SEĆANJA ..

NatasaNatasa

Elita
Poruka
15.620
Razmišljam jutros o mnogim stvarima i dogadjajima iz svog života kojih jednostavno ne mogu da se setim, ili ih se sećam maglovito .... sa velikim rupama .... bez puno detalja .....
Ponekad iz sećanja izvučem samo neki miris ... ili osećaj .... Sećam se ljudi, ali se ne sećam njihovih lica. Sećam se dogadjaja, ali ne i kako sam to doživela. Sećam se nekih putovanja, ali da nije slika sve bi to u mojim mislima bilo mnogo siromašnije .... i tako .... Ne znam da li je problem u meni ili u sećanjima ...

Malo me to nervira ....

KOliko su duboka vaša sećanja ... Da li se sećate samo okvirno ili možda vaša sećanja imaju jasne slike sa puno detalja?

Od kada se sećate svog života?

Čega se najčešće sećate .... lepih ili ružnih stvari?

Da li su vaša sećanja u boji?
 
Meni moje drugarice kazu da sa mnom ne mogu podijeliti nijednu uspomenu jer se ja uglavnom niceg ne sjecam!:whistling:

Ponekad me to nervira,al stvarno ne znam zasto moj mozak potisne gomilu stvari, ljudi , dogadjaja i situacija kojih bi mozda i trebala da se sjecam, a s druge strane, pamtim neke glupave, ruzne i neprijatne situacije i ljude, koje bih trebalo sto prije da zaboravim!!!:roll:
I ta sjecanja su u bojicama...
 
Ja sam zakljucila da sasvim uspesno potiskam neke stvari, te ne mogu da ih se setim da me bijes kad me neko potseti, uglavnom osrednje, manje ruzne strvari i slicno iz osnovne skole ...

A sto se tice najranijeg detinjstva, do 4 godine secam se samo 2 stvari:
1. kako me mama ostavila pored neke zandinjere na moru i kako sma bila sama i ljudi su samo prolazili i prolazili i bas sam bila uplasena (u stvari, zena je bila metar od mene kupovala kartu za brod sto je trajalo par minuta)
2. kako spavam u vozu i priblizavamo s enekoj steni, litici i udaricemo u nju (verovatno smo putovali kroz brdovite predele)

Inace ja imam neka izmisljena secanja koja sma uverna da su se desila dok me neke ne uveri u suprotno, npr ... Moj deda je umro kad sam ja imala 17-18, ja sam bila u BG, on u Bosni ... posle 2-3 godine ja sam sve uveravala da sam bila sa njim kad je umro i opisivala sam kako je izdahnuo, ma sve, citav dogadjaj je mojoj glavi jako zivopisan (u stvari moja snajka je bila sa njim i prepricavala mi kako se to desilo, pa sam ja prisvojila)

Strasno!
 
Secam se nekih dogadjaja iz detinjstva...
ne secam se imena ljudi,ali se secam situacija u kojima smo bili zajedno...
secam se telefonskih brojeva svojih drugarica iz osnovne skole,koje vise ne zive na tim adresama...
secam se registracije sa auta moje prve ljubavi...i to kako sam krisom prolazila pored njegove kuce nadajuci se da cu ga sresti...
ne secam se ruznih i neprijatnih situacija,cak ni onih iz blize proslosti...
valjda sam tako odlucila podsvesno,:dontunderstand:
 
jao, moja memorija je katastrofalna :confused:
ne sećam se ni prezimena, a kamoli registracija i brojeva telefona... ma ne sećam se broja telefona, ni sopstvenog, od pre godinu dana, a kamoli nekog drugog...
događaja - još lošije :sad2:
ljudi - u proseku se po tri puta upoznajem sa istim ljudima, ali ni tada im ne zapamtim ime, jedva lik:dash:
Najveći trip mi je bio dok sam bila devojka; uveče se upoznam sa nekim momkom, razmenimo telefone, sutradan dogovorimo izlazak, i redovno davim drugarice da mi prepričavaju kako izgleda, jer ja kapiram da ga neću porepoznati :hahaha1: Doduše, nikad se nije desilo, ali ja sam uvek bila u takvom strahu......

kod mene nije podeljeno na dobro i loše, pa kao jednog se sećam drugog ne, ja ne pamtim ništa...
i to me često baš nervira:dash:
 
