HRONIKA

Crnogorci?

  • Živjeli Crnogorci!

    glasova: 0 0,0%
  • Živjele Crnogorke!

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    3
  • Anketa je zatvorena .
bolje ne pitaj , kakva je voda , sto se tice on u bocama je ok , ali brate morska voda osim plaze jaza i plavih horizonti do nekle koi su malo cisti ostalo ti je cista kanalizacija , posto u crnoj gori nema u ni jednom mestu stanice za preciscavavnje kanalizacije pa zato dobijamo i sve moguce bolesti tako da nam crnogorci ne prodaju samo krevet vec i bolest. mozda ste i primetili da ima na stotine malih kanala koi se ulivaju u more a njima ide otpadne vode septickih jama , pa sad idi pase kupaj u cg more.
 
Raskol na vrhu oko toga što dalje činiti


- Ljudi su, pored oružja koje su imali, ponijeli sa sobom sve što su mogli od odjeće, obuće, hrane i drugih potrepština. Pojedinci su imali tovarne konje na kojima su tjerali veće zalihe hrane, dok su drugi vodili po neku ovcu, kozu ili vola, što im je takođe služilo kao rezerva hrane, nastavlja svoju pripovijest Blagota P. Vukčević.
- Nešto krupne stoke – volova bilo je oduzeto organizovano od seljaka radi obezbjeđivanja hrane, jer drugačijeg snabdijevanja hranom nijesmo imali. Valja pomenuti, jedino trebovanje koje je dobio taj narod bila je izvjesna količina kartica cigaret-papira koji su ljudi usput mijenjali za hranu. Već prvog dana putovanja, praćenog snježnom kišom i vijavicom ljudi su shvatili svu težinu puta, pa su se čuli mnogi komentari, kao, da mi je bilo doći do redovnog suda ne bih kretao na ovaj put. Redovni sud u to vrijeme bila je iluzija. Ubijanjem ljudi pojedinci su dokazivali svoju revolucionarnost, drugi su pak prali svoje grjehove kod komunista, treći su to radili iz zlobe ili zabave. I sve je bilo dozvoljeno, naglašava Vukčević.
- U dolini Bosne sreli smo se sa četnicima Draže Mihajlovića. Doživjeli smo veliko razočaranje. Draža Mihajlović je i dalje bio u izolaciji od saveznika, a depeša navodno poslata od njega bila je lažna. Šta i kuda dalje? Vodeće ličnosti četničkog pokreta, Draža Mihajlović i Pavle Đurišić, imali su različita viđenja postojeće situacije. Došlo je do raskola. Crnogorske jedinice su postepeno počele da prelaze rijeku Bosnu, a priključili su nam se i neke srbijanske jedinice. Prebacivanje preko Bosne bilo je jako otežano. Rijeka je bila jako nadošla, a mi smo imali samo obične čamce kojima je posebno bilo teško prebacivanje zaprežnih kola, konja i volova, kao i velikog broja ranjenika i tifusara. Komunisti su nas žestoko napadali iz dva pravca – od Posavine i od Bosne, a drugom prilikom prelaska rijeke Bosne. Posebno sam bio iznenađen kada su nas napali u blizini željezničke stanice Doboj, i to baš Osmu diviziju kojoj sam ja pripadao. Njemci su na isturenim položajima, i prije našeg dolaska i poslije odlaska, ostali neuznemiravani od komunista. Sa prvim jedinicama smo prebacili ranjenike sa dosta slabim obezbjeđenjem, a štitio ih je bataljon omladinaca. Komunisti su ih napali, uspjeli da potisnu omladinski bataljon, da dođu do jednog dijela naših ranjenika i zakolju 134-oro. U pomoć napadnutim ranjenicima priskočio je štapski bataljon. Protjerao je komunističku jedinicu, a ostale ranjenike spasao zvjerskog čina. Bolnica je nastavila pokret sa ostalim jedinicama, a preživjeli ranjenici prepoznali su među mještanima, koji su pored puta posmatrali kolonu, tri muškarca koji su prethodnog dana učestvovali u klanju ranjenika. Pripadnici štapskog bataljona su ih na licu mjesta strijeljali.
