Traganje za istinom....

U početku beše bog. Bio je sam, u mraku. Oduvek je bio u mraku. Navikao se. Ma koliko pipao oko sebe, jedino što je uspeo da napipa bilo je sopstveno telo. Prolazile su godine i vekovi, ali nije postojalo ništa. Bog nije bio gladan jer osećaj gladi još nije bio izmišljen.
Vremenom je počeo da se dosađuje. Probao je da proguta nožne prste. Uglavnom zato što mu je bilo dosadno i što nije bilo ničega što bi inače mogao da proguta. Nisu postojala ni dugmad, mada je bog smatrao da bi bilo jako zabavno da proguta nekoliko komada, pa da se oko njega digne zabrinuta gungula. Ali, nije imao dugmad.
Jednom je osetio slatkast ukus krvi dok je sisao nožni palac zadnje leve noge. Shvatio je da će, ukoliko ovako nastavi, isisati nožne prste do koske. Bilo je krajnje vreme da nešto učini.
I bog reče: "Mama, upali svetlo!"
 
a sta je bilo pre tog tvog Boga?

kako je on nastao i njegova mama?

Pa pitanje je bilo kako je nastao svet, a ne kako je nastao bog. (Koji je tvoj, a ne moj :mrgreen:)

Šta je bilo sa bogom i njegovom mamom, druga je priča.

Ide ovako: Mlada boginja kao da je već vekovima stajala na raskrsnici. Da je neko prošao, video bi da je o krivu vrbu koja je bacala treperavu senku na meteorite, bila okačena antigravitaciona mreža u kojoj je nekakvo biće, verovatno njen mladunac, sisalo svoje nožne prste.
Ali, niko nije prolazio. Boginja je mnogo puta poželela da se vrati na farmu na kojoj je odrasla, ali je ovu neprijatnu mogućnost odlagala koliko je mogla. Uglavnom zbog staramajke koja ju je od onda neprekidno ispitivala ko je taj Bili i čime se bavi. Nije želela da vidi ni Bilija, mada je verovatno odavno odjezdio na drugi kraj galaksije.
Dobro, možda bi ipak želela da ga vidi ponekad. Nije zapravo znala. Plavom antigravitacionom sandalom zgnječi opušak... U svakom slučaju, više ne bi pala na njegova slatkorečiva uveravanja. Ili bi pala, ali bi ipak progutala pilulu.
 
saznacemo sve to kad provalimo odakle dolazi tolika energija,svemir je pun energije tu energiju mozemo nazvati bog,dali je prirodna ili vestacka ili nesto trece,kad to provalimo na konju smo,mada kojom brzinom napredujemo necemo skoro:(
 
Sledeće što se o njemu čulo, to je da je kao trogodišnjak stigao u centar za nezbrintu decu. Tu ga zatičemo sa određenim brojem kognitivnih problema. Nikako nije mogao da shvati da ne možeš da razdvojiš vodu i vrtiš je oko kugle, a da ona ne padne zbog gravitacije. Imao je i određenih problema sa disleksijom, ali je vaspitačicama ostao u uspomeni po vrlo uverljivim glinenim figurcama koje je dahom mogao da natera da plešu kazačok po melodiji koja je tek trebalo da bude izmišljena. Ili da jedna dugoj otkidaju glavu u njegovo ime. Ovom zabavom mogao je da popuni čitave dane tako da bi nekad zaboravio i jesti.
 
U početku beše bog. Bio je sam, u mraku. Oduvek je bio u mraku. Navikao se. Ma koliko pipao oko sebe, jedino što je uspeo da napipa bilo je sopstveno telo. Prolazile su godine i vekovi, ali nije postojalo ništa. Bog nije bio gladan jer osećaj gladi još nije bio izmišljen.
Vremenom je počeo da se dosađuje. Probao je da proguta nožne prste. Uglavnom zato što mu je bilo dosadno i što nije bilo ničega što bi inače mogao da proguta. Nisu postojala ni dugmad, mada je bog smatrao da bi bilo jako zabavno da proguta nekoliko komada, pa da se oko njega digne zabrinuta gungula. Ali, nije imao dugmad.
Jednom je osetio slatkast ukus krvi dok je sisao nožni palac zadnje leve noge. Shvatio je da će, ukoliko ovako nastavi, isisati nožne prste do koske. Bilo je krajnje vreme da nešto učini.
I bog reče: "Mama, upali svetlo!"

Stvarno si legenda :hahaha1:
 
Stvarno si legenda :hahaha1:
Blagodarim! :mrgreen:

istini za volju niko ziv ne zna
ali bolje objasnjenje je Bog nego slucaj

kako da ne slucaj.. previse je komplikovano da bi bilo slucajno...

Teorija slučaja i jeste komplikovana.
Većina ljudi ima maglovitu ideju šta je to slučaj i smatra da zna o čemu se radi. Uglavnom to nekako povezuju sa bacanjem novčića i kockica.
Međutim, ako posmatramo realan proces, kao što je formiranje molekula određenog hemijskog jedinjenja, vidimo da slučaj ima prilično skromnu ulogu. Opšta težnja ka smanjivanju energije sistema nagoni atome i molekule da se premeštaju i povezuju tako da opšta energija bude što manja.

Ovo se razlikuje od bacanja novčića jer rezultatom bacanja novčića ne utičemo ni na kakvu promenu energije bilo čega.

Kada se u svetlu ovog termodinamičkog zakona posmatra nastanak složenih organskih molekula, onda ispada da je neverovatno da se nikada ne desi nešto što bi inače trebalo da se desi.

Mož se posmatra i s tog kraja. :mrgreen:
 
А ко је измислио човека???

christopher_walken.jpg


On
 

Back
Top