Sinoć razgovaram sa drugaricom, i ona priča neki zajednički događaj samnom kao glavnim akterom, sa gomilom detalja,sva se unela.. ja je belo gledam - ničega se ne sećam :eek: Ok,prošle su godine, ali daj...
A opet, nekih stvari se setim tek tako, i setim se i osećaja, i mirisa, i naj naj sitnijeg detalja...a ti mirisi su mi tek čudna stvar...kako to vraća sećanja...mirs stana dragih prijatelja, miris moje kuće - miriše na dom, miris parfema nekog milog mi muškarca...pa kad se mimomiđem sa nekim drugim koji miriše kao on...brrrrr...:roll:
I uvek mi je bilo kao neobjašniv fenomen, to što je moj deda (verovatno svaki deda ili svaka baka) znao dan, mesec, godinu, sat...kada se neki događaj iz njegovog života desio, kad krene da priča ne veruješ..​
I čuvena rečenica, seti me se ponekad....:think:
 
Pamćenje mi je katastrofalno u zadnjih par godina što već počinje da me brine.

Nikad ne pamtim imena, brojeve telefona (broj svog mobilnog sam učila 100 god), a ni lica.

Kratkoročno pamćenje mi je užasno. Često mi se dešava da nekom nešto ispričam i to zaboravim odmah i počnem priču iz početka posle 5 min. baba pokojna je bila dementna, doduše, tek kad je prešla 80 leta, ja izgleda hvatam zalet sa 20 i nešto.

Prvo sećanje : veče je i komšinica me drži u jednoj, a svog sina u drugoj ruci. Oni se spremaju da krenu u Igalo. Tužna sam što idu, ali mi tata uverava da ćemo i mi doći tamo, za nekoliko dana.
sećam se delimično i tog puta za Igalo i boravka na plaži. I jedne Sunčice koju sam tamo upoznla i posle je tražila po Beogradu...
Inače, imala sam tri godine :)

Sećam se svakakvih gluposti, da sam se jednom izgubila na pijaci i umesto mame, za ruku uhvatila nekog dedu...:sad2:
 
I ja gucim secanja u poslednjih par godina

RAnije sam pamtila sve - svaki lik iz literature mi je bio ziv u secanju po onome kako sam ga ja dozivela, svaki film, svaki dogadjaj do najsitnijeg detalja

A sad....ne secam se sta sam kad radila, nema sanse da dozovem u secanje neki dogadjaj onako kako se desio, pre par meseci sam opisivala kako izgleda neki trg, uverena u levo, desno, sta je pored cega...da bi potom shvatila da sam sve pomesala - kao da trg nikada nisam videla.

Pokusavam da vodim dnevnik, ali mi ne pada na pamet da pogledam u ono sto sam zapisala, zaboravim jednostavno a i kad pogledam posle nekog vremena bih se zaklela da je to neko drugi napisao

Iz detinjstva se secam nekoliko dogadjaja i njih sam "obojila" - secam se pada sa bicikla i da su mi izlazila creva (a u stvari sam samo razbila koleno), secam se da me je tata ucio da plivam i po mom secanju sam se davila (a u stvari sam se okliznula u vodi), secam se da sam svaki dan dobijala novu lutku (malo verovatno, mislim da je bilo samo povremeno), itd.
 
Ja sam odavno shvatila da sam senilna i tu nema leka.
Sećam se nekih detaljčića, ali kompletnu sliku uglavnom nemam.
Najranije sećanje mi je na dedu, samo jedna slika, sedim u njegovom krilu, sisam palac i mazim njegovo uvo. Umro je kada sam imala 4.5 godine.
Likove jako dobro pamtim i u stanju sam da posle 30 godina prepoznam neke ljude koji su išli samnom u obdanište, a nisam ih videla u međuvremenu. Imena slabo pamtim, ali brojeve pamtim kao manijak.
 
sećam se dosta toga...nisam to ni znala, mislim - da je to dosta, dok nisam ukapirala da se ljudi iz mog okruženja ne sećaju ni trećine nekih zajednički doživljenih stvari...ponekad to i opterećuje, jer mi se mota po glavi kao ringišpil.....
 
pa, nije za čudo, što se dosta tema peselilo na modu, kad se žene ne sećaju svojih maštarija ... ili ih se sećaju kao kroz maglu, valjda da sabe ne povrede.
Sad zvučim kao Julian :confused:, al tako mi izgleda ...
 
