Рат који смо сви преживели...

луталица

Zainteresovan član
Poruka
274
Желим да знам шта се дешавало деведесетих...Какав је то био рат?Зашто се ратовало, да ли је био непходан, где се ратовало, колико је погинулих, да ли је било геноцида, и где све, каква је војска била, ко је био боље организован, чија војска?

Који је повод рата?Шта су радили политичари, који политичари су тада били на власти?

Каква су биле те земље (Србија, Хрватска, Босна, Црна Гора, Словенија и Македонија), какво је било њихово унутрашњо стање, да ли је било протеста?

Шта су радиле међународне силе и организације, зашто смо бомбардовани?

Иако сам клинац, ако је могуће да ме схватите озбиљно, јер заиста желим да знам нешто више о томе, да имам кристално јасну представу, а не да будем под утицајем људи из околине, тражим чињенице и ако је могуће, објективност, али и ваше критике...

Хвала свима унапред...
 
Poslednja izmena:
Желим да знам шта се дешавало деведесетих...Какав је то био рат?Зашто се ратовало, да ли је био непходан, где се ратовало, колико је погинулих, да ли је било геноцида, и где све, каква је војска била, ко је био боље организован, чија војска?

Који је повод рата?Шта су радили политичари, који политичари су тада били на власти?

Каква су биле те земље (Србија, Хрватска, Босна, Црна Гора, Словенија и Македонија), какво је било њихово унутрашњо стање, да ли је било протеста?

Шта су радиле међународне силе и организације, зашто смо бомбардовани?

Иако сам клинац, ако је могуће да ме схватите озбиљно, јер заиста желим да знам нешто више о томе, да имам кристално јасну представу, а не да будем под утицајем људи из околине, тражим чињенице и ако је могуће, објективност, али и ваше критике...

Хвала свима унапред...

uh mnogo ti je to pitanja, a inace smatram da se prasina oko toga jos uvek nije slegla te je jako tesko izvuci pravu istinu. Bilo ne ponovilo se mada se slazem sa HECTORIUS da je samo pitanje vremena kada ce mo opet.
 
Ja sam rođen u Osijeku, i mi smo izbegli 1995. godine.

Uvek sam se pitao zašto smo morali otići? Jednom prilikom sam upitao oca:''Da li su nas Hrvati proterali? I kako su nas proterali, nisu nas bukvalno vukli napolje i terali?!''

Onda mi je otac odgovorio:''Proterali su nas psihički. Pre rata, kada je HDZ pobedio na izborima, Srbi su podobijali otkaze, svi su nas pljuvali na ulici, čim se pojavimo u javnosti svi nas gledaju popreko i psuju nam majku Srpsku! Koristiš ćirilicu, odmah se prave ludi da ne znaju da pročitaju''

I onda, na najveću sramotu Srba, dođu dobrovoljci i prave gluposti po Vukovari..... Pevaju pesme o klanju Hrvata, o silovanju.... Sramota.

Srbi su bili u veoma nezavidnom položaju u Hrvatskoj, i onda dođu takve budale.

Pokazalo se opet ono što se desilo u Dr. svetskom ratu, da su Srbi nesložni, a Hrvati i muslimani su pokazali da mrze Srbe.

Srebrenica jeste zločin, ali ruku na srce, mnogi ga preuveličavaju. Slažem se sa tim da se kazne svi koji su krivi, ali me boli to što je Orić oslobođen, a njegovi vojnici su poubijali sve Srbe u okolnim srebreničkim selima, i ostali nekažnjeni, dok su Srbi ubili u Srebrenici oko 5.000 muslimana, ali od svih ubijenih, preko 90% su muškarci. I posle toga, se priča o genocidu nad muslimanima, e pa zapitajte se malo zašto su Srbi izvršili taj zločin.

Nije opravdan, ali je to zločin izazvan zločinom.

Za Kosovo ne znam šta drugo da kažem, sem oteto nam je!

Prvo je Tito kriv, zabranio povratak 100.000 Srba na Kosovo posle rata, i naselio Albance iz Albanije. Onda je malo kriv Milošević. VJ jeste bila gruba prema Šiptarima, ali OVK je započela rat, i vršila teror. NATO je jedva čekao da nađe povod za bombardovanje.

Koštunica je 8 godina ćutao u vezi Kosova, i sada ovi na vlasti nešto viču:''Kosovo je Srbija''. Obična propaganda.
 
Ja sam rođen u Osijeku, i mi smo izbegli 1995. godine.

Uvek sam se pitao zašto smo morali otići? Jednom prilikom sam upitao oca:''Da li su nas Hrvati proterali? I kako su nas proterali, nisu nas bukvalno vukli napolje i terali?!''

Onda mi je otac odgovorio:''Proterali su nas psihički. Pre rata, kada je HDZ pobedio na izborima, Srbi su podobijali otkaze, svi su nas pljuvali na ulici, čim se pojavimo u javnosti svi nas gledaju popreko i psuju nam majku Srpsku! Koristiš ćirilicu, odmah se prave ludi da ne znaju da pročitaju''

I onda, na najveću sramotu Srba, dođu dobrovoljci i prave gluposti po Vukovari..... Pevaju pesme o klanju Hrvata, o silovanju.... Sramota.

