Ekskluzivno: Draža Mihailović na strašnom sudu

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Dragan_srbcg

Ističe se
Poruka
2.641
Ekskluzivno: Draža Mihailović na strašnom sudu

U holivudskoj produkciji Raše Draškovića (dobitnika četiri Emija) Božidar Zečević upravo završava poslednje kadrove igrano- dokumentarnog filma o Draži Mihailoviću. Pressmagazin dobio ekskluzivno pravo da prvi prenese najzanimljivije delove

image.jpg


Draža Mihailović je govorio bez besedničke poze, bez ikakve srdžbe na svoje protivnike i lične neprijatelje, tečno i detaljno. Bio je pred nama vojnik po profesiji, koji u svojoj punoj jednostavnosti daje svoj dnevni izveštaj. Pokazivao je puno poštovanje prema sudu i puno praštanje prema gomili. Zato se za sve ovo vreme nije čulo njeno urlanje. Slušala je odbranu u punoj tišini. Svoju reč završio je oko pola noći, precizno i dostojanstveno. I sve dok reč nije prestala, grobna tišina vladala je u sudskoj sali, javio je 15. jula 1946. godine dopisnik londonskog „Tajmsa" sa suđenja vođi Jugoslovenske vojske u otadžbini Draži Mihailoviću.
Dražinu završnu reč, koja je toliko fascinirala britanskog novinara, uskoro ćemo moći prvi put da čujemo u ekskluzivnom filmu „Suđenje stoleća - proces Draži Mihailoviću", jednog od naših napoznatijih režisera dokumentarnih filmova Božidara Zečevića. I to zahvaljujući Staljinu, koji je tražio od svog omiljenog snimatelja Blaškova da mu snimi čitav proces u Beogradu.
Osim ovih ekskluzivnih snimaka, Pressmagazin je dobio pravo da zaviri i u ostale nepoznate dokumente - američki film iz Pranjana, šokantni dokument sa Stenforda o pregovorima da se krajem 1944. nemačka armija na Balkanu preda Amerikancima i četnicima (!!!), dokaz da je Tito iza imao paravan odakle je uživo mogao da prati ispitivanje svog najvećeg neprijatelja...

image.jpg

Vihor svetski odneo je Dražu i njegov rad General Mihailović bio je slomljen do pojave advokata Joksimovića, tada počinje odlučna odbrana koju, zahvaljujući Staljinovim snimcima iz Moskve (kaiš gore), vidimo prvi put


Ali... najveće dostignuće su, ipak, posle toliko godina spojeni ton i zvuk, kao neoboriv dokaz koliko se svih ovih godina proces stoleća brutalno falsifikovao. Kada se film bude prikazao na malim ekranima, čitava Srbija prvi put će moći da čuje Dražu, da čuje Minića, da čuje žamor publike, njihova psovanja, urlike. Sve deluje arhaično, njihovi glasovi, njihovi čudni akcenti. Ali, baš kao što piše „Tajms", u sudnici je grobna tišina dok Draža iznosi završnu reč. Sudije gledaju u pod. Svi osim Minića. Draža Mihailović govori poslednji put:
„Našao sam se u vrtlogu događaja i smernica... Ostao sam ipak samo vojnik. Ubeđen da narod treba da da svoju reč na kraju. Ubeđen sam bio da sam na pravom putu i pozivao novinare celog sveta i tražio misiju Crvene armije. Sudbina je bila nemilosrdna prema meni, kad me je bacila u ovakav vihor, najteži mogući koji može jednoga čoveka snaći. Mnogo sam hteo, mnogo započeo, ali vihor svetski odneo je mene i moj rad".


Tito gledao suđenje
image.jpg

Tito je često uživo pratio suđenje Draži Mihailoviću kroz prorez napravljen iza glavnih sudija, objašnjava Božidar Zečević. On kaže da su snimili i taj prorez i put kojim je Tito dolazio tajnim tunelom iz Belog dvora, koji je zatrpan u NATO bombardovanju. Tito je suđenje posmatrao s Milovanom Đilasom, koji je bio glavni organizator suđenja Draži, dok je Josif Malović operativno vodio ceo proces.



Ovim rečima počinje film Božidara Zečevića, koji on naziva krunom svoje karijere. Pokazuje nam trejler, koji u produkciji holivudskog producenta Raše Draškovića (dobitnika četiri Emija) upravo završava za kanal Histori pod naslovom „Poslednja neispričana priča Drugog svetskog rata".
- Vrlo je važan američki ugao. Amerikanci su bili i ostali poslednji Dražin saveznik. Ruzveltova smrt, dolazak Trumana, leva opcija u Stejtu, hiljade su razloga zašto mu nisu pomogli u poslednjem trenutku, ali ga nisu ni izdali kao Englezi - priča Božidar Zečević.
On tvrdi da se u filmu ne bavi ni idelogijom ni politikom. - Samo dokumenti - kaže čovek koji je devedesetih na RTS-u probio led čuvenim dokumentarcem „Jugoslavija u ratu 1941-1945." Od tada i datira njegovo interesovanje za Mihailovića, za koga se definitivno zainteresovao posle serije o 27. martu, koju je pre nekoliko godina gledalo dva miliona ljudi.