ja se ne secam sta sam nosila, ni sta je ko rekao..ne secam se bre ni imena:lol:
secanja su mi sva u slikama, i mirisima..i osecanjim..veoma se precizno secam kako sam se kad osecala..trenutaka..:)
 
secam se kad je umro tito,dosli smo sa sela i upalili tv da gledamo sahranu,vojnici u svecanim uniformama
3 god
nepune 3 god,pradeda bolestan a baba i njena jetrva pricaju o tome kako nece jos dugo
posle se secam da su nas i vodili na groblje,kad je umro i da smo gaga i ja cupale neko plasticno cvece iz betonskih stepenica(je l ja to izmisljam???)
secam se bojana i kako smo prevrtali hoklice i njegova mama koja mi je kupila haljinu jer je bojan uz mene hteo da jede(a kod kuce ne)
i da je taj bojan imao kod kuce pravi pisaci materijal sa sve perom (ali pravo pero,od kokoske koje se umace mastilo)
i pece i gage kako su mi razmontirali tricikl
posle trece god se secam dosta toga
mogu da vam nabrajam do sutra
kad su gosti kod komsinice frizerke koju je decko maltretirao rekli kako imam klempave usi
kad je dosao cika policajac kod nas,jer je pogresio stan a onda smo saznali da ona dobrila ispod ne placa kiriju
kad sam na moru prvi put videla strije na stomaku jedne cice
kad je riva pobedila sa rock me baby
kad je bila univerzijada
kad je zvezda igrala protiv kolo kolo
gde ste decki ja sam robert prosinecki,i bezbroj takvih gluposti
stihova koji su se pisali u spomenare
kad smo se preselili na selo kako su me deca zezala
kad su se ana dobras i andrijana simonovic podsmevale mojim starim ruznim patikama
koje sam zlopamtilo hihihihihihi
jutra kad sam saznala da je on izgubio mamu
i nekoliko meseci pre toga kad smo se upoznali na fudbalskoj utakmici,on bio golman a ja levo smetalo :lol:
prve pesme od g'n'r koju sam cula
jao mogu stvarno do sutra :eek:
 
Понекад мислим да се сећам свега!
И то уме веома да оптерећује, сећам се другара из вртића, препознајем их по граду после скоро 40 година невиђања, памтим имена, датуме, бројеве телефона, рођендане свачије, догађаје све могуће...

Не могу писати о својим сећањима јер би ми требао цео један живот да их испишем. :)

Но, ево, прво чега се сећам је када сам имала 2,5 године, па смо са неким рођацима били на пикнику. Љиља (рођака) и ја лежале на каро ћебенцету и сакривале се од неког авиона које нас је надлетео.

Други догађај, али за мене најбитнији, је рођење моје сестре.
Сећам се добро и како је изгледала кад су је показали кроз прозор кроз који су тада показивали бебе, сећам се кад је стигла кући, где су је ставили, сећам се да сам била љута што неће да прича са мном, чак ни да ме гледа! Имала сам 3 године.
 
Понекад мислим да се сећам свега!
И то уме веома да оптерећује, сећам се другара из вртића, препознајем их по граду после скоро 40 година невиђања, памтим имена, датуме, бројеве телефона, рођендане свачије, догађаје све могуће...

Не могу писати о својим сећањима јер би ми требао цео један живот да их испишем. :)

Но, ево, прво чега се сећам је када сам имала 2,5 године, па смо са неким рођацима били на пикнику. Љиља (рођака) и ја лежале на каро ћебенцету и сакривале се од неког авиона које нас је надлетео.

Други догађај, али за мене најбитнији, је рођење моје сестре.
Сећам се добро и како је изгледала кад су је показали кроз прозор кроз који су тада показивали бебе, сећам се кад је стигла кући, где су је ставили, сећам се да сам била љута што неће да прича са мном, чак ни да ме гледа! Имала сам 3 године.
:heart:
i ja se secam
prvo je mama otisla u bolnicu,ja sam dobila zauske,pokvario se fica i bili smo u toku selidbe pa smo tata i ja sedeli na crnim kesama i jeli neku corbu sto je on spremio
onda smo cekali ispod prozora da ga mama iznese
onda su me pitali od 7 imena koje mi se najvise svidja,i ja sam izabrala
onda su ga na ruke doneli(jer je fica i dalje bio u kvaru,a i nismo stanovali daleko od bolnice) i gaga i ja smo trazile na svakih 10 m da ga spuste do nase visine da ga vidimo
bio je cudno stvorenje za mene,nisam imala u pocetku nikakva osecanja,samo zadivljenost pred necim novim
posle su matori sedeli a nas dve smo buljile u njega ko omadjijane
posle nismo spavali nocima zbog tog malog cudovista i cula sam kako je tata rekao "ima da ga bacim kroz prozor"
 
