Srpska redakcija - Srpskoslovenski jezik

*Dragonfly*

Aktivan član
Poruka
1.185
Drugom polovinom X i XI veka dolazi do krupnih promena u praslovenskom jeziku što dovodi do formiranja slovenskih jezika. Dolazi do gubljenja poluglasnika u slabom položaju, odnosno, vokalizacije u jakom položaju. Svi poluglasnici u slabom će se izgubiti, a oni u jakom će dati različite reflekse.
Tako su nastale Srpska, Ruska, Bugarska, Makedonska, Hrvatska i Rumunska redakcija.
Različite redakcije pismenosti nisu se doživljavale kao različiti književni jezici, nego kao varijante zajedničkog opštecrkvenog jezika.
Slavia ortodoxa predstavlja jedinstvo svih redakcijskih pismenosti poniklih na staroslovenskoj osnovi, a povezanih tradicijom pravoslavlja na kulturnom planu.

Srpska redakcija se, kako se danas smatra, razvila na prostoru severno od Skoplja, na području današnjeg Prizrensko-timočkog dijalekta. Njeno formiranje je moralo početi u X i XI veku.

Želela bih da ovde pišemo o srpskoslovenskom jeziku, koji je bio književni jezik Srba od XII do XVIII veka.
Verujem da bi ova tema mogla postati neosporno vredna, te poslužiti svima koji se interesuju za ovu materiju.
Nadam se da će odisati lucidnošću. Stoga, izvolite! :)
 
Pre svega, navešću najstarije spomenike srpske pismenosti.


* Potpis velikog župana Stefana Nemanje i kneza Miroslava na latinski pisanoj povelji iz 1186 godine;

*Povelja Kulina bana iz 1189 godine - najstariji sačuvani dokument pisan na narodnom jeziku;

*Krst kneza Miroslava iz 1190 godine, na latinski pisanoj povelji;

*Hilandarska povelja Stefana Nemanje iz 1199 godine;

*Hilandarska povelja Stefana Prvovenčanog iz 1200 godine - obe povelje pisane su srpskoslovenskim (književnim) jezikom, ali u delovima gde se govori o darovima Hilandaru prisutan je narodni jezik;

*Miroslavljevo jevanđelje s kraja 12 veka - najstarija rukopisna knjiga pisana srpskom redakcijom (o ovom jevanđelju opširnije kasnije);

*Vukanovo jevanđelje iz 12-13 veka.




Iz ovog ranog perioda sačuvan je i izvestan broj natpisa:


*Miroslavljev natpis na crkvi Sv. Petra u Bijelom Polju s kraja 12 veka;

*Blagojski natpis s kraja 12 veka nađen u Blagoju kod Mostara;

*Natpis župana Grda nađen u selu Policama kod Trebinja;

*Povaljski natpis nađen u selu Povljima na Braču, nastao oko 1180 godine;

*Natpis nađen u kamenu u selu Pobrežje kod Zenice;

*Natpis nađen u selu Mukašinovići kod Visokog u Bosni oko 1200 godine.
 
Poslednja izmena:
Nije zgoreg pomenuti da se narod pre prihvatanja čisto staroslovenske azbuke služio grčkim alfabetom i latinskom abecedom.
O tome postoje dva dokaza:
-Ploča na latinskom jeziku nađena u jednom selu kod Prijepolja (Raška) s kraja 8 i početka 9 veka.

-Pečat zetskog vladara Đorđa, sina kralja Bodina iz 11 veka na kome se javljaju i grčka i latinska slova.

Posle glavnog toka kojim je staroslovenska pismenost prodrla u srpske zemlje sa Ohrida, Srbi su koristili staroslovenski jezik u 10 i 11 veku.
Danas raspolažemo sa dva dokaza koji bi potkrepili ove tvrdnje:

Marijino jevanđelje - glagoljski spomenik s kraja 10 veka, nađen u skitu Bogorodice na Svetoj Gori

Temnićki natpis - dokument iz 11 veka, nađen u Pomoravlju u selu kod Varvarina. To je ploča koja sadrži 15 reči i pretpostavlja se da je predstavljala deo same trpeze u nekoj crkvi iz tog kraja.