Prelaskom rijeke Bosne naša komanda stupila je u kontakt sa emisarima Sekule Drljevića. Nije mi poznato po čijoj inicijativi je došlo do kontakta, mada sam imao priliku da čujem pripovijedanje jednog od Sekulinih emisara, Dušana Stojanovića iz sela Oraha iz Lješanske nahije. Po njegovim riječima, Sekulini emisari pratili su naše kretanje od Višegrada. Njegova me priča nije iznenadila, koliko njegova ustaška uniforma sa slovom “U” na kapi. Dušan Stojanović je otac golmana Stojanovića koji je branio u fudbalskom klubu “Lovćen” poslije rata, Jovana, a brat Dušana Stojanovića, finans iz doba bivše Jugoslavije, nalazio se u našim redovima. Dušan Stojanović je preživio rat, mada njegova ustaška djelatnost nije mogla ostati nepoznata komunistima. Hiljade zarobljenih crnogorskih četnika je otišlo u smrt, jer za komuniste daleko je veći grijeh bio biti pripadnik četničke organizacije nego ustaša.
Našli smo se u bezizlaznoj situaciji, uz stalno Sekulino pozivanje, putem letaka, da pređemo pod njegovu komandu radi spasavanja izbjeglog crnogorskog naroda, kao i velikog broja ranjenika i bolesnika koji se već nalazio u hrvatskim bolnicama. Samoinicijativno kapetan Ivan Janičić sa svojom jedinicom priznao je Sekulu Drljevića za zapovjednika crnogorske vojske. Shvativši svu težinu situacije, Pavle Đurišić sa svojim štabom preporučio je svojim jedinicama da ga (Drljevića, prim.pr) priznaju za svog komandanta, kako bi se sačuvalo što više ljudskih života, s obzirom na to da se kraj rata nazirao. U takvoj situaciji, u kojoj smo se nalazili, morali smo prihvatiti ovako ponižavajuću ulogu, sem jednog manjeg broja koji se izdvojio na čelu sa Pavlom Đurišićem kojeg smo prethodno dobro snabdjeli lakim naoružanjem i većom količinom municije. Snabdjeveni oružjem i municijom, Pavle Đurišić je sa svojom pratnjom stigao do Banjaluke, kaže Vukčević nastavljajući priču detaljima o ubistvu četničkog vođe Pavla Đurišića i ulozi koju je u tome imao Pavlov drug iz Jugoslovenske vojske, pukovnik Metikoš.
- Kada su saznali da je Pavle stigao u blizinu Banjaluke, uputili su u njegov štab domobranskog pukovnika Metikoša, koji je, inače, Pavlov poznanik iz redova jugoslovenskih oficira. Prema pričanju preživjelih iz Pavlove pratnje, Metikoš se prvo pozvao na njihovo drugarstvo iz Jugoslovenske vojske, a zatim mu dao uvjeravanje da nema potrebe da radi to što radi, već da se slobodno može vratiti i preuzeti sve crnogorske jedinice. Prema pričanju ljudi iz njegove pratnje, Pavle se svemu tome dugo opirao, ali pod pritiskom svojih savjetnika, Dragiše Vasića i drugih, povjerovao je svom predratnom drugu, pukovniku Metikošu. Posljedice ove kobne greške su poznate. Po nalogu Sekule Drljevića i njegovog pomoćnika Boška Agrama ustaše su ubile 150 jugoslovenskih oficira, među prvima Pavla Đurišića, kaže Blagota P. Vukčević.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=302955
 