Srbi su bili u veoma nezavidnom položaju u Hrvatskoj, i onda dođu takve budale.

Pokazalo se opet ono što se desilo u Dr. svetskom ratu, da su Srbi nesložni, a Hrvati i muslimani su pokazali da mrze Srbe.

Srebrenica jeste zločin, ali ruku na srce, mnogi ga preuveličavaju. Slažem se sa tim da se kazne svi koji su krivi, ali me boli to što je Orić oslobođen, a njegovi vojnici su poubijali sve Srbe u okolnim srebreničkim selima, i ostali nekažnjeni, dok su Srbi ubili u Srebrenici oko 5.000 muslimana, ali od svih ubijenih, preko 90% su muškarci. I posle toga, se priča o genocidu nad muslimanima, e pa zapitajte se malo zašto su Srbi izvršili taj zločin.

Nije opravdan, ali je to zločin izazvan zločinom.

Za Kosovo ne znam šta drugo da kažem, sem oteto nam je!

Prvo je Tito kriv, zabranio povratak 100.000 Srba na Kosovo posle rata, i naselio Albance iz Albanije. Onda je malo kriv Milošević. VJ jeste bila gruba prema Šiptarima, ali OVK je započela rat, i vršila teror. NATO je jedva čekao da nađe povod za bombardovanje.

Koštunica je 8 godina ćutao u vezi Kosova, i sada ovi na vlasti nešto viču:''Kosovo je Srbija''. Obična propaganda.

Хвала на овоме...Да ли у том рату неко победио?

Да ли у било ком рату има победника?
 
