NeshaDeBeli
Aktivan član
- Poruka
- 1.706
Predstavljam Vam svoje pesme.
Osećajte se slobodnim da komentarišete napisano.
Za početak predstaviću vam se sledećim stihovima.
Ja
Grešan i smešan pred vama stoji
pesnik što piše rime u boji,
dajem vam poljsko šareno cveće,
odsjaje moje tuge i sreće.
Niti svet menjam, niti ga kudim
sem srca ništa drugo ne nudim,
opsene, varke, nek drugi nude,
ja ću da volim Boga i Ljude.
HAIKU POEZIJA
Sreći je važno
da suze su daleko
daleko negde.
Uplašen čovek
izgubio je sreću
i pre traženja.
Slobodna ptica
sama se zatvorila
u svoj kavez.
Želja je samo
mesečina na vodi
koja otiče.
Vetrove molim
da me dignu visoko
iznad tuga svih.
Ljubičica je
zavidela leptiru
na lepoj šari.
Sanjati tigra
ne znači biti snažan
nego gladan.
Budalom zovu
onog što misli dugo
šta želi reći.
Stegnuto srce
u ruci Afrodite
treperi tugom.
Pogled u oči
otkriva laž skrivenu
u predrasudi.
Senka što lebdi
nad poljem posle kiše
život se zove.
Zrnce je peska
klizeći palo na dno
peščanog sata.
Nije saznanje
sloboda i spas srcu već
vera i nada.
Kao vetra šum
pre svršetka oluje
nestaješ tiho.
Mokri su snovi
vulkani u pustinji
što lavu liju.
Dolazim tiho
primićeš me željna
trenutka sreće.
Kao vetra šum
oluja dok još traje
kažeš voliš me.
Strašću opijen
na šumskoj raskrsnici
tražim vrh sreće.
Želja dok gori
nada se rađa iz sna
žmurim i čekam.
_____________________
4 spojena haiku stiha
Vidim čoveka
Nad ponorom ,
na žici kako korača.
Dok vetar duva
Čovek zastaje i nemo
moli se bogu.
Strah je gospodar
Srcu što ubrzava
do nemog plača.
Gospode dragi
praštaj mi grehe moje
da mreti mogu.
________________________
Sad sam daleko
ali srce mi cezne
za svima vama.
Svaki put ima
svoj početak na kraju
suprotne strane.
Pesak u satu
uvek sklizne na dole
na vrh da stigne.
Na groblju snova
nadam se da vreme
će promeniti sve.
Svedok ljubavi
na nebu je mesec
što tugom treperi.
Tuga govori:
zaćutite radosti,
vladaću sama.
Ne trebate mi
iluzije mladosti
idite drugom.
Kada te tuga
Rastavi pa sastavi
Ona se ruga.
Avgustovski dan
U javi mi dade san
Zaljubljen opet sam.
Budale rade
Sve ono što požele
Pa su vesele.
Dve kratke reči,
Iskrene puno znače
Lažne zabole.
Dolazim tiho
ne hoteći da budim
nju koja spava.
Stihovi moji,
niste dovoljno lepi
k'o što ona je.
Neotvorena
poruka čeka hrabrost
da prihvati kraj.
Crni orao
lakše će uloviti
u noći svoj plen.
Vladari noći
duše nam pokrivaju
željama mračnim.
Ne moraš znati
ništa, čoveče kleti
znanje ubiće te.
Ranjena srna
kroz sneg duboki gazi
sama i tužna.
Srce sagori,
a pepeo na dušu
padne kao kam.
Tvoju poznajem
tugu, jer ista je bol
koja nas spaja.
San je umoran,
savladan od stvarnosti
postaje starac.
Sekunde teku
nizvodno od vremena
koje dolazi.
Pero pesnika
svetlost je i usud što
propasti vodi.
Svima dom tužni
crna će kuća biti,
na kraju puta.
Greh je grešnika
vodio teškim putem
do iskupljenja.
__________________________
5 spojenih haiku stihova
Samo me jedan
mali , malecki korak
odveo do dna.
Širokim putem
bez straha sam gazio
vođen snagom sna.
Protivnik beše,
gle čudna li mi čuda
moje drugo ja.
Pred provalijom
bogu tražih povratnu
kartu da mi da.
