Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.169
Slažete li se, generalno, s iznesenim, ili ne ? Argumenti.
Imao sam nedavno u rukama roman Coetzeea (Kuuci, valjda se tako izgovara)
"Gospodar Petrograda" (to je hrvatski, mislim adekvatniji prijevod "Master of St. Petersburg" od srpskoga "Majstor iz Petrograda"). Postmodernistički roman o Dostojevskom koji se vraća 1860-ih u Petrograd i biva upleten u tamošnje petljavine. Sjajno.
I rekoh sam sebi- šteta, sada živi nekoliko majstorskih eruditskih romanopisaca
po svijetu. Npr. Garcia Marquez, Fuentes, Rushdie, Coetzee, Pynchon, McCarthy,
Grass, Roth, Vargas Llosa, ...To su obrazovani ljudi na više polja, majstori-znalci zanata,
vrlo rječiti, velike inventivnosti.. No mislim da im je trud uzaludan.
Mislim da je roman kao vrsta prošao svoje, i da ovi ljudi pišu za sve više
sužavajuću se publiku, te da nemaju efekta i zbog zakašnjelosti.
Roman, dominantna forma zapadne imaginativne književnosti doživio
je vrhunac u kojih, neka bude 80 godina. Možemo mirne duše postaviti
granicu od 1855. do 1935. U tom su periodu sva ili najbolja djela napisali Flaubert, Melville,
Tolstoj, Dostojevski, Turgenjev, Maupassant, Gončarov, Zola, Dickens, Eliotova,
James, Conrad, Dreiser, Martin Du Gard, Lawrence, Svevo, Joyce, Proust, Woolfova, Mann, Kafka, Broch, Rilke, Faulkner, Fitzgerald, Bjeli, Olješa, ...
To je, stavimo li na stranu Cervantesa, 100% vrhunskih i sigurno preko 80% velikih romana. I to je uteg kojeg ne mogu, uza svu briljantnost, podnijeti Garcia Marqueuz, Coetzee ili Rushdie. Oni znaju mnogo više od Dostojevskoga ili Prousta, školovaniji su, i literarno i općekulturno, no što to vrijedi kad su ovi majstori kreacije napravili svoje opuse kraj kojih su sva pisanija dotičnika nekako...blijeda, slaba i nedostatna.
Nije to samo razlika u talentu, nego-proš'o voz. Kao za Goethea u epovima.
Zakasnili ljudi.
Imao sam nedavno u rukama roman Coetzeea (Kuuci, valjda se tako izgovara)
"Gospodar Petrograda" (to je hrvatski, mislim adekvatniji prijevod "Master of St. Petersburg" od srpskoga "Majstor iz Petrograda"). Postmodernistički roman o Dostojevskom koji se vraća 1860-ih u Petrograd i biva upleten u tamošnje petljavine. Sjajno.
I rekoh sam sebi- šteta, sada živi nekoliko majstorskih eruditskih romanopisaca
po svijetu. Npr. Garcia Marquez, Fuentes, Rushdie, Coetzee, Pynchon, McCarthy,
Grass, Roth, Vargas Llosa, ...To su obrazovani ljudi na više polja, majstori-znalci zanata,
vrlo rječiti, velike inventivnosti.. No mislim da im je trud uzaludan.
Mislim da je roman kao vrsta prošao svoje, i da ovi ljudi pišu za sve više
sužavajuću se publiku, te da nemaju efekta i zbog zakašnjelosti.
Roman, dominantna forma zapadne imaginativne književnosti doživio
je vrhunac u kojih, neka bude 80 godina. Možemo mirne duše postaviti
granicu od 1855. do 1935. U tom su periodu sva ili najbolja djela napisali Flaubert, Melville,
Tolstoj, Dostojevski, Turgenjev, Maupassant, Gončarov, Zola, Dickens, Eliotova,
James, Conrad, Dreiser, Martin Du Gard, Lawrence, Svevo, Joyce, Proust, Woolfova, Mann, Kafka, Broch, Rilke, Faulkner, Fitzgerald, Bjeli, Olješa, ...
To je, stavimo li na stranu Cervantesa, 100% vrhunskih i sigurno preko 80% velikih romana. I to je uteg kojeg ne mogu, uza svu briljantnost, podnijeti Garcia Marqueuz, Coetzee ili Rushdie. Oni znaju mnogo više od Dostojevskoga ili Prousta, školovaniji su, i literarno i općekulturno, no što to vrijedi kad su ovi majstori kreacije napravili svoje opuse kraj kojih su sva pisanija dotičnika nekako...blijeda, slaba i nedostatna.
Nije to samo razlika u talentu, nego-proš'o voz. Kao za Goethea u epovima.
Zakasnili ljudi.