AKT KOJIM JE POČELA DRAMA JUGOSLOVENSKIH NARODA
Memorandum SANU kao platforma za rat
Saslušanjem Mihaila Markovića i Koste Mihailovića, akademika, pred Haškim tribunalom,
u svojstvu svedoka koje je predložio Slobodan Milošević, ponovo je aktuelizovano pitanje
dokumenta SANU pod imenom Memorandum koji je u javnost plasiran u oktobru 1986.
Naime, akademici Marković i Mihailović spadaju u krug od samo nekoliko akademika koji
se sa punim pravom mogu smatrati autorima Memoranduma.
Kada se sa vremenske distance od skoro 20 godina analizira tekst Memoranduma SANU
dolazi se do nesumnjivog, nepobitnog i pouzdanog zaključka da je taj dokument osnovna i
potpuno nesporna, politička, nacionalna i srpska velikodržavna platforma za ratove koje je
započeo i u poslednjoj deceniji XX veka vodio Slobodan Milošević.
ONDA SU DOŠLI RATOVI
Memorandum SANU je inicijalni akt kojim je praktično počela drama jugoslovenskih
naroda sa strahovitim pogibijama, nezamislivim zločinima, neviđenim stradanjima civila
(staraca, žena i dece), opsadama i razaranjima gradova, progonima, iseljavanjem i
raseljavanjem čitavih regija, koncentracionim logorima, silovanjima, rušenjem kulturnih,
verskih i prosvetnih objekata, uništavanjem imovine i svih drugih dobara, spaljivanjem
čitavih gradova, sela, šuma, njiva i livada, masovnim ubijanjem i genocidom.
Memorandum SANU predstavlja elaborat, program i manifest velikosrpske državotvorne
ideje, apel za uspostavljanje jedinstva srpskog kulturnog prostora bez obzira na republičke
granice, zahtev za reviziju međurepubličkih granica uspostavljenih na zasedanju AVNOJ u
Jajcu 1943, traktat o zaverama, ugroženosti i neravnopravnom položaju srpskog naroda u
Jugoslaviji, upozorenje o brojčanoj nadmoći srpskog naroda u Jugoslaviji u odnosu na sve
ostale narode, izraženo statističkim pokazateljima, podsećanje na srpske žrtve i srpsku krv
prolivenu za zajedničku državu, isticanje do besmislenosti uveličanih i demagoški
glorifikovanih problema Srba u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, upoređivanjem položaja Srba
u Jugoslaviji osamdesetih godina sa stanjem za vreme fašističke okupacije, ustaške vlasti i
zločina balista u Drugom svetskom ratu.
U suštini, do krajnjih konsekvenci doveden, Memorandum SANU je poziv srpskom narodu
na ustanak i objava rata svima koji se ne slažu sa vrlo precizno i jasno formulisanim i
definisanim ciljevima za konačno formiranje srpske države u skladu sa parolom - svi Srbi u
jednoj državi.
Navedeni zaključci o Memorandumu kao projektu definitivnog rešavanja srpskog
nacionalnog pitanja i konačnog formiranja jedinstvene srpske države na Balkanu,
nesumnjivo i bez ikakve dileme proizlaze iz male, samo za potrebe ovog teksta urađene,
analize sadržaja Memoranduma:
1. Otvoreno se konstatuje da u Jugoslaviji jedino srpski narod nema svoju državu.
Posebno se apostrofira da neke republike imaju i druge alternative sem jugoslovenske i da
preti opasnost od raspada Jugoslavije a da nije rešeno pitanje državnosti Srbije. Srpski
narod ne može spokojno očekivati budućnost u takvoj neizvesnosti pa se pledira za to da
Srbija definiše svoj nacionalni interes, da jasno sagleda svoje ekonomske i nacionalne
interese da ne bi bila iznenađena događajima. S obzirom da su Srbi živeli u pet od šest
tadašnjih republika u Jugoslaviji, potpuno je jasno da rešavanje državnosti Srbije i
definisanje srpskog nacionalnog interesa podrazumeva stvaranje jedinstvene srpske
države koja bi obuhvatala sve teritorije na kojima žive Srbi što bi dovelo do prekrajanja
postojećih republičkih granica, ugrožavanja interesa drugih naroda i u krajnjoj instanci do
rata, pa je zbog toga Memorandum velikosrpski državni projekat.
2. Posebno se insistira na uspostavljanju punog nacionalnog i kulturnog identiteta srpskog
naroda nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, što se tretira kao njegovo
istorijsko i demokratsko pravo. Time se praktično traži i političko i teritorijalno jedinstvo
srpskog naroda što nije ništa drugo nego zalaganje za koncept Velike Srbije.
3. Plasira se teza da Srbija tokom rata nije bila u položaju da potpuno ravnopravno
učestvuje u donošenju odluka koje su prejudicirale buduće međunacionalne odnose i
društveno uređenje Jugoslavije. Na Drugom zasedanju AVNOJ Srbi nisu imali svoje
legitimne predstavnike već su većnici birani iz srpskih vojnih jedinica i članova Vrhovnog
štaba koji su se zatekli na teritoriji Bosne i Hercegovine, za razliku od većnika drugih
republika koji su došli na zasedanje sa svoje teritorije i koji su iza sebe imali nacionalne
političke organizacije sa izgrađenim stavovima i programima. Dakle, Srbi su od samog
početka, od prvog formulisanja budućeg državnog uređenja Jugoslavije, bili u
neravnopravnom položaju. U tom smislu navodi se:
TEORIJA ZAVERE
"Položaj Srba morao je biti blagovremeno razmotren i regulisan sa stanovišta njihovog
nacionalnog integriteta i nesmetanog kulturnog razvoja, a ne da to izuzetno pitanje ostane
otvoreno za rešenja koja pogađaju vitalne interese srpskog naroda".
Izložena teza dovodi u sumnju međurepubličke granice čije utvrđivanje je počelo na
Drugom zasedanju AVNOJ u Jajcu 1943, što dalje znači da te granice treba revidirati.
Kako se to ne može ostvariti bez ugrožavanja interesa drugih naroda i bez ratne opcije,
takvo stanovište takođe je svojevrstan zahtev za konstituisanje srpske države koja bi
obuhvatala sve teritorije na kojima žive Srbi.
4. Poznata je i u srpskom narodu relativno široko prihvaćena teorija zavere protiv Srba čiji
su tvorci i nosioci najčešće Vatikan, Kominterna, katolički narodi u Jugoslaviji: Slovenci i
Hrvati. Tu temu eksploatiše i Memorandum da bi dokazao ugroženost srpskog naroda i
njegov inferiorni položaj u Jugoslaviji. Navodi se primer stava Kominterne koja srpski
narod tretira kao ugnjetačku naciju pa zbog toga pre rata nije stvorena srpska
komunistička partija a Slovenci i Hrvati su imali svoje nacionalne komunističke partije i tako
zadobili odlučujuči uticaj u CK KPJ posle rata. Ovome se dodaje dugogodišnja saradnja
Hrvata Tita i Slovenca Kardelja kao odlučujućih faktora vlasti što je doprinelo formiranju
hrvatsko-slovenačke koalicije protiv srpskog naroda. Sve ovo se ističe i potencira kao
upozorenje Srbima da bi se pridobili za akciju ispravljanja dugogodišnjih nepravdi, zavera i
potcenjivanja srpskog naroda u Jugoslaviji i uspostavljanja države sa ulogom i značajem
koja srpskom narodu pripada na osnovu njegove brojnosti i istorijskih zasluga za
formiranje zajedničke države, što je u stvari zalaganje za jednu vrstu velikosrpskog
koncepta države.
ISTORIJSKO, MORALNO I RATNIČKO
5. Da bi se istaklo i potenciralo to neprikosnoveno i skoro prirodno pravo srpskog naroda
da vodi glavnu i odlučujuču reč u državnim poslovima tadašnje Jugoslavije, objavljuju se
statistički podaci o velikoj i značajnoj razlici između broja Srba i broja drugih naroda u
nacionalnoj strukturi Jugoslavije. Iznosi se podatak da izvan teritorije SR Srbije živi znatno
više Srba nego što je u Jugoslaviji Slovenaca, Albanaca i Makedonaca, uzetih
pojedinačno, a skoro isto koliko i Muslimana. Ovakvim i sličnim statističkim podacima
sugeriše se neophodnost i nužnost dominantnog uticaja srpskog faktora na vođenje
politike u Jugoslaviji, što je varijanta preuređenja Jugoslavije u velikosrpskom duhu.
6. Kompletan tekst Memoranduma prožet je isticanjem srpskih žrtava palih za oslobođenje
i zajedničku državu i prolivanjem srpske krvi za iste vrednosti. Na tome se insistira da bi se
dokazalo srpsko istorijsko, moralno i ratničkom slavom stečeno pravo na povlašćen status
i glavnu ulogu Srba i Srbije u upravljanju državom. U Memorandumu piše da je srpski
narod u Hrvatskoj imao odlučujuću ulogu u NOB, da je ravnopravnost Srba u Hrvatskoj
svojom krvlju stečena tekovina, da su stvaranju srpske Vojvodine u revoluciji 1848. svojom
krvlju pomogli i Srbi iz Srbije. Elaborira se i poznata teza Dobrice Ćosića o srpskim
pobedama u ratu i porazima u miru:
"Reč je prvenstveno o srpskom narodu i njegovoj državi. Nacija koja je posle duge i krvave
borbe ponovo došla do svoje države, koja se sama izborila i za građansku demokratiju i
koja je u poslednja dva rata izgubila 2,5 miliona sunarodnika, doživela je da joj jedna
aparatski sastavljena partijska komisija utvrdi da posle četiri decenije u novoj Jugoslaviji
jedino ona nema svoju državu. Gori istorijski poraz u miru ne da se zamisliti".
Pozivanje na srpske žrtve i prolivenu krv u ratovima za oslobođenje tokom XIX i XX veka,
samo je još jedan vapaj, još jedan krik i žal za državom kojom će vladati Srbi i uživati
blagodeti svojih ratnih pobeda što je takođe jedan model velikosrpske ideje koja je
dominantna teza Memoranduma.
................
 