Odgovor čekah
došao dugo nije,
a ni strpljenje.
___________________
Proleće dolazi
Kao što suze
niz obraze odlaze
i sneg se topi.
Zraci me sunca
kupaju optimizmom,
slamaju tugu.
Danas će opet
nove pisati rime
poslenik sreće.
Ubijeni san
prokleo je novi dan
što je svanuo.
Misli mi beže
putem neznanim meni,
sve mi je teže.
Šta reći kad
su reči samo bledi
odsjaj ljubavi.
Samo jedan stih
biće dovoljan da ona
zna koga želim.
Ko sam ja ako
kažem da lažem stalno,
istina il' laž.
Podižem kamen
ispod koga nalazim
uvelu travu.
Pozovi sreću,
možda je poželela
nezvana doći.
Samo jedan tren
čoveka od principa
pretvori u zver.
Prolaznih bejah
što kroz tvoj život hodi,
tek senka bleda.
Kišno popodne,
pozvah te pod svoj mali
kišobran crven.
Odlazim negde,
gde puta nema, samo
tragovi zverski.
Bitku sa sobom
dobio nikada nisam,
suviše slab sam.
Kako nazvati
čoveka koji traži
Boga u sebi.
Nazovimo ga
i budalom, ali on
Boga će naći.
Lako je biti
hrabar kad život je lep
i bez problema.
Teško je veru
zadržati u sebi
kad plačeš u snu.
Cvetić je mali
drhtao pred olujom
straha od smrti.
U svemiru tvom
moje srce je sreća
i duši je dom.
___________________________
Pet vezanih haiku stihova
Postoji jedan
nevidljiv svet očima,
al vidljiv srcu.
Sakriven iza
stotinu brda plavih
čeka da dođeš.
Ako zažmuriš
i srcem svim poželiš
videćeš jasno.
Lepota mira
uliva se u tebe
jačinom reke.
Postaješ svetlo
i prema tebi od tad
putevi vode.
________________________
Mesečev hod je
poznatoga poveo
u nepoznato.
LJUBAVNE PESME
Eh
Zagledan u plamen sveće
setio sam se očiju tvojih
koje su sadržale u sebi
iskru nastanka ljubavi
u svemiru i zaplakao.
Mislio sam da su te iskre
odraz mladalačke zaljubljenosti
koja brzo prolazi
i gasi se pred prvim iskušenjem.
Sada nemo preispitujem
sve postupke svoje
i shvatam da si bila ljubav
koja se jednom u životu nađe.
Gde počinje ljubav
Tamo negde u sivilu
sasvim običnog dana
kada se ne nadaš ničemu
ili kad samo žuriš na posao
započne ljubav svaka.
Iznenada pojavi se,
zavuče u srce koje zadrhti
kao vlat trave na košavi,
i tada iako svestan nisi
voliš bezuslovno.
Potom saznaš ime koje ti se svidi
kao nijedno pre
što ti se svidelo nije
pa pred ogledalom vežbaš
kako da najlepše zvuči.
Na prvom satanku drhtiš
i znojne ruke trljaš o pantalone,
srce lupa jačinom koja te uplaši
jer do tada nisi ni znao
da snaga iz srca dolazi.
Ako te srećna zvezda
pogleda nežno i pokloni
ljubav do kraja života
zahvali se nebu na
neprocenjivom daru
jer si jedan od retkih
koji voli i voljnim se zove.
Noć
Senka se šunja u tamnoj noći,
lebdi nad dušom mojom,
a prozore svog doma u zemlji
u kojoj nema radosti
odavno sam zaključao
tako da niko na ovom pustom mestu
ne može pronaći ulaz u moje srce.
Ponekad zaželim
da sam onaj od pre i da verujem rečima
koje sreću znače.
Kosmos.
U kosmosu postoje zvezde i planete,
postoje i rupe crne, to zna svako dete.
Ko veruje da nastade od velikog praska
fali mu u glavi makar jedna daska.
Kosmos nasta od ljubavi koju sam ti dao
i da kosmos stvaram stvarno nisam znao.
Sada ljut sam poprilično na samoga sebe
posle kraja po kosmosu ja svud tražim tebe.
