Принц Ђорђе Карађорђевић

Da li smatrate da je princ Djordje bio mentalno bolestan ili smisljeno sklonjen?

  • Bolestan

  • Uklonjen


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
princegeorgeofserbia.jpg


Princ Đorđe Karađorđević (26. avgust 1887, Cetinje - 17. oktobar 1972, Beograd), prvi sin kralja Petra I i Zorke, kćeri crnogorskog kralja Nikole I.

Porodica kralja Petra je živela na Cetinju kod kralja Nikole u periodu 1883-1894. Tada je u Srbiji na vlasti bila dinastija Obrenovića i oni su na Cetinju, na neki način, bili u političkom izbeglištvu. Ovde su rođena sva Petrova i Zorkina deca, porodičnu sreću prekinula je prerana smrt kneginje Zorke. Posle Zorkine smrti, Petar sa decom odlazi u Ženevu 1894. gde su u ulici Monetije 10. živeli sledeće 4 godine.

Princ Đorđe je išao u vojnu školu u carskoj Rusiji, bio je to Kadetski korpus cara Aleksandra II. Često je tada od svojih drugova kadeta skrivao svoje plemićko poreklo, tj. da mu je deda crnogorski knjaz Nikola čije su dve ćerke bile udate u Rusiji za plemiće (Đorđeve tetke). Njegovo školovanje ovde prekinuo je Majski prevrat 1903. kada je u Srbiji ubijen kralj Aleksandar Obrenović i njegova žena kraljica Draga. Odlučeno je da novi kralj bude knez Petar Karađorđević, koji je tada živeo u Ženevi. Od 1903. Đorđe je imao titulu prestolonaslednika, kao najstariji kraljev sin.

Dobio je ime prema svome pradedi - Crnom Đorđu (Karađorđu), osnivaču dinastije i vođi Prvog srpskog ustanka. Na njega je imao neukrotivu i neobuzdanu narav. Često je išao na Adu u ribarenje sa svojim profesorom matematike i velikim prijateljem Mikom Alasom. Njegova preka narav dovodi ga u mnoge neprilike, bio je u neprijateljstvu sa Pašićem, Apisom i oficirom Petrom Živkovićem. Za razliku od njega, Petrov mlađi sin Aleksandar imao je mnogo više diplomatskog duha i taktike i bio je Pašićev miljenik.

Jedan događaj bio je preloman za Đorđev život - smrt njegovog posilnog (tj. poslužitelja) Kolakovića. Jednom u besu prestolonaslednik Đorđe ga je udario jako nogom u stomak, od bolova i povreda sluga je posle nekoliko dana umro. Ovaj događaj izazvao je veliku buru u našoj, a naročito u Austrougarskoj štampi, pa je zbog svega toga i svoje griže savesti dobrovoljno ponudio abdikaciju 27. marta 1909. godine. Novi prestolonaslednik postao je Aleksandar koji tada dolazi iz Petrograda.

Princ Đorđe Karađorđević na Mačkovom kamenu. Fotografija iz spomen zbirke Riste MarjanićaOd te abdikacije Đorđe je samo princ, ne i prestolonaslednik, takođe pošto je kraljev sin negde se naziva i kraljević Đorđe (kraljević=kraljev sin, odatle i Kraljević Marko kao sin kralja Vukašina).

Austrougarska štampa je imala poseban pik na princa Đorđa jer je za vreme aneksione krize 1908. (aneksija Bosne i Hercegovine od strane AU) davao neodmerene izjave na račun Austrougarske.

Princ Đorđe je učestvovao u oba balkanska i u Prvom svetskom ratu, teško je ranjen u bici na Mačkovom Kamenu kod Krupnja septembra 1914.

Posle smrti kralja Petra 1921. vlast je i zvanično preuzeo njegov mlađi sin, kralj Aleksandar. Njihova netrpeljivost tada je sve više rasla. Princ Đorđe je uhapšen 1925. godine i godinama je boravio u zatvoru, montirani su lekarski izveštaji da je neuračunljiv itd. Posle ubistva kralja Aleksandra 1934. u Marselju, princ Đorđe se ponadao da će biti pušten na slobodu. Međutim knez namesnik Pavle i kraljica Marija nisu imali želju da ga oslobode i on je u zatvoru dočekao i Drugi svetski rat. Oslobodili su ga Nemci, znajući za veliku nepravdu koja mu je naneta.