7. Ključni argumenti Memoranduma odnose se na detalje kojima treba izazvati revolt
srpskog naroda i usmeriti ga na akciju za promenu odnosa u državi u pravcu jačanja
velikosprskog uticaja. Tako se do neslućenih razmera preuveličavaju problemi koje srpski
narod ima u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Položaj srpskog naroda u Hrvatskoj
neosnovano i bez ikakvih dokaza poredi se sa stanjem za vreme fašističke tvorevine,
ustaške Nezavisne države Hrvatske (NDH) kada su se prema Srbima primenjivali rasni
zakoni. To poređenje je toliko neumesno i deplasirano da to ne treba posebno dokazivati.
Kada je reč o Kosovu, preterivanje i glorifikacija patnji Srba dostiže fantastične razmere pa
se tvrdi:
"Fizički, politički, pravni, kulturni genocid nad srpskim stanovništvom Kosova i Metohije
najteži je poraz u oslobodilačkim borbama što ih je vodila Srbija od Orašca 1804. do
ustanka 1941."
Piše se o pet godina dugom albanskom ratu protiv Srba na Kosovu i taj rat se poredi sa
četvorogodišnjom nemačkom okupacijom u Drugom svetskom ratu. Upotrebljavaju se
termini: agresija, odbrana naroda i teritorije, revolucionarna borba i slični.
Ovakva preterivanja su u funkciji direktnog huškanja srpskog naroda i podstrekivanja da
krene u odlučni boj za velikosrpske ciljeve vrlo jasno i vrlo precizno definisane u
Memorandumu.
Beograd, 17. januar 2005.
Dragoljub Todorović,
autor je advokat iz Beograda
Danas, 21. januara 2005.
http://www.danas.co.yu/20050121/terazije1.html
...........................
 
Bila jednom jedna zemlja...Jugoslavija. Srbi su ziveli u Jugoslaviji. Slovenci su ziveli u Sloveniji, Hrvati u Hrvatskoj, Bosanci u Bosni, Crnogorci u Crnoj Gori, Makedonci u Makedoniji. Medjutim kao sto sam vec ranije spominjao kompleksi su ucinili svoje..Posto su Srbi imali najbrojnije stanovnistvo skoro pola Yuge itd..braci se to nije svidelo, i u jednom momentu neko je ugasio svetlo.
Najverovatnije svetlo je iskljucio neko sa strane, cini mi se u onom polu mraku da je to bila Nemacka (Nemacka podrska Hrvatskoj za otcepljenje..ima i pesma u CRO. zahvalnica) pa tek posle idu ovi ostali ljigavci Britanija,Amerika..pa sve do ove domace stoke shiptara..

Broj mrtvih se nikada nece utvrditi. Pitanje je vremena kad ce poceti ponovo. Moglo bi mozda da se spreci jedino kada bi doveli na podrucje bivse yuge nekih 500.000 psihijatara, mozda..ali ne verujem.
U pitanju je genetski kompleks nize vrednosti svih naroda koji su bili braca sa Srbima.
 
Poslednja izmena:
Желим да знам шта се дешавало деведесетих...Какав је то био рат?Зашто се ратовало, да ли је био непходан, где се ратовало, колико је погинулих, да ли је било геноцида, и где све, каква је војска била, ко је био боље организован, чија војска?
Који је повод рата?Шта су радили политичари, који политичари су тада били на власти?
Каква су биле те земље (Србија, Хрватска, Босна, Црна Гора, Словенија и Македонија), какво је било њихово унутрашњо стање, да ли је било протеста?
Шта су радиле међународне силе и организације, зашто смо бомбардовани?
Иако сам клинац, ако је могуће да ме схватите озбиљно, јер заиста желим да знам нешто више о томе, да имам кристално јасну представу, а не да будем под утицајем људи из околине, тражим чињенице и ако је могуће, објективност, али и ваше критике...Хвала свима унапред...

