo godina pratim rad svakog radnika pa sam pratio i tvoj. Ova fabrika postoji već stotinu godina pa bih da postoji bar još toliko. Supruga i ja nemamo dece pa bismo želeli nekoga ko sa ljubavlju prilazi svom poslu da otkupi ovu fabriku. Zadovoljan tvojim radom i odnosom prema istom nudim ti da kupiš ovu fabriku."

Hteo sam se onesvestiti. Očekivao sam otkaz a on mi nudi da kupim fabriku. Naravno, ponudio je odgovarajuće rešenje tako da sam njegovim novcem otkupljivao njegovu fabriku kako bismo zadovoljili zakonske obaveze a da ujedno u meni sagradi osećaj da istu nisam dobio džabe.

Tako sam postao vlasnik fabrike a pravog vlasnika i njegovu suprugu sam negovao bolje nego svoje roditelje."

Koja je poenta ove priče?

Kako god se nama spolja činilo pravedno ili nepravedno život uvek nastoji da se nadjemo tamo gde nam je i mesto. Neko će nas šutnuti sa jednog mesta, drugi će nas ošamariti na drugom, a treći će nas možda jedva dočekati. život ima mnogo dublji smisao nego što su tvoj Harvard i još kakve kićanke. Svet juri marke, brendove i još koje kakvu ambalažu ne razaznajući ono suštinsko i duibinsko.

Kapiram...Hvala:mrgreen:
 
Prica nije tacna u zakljucku , tj zivot nije toliko "pravedan" ali se u dosta slucajeva moze dogurati do slicnog , AKO okruzenje nije stereotipno zadrto (u tom slucaju je totalno nebitno da li je neko genije ako je presao npr 35 godina starosti....nece dobiti ni priliku)....

Posto je ovde slucaj mnogo mnogo prostiji to je ekvivalencija sa zivotom suvisna i neodgovarajuca...
Selekcija djaka se moze vrsiti preko rezultata (formalno) , preko preporuke (na autoritet i rec preporucioca), na vezu (kompenzacija manjeg nedostatka kvalifikacija za doprinos skoli) ili neki drugi metod...

Niti je rezultat najbolji nacin u situaciji kakva je u srbiji (erodiran moral i elementarno postenje),
niti su ostali nacini nesto lose ili ekvivalentno mitu i korupciji u privredi i institucijama...

Vrlo vazan detalj je "zavisnost" od profesora , a ne od kvaliteta ucenika...
Kod svih ucesnika olimpijada postoji prevazidjen taj problem, tj pre ili kasnije u toku svog skolovanja su naleteli na profesora koji je bio totalni ispad iz sistema i naterao ih da se okrenu svom treningu....
Tako se dobija zreliji materjal za opisanu skolu, tj moguc je prelaz i u visim godinama srednje skole....
 

Back
Top