Kud ga takvim stvorih uzalud se pitam
dok po trećoj galaksiji ja lutam i skitam.
Uništiću ovaj kosmos, svega mi na svetu,
ljubav ograničiću na rodnu planetu.
Parastos jednoj ljubavi
Sahranismo ljubav u najdublju raku.
i sada zbog toga tapkamo u mraku,
a znam da i nije moralo baš tako
jer srca su naša udarala jako.
Imadosmo ljubav, sad je više nema,
Ostala je od nje samo uspomena,
Zeznuše nas dobro neke slučajnosti,
u predgrađu sreće ostavismo kosti.
Slomiše se naši točkovi sudbine,
U dušama našim sad su ruševine,
Uplakane oči nikad više neće
Kao nekad da nam blistaju od sreće.
Ko nam ljubav ote ne znamo ni sami,
Sada kao slepci pipamo u tami
Jer tražimo nešto da rane zaceli
I žalimo što smo jedno drugo sreli.
Pesma napisana uz gitaru posle šut karte.
JADNA OLOVKO MOJA
Jadna olovko moja
zasto li ovo pises
kad ona ce tek naslutiti
da zbog nje
sna nemam vise.
Zbrkana pameti moja
zasto te ludilo hvata
nemogucem se nadas
iako dobro znas
da ces da stradas.
Nesrecna duso moja
taman ti nadjoh mira,
a sada opet plamtis
zbog nepostojeceg
i nematerijalnog dodira.
Zivote prokleti moj
bas si mi smrsio konce
nekome smo malo
pobrkas loncice,
a meni ekspres lonce.
Monotoni dani moji
sa mislima pod kontrolom
noci ste moje uzburkali
nestvarnom nadom,
konfuzijom i bolom.
Prokleto srce moje,
zasto mi dusu varas
laznu mi dajes nadu
i iluziju moguceg
heppyenda stvaras.
Sudbino,zivota varko
u buri malena barko
zasto mi dajes nadu koja je tek sen
da cu i makar na kratko
postati samo njen.
Kockice
Dok sudbina svoje kockice slaže
U magli života duše se traže
Nekad zacrtan put se briše
Jer san se sanja sve više
Sve do početka kraja
Kad put se sa putem spaja.
Osećajte se slobodnim da komentarišete napisano.
Za početak predstaviću vam se sledećim stihovima.
Ja
Grešan i smešan pred vama stoji
pesnik što piše rime u boji,
dajem vam poljsko šareno cveće,
odsjaje moje tuge i sreće.
Niti svet menjam, niti ga kudim
sem srca ništa drugo ne nudim,
opsene, varke, nek drugi nude,
ja ću da volim Boga i Ljude.
HAIKU POEZIJA
Sreći je važno
da suze su daleko
daleko negde.
Uplašen čovek
izgubio je sreću
i pre traženja.
Slobodna ptica
sama se zatvorila
u svoj kavez.
Želja je samo
mesečina na vodi
koja otiče.
Vetrove molim
da me dignu visoko
iznad tuga svih.
Ljubičica je
zavidela leptiru
na lepoj šari.
Sanjati tigra
ne znači biti snažan
nego gladan.
Budalom zovu
onog što misli dugo
šta želi reći.
Stegnuto srce
u ruci Afrodite
treperi tugom.
Pogled u oči
otkriva laž skrivenu
u predrasudi.
Senka što lebdi
nad poljem posle kiše
život se zove.
Zrnce je peska
klizeći palo na dno
peščanog sata.
Nije saznanje
sloboda i spas srcu već
vera i nada.
Kao vetra šum
pre svršetka oluje
nestaješ tiho.
Mokri su snovi
vulkani u pustinji
što lavu liju.
Dolazim tiho
primićeš me željna
trenutka sreće.
Kao vetra šum
oluja dok još traje
kažeš voliš me.
Strašću opijen
na šumskoj raskrsnici
tražim vrh sreće.
Želja dok gori
nada se rađa iz sna
žmurim i čekam.
_____________________
4 spojena haiku stiha
Vidim čoveka
Nad ponorom ,
na žici kako korača.
Dok vetar duva
Čovek zastaje i nemo
moli se bogu.
Strah je gospodar
Srcu što ubrzava
do nemog plača.
Gospode dragi
praštaj mi grehe moje
da mreti mogu.