Raskol na vrhu oko toga što dalje činiti


- Ljudi su, pored oružja koje su imali, ponijeli sa sobom sve što su mogli od odjeće, obuće, hrane i drugih potrepština. Pojedinci su imali tovarne konje na kojima su tjerali veće zalihe hrane, dok su drugi vodili po neku ovcu, kozu ili vola, što im je takođe služilo kao rezerva hrane, nastavlja svoju pripovijest Blagota P. Vukčević.
- Nešto krupne stoke – volova bilo je oduzeto organizovano od seljaka radi obezbjeđivanja hrane, jer drugačijeg snabdijevanja hranom nijesmo imali. Valja pomenuti, jedino trebovanje koje je dobio taj narod bila je izvjesna količina kartica cigaret-papira koji su ljudi usput mijenjali za hranu. Već prvog dana putovanja, praćenog snježnom kišom i vijavicom ljudi su shvatili svu težinu puta, pa su se čuli mnogi komentari, kao, da mi je bilo doći do redovnog suda ne bih kretao na ovaj put. Redovni sud u to vrijeme bila je iluzija. Ubijanjem ljudi pojedinci su dokazivali svoju revolucionarnost, drugi su pak prali svoje grjehove kod komunista, treći su to radili iz zlobe ili zabave. I sve je bilo dozvoljeno, naglašava Vukčević.
- U dolini Bosne sreli smo se sa četnicima Draže Mihajlovića. Doživjeli smo veliko razočaranje. Draža Mihajlović je i dalje bio u izolaciji od saveznika, a depeša navodno poslata od njega bila je lažna. Šta i kuda dalje? Vodeće ličnosti četničkog pokreta, Draža Mihajlović i Pavle Đurišić, imali su različita viđenja postojeće situacije. Došlo je do raskola. Crnogorske jedinice su postepeno počele da prelaze rijeku Bosnu, a priključili su nam se i neke srbijanske jedinice. Prebacivanje preko Bosne bilo je jako otežano. Rijeka je bila jako nadošla, a mi smo imali samo obične čamce kojima je posebno bilo teško prebacivanje zaprežnih kola, konja i volova, kao i velikog broja ranjenika i tifusara. Komunisti su nas žestoko napadali iz dva pravca – od Posavine i od Bosne, a drugom prilikom prelaska rijeke Bosne. Posebno sam bio iznenađen kada su nas napali u blizini željezničke stanice Doboj, i to baš Osmu diviziju kojoj sam ja pripadao. Njemci su na isturenim položajima, i prije našeg dolaska i poslije odlaska, ostali neuznemiravani od komunista. Sa prvim jedinicama smo prebacili ranjenike sa dosta slabim obezbjeđenjem, a štitio ih je bataljon omladinaca. Komunisti su ih napali, uspjeli da potisnu omladinski bataljon, da dođu do jednog dijela naših ranjenika i zakolju 134-oro. U pomoć napadnutim ranjenicima priskočio je štapski bataljon. Protjerao je komunističku jedinicu, a ostale ranjenike spasao zvjerskog čina. Bolnica je nastavila pokret sa ostalim jedinicama, a preživjeli ranjenici prepoznali su među mještanima, koji su pored puta posmatrali kolonu, tri muškarca koji su prethodnog dana učestvovali u klanju ranjenika. Pripadnici štapskog bataljona su ih na licu mjesta strijeljali.
Prelaskom rijeke Bosne naša komanda stupila je u kontakt sa emisarima Sekule Drljevića. Nije mi poznato po čijoj inicijativi je došlo do kontakta, mada sam imao priliku da čujem pripovijedanje jednog od Sekulinih emisara, Dušana Stojanovića iz sela Oraha iz Lješanske nahije. Po njegovim riječima, Sekulini emisari pratili su naše kretanje od Višegrada. Njegova me priča nije iznenadila, koliko njegova ustaška uniforma sa slovom “U” na kapi. Dušan Stojanović je otac golmana Stojanovića koji je branio u fudbalskom klubu “Lovćen” poslije rata, Jovana, a brat Dušana Stojanovića, finans iz doba bivše Jugoslavije, nalazio se u našim redovima. Dušan Stojanović je preživio rat, mada njegova ustaška djelatnost nije mogla ostati nepoznata komunistima. Hiljade zarobljenih crnogorskih četnika je otišlo u smrt, jer za komuniste daleko je veći grijeh bio biti pripadnik četničke organizacije nego ustaša.
Našli smo se u bezizlaznoj situaciji, uz stalno Sekulino pozivanje, putem letaka, da pređemo pod njegovu komandu radi spasavanja izbjeglog crnogorskog naroda, kao i velikog broja ranjenika i bolesnika koji se već nalazio u hrvatskim bolnicama. Samoinicijativno kapetan Ivan Janičić sa svojom jedinicom priznao je Sekulu Drljevića za zapovjednika crnogorske vojske. Shvativši svu težinu situacije, Pavle Đurišić sa svojim štabom preporučio je svojim jedinicama da ga (Drljevića, prim.pr) priznaju za svog komandanta, kako bi se sačuvalo što više ljudskih života, s obzirom na to da se kraj rata nazirao. U takvoj situaciji, u kojoj smo se nalazili, morali smo prihvatiti ovako ponižavajuću ulogu, sem jednog manjeg broja koji se izdvojio na čelu sa Pavlom Đurišićem kojeg smo prethodno dobro snabdjeli lakim naoružanjem i većom količinom municije. Snabdjeveni oružjem i municijom, Pavle Đurišić je sa svojom pratnjom stigao do Banjaluke, kaže Vukčević nastavljajući priču detaljima o ubistvu četničkog vođe Pavla Đurišića i ulozi koju je u tome imao Pavlov drug iz Jugoslovenske vojske, pukovnik Metikoš.
- Kada su saznali da je Pavle stigao u blizinu Banjaluke, uputili su u njegov štab domobranskog pukovnika Metikoša, koji je, inače, Pavlov poznanik iz redova jugoslovenskih oficira. Prema pričanju preživjelih iz Pavlove pratnje, Metikoš se prvo pozvao na njihovo drugarstvo iz Jugoslovenske vojske, a zatim mu dao uvjeravanje da nema potrebe da radi to što radi, već da se slobodno može vratiti i preuzeti sve crnogorske jedinice. Prema pričanju ljudi iz njegove pratnje, Pavle se svemu tome dugo opirao, ali pod pritiskom svojih savjetnika, Dragiše Vasića i drugih, povjerovao je svom predratnom drugu, pukovniku Metikošu. Posljedice ove kobne greške su poznate. Po nalogu Sekule Drljevića i njegovog pomoćnika Boška Agrama ustaše su ubile 150 jugoslovenskih oficira, među prvima Pavla Đurišića, kaže Blagota P. Vukčević.