Priču treba ispričati

- Oduševljen sam „Suđenjem stoleća", zato što je to jedinstven projekat. Kroz prizmu ove sudske drame može se sagledati istorija. Dramatična je, napeta, ali pre svega istinita. Kao producent dokumentarnih televizijskih filmova i serija pre svega tražim priču. A ovu priču treba ispričati - rekao je u izjavi za Press producent serije Raša Drašković.



- Tada sam shvatio da ljude zanimaju neispričane priče. A Mihailović je najveća - kaže Zečević, koji je igrom slučaja u Americi odmah pronašao Dražu na filmskoj traci. Selo Pranjani, 6. septembra 1944. godine. Američka delegacija, na čelu sa pukovnikom Robertom Mekdauelom i kapetanom Nikom Lalićem, predvodi najveću akciju spasavanja američkih pilota u Drugom svetskom ratu. Operacija „Halijard" uredno je snimljena.
A onda i veliki poklon - kompletan snimak suđenja nalazi se u Moskvi. U odličnom je stanju, rađen lično za Staljina, koji je Zečević pronašao posle 60 godina. Tako ćemo, ironijom sudbine, istinu o Draži saznati zahvaljujući drugom najvećem Titovom neprijatelju - Staljinu.
I, naravno, Božidaru Zečeviću, koji je posle pet godina konačno uspeo da spoji ton i sliku sa svojim saradnicima i ekspertima za čitanje s usana. Mada su i tu imali problema, jer se oko tonskog zapisa tuže Radio Beograd i porodica profesora s Muzičke akademije, koji je jedini tajno snimio proces.
Ali, u filmu će se prvi put videti i šokantni dokumenti. Pre svih, izveštaj Roberta Mekdauela o pregovorima o predaji kompletne nemačke armije na Balkanu 1944. godine.

Svi su ga izdali

Draža je bio slomljen čovek. On je jedva preživeo tifus, mučen je na razne načine, vidi se njegova podbulost, bezvoljnost. Slomljen je fizički, ali i psihički. On je napušten od svih - od kralja, od žene, dece, svojih komandanata. Svi koji su mogli da ga izdaju, izdali su ga. I onda se pojavio advokat Dragić Joksimović, koji ga je trgnuo. Koji je promenio čitavu istoriju Srbije. I zato pravi junak mog filma nije Draža, već Dragić Joksimović.


- To je šokantan papir koji pokazuje da se rat mogao završiti devet meseci ranije. To je 800.000 vojnika koji je trebalo da se predaju, kako je Mekdauel tražio, „savezničkom komandantu na ovom terenu Draži Mihailoviću".
Ovaj dokument je važan i za eventualnu rehabilitaciju Mihailovića, jer je na suđenju kao ključni argument njegove saradnje s Nemcima navođen navodni sastanak sa Rudolfom Štrekerom u Pranjanima.
„General Mihailović nije nikako želeo ma kakav dodir s Nemcima, ali je na moje navaljivanje pristao da Štreker dođe", navodi Mekdauel, koji je o nemačkoj ponudi da se predaju Amerikancima, pre nego što Rusi uđu iz Bugarske i Rumunije, obavestio centralu u Kazerti, Kairu i Vašingtonu.

- Koliko je sve bilo blizu, svedoči podatak da je komanda iz Kazerte ponudila 600 padobranaca kako bi pomogli Mihailovića da preuzme nemački ratni materijal. Dakle rat je mogao da se završi devet meseci ranije, baš kao 1918, kada je probijen Solunski front, a Jugoslaviju bi preuzela Amerika i pobednička vojska generala Mihailovića. Sve je to sprečio Čerčil, koji je zahtevao da se prekinu pregovori i da se Mekdauel izvede pred vojni sud zbog prekoračenja ovlašćenja. Zahtevao je da se pregovori nastave zajedno s Rusima i Englezima, što su Nemci odbili i nastavili da se biju narednih devet meseci - priča Zečević.
On zato tvrdi da će film oboriti i ključnu tačku optužnice protiv generala Mihailovića, jer više nema nijednog dokaza o Dražinoj navodnoj saradnji s Nemcima.

image.jpg

Kopija Moskovskih procesa Sudnica je preslikana iz Moskve, kao i publika, ponašanje sudija...


Posle pogubljenja Mihailovića, na suđenjima u Beogradu pojavili su se i neki od vodećih nemačkih predstavnika. Ali ga niko nije osudio. U decembru 1946, pred sudom se našao Franc Nojbaher, bivši generalni opunomoćenik za Balkan.
- Kao šef nemačke privrede u okupiranoj Srbiji odlučno i odgovorno izjavljujem da mi partizane i komuniste nismo ni osećali. Ako su naša skladišta bila stalno napadana, to je bila krivica Mihailovićevih ljudi, a ne partizana - rekao je Nojbaher.
- Vi niste samo ratni zločinac, nego i bitanga - bio je očajan tužilac.
Šef Gestapoa za Srbiju, pukovnik Vilijam Fuks, rekao je na suđenju u Beogradu „da je Gestapo Mihailovića uvek smatrao za neprijatelja broj jedan".
Adolf Hitler uvek je smatrao srpske nacionaliste najvećim neprijateljem na Balkanu. Čak i pri kraju, 22. avgusta 1944, Hitler je feldmaršalu Maksimilijanu fon Vajhsu i Hermanu Nojbaheru, očigledno saznavši za nameru da se predaju Amerikancima, naglasio da „razume se, nema pomena o davanju oružja četnicima", i podvukao da Nemačka mora „odlučno da se odupre svakom planu za stvaranje velike Srbije".
General Albert Jodl izneo je Hitlerove poglede: „Srpska vojska ne sme da postoji. Čak je bolje izložiti se izvesnoj opasnosti od komunizma".
 