Međutim, drugom polovinom 10 i početkom 11 veka dolazi do krupnih promena usled kojih se formira srpska redakcija.

Najveće izmene u odnosu na staroslovenski prisutne su u okviru vokalskog sistema, budući da se on formirao pod uticajem promena u narodnom jeziku.

Promene koje su dovele do toga da se broj vokala sa 15, koliko ih je bilo u staroslovenskom smanji na 10 su:

DENAZALIZACIJA NAZALA MALO JUS - nazali malo i veliko jus gubili su nazalnu komponentu, ali oba nisu dali direktna refleksa.

Nazalno en (malo jus) prešlo je u E
Nazalno on (veliko jus) prešlo je u U

Čenst/čest Devent/Devet
Monž/Muž Pont/Put

(Čudno izgleda jer potrebno je pisati ćirilicom i uz obeležavanje malog i velikog jus onim znacima koji su propisani, ali ne znam kako izvesti to :( )

JEDNAČENJE DVA POLUGLASNIKA - srpski poluglasnik nije bio niti tvrd niti mek, nego kako se pretpostavlja, poluglasnik reda A.
Ovaj poluglasnik se označavao "tankim jerom".

GUBI SE DISTINKCIJA IZMEĐU vokalnog tvrdog i mekog R, i između vokalnog tvrdog i mekog L.

NEZAMENJENO JAT - u srpskom, jat je bio zatvoren vokal između E i I za razliku od stsl. jat koje je bilo otvoren vokal između E i A.

TVRDO I - u vreme nastanka najstarijih spomenika još uvek je prisutno u fonološkom sistemu srpskog narodnog jezika. Na osnovu ovih spomenika uočljiva je njegova poziciona promena u meko ili palatalno I iza suglasnika K, G, H (ky, gy, hy > ki, gi, hi).
Ovo je bila prva faza u razvoju ove foneme, a vidljiva je u Hilandarskoj povelji Stefana Nemanje i u Miroslavljevom jevanđelju.

U Vukanovom jevanđelju starac Simeon doslovno piše slovo "jeri" (tvrdo I) na etimološkom mestu, što znači da je u svom govoru još uvek imao "jeri".
Jedan pisar Vukanovog jevanđelja meša grafeme "jeri" i I što pokazuje da je u njegovom govoru "jeri" dalo refleks palatalnog I.
 
Poslednja izmena:
da li se zna od kada datira crkvenoslovenski jezik, koji je i dan danas u nekim crkvama u upotrebi. svaka crkvena služba na njemu je nekako molitvenija i milozvučnija. žao mi je ako je ovo nesvesni trol, samo me zanima da li se zna vreme nastanka njegovog?

Crkvenoslovenski je liturgijski jezik u slovenskim pravoslavnim crkvama, počeo se upotrebljavati nakon misija Ćirila i Metodija. U tadašnjem obliku u kome je stvoren za vreme Ćirila i Metodija nazivao se kanonski crkvenoslovenski jezik.
Istina je da je i danas u upotrebi, ali to je ruska redakcija crkvenoslovenskog jezika. Poznato je da se srpskoslovenski koristio do 18 veka kada je zbog specifičnih istorijskih okolnosti zamenjen ruskom redakcijom slovenskog jezika, odnosno ruskoslovenskim jezikom. Naime, zbog manjka štamparija i okupacije Turske, balkanski narodi uvozili su ruske bogoslužbene knjige koje su i danas u upotrebi. Do kraja 18 veka ruske knjige su potisnule srpske.
U SPC se ruska redakcija crkvenoslovenskog čita sa srpskim akcentima. Dakle, izgovor varira.
 
DENAZALIZACIJA NAZALA MALO JUS - nazali malo i veliko jus gubili su nazalnu komponentu, ali oba nisu dali direktna refleksa.

Nazalno en (malo jus) prešlo je u E
Nazalno on (veliko jus) prešlo je u U

Čenst/čest Devent/Devet
Monž/Muž Pont/Put

(Čudno izgleda jer potrebno je pisati ćirilicom i uz obeležavanje malog i velikog jus onim znacima koji su propisani, ali ne znam kako izvesti to :( )

evo mali Ѧ, ѧ , veliki Ѫ, ѫ , evo i jotovani > Ѩ, ѩ, Ѭ, ѭ
:D

što se tiče nazala oni su se samo u poljskom održali kao ą i ę
ą je veliki jus , ę je mali jus

Dziewięć - Devet
Mąż - Muž
 
Sledi prikaz konsonantskog sistema koji je u velikoj meri očuvao staroslovensko stanje.