Мали, мораћеш да сачекаш извесно време да се седиментирају (сталоже) протекли догађаји. Јер свако саопштавање ,,истине`` о догађајима 90-тих је лаж или у најмању руку субјективно гледање ствари онако као би субјект то хтео. Разлози су многобројни па се ни на један неможе ослонити и са сигурношћу рећи то је то.
Једино кристално је јасно,јер је чињеница, да је разорена једна лепа земља у којој се доста лепо и лагодно живело.Плате нису биле велике али су у породици скоро сви били у радном односу и приходовали, па када сабереш све те приходе, далеко су превазилазили приходе у домаћинствима западних земаља за које се тврдило да су богате али је један запошљен одржавао домаћинство.
Имали смо редовну испалту личних доходака(плата) са редовним уплатама са пензионо и здравствено осигурање,касе узајамне помоћи од личног динара, бесплатна одмаралишта (за 12 дана у години), регрес у висини једне плате да одемо у та одмаралишта, 5-то дневну радну недељу,потрошачке кредите са врло повољном каматом, дугорочне стамбене кредите са 1, или 2% камате, бесплатне станове од радних организација у којима смо радили, јевтине комуналне дажбине,бесплатно основно лечење у Домовима здравља и бесплатне лекове, скоро бесплатно школство од основног до факултетског,бесплатан опоравак радника који су радили у отежаним условима рада,бенефицирани радни стаж за такве раднике, бесплатан превоз радника до и од радног места,Суд удруженог рада који је по правилу бранио радника од осионог понашања руководилаца,ретко лепе државне празнике и лепу химну уз њих,ретке афере што се лоповлука тицало, слободно и мирно спавање на ледини где те сан ухвати без страха да ће те неко опљачкати или убити, Омладинске радне акције које су превасходно окупљали омладину на дружење и рад а завршавали су и курсеве који су им касније били и професија (нпр:курс за возача,фотографа и сл.), без наркоманије (било је пијаних),уводили смо самодоприносе и скоро све локане капиталне инвестиције су изграђене од тих пара, и много тога о чему се данас само сања
.
Сада ће неки злобни паметњаковић рећи: па јесте али то је све коштало и остављен нам је дуг. И опет чињеница: тај дуг (18'-20 милијарди долара) целе Југославије није прелазио садашљи дуг Републике Србије а колико ћемо се још задужити је непознаница. Тај дуг после сукцесије више нико за озбиљно и не помиње.
Све ово данас, а нарочито млађим људима, личи на бајку. Мени не морате веровати. Питајте било ког пензионера (или више њих) из тог времена и сричите му тачку по тачку написаног и видећете да није била бајка већ лепа реалност.
Ово ти је, роде мој, чињеница о времену у коме смо ми,твоји родитељи живели. О ратовима,разлозима за исте, која је Република каква била,... мораћеш стрпљиво да сачекаш да време истера истину на површину баре у којој сада давимо.
Мени је искрено жао тебе и твоје генерације што сте промашили ово време.
 
Poslednja izmena:
Bila jednom jedna zemlja...Jugoslavija. Srbi su ziveli u Jugoslaviji. Slovenci su ziveli u Sloveniji, Hrvati u Hrvatskoj, Bosanci u Bosni, Crnogorci u Crnoj Gori, Makedonci u Makedoniji. Medjutim kao sto sam vec ranije spominjao kompleksi su ucinili svoje..Posto su Srbi imali najbrojnije stanovnistvo skoro pola Yuge itd..braci se to nije svidelo, i u jednom momentu neko je ugasio svetlo.
Najverovatnije svetlo je iskljucio neko sa strane, cini mi se u onom polu mraku da je to bila Nemacka (Nemacka podrska Hrvatskoj za otcepljenje..ima i pesma u CRO. zahvalnica) pa tek posle idu ovi ostali ljigavci Britanija,Amerika..pa sve do ove domace stoke shiptara..

Broj mrtvih se nikada nece utvrditi. Pitanje je vremena kad ce poceti ponovo. Moglo bi mozda da se spreci jedino kada bi doveli na podrucje bivse yuge nekih 500.000 psihijatara, mozda..ali ne verujem.
U pitanju je genetski kompleks nize vrednosti svih naroda koji su bili braca sa Srbima.
Moram ti priznati jako dobar i uverljiv opis.
 
Bila jednom jedna zemlja...Jugoslavija. Srbi su ziveli u Jugoslaviji. Slovenci su ziveli u Sloveniji, Hrvati u Hrvatskoj, Bosanci u Bosni, Crnogorci u Crnoj Gori, Makedonci u Makedoniji. Medjutim kao sto sam vec ranije spominjao kompleksi su ucinili svoje..Posto su Srbi imali najbrojnije stanovnistvo skoro pola Yuge itd..braci se to nije svidelo, i u jednom momentu neko je ugasio svetlo.
Najverovatnije svetlo je iskljucio neko sa strane, cini mi se u onom polu mraku da je to bila Nemacka (Nemacka podrska Hrvatskoj za otcepljenje..ima i pesma u CRO. zahvalnica) pa tek posle idu ovi ostali ljigavci Britanija,Amerika..pa sve do ove domace stoke shiptara..