http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=302955

Daj ovo na pf politika...
 
Иначе, за твоју информацију, страшило једно идеолошко, капетан Вукчевић је дао наредбу за ликвидацију Секуле Дрљевића, као освету због смрти војводе Павла Ђуришића. И успјешно је извршена, и то жицом, како и доликује Секулином издајничком рангу. Што се тиче ове маторе раге, бившег успјешног титоистичког крвника с Голог Отока, могу да примијетим да бивши Брозов доберман сада не може ни да лаје, ни да кевће, ни да уједа, већ само кркља, и то веома лоше. Али, морам да признам да је конзистентан у томе. Остаје злотвор и џелат до последњег даха. И ко озбиљан и нормалан може књигу лапрдања Милове идеолошке дрољетине и пензионисаног идеолошког крвника да схвати као извор историјски валидних података ? То смеће су као сунце огријало прихватили цетињски дегенерици, они који никако да се одлуче да ли су православни Црногорци, или су још комунисти и Брозови јањичари ? Таква врста располућености рађа шизофренију, идеолошку, националну, религијску, итд... А карактеристична је, на жалост, за ону шаку јада што се опет, на жалост, зове Цетиње.
 
Da li si srećan što je Đurišić priznao Sekulu sa komandanta, fašista sa fašistom, tvojoj sreći nema kraja?

Ђуришић никад није признао Секулу за команданта искрено, јер је то био споразум из очаја и погрешне процјене, јер је имао иза себе збјег од 25.000 људи. Уосталом, платио је своју грешку главом и он и 150 бираних официра у Јасеновцу, јер су му смртну пресуду потписали Секула Дрљевић са замјеником Бошком Аграмом. Но, издајник Секула је платио главом своја зла дјела, јер је задављен у хотелу у Салцбургу жицом од стране двојице четника, а по налогу капетана Васа Вукчевића. Хоћеш мало да пробаш те жице ? Или ћеш и даље поносно стојиш кано клисурина слушајући "химну" те наказе од "државе" коју је написао тај исти фашиста, црногорски усташа и ратни злочинац Секула Дрљевић ? Гори си од својих учитеља језуита. Кад треба, Секула је црногорски херој, сунце огријало, аутор црногорске химне, а кад не треба, онда је фашиста, ратни злочинац и слично. За мене је то свакако и у сваком случају. Свијетлу успомену на војводу Павла остави на миру, јер, ако икад србски родољуби сазнају твој идентитет, плаћаш чапром. Да ли ти је то јасно ? И теби и теби сличнима. :evil::rtfm::per: !!!
 