NOVI SOLUNSKI FRONT

- To je šokantan papir koji pokazuje da se rat mogao završiti devet meseci ranije. To je 800.000 vojnika koji je trebalo da se predaju, kako je Mekdauel tražio, „savezničkom komandantu na ovom terenu Draži Mihailoviću". Koliko je sve bilo blizu, svedoči podatak da je komanda iz Kazerte ponudila 600 padobranaca kako bi pomogli Mihailovića. Dakle, rat je mogao da se završi devet meseci ranije, baš kao 1918, kada je probijen Solunski front, a Jugoslaviju bi preuzela Amerika i pobednička vojska generala Mihailović.


I to se upravo i desilo, kako prikazuje u filmu Božidar Zečević. Na trejleru koji posmatramo vidimo kako je Topčider bukvalno pretvoren u kopiju Moskovskih procesa na kojima je Staljin osudio sovjetske vođe. Puna sudnica, strani novinari, čak i Minić gestikulira kao ruski tužioci. I najvažnija stvar - svi optuženi govorili su protiv sebe, kao na primer Buharin, koga je Lenjin najavljivao kao „budućnost Sovjeta". Onda je vodeći teoretičar marksizma usred sudnice izgovorio:
„Mi smo svi izdajnici. Mi smo kulake pobunili. Mi smo spremali belogardejski ustanak. Slažem se s drugom tužiocem. Zaslužio sam najstrožu kaznu. Moji zločini su nečuveni".
Kad je slomljen ovaj tvrdi boljševik, šta li je tek čekalo Dražu. Profesor Radoje Vukčević u studiji „Na strašnom sudu" tvrdi da je reč o narkotiku meskalinu, što potkrepljuje Dražinim rečenicama sa suđenja: „Ja ne znam šta je sa mnom. Često hoću da kažem ne, a ja kažem jeste".
Božidar Zečević sada dolazi do sličnog zaključka, iako se fizičke torture ne mogu lako dokazati.



Gorski car srpskog naroda
image.jpg

Iz završne reči branioca Dragića Joksimovića, 15. jula 1946:

...Svih sedam dokumenata koje sam ovde citirao objavio je „Službeni list" ove zemlje od 9. marta 1945. i predstavljaju nepobitne i nesumjnive dokaze da je jugoslovenska Kraljevska vlada u Londonu sve do 7. marta 1945. godine bila jedina legalna i od saveznika jedina priznata vlada Jugoslavije. Od 17. aprila 1941. godine do 5. avgusta 1944. godine Dragoljub Mihailović bio je njen ovlašćeni ministar i organ u Srbiji. Sve što je optuženi Mihailović radio i uradio za vreme okupacije, radio je po naredbama i uputstvima ove vlade, a sve što je radila i uradila ta vlada, mogla je raditi i uraditi sa znanjem i odobrenjem naših zapadnih saveznika. Jugoslovenska vojska u otadžbini, kojom je Mihailović do kraja rata komandovao, bila je legalna vojska ove vlade, a sa pravne tačke gledišta partizanska organizacija imala se smatrati kao - ilegalna organizacija...
...Nameće se pitanje da li se stav optuženog Mihailovića prema NOP može nazvati izdajom? Ja bih mogao da se složim sa optužnicom da je skroz pogrešno i neopravdano mišljenje nemačko-fašističkog napadača kada je narodnooslobodilački pokret Jugoslavije okvalifikovan kao obična pobunjenička banda...
(negodovanje u sali)
...Akcija Mihailovića bila je uperena na kršenje i lomljenje jedne protivničke organizacije čiji su ciljevi, prema njegovom mišljenju, bili ne samo štetni, nego i opasni za postojeće društveno stanje koje je on želeo održati...
...Osim toga, treba da se zna i da ovde ostane zabeleženo: glavni cilj generala Mihailovića je bio sačuvati Srbiju...
...Neustrašivi borac i čovečni zaštitnik - to je pravi lik njegov za sve vreme. Bilo to kome krivo danas ili ne, general Mihailović je suvereno gospodario selima, dolinama i planinama Srbije i zaista je bio gorski car srpskog naroda!
(psovke, urlanja, ciča u sali)

Josip Broz Tito, protiv branioca Joksimovića, na Cetinju, 16. jula 1946:
...Evo, na primer, branilac na procesu optuženog Draže Mihailovića, koji je, čini mi se, član Demokratske partije, pogledajte njegovo mišljenje, njegovu ideologiju...
...Branili su Dražu i drugi, ali on ga nije branio sa pravilnog stanovišta. Iz njegove odbrane izdaje izbija neodoljiva mržnja prema narodu. Branio ga je sa duboko nenarodnog stanovišta. Draža je, kaže taj takozvani branilac, imao pravo, jer je postojala takozvana zakonita vlada u Londonu...
...To je ideologija ne samo branioca Joksimovića, nego i drugih Joksimovića, koji se kriju pod demokratskim plaštom. Kad danas vidimo da se oni ne žacaju da o toj izdaji govore kao o nečem zakonitom, onda nam je isto tako jasno i nešto drugo: da mi ne možemo imati samilosti prema takvim ljudima!