...Ја сам јој дала име. И кад су је показали иза газе на неком прозору, викала сам ,,Хелен, Хелен, ја сам!'':):)

А маму и њу довезао је тата спачеком. Мама ју је држала у великом јастуку.
Сећам се где сам стајала кад су је ставили на кауч у дневној соби.
И како је плакала ноћима, а ја се пробудим и вичем:,,Нећу више да ми родиш бебе, мама!''

Кад нам је бабица бушила уши, тата је био сам са нама. Њој је текла крв и ја сам трчала по пелену у другу собу.

Сећам се кад је проходала и знам осећај у стомаку док је трчала двориштем у шпилхознама. Тад сам некако први пут знала да је волим.

Требало је да се зове Мирослав, по мојој великој љубави из вртића. И кад се он упишкио у вртићу, а она је већ била рођена, јако сам била срећна што није Мирослав... :):)
Знам кад ми је први пут рекла:,,Сека!'' :zag::zag:

Е, сад сам се сва распилавила, нећу више о њој писати! :mrgreen:
 
...Ја сам јој дала име. И кад су је показали иза газе на неком прозору, викала сам ,,Хелен, Хелен, ја сам!'':):)

А маму и њу довезао је тата спачеком. Мама ју је држала у великом јастуку.
Сећам се где сам стајала кад су је ставили на кауч у дневној соби.
И како је плакала ноћима, а ја се пробудим и вичем:,,Нећу више да ми родиш бебе, мама!''

Кад нам је бабица бушила уши, тата је био сам са нама. Њој је текла крв и ја сам трчала по пелену у другу собу.

Сећам се кад је проходала и знам осећај у стомаку док је трчала двориштем у шпилхознама. Тад сам некако први пут знала да је волим.

Требало је да се зове Мирослав, по мојој великој љубави из вртића. И кад се он упишкио у вртићу, а она је већ била рођена, јако сам била срећна што није Мирослав... :):)
Знам кад ми је први пут рекла:,,Сека!'' :zag::zag:

Е, сад сам се сва распилавила, нећу више о њој писати! :mrgreen:

:rida::rida::rida::rida::rida::rida:
 
Razmišljam jutros o mnogim stvarima i dogadjajima iz svog života kojih jednostavno ne mogu da se setim, ili ih se sećam maglovito .... sa velikim rupama .... bez puno detalja .....
Ponekad iz sećanja izvučem samo neki miris ... ili osećaj .... Sećam se ljudi, ali se ne sećam njihovih lica. Sećam se dogadjaja, ali ne i kako sam to doživela. Sećam se nekih putovanja, ali da nije slika sve bi to u mojim mislima bilo mnogo siromašnije .... i tako .... Ne znam da li je problem u meni ili u sećanjima ...

Malo me to nervira ....

KOliko su duboka vaša sećanja ... Da li se sećate samo okvirno ili možda vaša sećanja imaju jasne slike sa puno detalja?

Od kada se sećate svog života?

Čega se najčešće sećate .... lepih ili ružnih stvari?

Da li su vaša sećanja u boji?

Sećanja su mi u boji. Uglavnom se sećam loših stvari. Ali ima i dobrih, naravno. Kada se prisetim nečega onda se obično sećam toga kao da je film u pitanju i jako živo. A vremena kojeg se sećam, koliko sam godina mogla da imam. Sećam se nekih stvari iz perioda pre polaska u školu, ali nisam sigurna koliko sam imala godina. Ta sećanja su mi nekako kroz maglu. I uglavnom loša, a verovatno zbog toga što moji roditelji nisu bili svesni da imaju dete pored sebe i da to dete može da čuje i da te reči samo "prevodi" i stvara slike. Znam da sam mrzela i plašila se nedelje kada sam bla mala. Mislila sam da se nedeljom umire, da se tada dešavaju ružne stvari. Zašto? Zato što su moji roditelji tada pozivali goste i onda po pavilu pričali tužne, tragične i nesrećne priče nekih ljudi.
 
