Zivot u dvoje i nacionalno pitanje

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.720
Moja ex nije bila iste nacije ni vere kao ja.

Rastali smo se.

Ali, problem vere i nacije nikad nam nije predstavljao problem. U tom smislu smo se veoma postovali i stitili od spoljnih uticaja.

Rastali smo se zbog mnogo "prizemnijih" stvari.


Kako vi gledate na "mesane" brakove?

Kome deca "carstvu treba da se privole"?
 
Razlicita nacionalnost moze u vecini brakova predstavljati dodatno opterecenje koje se moze sasvim zanemariti ili cak pretvoriti u prednost ako je sve drugo tu: ljubav, razumevanje, postovanje i uvazavanje razlicitosti, tolerancija i sl.
Deca nikad nisu opterecena poreklom jer i ne razumeju sta je to ali samo pod uslovom da ne nailaze na podsmeh okoline. Odrastaju uceci se toleranciji i razlicitosti a kako ce se izjasnjavati kad odrastu zavisi od okruzenja i roditelja koji je domnantniji tj. koji vise drzi do tog svog nacionalnog.
Licno, ja sam iz mesanog braka ali ne bih se radovala da moja deca ulaze u takav brak. Naravno, ne bih to naglas izgovorila, cak ni najmanjim gestom to ne bih pokazala ali...
Moji razlozi za takvo razmisljanje su usamljeni i nastali u nekim ekstremnim situacijama tako da sam svesna da za vecinu ljudi nemaju bas nikakvog smisla. Pa ni za moju decu.
 
ja potičem iz višenacionalne sredine, gde mešani brakovi, naravno nisu retkost, ustvari toliko su često da se nekad ne zna ko je Mađar, Srbin , Bunjevac, Hrvat....jedno dete krste u pravoslavnoj, drugo u katoličkoj crkvi, dosta njih zna oba jezika (mađarski i srpski) pa se dešava da sa jednim članom porodice pričaju srpski, sa drugim mađarski, a svi znaju oba jezika
i ne poznajem nikog ko se razveo zbog pripadnosti različitim nacionalnostima
 
Moja ex nije bila iste nacije ni vere kao ja.

Rastali smo se.

Ali, problem vere i nacije nikad nam nije predstavljao problem. U tom smislu smo se veoma postovali i stitili od spoljnih uticaja.

Rastali smo se zbog mnogo "prizemnijih" stvari.


Kako vi gledate na "mesane" brakove?

Kome deca "carstvu treba da se privole"?

Ономе које они желе.
Ја сам дете из мешаног брака, и то нам ама баш никад није представљало проблем. Чак је олакшица, јер се у различито време слави Божић, Ускрс... па не морамо исти дан да будемо и код једних и код других баба и деда...
Нас родитељи нису хтели да крсте, јер су се договорили да ми то сами одлучимо кад напунимо 18 година. Можемо да бирамо у коју ћемо цркву.
Брат и ја још увек нисмо крштени, али и ако пожелимо, одлука је наша.
 
Na Lešću postoji porodična grobnica sa spomenikom.
Na spomeniku s jedne strane žena srpskog imena i na njenoj polovini urezan krst, a na drugoj strani muškarac muslimanskog imena i na njegovoj polovini urezan polumesec.
Spomenik su podglia zahvalna deca: od njih četvoro dvoje ima srpska imena, a dvoje muslimanska.

Za mene to je jedan pravi, pravcati spomenik ljubavi.
 
Moja ex nije bila iste nacije ni vere kao ja.

Rastali smo se.

Ali, problem vere i nacije nikad nam nije predstavljao problem. U tom smislu smo se veoma postovali i stitili od spoljnih uticaja.

Rastali smo se zbog mnogo "prizemnijih" stvari.


Kako vi gledate na "mesane" brakove?

Kome deca "carstvu treba da se privole"?

a sto bi se pa deca priklanjala nekom carstvu?
 
Ti si jako mala pa se ne secas da su se 90-ih godina, na pocetku rata, nejveci broj mesovitih brakova u Srbiji raspao...

I da su nosili tajno decu na krstenje u "svoju" crkvu, da onaj drugi partner to ne zna.

Eto zato.


hvala na komplimentu....(jako mala)

i ja sam dete, plod mesovitog braka...i ne gledam da mi nesto fali...i mrzim kad me prisvajaju..ja sam ja...covek...a za drugo bas me briga.
 
Poznavala sam ženu (pedijatar po profesiji) koja je bila pola Hrvatica, četvrtinu Srpkinja i četvrtinu Čehinja. A onda se udala za muslimana iz Tuzle i tamo su živeli, dobili decu, sticali. Pregurali rat, sačuvali glave i brak. On i njegiva familija su je iskreno prihvatili i nije imala problema.
Nažalost umrla je 2003. Sahranili su je na ateističkom groblju, bez nekih verskih obeležja, po njenoj želji. Deca sada već odrasli ljudi preko 25 godina, i posle majčine smrti često dolaze u Srbiju kod dede, ujaka, brata i sestre. Obiđu i babin grob na pravoslavnom groblju. Nikada ih nisam čula da se verski izjašnjavaju. Po ponašanju bih rekla da pripadaju široj porodici, da je vole i poštuju iz srca. A i njihov otac je tako lepo prihvatio šuraka i njegovu decu. Kada je na službenom putu u Srbiji nije mu teško da napravi 100-200km više i svrati barem na par sati da ih vidi.
Kada brak funkcioniše različitost vera ga teško može uzdrmati i samim tim decu je lakše sačuvati od teških odluka.
 