- Draža je bio slomljen čovek. On je jedva preživeo tifus, mučen je na razne načine, vidi se njegova podbulost, bezvoljnost. Slomljen je fizički, ali i psihički. On je napušten od svih - od kralja, od žene, dece, svojih komandanata. Svi koji su mogli da ga izdaju, izdali su ga. I onda se odjednom pojavio advokat Dragić Joksimović, koji ga je trgnuo. Koji je promenio istoriju Srbije. I zato pravi junak mog filma nije Draža već Dragić Joksimović - govori Zečević.
„Generale, neće vas pustiti. Sada će ubiti i mene i vas. Šta god da uradite, ubiće vas. Možete samo časno da umrete, da odbranite svoju vojničku zakletvu i reč", rekao je Joksimović negde na pola suđenja, koje je trajalo od 10. juna do 15. jula. Od tog trenutka Draža je počeo svoju odbranu. I to će se jasno videti na snimcima.
- Joksimović je bio neukaljana politička figura Demokratske stranke. On je odbijao da brani Dražu, dok ga on sam nije zamolio. Na kraju je održao taj veliki govor, koji zaslužuje da bude u svim udžbenicima. U tom govoru nalazi se sva ljudska drama, zbog koje je Tito dan kasnije javno tražio odmazdu. Uhapsili su ga jer je na nekoj slavi slušao Radio London i ubili ga u zatvoru. Ali ni tu nije bio kraj, ostavili su ga u dvorištu zatvora da „odleži kaznu", a na kraju i pohapsili ljude koji su mu došli na pogreb posle dve godine. Taj čovek je moj heroj, jer na neki način njegova sudbina prati i mene od kad sam se uključio u ovaj projekat. Ali znam koliko je važan i znam da ću da ga završim. Mogu samo da me ubiju. Kao Joksimovića i Dražu - jasan je Božidar Zečević.

http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=69499&sectionId=63
 
Ko je Albert Jodl??

Alfred Jodl (10. maj 1890 — 16. novembar 1946) je bio vođa nemačkih operativnih snaga. Tokom Drugog svetskog rata bio je Šef operativnog odeljenja oružanih snaga (nem. Oberkommando der Wehrmacht, OKW), i podređeni Vilhelmu Kajtelu. Jodl je bio jedan od genijalaca ratne taktike i filozofije. Zajedno s generalom Kajtelom je izmislio tzv. Taktiku Jodl-Keitel, koja se i danas predaje u vojnom obrazovanju.

Rođen je u Vircburgu, Nemačka. Obrazovao se u školi za kadete u Minhenu, a diplomirao je 1910. Odmah potom se pridružio bavarskoj vojsci kao artiljerijski oficir. Tokom Prvog svetskog rata služio je kao artiljerijski oficir na Zapadnom frontu od 1914. do 1916., gde je dvaput bio ranjen. Potom su ga preselili na Istočni front, ali samo jednu godinu (1917.). Posle rata Jodl je ostao u oružanim snagama i pridružio se versajskim mirovnim ugovorima ograničenoj vojsci.

U vezu s Adolfom Hitlerom je došao vrlo rano (1923.). Unapređen je 1935. u Šefa Odeljenja nacionalne odbrane (nem. Abteilung Landesverteidigung im Oberkommando der Wehrmacht (OKW). Od novembra 1938. do avgusta 1939. (tokom Anšlusa) dodeljena mu je 44. divizija, a on je imao ulogu zapovednika artiljerije (nem. Artilleriekommandeur). Od jeseni 1939. pa do kraja rata delovao je kao šef operativnog odeljenja (nem. Chef des Wehrmachtsführungsstabes). Jodl je bio glavna ličnost u nemačkim vojnim operacijama od tada pa nadalje zbog korisnih i stručnih saveta davanih Hitleru. Još jednom je ranjen tokom rata.

Na kraju Drugog svetskog rata, Generaloberst Jodl je potpisao bezuslovnu predaju, tačnije 7. maja 1945. u Remsu. Posle potpisivanja predaje je uhapšen i prebačen u Flensburg, kamp ratnih zarobljenika. Kasnije je prosleđen nirnberškom sudu. Osuđen je za:
izvršenje dela protiv mira i izazivanje rata
planiranje i pokretanje agresije
ratne zločine.

Glavni sudija, Francuz Anri Donadje de Vabr je žestoko protestovao protiv Jodlove osude, navodeći kako ne bi bilo pošteno prema profesionalnom vojniku da bude osuđen zbog sklonosti nacizmu.

Osuđen je po svim tačkama optužnice na smrt vešanjem, iako je predao molbu sudu da bude ubijen od strane streljačkog voda. Poslednje reči su mu bile: Pozdravljam te, moja Nemačko! Posmrtni ostaci su kremirani i bačeni u nepoznatu reku. Posthumno je oslobođen krivice od strane nemačkog suda navodeći već spomenutog francuskog sudiju koji se sam zalagao za njegovo oslobađanje. To se dogodilo 28. februara 1953.