Broj mrtvih se nikada nece utvrditi. Pitanje je vremena kad ce poceti ponovo. Moglo bi mozda da se spreci jedino kada bi doveli na podrucje bivse yuge nekih 500.000 psihijatara, mozda..ali ne verujem.
U pitanju je genetski kompleks nize vrednosti svih naroda koji su bili braca sa Srbima.

Na stranu problematična politička "platforma", ovdje se, po
tko zna koji puta sreće klasična srpska brojčana mitomanija
(napose u viktimologiji). No, ovdje je i na običnim primjerima-
Srba u Yu nije bilo oko pola, nego nešto više od trećine stanovništva.
Ovo su brojke:
http://www.hercegbosna.org/ostalo/raspad.html#peto

Bivsa Jugoslavija je u casu raspada 1991. imala 23.472.000 stanovnika. Bila je sastavljena od sest republika, ustavno definiranih kao drzave. U sastavu Republike Srbije bile su dvije autonomne pokrajine, ustavno definirane kao federalne jedinice, kao i republike. Kao multinacionalnu drzavu cinilo ju je sest nacija: Cmogorci (600.000 - 2,6%), Hrvati (4.650.000 - 19,6%), Makedonci (1.420.000 - 6%), Muslimani (2.200.000 - 8,9%), Slovenci (1.820.000 - 7,8%), Srbi (8.460.000 - 36,3%). Iako tretirani kao narodnost, Albanci (2.150.000 8%) su bili brojniji od triju juznoslavenskih nacija: Crnogoraca, Slovenaca i Makedonaca.
 
Желим да знам шта се дешавало деведесетих...Какав је то био рат?Зашто се ратовало, да ли је био непходан, где се ратовало, колико је погинулих, да ли је било геноцида, и где све, каква је војска била, ко је био боље организован, чија војска?

Који је повод рата?Шта су радили политичари, који политичари су тада били на власти?

Каква су биле те земље (Србија, Хрватска, Босна, Црна Гора, Словенија и Македонија), какво је било њихово унутрашњо стање, да ли је било протеста?

Шта су радиле међународне силе и организације, зашто смо бомбардовани?

Иако сам клинац, ако је могуће да ме схватите озбиљно, јер заиста желим да знам нешто више о томе, да имам кристално јасну представу, а не да будем под утицајем људи из околине, тражим чињенице и ако је могуће, објективност, али и ваше критике...

Хвала свима унапред...

Па рећи ћу ти отприлике неко моје виђење.

Југославија се у задњих једно 5 или 6 година свога постојања нашла у расулу, које је покушано да се обузда, међутим касно Марко на Косово стиже. Долази до промена у друштву, људи шире своје видике, донекле су следили принципе и уверења Братства и Јединства, међутим неки су скренули са пута, и отишли предалеко. У тих неколико година којима је касније претходио рат, долази до раскола. Југославија је у неку руку гледано била неразвијена република. Велики спољни дугови према иностранству, социјални и здравствени систем заштите је још некако функционисао, међутим долази до бујања национализма, који ће касније однети превагу. Свест грађана се на неки начин променила. Југославија је требала да промени политички систем у земљи, то су рецимо тада сигурно желели САД и Европа, да крене ка модернизацији, да спроведе реформу Устава. Међутим националистичке страсти се нису обуздале. У једном тренутку дошло је до тога, да до јучерашње комшије, ратују један против другог, да рецимо да до јучерашњи пријатељи се гледају попреко, да се психички уништавају између себе. На крају је било за све народе са југословенских простора Кад будале коло воде !!!
Наравно нико није желео једну државу средње величине, на тако добром положају, и још са социјалистичким уређењем, тако да једноставно закували су чорбу.... и чекали са да прокључа.
 
Na stranu problematična politička "platforma", ovdje se, po
tko zna koji puta sreće klasična srpska brojčana mitomanija
(napose u viktimologiji). No, ovdje je i na običnim primjerima-
Srba u Yu nije bilo oko pola, nego nešto više od trećine stanovništva.
Ovo su brojke:
http://www.hercegbosna.org/ostalo/raspad.html#peto
Bivsa Jugoslavija je u casu raspada 1991. imala 23.472.000 stanovnika. Bila je sastavljena od sest republika, ustavno definiranih kao drzave. U sastavu Republike Srbije bile su dvije autonomne pokrajine, ustavno definirane kao federalne jedinice, kao i republike. Kao multinacionalnu drzavu cinilo ju je sest nacija: Cmogorci (600.000 - 2,6%), Hrvati (4.650.000 - 19,6%), Makedonci (1.420.000 - 6%), Muslimani (2.200.000 - 8,9%), Slovenci (1.820.000 - 7,8%), Srbi (8.460.000 - 36,3%). Iako tretirani kao narodnost, Albanci (2.150.000 8%) su bili brojniji od triju juznoslavenskih nacija: Crnogoraca, Slovenaca i Makedonaca.