Jeste zato ti i poštuješ Sekulu, pošto poštuješ Đurišića.

Sekula napisao Oj svijetla majska zoro!

:hahaha::hahaha::hahaha:

Kako mrzi istinu! hahhahahaa :hahaha:

Видим како се покушаваш одупријети истини са гомилог смајлија и безобразним вађењем из контекста. Да га је признао за команданта, не би Павлови четници кад су прешли словеначко-хрватску границу поново натукли шајкаче и шубаре са карађорђевићевским грбом, не би се сукобили са Бошком Аграмом и шачицом његових оданих слугу, не би светили свога команданта војводу Павла хватањам и дављењам жицом Секулу Дрљевића. На ту гнусобу од "химне" се никад нећу осврнути, а камоли да стојим слушајући је. И сваки пут сједим кад је пусте, а устајем кад се свира моја химна : "Боже правде". Моја застава је србска тробојка са двоглавим орлом Немањића, а не она рахитична кокошка, млађа сестра по курвинству са шиптарском кокошком. Но, врати се на тему, ако имаш аргумената. Ако немаш, замолићу модератора да затвори ову тему. :rtfm::rtfm::rtfm: !!!
 
Иначе, за твоју информацију, страшило једно идеолошко, капетан Вукчевић је дао наредбу за ликвидацију Секуле Дрљевића, као освету због смрти војводе Павла Ђуришића. И успјешно је извршена, и то жицом, како и доликује Секулином издајничком рангу. Што се тиче ове маторе раге, бившег успјешног титоистичког крвника с Голог Отока, могу да примијетим да бивши Брозов доберман сада не може ни да лаје, ни да кевће, ни да уједа, већ само кркља, и то веома лоше. Али, морам да признам да је конзистентан у томе. Остаје злотвор и џелат до последњег даха. И ко озбиљан и нормалан може књигу лапрдања Милове идеолошке дрољетине и пензионисаног идеолошког крвника да схвати као извор историјски валидних података ? То смеће су као сунце огријало прихватили цетињски дегенерици, они који никако да се одлуче да ли су православни Црногорци, или су још комунисти и Брозови јањичари ? Таква врста располућености рађа шизофренију, идеолошку, националну, религијску, итд... А карактеристична је, на жалост, за ону шаку јада што се опет, на жалост, зове Цетиње.


Sve sto ne ide u korist cetnicima sve je lazirano, izmisljeno, neosnovano... Jeßo vas bas Djurisic po sred prkna zajedno sa Beckovicem i ostalom bagrom iz SANU-a.

Usput, dje zavrsi bronzani Djurisic koji je trebao da bleji u Gorenjem Zaostru nadomak Berana?
 
Видим како се покушаваш одупријети истини са гомилог смајлија и безобразним вађењем из контекста. Да га је признао за команданта, не би Павлови четници кад су прешли словеначко-хрватску границу поново натукли шајкаче и шубаре са карађорђевићевским грбом, не би се сукобили са Бошком Аграмом и шачицом његових оданих слугу, не би светили свога команданта војводу Павла хватањам и дављењам жицом Секулу Дрљевића. На ту гнусобу од "химне" се никад нећу осврнути, а камоли да стојим слушајући је. И сваки пут сједим кад је пусте, а устајем кад се свира моја химна : "Боже правде". Моја застава је србска тробојка са двоглавим орлом Немањића, а не она рахитична кокошка, млађа сестра по курвинству са шиптарском кокошком. Но, врати се на тему, ако имаш аргумената. Ако немаш, замолићу модератора да затвори ову тему. :rtfm::rtfm::rtfm: !!!

Ti ono stvarno bijase strasan autoritet bas ka i svi odozgo iz te vukojeßine.