Vikimedijina ostava ima još srodnih multimedijalnih datoteka:
Alfred Jodl

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Алфред_Јодл
 
Дража није имао никаквих шанси.
наиме "Балкански" фронт служио је као параван з искрцавање у Нормандији.
Американци су желели да помогну Британске и Француске а не Српске интересе.
ОСлобађање Француске а не Србије.

Дража је од почетка био предан од стране Американаца да га убиајју и Немци и Партизани.
А Сри су страдали јер су немци држали овде и Усташе и Балије и своје дивизије баш од страха да се Савезници не искрцају.
 
Dragoljub Mihailović - prvi gerilac porobljene Evrope...

Kroz njegvu sudbinu , odslikava se sudbina cele Srbije...

Mada iskreno, ne znam što smo se kroz istoriju stalno sukobljavali sa Nemcima i smatrali ih neprijateljima, kad su naši najveći dušmani Britanci...

Малко да редигујем!!!

ЕНГЛЕЗИ ДАЧО!!!
ЕНГЛЕЗИ!!!:rtfm::rtfm::rtfm:

Гарантујем да си мислио на њих!!!:ok::ok::ok:
 
Dragoljub Mihailović - prvi gerilac porobljene Evrope...

Kroz njegvu sudbinu , odslikava se sudbina cele Srbije...

Mada iskreno, ne znam što smo se kroz istoriju stalno sukobljavali sa Nemcima i smatrali ih neprijateljima, kad su naši najveći dušmani Britanci...
Skoro za sav belaj koji nas je snalazio su krivi Englezi ili Ješe iz Engleske.
Mnogo puta sam bio kod njih - i o njima imam mišljenje kao o najgorem narodu Evrope.
 
Alfred Jodl (10. maj 1890 — 16. novembar 1946) je bio vođa nemačkih operativnih snaga. Tokom Drugog svetskog rata bio je Šef operativnog odeljenja oružanih snaga (nem. Oberkommando der Wehrmacht, OKW), i podređeni Vilhelmu Kajtelu. Jodl je bio jedan od genijalaca ratne taktike i filozofije. Zajedno s generalom Kajtelom je izmislio tzv. Taktiku Jodl-Keitel, koja se i danas predaje u vojnom obrazovanju.

1.cudno kako je nemacka izgubila rat uz ta dva genijalca.....a taktika keitel-jodj, ne postoji....keitel nije nikada komandovao nicim vecim od divizije, i to samo u mirnodopsko vreme, a jodli je bio intelektualno na razini vola, po pitanju armije
2. on je dobio smrtnu kaznu zbog "komesarskog naredjenja", sto je podrazumevalo streljanje bez suda, civilne populacije, specijalno komunista u sovjetskom savezu (tamo su svi to bili)
3. sudjenje DM , je bila kopija nirnberskog suda, nista strasnije, ili manje demokratsko od toga. u francuskoj , koja nije bila komunisticka, izreceno je 1945, 8 hiljada smrtnih kazni za kolaboraciju, od kojih je 7 hiljada izvrseno..
4. price o macdowellu su cista glupost. njegov sluzbeni zadatak je bio kontakt sa nemcima i obavestajni podaci. prica o tome da se nemci predaju DM-u su smesne. nemci su 1944 godine imali celu armijsku grupu na balkanu, koju ni jedinice crvene armije nisu slomile, sa svim teskim naoruzanjem. teheranski i jaltski sporazum podrazumevaju apsolutnu kapitulaciju nemacke, a ne parcijalno predavanje jednoj strani.
 
Alfred Jodl (10. maj 1890 — 16. novembar 1946) je bio vođa nemačkih operativnih snaga. Tokom Drugog svetskog rata bio je Šef operativnog odeljenja oružanih snaga (nem. Oberkommando der Wehrmacht, OKW), i podređeni Vilhelmu Kajtelu. Jodl je bio jedan od genijalaca ratne taktike i filozofije. Zajedno s generalom Kajtelom je izmislio tzv. Taktiku Jodl-Keitel, koja se i danas predaje u vojnom obrazovanju.

Rođen je u Vircburgu, Nemačka. Obrazovao se u školi za kadete u Minhenu, a diplomirao je 1910. Odmah potom se pridružio bavarskoj vojsci kao artiljerijski oficir. Tokom Prvog svetskog rata služio je kao artiljerijski oficir na Zapadnom frontu od 1914. do 1916., gde je dvaput bio ranjen. Potom su ga preselili na Istočni front, ali samo jednu godinu (1917.). Posle rata Jodl je ostao u oružanim snagama i pridružio se versajskim mirovnim ugovorima ograničenoj vojsci.

U vezu s Adolfom Hitlerom je došao vrlo rano (1923.). Unapređen je 1935. u Šefa Odeljenja nacionalne odbrane (nem. Abteilung Landesverteidigung im Oberkommando der Wehrmacht (OKW). Od novembra 1938. do avgusta 1939. (tokom Anšlusa) dodeljena mu je 44. divizija, a on je imao ulogu zapovednika artiljerije (nem. Artilleriekommandeur). Od jeseni 1939. pa do kraja rata delovao je kao šef operativnog odeljenja (nem. Chef des Wehrmachtsführungsstabes). Jodl je bio glavna ličnost u nemačkim vojnim operacijama od tada pa nadalje zbog korisnih i stručnih saveta davanih Hitleru. Još jednom je ranjen tokom rata.

