Slobodno vreme

blabla

Gost
Poruka
1.118
Kako povodite slobodno vreme, kada ste sami kod kuće? Dakle, ne kada ste u društvu ili napolju, već kod kuće, bez obaveza, makar na nekoliko sati. Šta radite, a šta želite da radite, ali zbog umora, ili nečega drugog, nemate snage. O čemu maštate kada ste u velikom poslu i treba vam odmor, a da naravno nije odlazak do prijatelja, voljene osobe ili slično? Šta vas opušta kada ste sami?
Ja bih stalno čitala. Mrzim kada sam umorna u onom smislu da ne mogu da legnem, ali nisam ni sposobna da čitam.
 
Poslednja izmena:
Retko kad imam slobodnog vremena, ali kad imam pokusam da ga bas iskoristim :D
Tada zelim da isprobam sve one silne recepte koje sam pokupila od prijateljica ili od TV-a i casopisa, ali me mrzi pa nikako da pocnem :mrgreen:
Citam... Ili napunim casu mog omiljenog crnog vina koji sam sakrila samo za sebe:lol: i opustam se u toploj kupci... Ili pogledam neki dobar film... Ili sedim za kompom... :manikir:
 
Ja bih najrađe čitala. Od malena sanjarim da imam ogromnu biblioteku i da mogu da imam mir da čitam, blagi povetarac duva, ja u toj ogormnoj prostoriji sa visokim plafonom, ispunjenoj knjigama, ali jedan zid je sav u staklu, svetlo je i tiho, mirno. Čak sam jednom pomislila: Bože šta ću da radim kada umrem, moram da imam neku knjigu.
E sad, činjenica je da ne čitam koliko bih želela. Provodim mnogo vremena ovde, što je nekada odlčno, kada su zanimljive teme, diskusije, tu su pametni ljudi. Ali ponekad je to pravo mučenje, ali sam navikla da ne ležem do kasno, nemam snage da čitam sa razumevanjem, pa mi je žao da počinjem i onda sedim i kuckam. A u suštini sam umorna. Čak u tim trenucima ne mogu ni filmove da gledam.
 
Meni se citanje smucilo. Kad sam zavrsila fakultet (svetska knjizevnost :lol: ), resila sam da necu uzeti knjigu u sake 3 godine.
Ali posle nekoliko meseci, bas mi je nedostajalo. I opet sam pocela da citam i sad je pravo uzivanje, kad i koliko hocu bez opterecenja. :P
 
:) Ja sam se odaljila od beletristike zbog stručnih knjiga. Nemam vremena i jako sam besna zbog toga. Nedostaje mi vreme i način razmišljanja o knjigama koji sam imala u školi. Imala sam u gimnaziji odličnog nastavnika književnosti koji me je okrenuo ka knjigama. Nisam bila toliko zagrizla pre njega. Volela sam ih, ali nisam toliko. On nas je učio kako da razmišljamo o onome što čitamo. Poeziju sam zavolela zbog njegovih tumačenja, odnosno podsticanja razmišljanja. Sad mi nedostaje sve to. On je jednom kazao da je najtužnije kada pročitamo knjigu ili odgledamo predstavu, a nemamo sa kime da porazgovaramo o tome. I jeste.
 

Back
Top