Razmišljam jutros o mnogim stvarima i dogadjajima iz svog života kojih jednostavno ne mogu da se setim, ili ih se sećam maglovito .... sa velikim rupama .... bez puno detalja .....
Ponekad iz sećanja izvučem samo neki miris ... ili osećaj .... Sećam se ljudi, ali se ne sećam njihovih lica. Sećam se dogadjaja, ali ne i kako sam to doživela. Sećam se nekih putovanja, ali da nije slika sve bi to u mojim mislima bilo mnogo siromašnije .... i tako .... Ne znam da li je problem u meni ili u sećanjima ...

Malo me to nervira ....

KOliko su duboka vaša sećanja ... Da li se sećate samo okvirno ili možda vaša sećanja imaju jasne slike sa puno detalja?

Od kada se sećate svog života?

Čega se najčešće sećate .... lepih ili ružnih stvari?

Da li su vaša sećanja u boji?
Ја имам абнормално добру меморију, али до ганица невероватног.

Памтим покојног деду, кад је болестан лежао у кревету, а ја узмем пешкир па му као бришем чело и обавезно га питам: ''Деда, где те је доко секо'', па му љубим руку од шаке до рамена...а имала сам само 1,5 година ( јако сам рано пропричала, каже мајка да сам са 11 месеци рецитовала ''Пачију школу'' и изговарала просто проширене реченице ).

....сећам се кад сам се залетела на ходнику да стигнем маму и пала на главу :lol:, имам ожиљак у врху чела од тог немилог догађаја...исто 1,5 година...

.а касније се тек сећам свега.....право је чудо да и данас одлично памтим, с обзиром на то шта све имам у меморији.

Мој отац не памти буквално ништа, чак све мора да записује...од младости.:D
 
:heart:
i ja se secam
prvo je mama otisla u bolnicu,ja sam dobila zauske,pokvario se fica i bili smo u toku selidbe pa smo tata i ja sedeli na crnim kesama i jeli neku corbu sto je on spremio
onda smo cekali ispod prozora da ga mama iznese
onda su me pitali od 7 imena koje mi se najvise svidja,i ja sam izabrala
onda su ga na ruke doneli(jer je fica i dalje bio u kvaru,a i nismo stanovali daleko od bolnice) i gaga i ja smo trazile na svakih 10 m da ga spuste do nase visine da ga vidimo
bio je cudno stvorenje za mene,nisam imala u pocetku nikakva osecanja,samo zadivljenost pred necim novim
posle su matori sedeli a nas dve smo buljile u njega ko omadjijane
posle nismo spavali nocima zbog tog malog cudovista i cula sam kako je tata rekao "ima da ga bacim kroz prozor"
:hahaha: Мислим да то сваки родитељ помисли у неком тренутку.

Ебига, ја немам привилегију да се сећам доласка моје секе на свет, али она је имала.:D
 
Хе, а сећам се себе и Мирослава у вртићу. Моја мама му била васпитачица, а он остао последњи. И ја му кажем:,,Још једном да се пољубимо, пре него што твоја мама дође по тебе!'' :hahaha1:

Дан данас се нас двоје сетимо тога, а сретнемо се једном у десетак година! :)

Попела сам се на орман у вртићу и пала на столицу, разбила браду.
И знам да ме мама одвела до Специјалистичке, да су ме ушивали на лицу места, а ја викала доктору:,,Била сам доообра! Је л' готово сад?'' И знам да ми је показао иглу којом ме шио, а ја се смејала, као, мала је игла..

Сувише је сећања, заиста бесмислено да пишем, а допада ми се тема..
Иначе, сећања су ми сва у боји, препуна дивних мириса...

А волим што их још увек делим са својима, и са мамом и татом, са сестром, са мужем, са децом...:)
 
Uglavnom se sećam događaja i dobrih i loših, ali zato imena i likove teško pamtim, katastrofa. Još sam i kratkovida, pa kad nekog sretnem ili će se on javiti meni ili će misliti da ima posla sa jako uobraženom osobom:lol: Zato su tu sad facebook i slična sokoćala da se prisetim društva iz osnovne i iz detinjstva:)
 

Back
Top