Овај коментар а нарочито приложени линк ме уверава да сам потпуно у праву када сам у преходном коментару (бр.14) тврдио да је прерано оцењивати праве разлоге недаћа које су задесиле све Републике бивше Југославије. Некако се се све сваљује на Србију јер се тако сервира од ино-фактора а бивше чланице ЈУ-државе то прихватају као готову чињеницу. Питам онда зашто су лоши односи: Хрвата и Словенаца,Македонаца и Албанаца, БиХ сва три ентитета се не трпе међусобно,....
Значи све је још мутно,узбуркано и реална оцена у таквом стању је немогућа. Потребно је временска дистанца да неки други људи, неоптерећени дневним догађањима што неутралније сагледају протекле догађаје и дају приближно реалнију оцену онога шта се десило на овим просторима. Права истина никада неће бити исказана.
Зато, не журите са оценама. То уствари и нису оцене то су само оптужбе.Баш као и овај цитирани коментар Урвана Хробоатоса.
 
Prvo ovo je preeeeeevise ambiciozna tema...

Drugo, ne vredi se mnogo hebavati, jer ce to moderatori ionako da zakatance mozda i pre nego sto stignem da okacim ovu poruku, jer je tema skorijeg datuma i zadire u politiku.

Ne znam da li je to bila ideja od samog pocetka, odnosno od ratova u Sloveniji i Hrvatskoj, ali je negde usput nekome palo na pamet da bi se NATO-u, koji je vec bio pred lipsavanjem mogla naci nova namena, tako da se je prvo krenulo sa bombardovanjem srpskih polozaja u Bosni uz mandat UN, da bi tokom bombardovanja Srbije UN napokon bile potpuno zapishane jednom za svagda i svedene na pateticnu instituciju za legalizovanje NATO ofanziva sirom sveta.

Veliki igraci koji su vukli konce iz pozadine su npr. Karlajl Grupa i neke slicne kompanije (npr. Olbrajt Grupa) koje se bogate ili kroz direktno ulaganje u industriju oruzja ili kroz pruzanje logistike u ratnim uslovima i preuzimanje trzista ratom opustosenih zemalja po bagatelnim cenama, a sve to reziraju razradjenom spregom drazavne vlasti i privatnog biznisa (kreatori medjunarodne politike postave temelje za nova krvoprolica i investicije, a po silasku s vlasti imaju zagarantovano mesto u upravnom odboru firme sa multimilionskom platom).

Bombardovanje Srbije 1999. je ustvari bilo dodatno ,,ohrabrenje'' ljudima da se dignu ne revoluciju, posto se neke progresivne bundzijske snage isprva nisu bas primile u narodu i posto ni sankcije ni nemastina nisu uspeli da izazovu dovoljno antirezimskog sentimenta, tako da je na kraju Otpor odneo pobedu nad silama mraka uz svesrdnu vazdusnu podrsku NATO-a.

...
 
Желим да знам шта се дешавало деведесетих...Какав је то био рат?Зашто се ратовало, да ли је био непходан, где се ратовало, колико је погинулих, да ли је било геноцида, и где све, каква је војска била, ко је био боље организован, чија војска?

Који је повод рата?Шта су радили политичари, који политичари су тада били на власти?

Каква су биле те земље (Србија, Хрватска, Босна, Црна Гора, Словенија и Македонија), какво је било њихово унутрашњо стање, да ли је било протеста?

Шта су радиле међународне силе и организације, зашто смо бомбардовани?

Иако сам клинац, ако је могуће да ме схватите озбиљно, јер заиста желим да знам нешто више о томе, да имам кристално јасну представу, а не да будем под утицајем људи из околине, тражим чињенице и ако је могуће, објективност, али и ваше критике...

Хвала свима унапред...

Realno...bio je to švercerski rat...Zašto se ratovalo to nikad niko neće saznati, a da li je bio neophodan?Pa nijedan rat nije bio neophodan...Koliko je ljudi poginulo...to se ne zna, a sad da iznosimo neke brojke to je apsurd...ljudi nisu brojke...Gde se ratovalo?Po šumarcima, livadama, kućama, kafanama...Vojska je bila dobra...ali strašno neorganizovana...čija je bila bolja?Hah...naša...ali samo što se vojne sile tiče...
Povod rata?Što bi rek'o Nele "Nekad padne Nadvojvoda, nekad stari svat, ne zna se čija je glava prva, tako ovdje počne rat..."To ti je kao zvanični razlog, nezvanične obični smrtnici ne znaju...Političari su radili isto što i danas rade-NIŠTA (bar ništa dobro)...Pa sad Slovenija, Makedonija i Crna Gora...šta znam realno su dobro prošle...posle njih je Srbija, pa Hrvatska i tek onda Bosna...Srbiji su samo uvedene sankcije...ali Srbi u Srbiji su se kupali na Adi dok je u Bosni komšija klao komšiju...naravno čast izuzecima...
Međunarodne sile i organizacije?Radile su isto što i sada rade...
Kristalno jasnu predstavu o tome nikad nećeš imati...jer ako nisi bio tamo, nećeš moći da shvatiš šta se zapravo dešavalo....a ako jesi...neće ti biti jasno kako...rat je generalno vrlo neobično stanje uma...
I taj rat NISU svi preživeli....na veliku žalost mnogih majki....
 