Posle Drugog svetskog rata nova vlast je proglasila državnim neprijateljima, oduzela državljanstvo i konfiskovala imovinu svim članovima dinastije Karađorđević koji su bili u izgnanstvu. Jedino je princ Đorđe ostao u Beogradu i živeo mirno u slobodi kao penzioner. Čini se da je komunistička vlast imala više razumevanja za njega od rođenog brata. U poznim godinama oženio se Radmilom Radonjić, nisu imali dece.

Napisao je knjigu sećanja "Istina o mome životu" (2. izdanje Beograd, 1988.) u kojoj je pred kraj svog života sabrao sećanja na sve ono što je proživeo. Posebno su zanimljivi delovi knjige gde se on seća života na cetinjskom dvoru kralja Nikole i gde ga posmatra iz ugla unuka. Ova knjiga bi mogla da bude i korisno štivo za one koji se bave proučavanjem prilika u srpskoj kraljevini za vreme kralja Petra I.

Umro je u Beogradu, u dubokoj starosti 17. oktobra 1972. Sahranjen je u zadužbini svoga oca, crkvi sv. Đorđa na Oplencu kod Topole. Pored njega je sahranjena i njegova žena Radmila.
 
Poslednja izmena:
Jedna veoma tuzna zivotna prica...sve je lepo opisao u svojim memoarima...po svojoj naravi je bio pravi Karadjordje,dok je Aleksandar bio veoma kvaran i podmukao...nikome nije ostajao duzan,sto je mislio to je govorio...ali takvim ponasanjem je navukao veliki broj neprijatelja,i zavrsio je tako kako je zavrsio...posebno pamtim recenicu iz njegovih memoara koja kaze:``...docekao sam da mi okupator moje zemlje kaze:Vase velicanstvo,vi ste od sada slobodan gradjanin`...
 
Jadan čovek...žalosna sudbina...:(

Ja sam dva puta citao njegovu knjigu i nisam uspeo da zadrzim suze...veoma je dirljivo to sto je napisao...bio je prestolonaslednik,a zavrsio je odstranjen i zaboravljen od svih...doduse,posle drugog svetskog rata mu je nova vlast vratila sva gradjanska prava koja mu pripadaju,i dodelila mu penziju,tako da je mogao normalno da prozivi ostatak zivota...
 
U svoj prici o njemu meni je pak najzanimljivije sto su ga okupatori, a kasnije komunisti, ostavili na miru cak mu nudili pocasti. To me podseca na slucaj sa kraljem Aleksandrom i kraljicom Dragom kada su im okupatori u 1.sv.ratu napravili nadgrobni spomenik. Ono sto mi nismo uradili su nasi neprijatelji.

Mislim da to u neku ruku govori i o nama.Vuka Brankovica su stavili na stub srama bez ikakvog razloga.Covek je imao drugacije misljenje od sulude ideje Lazara da se ide u boj sa daleko nadmocnijim neprijateljem.Kao sto smo Marka Kraljevica prikazali kao dzina i gorostasa,a u stvari on je bio mali i sicusan.Cudan smo mi narod.A sto se tice Nemaca,i kasnije komunista u vezi princa Djordja,znali su oni kakva mu je neparavda ucinjena bez ikakvog razloga,zato su tako i postupili.
 
Nesudjeni kralj Srbije... Postoje nedoumice oko sudbine ovog princa kime se nasa istoriografija nije mnogo bavila. Da li je on zaista bio neuravnotezen ili samo nije mogao da uravnotezi stavove sa svojim bratom Aleksandrom pa ga je ovaj sklonio u Topionicku ludnicu?
Mislim da je reč neuravnotežen prilično blaga, što se može zaključiti i iz ovog krajnje navijačkog teksta koji ste postavili. Osim što je u nastupu besa ubio svog posilnog, Đorđe je nakon aneksije Bosne i Hercegovine svojim neumeren izjavama bukvalno gurao Srbiju u rat, kada ona ne samo da nije bila spremna, nego nije ni imala saveznike iza sebe. Njegova sudbina jeste tragična, ali je činjenica da Đorđe nije bio sposoban da vrši vladarsku dužnost, a ne da ga je Aleksandar proglasio ludim da bi on došao na presto. I osnovno pravilo prilikom proučavanja istorijskih dogadjaja, ili ličnosti, jeste da se uporedjuju izvori, a ne kao što je ovde slučaj, pročitaju memoari i napiše hvalospev. Pretpostavljam da ste tekst samo preneli, ali je prilično neozbiljan, tako da malo kritičkog stava nije naodmet.
 