________________________
Sad sam daleko
ali srce mi cezne
za svima vama.
Svaki put ima
svoj početak na kraju
suprotne strane.
Pesak u satu
uvek sklizne na dole
na vrh da stigne.
Na groblju snova
nadam se da vreme
će promeniti sve.
Svedok ljubavi
na nebu je mesec
što tugom treperi.
Tuga govori:
zaćutite radosti,
vladaću sama.
Ne trebate mi
iluzije mladosti
idite drugom.
Kada te tuga
Rastavi pa sastavi
Ona se ruga.
Avgustovski dan
U javi mi dade san
Zaljubljen opet sam.
Budale rade
Sve ono što požele
Pa su vesele.
Dve kratke reči,
Iskrene puno znače
Lažne zabole.
Dolazim tiho
ne hoteći da budim
nju koja spava.
Stihovi moji,
niste dovoljno lepi
k'o što ona je.
Neotvorena
poruka čeka hrabrost
da prihvati kraj.
Crni orao
lakše će uloviti
u noći svoj plen.
Vladari noći
duše nam pokrivaju
željama mračnim.
Ne moraš znati
ništa, čoveče kleti
znanje ubiće te.
Ranjena srna
kroz sneg duboki gazi
sama i tužna.
Srce sagori,
a pepeo na dušu
padne kao kam.
Tvoju poznajem
tugu, jer ista je bol
koja nas spaja.
San je umoran,
savladan od stvarnosti
postaje starac.
Sekunde teku
nizvodno od vremena
koje dolazi.
Pero pesnika
svetlost je i usud što
propasti vodi.
Svima dom tužni
crna će kuća biti,
na kraju puta.
Greh je grešnika
vodio teškim putem
do iskupljenja.
__________________________
5 spojenih haiku stihova
Samo me jedan
mali , malecki korak
odveo do dna.
Širokim putem
bez straha sam gazio
vođen snagom sna.
Protivnik beše,
gle čudna li mi čuda
moje drugo ja.
Pred provalijom
bogu tražih povratnu
kartu da mi da.
Odgovor čekah
došao dugo nije,
a ni strpljenje.
___________________
Proleće dolazi
Kao što suze
niz obraze odlaze
i sneg se topi.
Zraci me sunca
kupaju optimizmom,
slamaju tugu.
Danas će opet
nove pisati rime
poslenik sreće.
Ubijeni san
prokleo je novi dan
što je svanuo.
Misli mi beže
putem neznanim meni,
sve mi je teže.
Šta reći kad
su reči samo bledi
odsjaj ljubavi.
Samo jedan stih
biće dovoljan da ona
zna koga želim.
Ko sam ja ako
kažem da lažem stalno,
istina il' laž.
Podižem kamen
ispod koga nalazim
uvelu travu.
Pozovi sreću,
možda je poželela
nezvana doći.
Samo jedan tren
čoveka od principa
pretvori u zver.
Prolaznih bejah
što kroz tvoj život hodi,
tek senka bleda.
Kišno popodne,
pozvah te pod svoj mali
kišobran crven.
Odlazim negde,
gde puta nema, samo
tragovi zverski.
Bitku sa sobom
dobio nikada nisam,
suviše slab sam.
Kako nazvati
čoveka koji traži
Boga u sebi.
Nazovimo ga
i budalom, ali on
Boga će naći.
Lako je biti
hrabar kad život je lep
i bez problema.
Teško je veru
zadržati u sebi
kad plačeš u snu.
Cvetić je mali
drhtao pred olujom
straha od smrti.
U svemiru tvom
moje srce je sreća
i duši je dom.
___________________________
Pet vezanih haiku stihova
Postoji jedan
nevidljiv svet očima,
al vidljiv srcu.
Sakriven iza
stotinu brda plavih
čeka da dođeš.
Ako zažmuriš
i srcem svim poželiš
videćeš jasno.
Lepota mira
uliva se u tebe
jačinom reke.
Postaješ svetlo
i prema tebi od tad
putevi vode.
________________________
Mesečev hod je
poznatoga poveo
u nepoznato.
LJUBAVNE PESME
Eh
Zagledan u plamen sveće
setio sam se očiju tvojih
koje su sadržale u sebi
iskru nastanka ljubavi
u svemiru i zaplakao.