djed - hrvat, katolik po svojim roditeljima
baba- srpkinja, pravoslavka po svojim roditeljima
niti jedno od njih nisu bili vjernici te nije bilo problema bilo koje vrste, mi ostali nismo krsteni

sada ona pokusava da slavi katolicke praznike, nesto vodjeno logikom - u njegovo ime, ne razumijem ali ok, zabavno je gledati pokusaje
 
Poticem iz ne meshovitog braka, ali se nalazim u meshovitom braku.Odlicno funkcionishemo, moj muz je katolik, ja pravoslavac, decu smo krstili u katilickoj crkvi, rekao je da ja biramIzabrala sam.Poshtujemo sve praznike i bash nam je lepo, deca su se, a isada , duplo radovala svim uskrsima, bozicima , rodjendanima, imendanima.Danas i ovako zivomo ludo, pa se nema mnogo vremena, a to su dani kad se u vecem broju okupljamo i stvarno nam je lepo i prijatno.:)
Deca niakda u shkoli, a ni u drushtvu, nisu imali i nemaju problema shto je otac katolik,pa i oni, tj muz mi je madjar.Odrastala sam i bila vaspitana na nacin mojih roditelja, a onda sam doshla u porodicu gde su se neke druge stvari, po meni vazne, vishe poshtovale i oberucke sam prihvatila ono shto je bolje i dobro.:heart:
Moje roditelje su neki u mestu prozivali, pogotovo kada sam rodila decu, kao kako se zovu deca pa su nabrajali ismevajuci sih neka madjarska imena koja su znali, a moja deca su na zahtev moga muza dobila srpska imena, to mu je bila zelja.:)
E sada, moja zaova se udala na selo za pravoslavca, cistog lalu:hahaha:, muzevljeva sestra od tetke za crnogorca, tetka za slovenca, brat od ujaka doveo zenu iz Bosne, druga sestra od tetke za dalmatinca, moja tetka udata za turcina, brat od tetke ozenio romkinju...:hahaha:
Svi smo dobro, zivi, zdravi i veseli i lepo se poshtujemo, e da moj brat od strica ozenjen nemicom:hahaha:
:heart::bye:
 
Poslednja izmena:
Poticem iz ne meshovitog braka, ali se nalazim u meshovitom braku.Odlicno funkcionishemo, moj muz je katolik, ja pravoslavac, decu smo krstili u katilickoj crkvi, rekao je da ja biramIzabrala sam.Poshtujemo sve praznike i bash nam je lepo, deca su se, a isada , duplo radovala svim uskrsima, bozicima , rodjendanima, imendanima.Danas i ovako zivomo ludo, pa se nema mnogo vremena, a to su dani kad se u vecem broju okupljamo i stvarno nam je lepo i prijatno.:)
Deca niakda u shkoli, a ni u drushtvu, nisu imali i nemaju problema shto je otac katolik,pa i oni, tj muz mi je madjar.Odrastala sam i bila vaspitana na nacin mojih roditelja, a onda sam doshla u porodicu gde su se neke druge stvari, po meni vazne, vishe poshtovale i oberucke sam prihvatila ono shto je bolje i dobro.:heart:
Moje roditelje su neki u mestu prozivali, pogotovo kada sam rodila decu, kao kako se zovu deca pa su nabrajali ismevajuci sih neka madjarska imena koja su znali, a moja deca su na zahtev moga muza dobila srpska imena, to mu je bila zelja.:)
E sada, moja zaova se udala na selo za pravoslavca, cistog lalu:hahaha:, muzevljeva sestra od tetke za crnogorca, tetka za slovenca, brat od ujaka doveo zenu iz Bosne, druga sestra od tetke za dalmatinca, moja tetka udata za turcina, brat od tetke ozenio romkinju...:hahaha:
Svi smo dobro, zivi, zdravi i veseli i lepo se poshtujemo, e da moj brat od strica ozenjen nemicom:hahaha:
:heart::bye:

Mašala.:heart::lol:
 
Sad ce svi da me ispljuju, ali ja iz ubedjenja bih se mogla udati, kao sto i jesam, za Srbina. zabavljanje, ok, sdrugarstvo i sve to, ali brak je brak!
Zelim da mi deca, kao sto i jeste je li, budu Srbi i pravoslavci, da znaju ko su i odakle su i da mogu da se ponose svojim poreklom.
Moj muz deli moje misljenje u tom pogledu.
To mozda nije mnogo moderno, ali to je moje misljenje.
postujem svaciju odluku i mesovite brakove, vazno je da su ljudi dobri i da se dobro slazu. Moja tetka je bila udata, dok nije umro, za hrvata, i ziveli su neverovatno skladan i srecan brak. Ostala je u ratom zahvacenom podrucju u to vreme u porodicnoj kuci, i i dalje je tamo, ziva i zdrava, pregurala sve to. I dalje postuje svog muza znajuci da verska i nacionalna pripadnost nista ne znace ako su ljudi losi, a da je prijatelj uvek mio, kako vec kaze izreka.....
naravno, ovo je moje uverenje, no nemam predrasuda po pitanju mesovitih brrakova.
mi kao porodica smo ponosni na svoje korene, moj deda je bio narodni heroj i branio otadzbinu, muzevljev deda je vec legenda i bio vec 5-6 puta na televiziji, svi ga znaju, dok mu je drugi deda pravi gradski zanatlija jos iz vremena posle I svetskog rata, veoma smo ponosni na svoju porodicnu tradiciju i negujemo tradicionalne vrednosti u modernom ruhu.
 

Back
Top