krauterbox
Iskusan
- Poruka
- 5.492
6. maja 2009, na dan sv. Velikomučenika Georgija Pobjedonosca, Patrijarh Moskovski i sve Rusije Kiril je održao svetu liturgiju u Georgijevskom hramu na tzv. Poklonoj gori (Поклонная гора - istočni dio monumentalnog Parka pobjede u blizini Moskve).
Tom prilikom Patrijarh je rekao za VOR:
“Mnogi specijalisti iz oblasti vojne nauke su govorili kako je neprijatelj bio toliko dobro organizovan, naoružan i kako nas je toliko nadvisivao u svemu onome što mu je bilo na raspolaganju, da je naša pobjeda u toj borbi zapravo bila pravo čudo.“ (...)
Kiril onda dalje kaže kako sve to (misli se na čudo) nemoguće je razumijeti, ako se pažnja samo usmjeri na sposobnosti vojskovođa i odvažnost vojnika i onda dodaje:
“U svemu tome prisutna je nevidljiva ruka Božja. Naš je narod svojom krvlju otkupio grijeh bogootpadništva, razrušenih svetinja, odricanja Boga i huljena na sve što je bilo sveto i veliko.
Gospod je primio tu žrtvu iskupljenja i nije dopustio propast naše države.“ (...)
I sada već bez ikakvih kočnica Kiril nastavlja u sličnom stilu:
“I tako u prošlom ratu nesumnjivo prisustvovala je i sila Božja: Gospod nam je dao čudo svetog velikomučenika Georgija, čudo koje se ispoljavalo kroz realne ljude – vojnike (...).
Ali kao što sigurno nikada ni oklop, ni koplje, ni konj i čak ni Georgije, da nije bio Božji miljenik, koji se iskreno molio Bogu, ne bi pobjedili zmaja, tako nesumnjivo ni mi ne bi pobjedili u tom ratu, da svi ti kolosalni napori naših ljudi nisu bili povezani sa iskrenom vjerom i molitvom.“ (...)
"Svjedoci kažu da u vrijeme rata nije bilo nevjernih, jedina je razlika bila što su jedni znali se krstiti, a drugi nisu, ali svi su polazili u napad sa uzdahom ka Bogu – Spasi Gospode. Pomozi, zaštiti.“ (...)
Kiril na kraju završava sa paralelom ka sadašnjosti i kaže kako strašno iskustvo rata i lik sv. Georgija nas uče da se svaka pobjeda može dostići samo ako se maksimalni napori na svakom polju povežu sa iskrenom vjerom i molitvom.
http://www.mospat.ru/index.php?page=44857
Tom prilikom Patrijarh je rekao za VOR:
“Mnogi specijalisti iz oblasti vojne nauke su govorili kako je neprijatelj bio toliko dobro organizovan, naoružan i kako nas je toliko nadvisivao u svemu onome što mu je bilo na raspolaganju, da je naša pobjeda u toj borbi zapravo bila pravo čudo.“ (...)
Kiril onda dalje kaže kako sve to (misli se na čudo) nemoguće je razumijeti, ako se pažnja samo usmjeri na sposobnosti vojskovođa i odvažnost vojnika i onda dodaje:
“U svemu tome prisutna je nevidljiva ruka Božja. Naš je narod svojom krvlju otkupio grijeh bogootpadništva, razrušenih svetinja, odricanja Boga i huljena na sve što je bilo sveto i veliko.
Gospod je primio tu žrtvu iskupljenja i nije dopustio propast naše države.“ (...)
I sada već bez ikakvih kočnica Kiril nastavlja u sličnom stilu:
“I tako u prošlom ratu nesumnjivo prisustvovala je i sila Božja: Gospod nam je dao čudo svetog velikomučenika Georgija, čudo koje se ispoljavalo kroz realne ljude – vojnike (...).
Ali kao što sigurno nikada ni oklop, ni koplje, ni konj i čak ni Georgije, da nije bio Božji miljenik, koji se iskreno molio Bogu, ne bi pobjedili zmaja, tako nesumnjivo ni mi ne bi pobjedili u tom ratu, da svi ti kolosalni napori naših ljudi nisu bili povezani sa iskrenom vjerom i molitvom.“ (...)
"Svjedoci kažu da u vrijeme rata nije bilo nevjernih, jedina je razlika bila što su jedni znali se krstiti, a drugi nisu, ali svi su polazili u napad sa uzdahom ka Bogu – Spasi Gospode. Pomozi, zaštiti.“ (...)
Kiril na kraju završava sa paralelom ka sadašnjosti i kaže kako strašno iskustvo rata i lik sv. Georgija nas uče da se svaka pobjeda može dostići samo ako se maksimalni napori na svakom polju povežu sa iskrenom vjerom i molitvom.
http://www.mospat.ru/index.php?page=44857
) u pravoslavne manastire,ko je novokalendarac,svadjaju se kao neke strine,ionako ih ima malo,jos ni njih par ne mogu da se dogovore ni oko cega,propustili su poentu,a to je vera,postizanje duhovnosti putem religije.