Mislim da je reč neuravnotežen prilično blaga, što se može zaključiti i iz ovog krajnje navijačkog teksta koji ste postavili. Osim što je u nastupu besa ubio svog posilnog, Đorđe je nakon aneksije Bosne i Hercegovine svojim neumeren izjavama bukvalno gurao Srbiju u rat, kada ona ne samo da nije bila spremna, nego nije ni imala saveznike iza sebe. Njegova sudbina jeste tragična, ali je činjenica da Đorđe nije bio sposoban da vrši vladarsku dužnost, a ne da ga je Aleksandar proglasio ludim da bi on došao na presto. I osnovno pravilo prilikom proučavanja istorijskih dogadjaja, ili ličnosti, jeste da se uporedjuju izvori, a ne kao što je ovde slučaj, pročitaju memoari i napiše hvalospev. Pretpostavljam da ste tekst samo preneli, ali je prilično neozbiljan, tako da malo kritičkog stava nije naodmet.

Pa jeli to razlog da se rodjeni brat proglasi ludim i strpa u ludnicu da tamo provede 16 godina?I ko zna koliko bi bio tamo da na njegovu srecu nisu dosli Nemci...
 
Aj polako, nije proglasen ludim iz zabave, ili iz razloga da bi se Aleksandar dokopao vlasti. Đorđe je stvarno imao psihičkih problema i uz sve to je bio nasilne prirode, tako da je predstavljao opasnost po ljude u okolini (pre ubistva posilnog vec je nekoliko puta napadao ljude, ubijao i zlostavljao životinje, ludacki se cerekao na drzavnim prijemima, itd, da ne nabrajam, sto je zataskavano, ali ovo ubistvo em sto nije bilo lako zataškati, em sto je tada bilo jasno da takva osoba nije sposobna da vodi državu jednog dana). Tako da nije Aleksandar rodjenog brata "proglasio ludim i strpao ga u ludnicu", nego Đorđe realno nije bio sposoban da bude vladar, pa je odluka o abdikaciji bila jedino rešenje. Đorđe je pored svega patio od manije gonjenja pa je malo, malo pa nekoga optuživao da hoce da ga ubije, između ostalih i Aleksandra. Kada je postao regent Aleksandar je pokušao da Đorđa pošalje u inostranstvo na lečenje, ali nijedna država nije htela da ga primi, pošto je bilo opšte poznato da je sklon izazivanju incidenata. I opet ponavljam, ne možes da stvoris realnu sliku samo na osnovu memoara (cini mi se da si napisao da si ih citao) pogotovo ako im prilaziš nekritički. Uostalom mislim da se i iz memoara može zaklljuciti da Đorđe uopšte nije bio svestan težine svojih postupaka. I da ne dužim više, sve se ovo moze naci u knjigama, samo sto je mnogo lakse citati novinske clanke.
 
hmmm,
o ovoj temi stvarno ne znam previše, ali ne mogu se oteti dojmu da ga je nakon 41. g. naglo prošla manija proganjanja i ostale psihičke bolesti!
Pazi, "patio od manije proganjanja, pa mu se činilo da ga Lepi Aca hoće ubiti!"
Pa nije se to njemu izgleda samo činilo, nego je stvarno i bilo tako!

Čini mi se da sam ovdje već jednom spomenuo da sam u društvu jednih prijatelja u Beogradu prije par godina doživio razgovor da su Obenovići na puno boljem glasu nego Karađorđevići, a od njih pak jedino o Peri i ovom nestretnom Đorđu imaju donekle pozitivno mišljenje.
 
hmmm,
o ovoj temi stvarno ne znam previše, ali ne mogu se oteti dojmu da ga je nakon 41. g. naglo prošla manija proganjanja i ostale psihičke bolesti!
Pazi, "patio od manije proganjanja, pa mu se činilo da ga Lepi Aca hoće ubiti!"
Pa nije se to njemu izgleda samo činilo, nego je stvarno i bilo tako!