Poslednja izmena:
Prvo ovo je preeeeeevise ambiciozna tema...

Drugo, ne vredi se mnogo hebavati, jer ce to moderatori ionako da zakatance mozda i pre nego sto stignem da okacim ovu poruku, jer je tema skorijeg datuma i zadire u politiku.

Ne znam da li je to bila ideja od samog pocetka, odnosno od ratova u Sloveniji i Hrvatskoj, ali je negde usput nekome palo na pamet da bi se NATO-u, koji je vec bio pred lipsavanjem mogla naci nova namena, tako da se je prvo krenulo sa bombardovanjem srpskih polozaja u Bosni uz mandat UN, da bi tokom bombardovanja Srbije UN napokon bile potpuno zapishane jednom za svagda i svedene na pateticnu instituciju za legalizovanje NATO ofanziva sirom sveta.

Veliki igraci koji su vukli konce iz pozadine su npr. Karlajl Grupa i neke slicne kompanije (npr. Olbrajt Grupa) koje se bogate ili kroz direktno ulaganje u industriju oruzja ili kroz pruzanje logistike u ratnim uslovima i preuzimanje trzista ratom opustosenih zemalja po bagatelnim cenama, a sve to reziraju razradjenom spregom drazavne vlasti i privatnog biznisa (kreatori medjunarodne politike postave temelje za nova krvoprolica i investicije, a po silasku s vlasti imaju zagarantovano mesto u upravnom odboru firme sa multimilionskom platom).

Bombardovanje Srbije 1999. je ustvari bilo dodatno ,,ohrabrenje'' ljudima da se dignu ne revoluciju, posto se neke progresivne bundzijske snage isprva nisu bas primile u narodu i posto ni sankcije ni nemastina nisu uspeli da izazovu dovoljno antirezimskog sentimenta, tako da je na kraju Otpor odneo pobedu nad silama mraka uz svesrdnu vazdusnu podrsku NATO-a.

...

Можда јесте амбициозна тема, али једноставно само тражим информације, читао сам неке књиге о томе(иако сам их јако тешко налазио) али ме занима ваше мишљење о томе...

Мислим да тема није политичке природе, јер се тај рат десио пре 9 година, односно не само рат него и бомбрадовање, и све што иде са тим...

Јуче је историја, данас садашњост, а сутра будућност...У садашњости морамо да разумемо прошлост, да бисмо знали да предвидимо будућност, јер историја се понавља...

Realno...bio je to švercerski rat...Zašto se ratovalo to nikad niko neće saznati, a da li je bio neophodan?Pa nijedan rat nije bio neophodan...Koliko je ljudi poginulo...to se ne zna, a sad da iznosimo neke brojke to je apsurd...ljudi nisu brojke...Gde se ratovalo?Po šumarcima, livadama, kućama, kafanama...Vojska je bila dobra...ali strašno neorganizovana...čija je bila bolja?Hah...naša...ali samo što se vojne sile tiče...
Povod rata?Što bi rek'o Nele "Nekad padne Nadvojvoda, nekad stari svat, ne zna se čija je glava prva, tako ovdje počne rat..."To ti je kao zvanični razlog, nezvanične obični smrtnici ne znaju...Političari su radili isto što i danas rade-NIŠTA (bar ništa dobro)...Pa sad Slovenija, Makedonija i Crna Gora...šta znam realno su dobro prošle...posle njih je Srbija, pa Hrvatska i tek onda Bosna...Srbiji su samo uvedene sankcije...ali Srbi u Srbiji su se kupali na Adi dok je u Bosni komšija klao komšiju...naravno čast izuzecima...
Međunarodne sile i organizacije?Radile su isto što i sada rade...
Kristalno jasnu predstavu o tome nikad nećeš imati...jer ako nisi bio tamo, nećeš moći da shvatiš šta se zapravo dešavalo....a ako jesi...neće ti biti jasno kako...rat je generalno vrlo neobično stanje uma...
I taj rat NISU svi preživeli....na veliku žalost mnogih majki....

Да ли можеш да ми даш неке конкретне информације, где су се бориле војске и чије?Зашто су само Србији уведене санкције?

п.с
У праву си што се тиче наслова...Не знам како да променим наслов...:neutral:
 
Iz nekog razloga, clanak vise nije dostupan na sajtu National Geographic-a, ali moze ovde da se skine:

http://www.google.com/url?sa=t&sour...ivided&usg=AFQjCNHuKZTYZ8iL6pMvtIYT6AtaQJhvKA

Clanak je iz avgustovskog broja National Geographic-a iz 1990 i odlicno pokazuje kako su svi redom bili vise nego orni za kavgu, kako je Jugoslavija kipela na sve strane.

Na engleskom je. Nemam trenutno vremena da prevedem, ali bih preveo, ako bas ima zainteresovanih.
 

Back
Top