Na kraju Drugog svetskog rata, Generaloberst Jodl je potpisao bezuslovnu predaju, tačnije 7. maja 1945. u Remsu. Posle potpisivanja predaje je uhapšen i prebačen u Flensburg, kamp ratnih zarobljenika. Kasnije je prosleđen nirnberškom sudu. Osuđen je za:
izvršenje dela protiv mira i izazivanje rata
planiranje i pokretanje agresije
ratne zločine.

Glavni sudija, Francuz Anri Donadje de Vabr je žestoko protestovao protiv Jodlove osude, navodeći kako ne bi bilo pošteno prema profesionalnom vojniku da bude osuđen zbog sklonosti nacizmu.

Osuđen je po svim tačkama optužnice na smrt vešanjem, iako je predao molbu sudu da bude ubijen od strane streljačkog voda. Poslednje reči su mu bile: Pozdravljam te, moja Nemačko! Posmrtni ostaci su kremirani i bačeni u nepoznatu reku. Posthumno je oslobođen krivice od strane nemačkog suda navodeći već spomenutog francuskog sudiju koji se sam zalagao za njegovo oslobađanje. To se dogodilo 28. februara 1953.

Vikimedijina ostava ima još srodnih multimedijalnih datoteka:
Alfred Jodl

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Алфред_Јодл

Hvala na trudu, znam to, pitao sam ko je Albert, a ne Alfred, ne znajuci da li je tvoja greska ili je do izvora.

Video sam posle da na vise mesta u internetu ima ista greska.
 
srpski akademici o draži:
Mi, istoričari II svetskog rata na tlu Srbije, smatramo da se pitanje rehabilitacije Draže Mihailovića u ovom vremenu ne može postaviti iz suštinskih i formalnih razloga.
Ravnogorski pokret je samonikao, nastao od grupe nepredatih vojnika u Aprilskom ratu koje je pukovnik Dragoljub Mihailović odveo na Ravnu goru aprila 1941. Pokret je oformljen do septembra aktivnošću Draže koji je slao brojne poruke bivšim oficirima i uticajnim ličnostima, kao i kvislinškim liderima otvorenim kolaboracionistima. Draža je tajno, što mu je bio metod, pregovarao sa Titom, ali nije prihvatio kurs oružane borbe; pregovarao je i sa Nemcima i to uspešno. Sa iskustvom predratnog obaveštajca obmanjivao je saveznike da će napasti okupatora i zato je stalno tražio pomoć u oružju, opremi i novcu. Obmanjivao je sopstveni narod patriotskim parolama, te je uspeo da privuče deo javnosti.
U stvarnosti uloga Draže je bila krajnje retrogradna. Formirao je „crne trojke” koje su činile zločine nad civilima. Patentirao je slovo „Z” objavljivano preko Radio Londona, a četnička kama klala je Srbe. Žrtve ravnogoraca u Srbiji brojnije su nego žrtve svih ostalih kvislinga zajedno
. ...
Politički ciljevi Ravne gore izraženi su kroz mnoštvo dokumenata. Koncept „Homogena Srbija” nastao je juna 1941, u njemu se zagovara „Velika Jugoslavija” i u njoj „Velika Srbija” do linije Karlobag-Virovitica. Ta država bi kontrolisala sve oblasti javnog života. Bitan činilac je srpski narod koji se „nesme deliti po klasama”. Predviđa se jedna država, monarhistička i centralistička, jedno društvo bez političkog pluralizma pod jednim vođom „Čičom”, sve u „Novoj Evropi”. Draža je u naredbama zastupao iste stavove: „Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata”.
Svi državni činovnici i sudije biće iz četničkih redova. Vojska i žandarmerija pod direktnom kontrolom četničke organizacije…
Izveštaji britanskih vojnih misija jednodušno su ukazivali da se Draža ne bori protiv okupatora. Zapadni saveznici 1943. prestali su da pružaju pomoć četnicima, a na skupu velike trojice u Teheranu zaključeno je da treba pomoći samo Titovoj armiji. U leto 1944. Draža je raščinjen, a kralj Petar poziva sve četnike da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci pod komandom Tita, kako bi izbegli „sramni žig izdaje”.
Sva dokumentacija u zemlji i svetu svedoči o četničkoj saradnji sa okupatorom. Suđenje Draži Mihailoviću 1946. u prisustvu stranih predstavnika i novinara bilo je javno i legalno. Kao i Nirnberški proces, suđenja po nacionalnim tribunalima za ratne zločine su važeća i nigde u svetu se nije postavilo pitanje njihovog prekvalifikovanja.
Formalno-pravno, za dokazivanje da je Draža bespravno i nepravedno osuđen neophodan je odgovarajući postupak, što bi bio presedan u svetu. Postavljanje pitanja rehabilitacije četnika u ovom vremenu izazvalo bi veliko uznemirenje domaće i strane javnosti. U krajnjem efektu to bi bilo kompromitovanje Srbije. Potezanje ovog pitanja, pored toliko drugih od vitalnog značaja za opstanak i razvoj naše Srbije, izazvalo bi nove teškoće, trvenja i podele.
Dr Dragoljub Petrović, dr Miroljub Vasić, dr Momčilo Isić,
dr Radoje Pajović, dr Milovan Bosić, dr Ranko Končar,
dr Pero Damjanović, dr Dušan Živković, dr Milan Borković,
dr Olivera Milosavljević, dr Branko Latas, dr Branko Pavićević,
dr Mladenko Colić, dr Nenad Petrović, dr Gojko Jakovčev,
dr Nikola Živković, dr Miodrag Zečević,
dr Milutin Folić, dr Mladen Stefanović, dr Gojko Miljanić.
 
srpski akademici o draži:
Mi, istoričari II svetskog rata na tlu Srbije, smatramo da se pitanje rehabilitacije Draže Mihailovića u ovom vremenu ne može postaviti iz suštinskih i formalnih razloga.