Da je srece da vas nema, da svi odete put mamice Srbije a na rostoru dje sad zivite da zasadimo mladu bukovu sumu, imali bi smo vecu korist no od vas. :bye:
 
Sve sto ne ide u korist cetnicima sve je lazirano, izmisljeno, neosnovano... Jeßo vas bas Djurisic po sred prkna zajedno sa Beckovicem i ostalom bagrom iz SANU-a.

Usput, dje zavrsi bronzani Djurisic koji je trebao da bleji u Gorenjem Zaostru nadomak Berana?

Ko crnogorstvu nebio vjeran Bogom i ljudima svud bio ceran. Ево један примјер твоје ординарне неписмености. Дај неки доказ себи у прилог, "паметно" цетињско магаре, а не псуј као да си у кафани. :rtfm: Документе, доказе, или зачепи. Успут, искрено, зашто не пишеш ћирилицом, као што су најсојнији Срби, а велики зеленаши писали ? Ако си Црногорац као што је био Крсто Зрнов, онда си прави Србин. Дедер ми одгонетни ту енигму. Зашто су цетињским изродима битнији потурице, усташе и Шиптари од своје рођене браће ? То питање постави кад дођеш у Горње Заостро, ако смијеш. Пси из тајне полиције су убили оног мученика Шћекића, а све то приказали као природну смрт. Тај бронзани кип ће бити постављен кад-тад, а неће проћи глатко као прошли пут. И то по оним народним : Памти, па врати. Биће дана за мегдана. :per::per::per: !!!
 
Ti ono stvarno bijase strasan autoritet bas ka i svi odozgo iz te vukojeßine.

Da je srece da vas nema, da svi odete put mamice Srbije a na rostoru dje sad zivite da zasadimo mladu bukovu sumu, imali bi smo vecu korist no od vas. :bye:

Ти уопште не знаш гдје ја сад сједим и ово пишем. Може бити Њујорк, Штокхолм, Берлин, Рим, Лондон, Париз, Буенос Аирес, Београд. У сваком случају, мјесто гдје живим (један стамбени блок) има више становника него твоја вукојебина од тзв. државе. Очигледно је да ти је буква између рамена, па тако размишљаш. Набрао си велику "репутациону моћ" много постова, зато што идеш и у тоалет заједно с компјутером. Видиш која је мјера твог отуђења (алијенације) и од себе (нација) и од људи (компјутерски фрик који се поистовјећује са виртуелним ликом кога је креирао онлајн). Потражи неког доброг неуропсихијатра. Третман ће трајати пар година, чисто да људи мало почину од таквих бастарда. Врати се свом старом послу : :dash: !!! Ту ти глава функционалније дјелује, а и има неке користи од ње. Нпр. можда утврдиш шта има са друге стране зида, ако будеш довољно упоран, да не кажем тврдоглав. :rotf::rotf::rotf: !!! П.С. Врати се на тему.
 
Ko crnogorstvu nebio vjeran Bogom i ljudima svud bio ceran. Ево један примјер твоје ординарне неписмености. Дај неки доказ себи у прилог, "паметно" цетињско магаре, а не псуј као да си у кафани. :rtfm: Документе, доказе, или зачепи. Успут, искрено, зашто не пишеш ћирилицом, као што су најсојнији Срби, а велики зеленаши писали ? Ако си Црногорац као што је био Крсто Зрнов, онда си прави Србин. Дедер ми одгонетни ту енигму. Зашто су цетињским изродима битнији потурице, усташе и Шиптари од своје рођене браће ? То питање постави кад дођеш у Горње Заостро, ако смијеш. Пси из тајне полиције су убили оног мученика Шћекића, а све то приказали као природну смрт.

Kojeg Šćekića?


Тај бронзани кип ће бити постављен кад-тад, а неће проћи глатко као прошли пут. И то по оним народним : Памти, па врати. Биће дана за мегдана. :per::per::per: !!!

Biće postavljen, aha hahahahahahaha

:hahaha::hahaha::hahaha:
 
Kako ga nije priznao za komandanta?
Opet lažeš!

Pa taj četnik to sam tvrdi.