Mislio sam da su te iskre
odraz mladalačke zaljubljenosti
koja brzo prolazi
i gasi se pred prvim iskušenjem.
Sada nemo preispitujem
sve postupke svoje
i shvatam da si bila ljubav
koja se jednom u životu nađe.
Gde počinje ljubav
Tamo negde u sivilu
sasvim običnog dana
kada se ne nadaš ničemu
ili kad samo žuriš na posao
započne ljubav svaka.
Iznenada pojavi se,
zavuče u srce koje zadrhti
kao vlat trave na košavi,
i tada iako svestan nisi
voliš bezuslovno.
Potom saznaš ime koje ti se svidi
kao nijedno pre
što ti se svidelo nije
pa pred ogledalom vežbaš
kako da najlepše zvuči.
Na prvom satanku drhtiš
i znojne ruke trljaš o pantalone,
srce lupa jačinom koja te uplaši
jer do tada nisi ni znao
da snaga iz srca dolazi.
Ako te srećna zvezda
pogleda nežno i pokloni
ljubav do kraja života
zahvali se nebu na
neprocenjivom daru
jer si jedan od retkih
koji voli i voljnim se zove.
Noć
Senka se šunja u tamnoj noći,
lebdi nad dušom mojom,
a prozore svog doma u zemlji
u kojoj nema radosti
odavno sam zaključao
tako da niko na ovom pustom mestu
ne može pronaći ulaz u moje srce.
Ponekad zaželim
da sam onaj od pre i da verujem rečima
koje sreću znače.
Kosmos.
U kosmosu postoje zvezde i planete,
postoje i rupe crne, to zna svako dete.
Ko veruje da nastade od velikog praska
fali mu u glavi makar jedna daska.
Kosmos nasta od ljubavi koju sam ti dao
i da kosmos stvaram stvarno nisam znao.
Sada ljut sam poprilično na samoga sebe
posle kraja po kosmosu ja svud tražim tebe.
Kud ga takvim stvorih uzalud se pitam
dok po trećoj galaksiji ja lutam i skitam.
Uništiću ovaj kosmos, svega mi na svetu,
ljubav ograničiću na rodnu planetu.
Parastos jednoj ljubavi
Sahranismo ljubav u najdublju raku.
i sada zbog toga tapkamo u mraku,
a znam da i nije moralo baš tako
jer srca su naša udarala jako.
Imadosmo ljubav, sad je više nema,
Ostala je od nje samo uspomena,
Zeznuše nas dobro neke slučajnosti,
u predgrađu sreće ostavismo kosti.
Slomiše se naši točkovi sudbine,
U dušama našim sad su ruševine,
Uplakane oči nikad više neće
Kao nekad da nam blistaju od sreće.
Ko nam ljubav ote ne znamo ni sami,
Sada kao slepci pipamo u tami
Jer tražimo nešto da rane zaceli
I žalimo što smo jedno drugo sreli.
Pesma napisana uz gitaru posle šut karte.
JADNA OLOVKO MOJA
Jadna olovko moja
zasto li ovo pises
kad ona ce tek naslutiti
da zbog nje
sna nemam vise.
Zbrkana pameti moja
zasto te ludilo hvata
nemogucem se nadas
iako dobro znas
da ces da stradas.
Nesrecna duso moja
taman ti nadjoh mira,
a sada opet plamtis
zbog nepostojeceg
i nematerijalnog dodira.
Zivote prokleti moj
bas si mi smrsio konce
nekome smo malo
pobrkas loncice,
a meni ekspres lonce.
Monotoni dani moji
sa mislima pod kontrolom
noci ste moje uzburkali
nestvarnom nadom,
konfuzijom i bolom.
Prokleto srce moje,
zasto mi dusu varas
laznu mi dajes nadu
i iluziju moguceg
heppyenda stvaras.
Sudbino,zivota varko
u buri malena barko
zasto mi dajes nadu koja je tek sen
da cu i makar na kratko
postati samo njen.
Kockice
Dok sudbina svoje kockice slaže
U magli života duše se traže
Nekad zacrtan put se briše
Jer san se sanja sve više
Sve do početka kraja
Kad put se sa putem spaja.