Питам се да ли ти је јасно колико испадаш ГЛУП и ТВРДОГЛАВ ако покушаваш да политичке пароле и ставове "друже-тито" историчара СУПРОТСТАВИШ ОРИГИНАЛНОМ ДОКУМЕНТАРНОМ ФИЛМУ...

Пресрећан сам што ћу баш ја ДОЖИВЕТИ ДА ВИДИМ И С Т И Н У О Д Р А Ж И ... а вама комуњарам саветујем да што мање кењ.... и да не изазивате судбину...:cool:
 
Питам се да ли ти је јасно колико испадаш ГЛУП и ТВРДОГЛАВ ако покушаваш да политичке пароле и ставове "друже-тито" историчара СУПРОТСТАВИШ ОРИГИНАЛНОМ ДОКУМЕНТАРНОМ ФИЛМУ...

Пресрећан сам што ћу баш ја ДОЖИВЕТИ ДА ВИДИМ И С Т И Н У О Д Р А Ж И ... а вама комуњарам саветујем да што мање кењ.... и да не изазивате судбину...:cool:

neki čoban što pravi film za novac je u pravu, a povjesničari u q rcu:per:. nisi ti kriv, majka priroda je:thumbdown:
 
srpski akademici o draži:
.......
[/SIZE]

Видим да ти је ова тема о ђенералу Михаиловићу посебно интересантна и т зато ти нудим одговор на овај текст који си овде поставио. Лепо би од тебе било да си ти одмах поставио и овај одговор, но меже бити да си на њега заборавио па те ја ево подсећам на њега. Увек ми причињава задовољство када видим колико су Хрвати заинтересовани ђенералом Драгољубом Михаиловићем.

