Bilo je to mnogo davno...
Upoznali smo se u januaru, radili smo zajedno preko Omladinske zadruge u arhivi Beobanke (sada ta banka vise ne postoji), ja ga u pocetku ignorisala, stalno me je nesto zavitlavao, zadirkivao, nisam znala da mu se svidjam. Mama mi je otvorila oci o njegovim namerama...
Nije mi se svidjao, nije bio moj tip, ali bas je bio uporan, a i zabavan, pa pomislih, zasto da ne, bila sam sama tada, izasli smo u bioskop, malo prosetali... videla sam da nemamo bas puno zajednickih prica, ali... eto... posle... u maju dobih ovcije boginje, obilazio me je citavih mesec dana dok sam ih bolovala... i posle prelezanih boginja desio se i taj dan kada su se kockice slozile da budemo malo zajedno sami, ali nista nije valjalo... nismo mogli nista da uradimo... ja nisam nista znala, a on je bio toliko uplasen da me ne povredi tako da duuugo posle toga nismo pokusavali nista na tu temu. Plasili smo se ponovnog neuspeha.
Posle nekog vremena, valjda smo se i bolje upoznali ili smo imali vise komoditeta, tj. vremena i prostora, pa se i to desilo.
Za mene to sto se desilo nije bilo nista spektakularno i cudila sam se zasto je vodjenje ljubavi, da ne kazem seks, toliko izvikan...
Znaci, okreni-obrni, pa proslo je sigurno devet meseci dok to nismo, ajde da kazem - uradili.
To mi je znaci bilo prvi put, on mi je posle dve godine zabavljanja postao suprug, rodila sam cerku... kasnije smo se drugarski rastali, ali dete je uvek bilo prioritet, zajedno smo se dogovarali za sve sto se nje ticalo, a i sada je tako.
Ostala sam sa njim bas drugar. I srecna sam zbog toga. On se nikada posle nije zenio.