Čini mi se da sam ovdje već jednom spomenuo da sam u društvu jednih prijatelja u Beogradu prije par godina doživio razgovor da su Obenovići na puno boljem glasu nego Karađorđevići, a od njih pak jedino o Peri i ovom nestretnom Đorđu imaju donekle pozitivno mišljenje.
A ti sve ovo zakljuci na osnovu razgovora sa prijateljima. Svaka cast, samo se pitam cemu onda sluze istraživanja po arhivima. I nije ga ni nakon '41 prosla manija gonjenja (sto se vidi i iz njegovih memoara) nego nikom vise nije bio interesantan. A "Lepi Aca" ne samo da nije hteo da ga ubije, nego nije ni imao potrebu za tim. Đorđe je abdicirao u vreme kad je Aleksandar bio u Petrogradu, a posle toga je Aleksandar imao titulu prestolonaslednika, a uskoro i regenta. Molim te, to što tvoji prijatelji imaju lepo mišljenje o nekome nije nikakav argument, a tek nikako ne moze nadknaditi neznanje iz odredjene oblasti. Uostalom nemam nameru da se raspravljam, iz prostog razloga sto je istorija nauka, a ne politika. Ja sam samo iznela neke cinjenice, i naglasila da se iste mogu naci u svim knjigama koje se bave ovom problematikom, a delo su ozbiljnih istoričara. Pa na volju ti dal ces da ucis il da imas "dojam".
Pozdrav
 
Mislim da to u neku ruku govori i o nama.Vuka Brankovica su stavili na stub srama bez ikakvog razloga.Covek je imao drugacije misljenje od sulude ideje Lazara da se ide u boj sa daleko nadmocnijim neprijateljem.Kao sto smo Marka Kraljevica prikazali kao dzina i gorostasa,a u stvari on je bio mali i sicusan.Cudan smo mi narod.A sto se tice Nemaca,i kasnije komunista u vezi princa Djordja,znali su oni kakva mu je neparavda ucinjena bez ikakvog razloga,zato su tako i postupili.
Ne mislim da su okupatori a kasnije komunisti bili bas toliko blagonakloni i pravdoljubivi. Nemci su hteli princu da daju vlast kako bi bilo formalne legitimnosti u zapravo marionetskoj vlasti.Princ Djordje to nije prihvatio ali je prihvatio Nedic. Sto se tice komunista njima je princ itekako odgovarao jer je usled svoje ozlojedjenosti na svoje rodjake bio jos jedan od zivih primera koliko su Karadjordjevici losi a komunisti kao pravedni i milosrdni.
 
A ti sve ovo zakljuci na osnovu razgovora sa prijateljima. Svaka cast, samo se pitam cemu onda sluze istraživanja po arhivima. I nije ga ni nakon '41 prosla manija gonjenja (sto se vidi i iz njegovih memoara) nego nikom vise nije bio interesantan. A "Lepi Aca" ne samo da nije hteo da ga ubije, nego nije ni imao potrebu za tim. Đorđe je abdicirao u vreme kad je Aleksandar bio u Petrogradu, a posle toga je Aleksandar imao titulu prestolonaslednika, a uskoro i regenta. Molim te, to što tvoji prijatelji imaju lepo mišljenje o nekome nije nikakav argument, a tek nikako ne moze nadknaditi neznanje iz odredjene oblasti. Uostalom nemam nameru da se raspravljam, iz prostog razloga sto je istorija nauka, a ne politika. Ja sam samo iznela neke cinjenice, i naglasila da se iste mogu naci u svim knjigama koje se bave ovom problematikom, a delo su ozbiljnih istoričara. Pa na volju ti dal ces da ucis il da imas "dojam".
Pozdrav

pa ja sam izričito rekao da o ovome nemam puno informacija, i da ovo što sam rekao je iz jednog razgovora gdje se nekih pola sata pričalo na ovu temu

ne razumijem čemu nervoza, nisam ništa loše rekao, a valjda nije zabranjeno javljati se na temu iznoseći svoje mišljenje?
 