Читај мало пажљивије. Чим су црногорски четници прешли словеначко-хрватску границу, са глава су поскидали капе које су им у Хрватској подијелиле присталице Секуле Дрљевића и поново ставили шубаре и шајкаче. Због тога су се и оружано сукобили са јединицом под командом Бошка Аграма, замјеника Секуле Дрљевића. Је ли то признавање за команданта ? Имај то у виду. Размишљај логички.
 
Kojeg Šćekića?




Biće postavljen, aha hahahahahahaha

:hahaha::hahaha::hahaha:

Драгољуб Шћекић, предсједник иницијативног одбора. Преминуо под неразјашњеним околностима. Морам признати да стварно располажеш необоривим аргументима у вези постављања тог споменика. Као што је Дражин споменик постављен на неколико мјеста у Србији и Републици Србској, тако ће се и Ђуришићев кип наћи на мјесту које му је намијењено. Комуњаре, мислили сте да ће вам брозовина трајати хиљаду година, али је маторо ћопаво псето пандркнуло много прије ваше рачунице. Биће тако и овај пут. Знаш како каже она стара србска пословица : Стрпљен, спасен. Жив ми био, па видио. Еволуција је чудо. И још једном : :hvala: на аргументима достојним највељијих (:rotf::rotf::rotf:)"црногорских" "историчара".
 
Драгољуб Шћекић, предсједник иницијативног одбора. Преминуо под неразјашњеним околностима.

Koliko je imao godina, od čega je umro?

Драгољуб Шћекић, предсједник иницијативног одбора. Преминуо под неразјашњеним околностима. Морам признати да стварно располажеш необоривим аргументима у вези постављања тог споменика. Као што је Дражин споменик постављен на неколико мјеста у Србији и Републици Србској, тако ће се и Ђуришићев кип наћи на мјесту које му је намијењено. Комуњаре, мислили сте да ће вам брозовина трајати хиљаду година, али је маторо ћопаво псето пандркнуло много прије ваше рачунице. Биће тако и овај пут. Знаш како каже она стара србска пословица : Стрпљен, спасен. Жив ми био, па видио. Еволуција је чудо. И још једном : :hvala: на аргументима достојним највељијих (:rotf::rotf::rotf:)"црногорских" "историчара".

To je nemoguće, pa i SNP je socijalistička partija. Jedina snaga u Crnoj Gori koja bi to podržala je Mandićeva partija koja je na nivou 10%.
Znači to je nemoguće.

U Srbiji je drugačije, Srbija nije dala partizanskom pokretu u II svjetskom praktično ništa, Srbija nema partizansku tradiciju.

Ostaje ti samo da gorko plačeš.
 
Koliko je imao godina, od čega je umro?



To je nemoguće, pa i SNP je socijalistička partija. Jedina snaga u Crnoj Gori koja bi to podržala je Mandićeva partija koja je na nivou 10%.
Znači to je nemoguće.

U Srbiji je drugačije, Srbija nije dala partizanskom pokretu u II svjetskom praktično ništa, Srbija nema partizansku tradiciju.

Ostaje ti samo da gorko plačeš.

Од чега ? Питај твоје другове из АНБ-а. Само се ти надај да је немогуће, јер и криптокомунисти, па звали се они и СНП, полако еволуирају. Не мислим на њихов партијски врх, већ на чланство, које се осипа и учвршћује у србским националним идејама. Није Мандићева партија 10%. Има и 20%. И није другачије у односу на Србију. Све већи број младих људи одраслих за вријеме ДПС страховладе се ослободио ихибиција родбине и околине, одбацујући традиционални црногорски атавизам страха према свакој власти, сазријевају у свом националном и религиозном ставу и сваког дана са њиховим пунољетством режим добија све више противника на бирачким мјестима и (оно што миловце највише плаши) у јавном и приватном животу, у политици, култури, итд. Тако да ја не бринем. Достојни потомци ће поставити војводи кип на заслужено мјесто, па било то у Заостру, на Цетињу, или у центру Подгорице. А ја ћу плакати стварно, али од среће. А пред кипом бесмртног војводе Ђуришића, млади нараштаји ће се :worth: његовим сјенима и надахњивати се јуначким дјелима Павловим и јунаштвом његових бораца.
 

Back
Top