Promene koje su iz narodnog jezika ušle u srpskoslovenski književni jezik su sledeće:

1. r' > r

Meko r je otvrdlo i dalo tvrdo r



2. s' > s

Meko s je otvrdlo i dalo tvrdo s



3. dz > z

Dz se uprostilo u z


4. Č, Ž, Š, C koji su nastali palatalizacijom i prvobitno bili meki takođe su izgubili mekoću.



Promene koje nikada nisu ušle u književni jezik, a odigrale su se u srpskom narodnom govoru su sledeće:

1. Refleksi praslovenskih jotovanih suglasnika *t' i *d' u srpskom narodnom jeziku bili su suglasnici ć i đ.
Književni jezik međutim, zadržava staroslovenske grupe št i žd.

2. Inicijalno V i predlog V u srpskom narodnom jeziku prelaze u U, dok književni jezik čuva staro stanje v>u.

3. Grupa VS u književnom jeziku se čuva, dok se u narodnom odigrala njena metateza SV.

4. Književni jezik čuva grupu ČR, dok u narodnom ona prelazi u CR.

5. Književni jezik čuva grupu ČT, dok u narodnom ona prelazi u ŠT.

6. Književni jezik zadržava L na kraju reči/sloga, dok u narodnom to L prelazi u O.

7. U srpskom narodnom jeziku dolazi do stvaranja novog suglasnika , ali ga književni jezik nikada neće usvojiti.

Vračbina / Vradžbina
 
Morfološka norma u najstarijim spomenicima (rani period)


U sroskoslovenskom jeziku dolazi do pojave DUBLETNIH FORMI:




1. Akuzativ jednine imenica koje su iz kategorije živo (+) a koje su pripadale *o ili *jo promeni.

vrač/vrača​


2. Instrumental jednine i dativ množine imenica *i promene i konsonantske promene -M/-EM i -EH u lokativu množine ovih promena.

poutm/poutem

pouth/pouteh​


3. Glagoli 1. lica množine prezenta (atematski glagoli i glagol imati) mogli su imati nastavak I -M/MI

jesm/jesmi​


4. Treće lice dvojine glagolskih oblika, vremena i načina imalo je nastavak -TA/TE

molita/molite​


5. Infinitiv zamenjuje supin, ali još uvek postoje oba oblika.


6. Mlađi sigmatski aorist zamenjuje asigmatski, ali još uvek postoje oba oblika.


7. Uopštavanje nastavaka -OMOU i -EMOU u dativu jednine muškog i srednjeg roda složene pridevske promene.

novujemu>novomu
nišujemu>nišemu​


8. Gubljenje imeničke promene prideva, participa i rednih brojeva u genitivu, dativu, instrumentalu i lokativu množine.
 
Много ми се допада ова тема, само немам чиме да допринесем. Зато ћу само слатко гледати са стране и убацивати по које питањце. За почетак, где си све ово нашла?
 
Poslednja izmena:
Mila, lepo si se potrudila da sve ovo iskuckas, u cilju da sto vise objasnis... Vidim ja da ce tebi pripremanje istorije jezika kod kiborga ici lako, jer vecinu stvari usvajas sa lakocom! :D
A znas li zbog cega se jat artikulisao bas izmendju E i I, vilice? :)

Mila, evo sudbine jata. :)
Samoglasnik jat razvio se u reflekse e, ije, je, i (pored sasvim retkog a), ali se takođe sačuvao i u staroj vrednosti kao zatvoreno e.
Razbijanje jata na reflekse vršilo se od XIII do XV veka.
Po spomenicima se može pratiti izvestan vremenski redosled javljanja refleksa:
najstariji je ekavizam, zatim ikavizam, a najmlađi je (i)jekavizam.
S obzirom da se samoglasnik jat razvio u navedene reflekse donekle je i logično da se artikulisao baš između E i I.

Jedva čekam da se oprobam pred Kiborgom. :)

:zag: :cmok2:
 

Back
Top