Stare teze za
nove optužbe


LJUDI koji su potpisali pismo u kome osporavaju rehabilitaciju Draže Mihailovića i nazivaju ga poniznim saradnikom okupatora - nisu relevantni istoričari. Niko od njih nije se bavio ozbiljnim istraživanjem Drugog svetskog rata, niti je iko od njih ikada viđen u arhivu da traži "živu" građu. Ti su istoričari vrsni poznavaoci lika i dela Josipa Broza Tita, tvrde istoričari mlađe generacije sa Instituta za savremenu istoriju u Beogradu. Bojan Dimitrijević i Kosta Nikolić, čija je specijalnost baš Drugi svetski rat - nezavisno jedan od drugog, dali su "Novostima" ovaj, gotovo identičan odgovor. Povod je bio pismo dvadeset istoričara koji osporavaju četnički pokret otpora i Dražu Mihailovića vade iz konteksta moderne istoriografije i vraćaju ga u komunistički stereotip.
- Čitajući njihovo pismo stiče se utisak da su se moje kolege potpisale ispod optužnice iz 1946. godine, kaže Bojan Dimitrijević. - Istoričari kojima, koliko je meni poznato, specijalnost nije Drugi svetski rat nisu rekli ništa novo. Oni su ispričati staru komunističku priču. Samo mnogo, mnogo zastarelu.
PREUVELIČANE BROJKE
DVADESET istoričara koji se protive rehabilitaciji Draže Mihailovića naveli su da je za dokazivanje da je Draža bespravno i nepravedno osuđen neophodan odgovarajući postupak što bi bio presedan u svetu. Istoričar Kosta Nikolić međutim kaže:
- Draža Mihailović je 1946. godine osuđen kao izdajnik, a ne kao ratni zločinac - kaže on. - Optužnica je imala 15, a presuda 8 tačaka. Njemu nije dokazano da je odgovoran ni po ličnoj, ni po komandnoj odgovornosti. General Jugoslovenske vojske u otadžbini osuđen je zbog izdaje narodnooslobodilačke borbe, zbog saradnje sa emigrantskom vladom u Londonu, zbog parola "Nije vreme za ustanak" i "Jako srpstvo - jaka Jugoslavija". Zašto ga danas posle toliko godina osuđuju i proglašavaju za ratnog zločinca!
Tendencija dvadeset istoričara, smatraju naši sagovornici, zapravo jeste ideološka. Oni pokušavaju da ignorišu relevantne istorijske podatke koji su u međuvremenu izronili iz mraka istorije Drugog svetskog rata, tvrde. Ravnogorski pokret jeste samonikao, kaže Dimitrijević, osnova njihove organizacije je gerilska, legalna vojska, za razliku od komunističke organizacije koja je bila ilegalna.
Istoričari protivnici rehabilitacije Draže Mihailovića naveli su da su "četnici u Sandžaku ubili 30.000 do 35.000 muslimana, mirnih stanovnika". aAkciju je vodio komandant crnogorskih četnika Pavle Đurišić.
- To su gluposti, preuveličane brojke, kaže Nikolić - Postoji originalni izveštaj Pavla Đurišića dostavljen Draži Mihailoviću. U njemu se navode detalji: on krenuo sa vojskom i sukobio se sa muslimanima. Tom prilikom, piše u izveštaju stradalo je 400 civila i 1000 ljudi pod oružjem. Antun Miletić i Vladimir Dedijer su u svojoj knjizi dodali po jednu nulu na te brojke, a ovi istoričari su koristeći njihove pogrešne podatke izgradili, naravno, pogrešnu priču. Čak i bosanski istoričari, koji su tokom 1999. godine objavili knjigu sa imenima nastradalih muslimana, nisu naveli da je stradalo više od 10.000 ljudi. Teza o 35.000 je preuveličana. Uostalom neka pruže dokaze da je toliko ljudi ubijeno.
KRST - FALSIFIKAT
ZA pavla Đurišića protivnici rehabilitacije Draže Mihailovića navode da je od Hitlera dobio gvozdeni krst.
- To je istorijski falsifikat - kaže Dimitrijević. - U ono vreme taj podatak bio je čista partizanska propaganda, obelodanjen da bi se četnici denuncirali. Đurišić nije mogao i da je hteo da dobije gvozdeni krst kada je maja 1943. godine, tokom bitke na Sutjesci, zajedno sa 2000 crnogorskih četnika uhapšen i deportovan u logor.
Što se tiče teze "homogene Srbije u kojoj je trebalo da ostane samo srpski živalj" koju je, kako tvrdi dvadeset istoričara, zagovarao Draža Mihailović, ona je, po rečima Bojana Dimitrijevića smešna. Jer...
- I osrednji školarci znaju da se četnička vojna organizacija zvala Jugoslovenska vojska u otadžbini i da se zagovarala jugoslovenska, trojna federalna država.
Kolaboracija generala Draže sa Nemcima, kažu naši sagovornici, stalna je i nepresušna tema starijih socijalističkih istoričara. Ona je prevaziđena još pre dvadesetak godina i u srpskoj i u stranoj literaturi, i od tada ona se ne tumači na takav način.
Zašto bi grupa istoričara digla svoj glas protiv rehabilitacije Draže Mihailovića je pitanje koje je u domenu predviđanja, a istoričari sa Savremenog instituta za istoriju, o tome kažu: "Može biti da oni i dalje imaju politički i ideološki motiv da se sakrije totalitarno nasleđe srpskog društva i zločini koje su komunisti počinili".
A sudeći po "argumentima" koje su "istoričari koji su čitali istoriografiju iz druge ruke" naveli protiv generala Jugoslovenske vojske u otadžbini Bojan Dimitrijević i Kosta Nikolić zaključuju: "Nivo ozbiljnosti ovih koji ga napadaju je takav da Draža nema čega da se plaši".

PITANJA
Istoričar Kosta Nikolić kaže da površnim istoričarima nema šta da odgovara, jer o suštini četničkog pokreta postoji bogata arhivska građa. Ali za njih ima pitanja:
Da li su čuli za partizanske zločine počinjene od oktobra 1944. do decembra 1945. godine?
Da li uopšte znaju za zločine partizana prema srpskom narodu?
Da li uopšte znaju za ijedan partizanski zločin?
O posledicama jednopartijskog sistema?
O građanskom ratu?
O pasjim grobljima?
O pregovorima partizana i Nemaca avgusta 1942. i marta 1943. godine?
Da li znaju da su Nemci u dva navrata - decembra 1941. i jula 1943. - ucenili glavu Mihailovića na 100.000 maraka?

OSPORAVANJE
MOGU li njihova osporavanja da utiču na tok i sudbinu rehabilitacije Draže Mihailovića?
- Ne mogu, odgovaraju, istoričari, jer ova paskvila nema relevantnu težinu. Svaki student na četvrtoj godini bi se zapitao koju su arhivsku građu ovi istoričari čitali - kaže Nikolić.

REAGOVANJE UDRUŽENJA SRPSKIH ČETNIKA
KOMUNISTI KROJE ISTORIJU

PREDSEDNIK Udruženja srpskih četnika Željko Jovanović dostavio je "Novostima" saopštenje u kome negira sve navode "dvadeset partizanskih istoričara" koji se protive rehabilitaciji Draže Mihailovića. Izdvajamo pojedine: - Kao mudar strateg đeneral je čekao da kucne čas ustanka, štiteći tim srpski narod od nemačke odmazde sto za jednoga. Partizani su to kršili, da bi što više Srba stradalo.
- Jedini četnici saradnici okupatora bili su četnici Koste Pećanca. Pavle Đurišić nije bio komandant crnogorskih četnika, već komandant limsko-sandžačkih četničkih odreda. Đorđije Lašić je bio crnogorski četnički komandant. - Ako je Draža bio saradnik okupatora zašto je dobio "Medalju časti"? I zašto je tražio pomoć u oružju i opremi od Engleza a ne od Nemaca?
- Što se tiče suđenja Čiči, ono je sramota za sav srpski rod. Proces nije bio legalan a Draža je bio drogiran. Nije bio ratni zločinac, već heroj.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top