Mislim da je reč neuravnotežen prilično blaga, što se može zaključiti i iz ovog krajnje navijačkog teksta koji ste postavili. Osim što je u nastupu besa ubio svog posilnog, Đorđe je nakon aneksije Bosne i Hercegovine svojim neumeren izjavama bukvalno gurao Srbiju u rat, kada ona ne samo da nije bila spremna, nego nije ni imala saveznike iza sebe. Njegova sudbina jeste tragična, ali je činjenica da Đorđe nije bio sposoban da vrši vladarsku dužnost, a ne da ga je Aleksandar proglasio ludim da bi on došao na presto. I osnovno pravilo prilikom proučavanja istorijskih dogadjaja, ili ličnosti, jeste da se uporedjuju izvori, a ne kao što je ovde slučaj, pročitaju memoari i napiše hvalospev. Pretpostavljam da ste tekst samo preneli, ali je prilično neozbiljan, tako da malo kritičkog stava nije naodmet.
Ja se slazem da Djordje nije bio dobar diplomata a samim tim ne bi bio ni dobar vladar.Ipak sta god da je radio ili pricao nije zasluzio da kao zdrav covek bude proglasen ludim i zatvoren 16.god. Ne smemo zbog toga previse kriviti ni Aleksandra jer on je mogao iscenirati smrt brata pa mi danas ne bi raspravljali o nesrecnom i zatvorenom princu. Ipak nije hteo da proliva svoju krv a moglo mu se. A to sto si pomenula izvore, njih jednostavno nema mnogo cak ih nema uopste. Sem tih memoara i nekih tekstova na netu ja nisam nasao apsolutno nista po bibliotekama. Biografija na pocetku teme je preuzeta sa Vikipedije pa ako je ona neozbiljna...A ako ti pak znas za neke validne izvore, knjige slobodno mi preporuci. Sto se tice moje pristrasnosti u vezi ovog slucaja mislim da ne postoji jer sam u uvodu postavio pretpostavku a ne tvrdnju.
 
Poslednja izmena:
Ja se slazem da Djordje nije bio dobar diplomata a samim tim ne bi bio ni dobar vladar.Ipak sta god da je radio ili pricao nije zasluzio da kao zdrav covek bude proglasen ludim i zatvoren 16.god. Ne smemo zbog toga previse kriviti ni Aleksandra jer on je mogao iscenirati smrt brata pa mi danas ne bi raspravljali o nesrecnom i zatvorenom princu. Ipak nije hteo da proliva svoju krv a moglo mu se. A to sto si pomenula izvore, njih jednostavno nema mnogo cak ih nema uopste. Sem tih memoara i nekih tekstova na netu ja nisam nasao apsolutno nista po bibliotekama. Biografija na pocetku teme je preuzeta sa Vikipedije pa ako je ona neozbiljna...A ako ti pak znas za neke validne izvore, knjige slobodno mi preporuci. Sto se tice moje pristrasnosti u vezi ovog slucaja mislim da ne postoji jer sam u uvodu postavio pretpostavku a ne tvrdnju.

Nije bio zdrav. U tome se slazu svi istoricari i savremenici, Mogu da ti preporucim knjigu Branislava Grigorijevića, Kralj Aleksandar, ima jedno poglavlje gde se bavi Djordjem. A dokumentacija se nalazi u Arhivu Jugoslavije.
 
pa ja sam izričito rekao da o ovome nemam puno informacija, i da ovo što sam rekao je iz jednog razgovora gdje se nekih pola sata pričalo na ovu temu

ne razumijem čemu nervoza, nisam ništa loše rekao, a valjda nije zabranjeno javljati se na temu iznoseći svoje mišljenje?

Izvini, nije mi bila namera da tako zvucim. Sad sam ponovo procitala tvoj post, i ti stvarno logicno zakljucujes. Ali problem je sto u istoriji, a i u svim drugim naukama, prvo moraju da postoje cinjenice, a potom zaključci. Samo sam htela da kazem da ne mozes doneti validan zakljucak na osnovu razgovora sa prijateljima i onoga sto mi ovde pisemo.
 
Poslednja izmena:
Aj polako, nije proglasen ludim iz zabave, ili iz razloga da bi se Aleksandar dokopao vlasti. Đorđe je stvarno imao psihičkih problema i uz sve to je bio nasilne prirode, tako da je predstavljao opasnost po ljude u okolini (pre ubistva posilnog vec je nekoliko puta napadao ljude, ubijao i zlostavljao životinje, ludacki se cerekao na drzavnim prijemima, itd, da ne nabrajam, sto je zataskavano, ali ovo ubistvo em sto nije bilo lako zataškati, em sto je tada bilo jasno da takva osoba nije sposobna da vodi državu jednog dana). Tako da nije Aleksandar rodjenog brata "proglasio ludim i strpao ga u ludnicu", nego Đorđe realno nije bio sposoban da bude vladar, pa je odluka o abdikaciji bila jedino rešenje. Đorđe je pored svega patio od manije gonjenja pa je malo, malo pa nekoga optuživao da hoce da ga ubije, između ostalih i Aleksandra. Kada je postao regent Aleksandar je pokušao da Đorđa pošalje u inostranstvo na lečenje, ali nijedna država nije htela da ga primi, pošto je bilo opšte poznato da je sklon izazivanju incidenata. I opet ponavljam, ne možes da stvoris realnu sliku samo na osnovu memoara (cini mi se da si napisao da si ih citao) pogotovo ako im prilaziš nekritički. Uostalom mislim da se i iz memoara može zaklljuciti da Đorđe uopšte nije bio svestan težine svojih postupaka. I da ne dužim više, sve se ovo moze naci u knjigama, samo sto je mnogo lakse citati novinske clanke.

Djordje je imao temperamentnu i preku narav,kakvu je imao i Karadjordje.Setimo se da je Karadjordje ubio svoga oca,jer ovaj nije hteo da bezi sa njima u Austriju.Mislim da je i svoga brata Marinka ubio,jer se ovaj razbojnicki ponasao.Ali ipak je narod mnogo voleo Karadjordja vise nego Milosa.Karadjordje je bio takav,sto na um to na drum.I znalo je se reda u njegovo vreme.Ali i on kao takav nije bio dovoljan da bude sloga medju vojvodama.Mislim da je zbog tih svojih vojvoda i glavom platio.
Ja ne opravdavam postupak kada je Djordje nogom udario svog slugu Kolakovica,ali se iz memoara isto tako vidi koliko je Djordje zalio zbog toga,i imao psihickih problema.Usledio je pritisak javnosti,on nije uspeo da izdrzi tom pritisku i abdicirao je.Mada ja i dalje tvrdim da je Djordje bio mnogo bolji covek od Aleksandra,koji je bio pokvaren i podmukao.
A o `maniji gonjenja` kako ti ovde tvrdis mislim da nema mesta.Kada je Djordje abdicirao i odrekao se prestola u korist svoga brata,njemu je po nekom njihovom pravilu ostalo da komanduje 1.Armijom Srpske vojske.Medjutim Aleksandru koji je bio pohlepan i to je smetalo pa je i tu privilegiju oduzeo svom bratu.U knjizi `Kolubarska bitka`,misim da sam u pravu je opisan i jedan detalj koji to odslikava.Naime,princ Djordje je zurio da stigne u komandu 1.Armije,kada je stigao cekali su ga generali i njegov brat Aleksandar.Kada je Djordje upitao `Kad preuzimam komandu?`,Aleksandar ga je popreko pogledao,i poniznim glasom upitao `Komandu?Kakvu komandu?`.
Sve one ljude koji su mrzeli Djordja Aleksandar je okupio oko sebe.Posebno bih izdvojio Nikolu Pasica,Petra Zivkovica,Apisa...Apisa,tog istog Apisa koji vratio dinastiju Karadjordjevic na srpski presto,streljao je u montiranom procesu 1917 godine u Solunu,zbog navodnog atantata.
Ostaje zanimljivo kako je Djordje,kada je oslobodjen iz zatocenistva,sasvim normalno ziveo bez ikakvih psihickih problema...
 

Back
Top