Uliks - sto godina kasnije

Jedno od remek dela po zvaničnoj verifikaciji mislećih ljudi 20. veka ." Uliks " alias Odisej, user name Leopold Blum, i jedan jedini dan u njegovom životu. Dan 16. jun 1904. godine .Čudnovat roman iz opusa toka svesti, težak, pomalo komičan , ponegde genijalan. Ja ništa teže u životu nisam čitala , pa ostavljala, pa opet počinjala... No danas mu je praznik. Hoćemo li o Džojsu?

Ne treba ga ostaviti na ledini. To svakako.

Ne bih ga ja ostavila na ledini, nego zakopala sto dublje.
Kad sam procitala Uliksa (i dok sam citala) osetila sam veliko gadjenje i zelju da piscu pucam u srce.
...Kad ne bih trpila sankcije i kad bi bio ziv...

Eto, olaksala sam dusu i sad se bolje osecam.

Čudno bogami

Ima li koga živog za ovu temilicu

AristotelSRB:

Ima li koga živog za ovu temilicu

Kliknite za proširenje...

Pa ima. Joyce je, po svemu sudeći, najbolji primjer "pisca za profesore" koji će na njemu izvlačiti tone dissrtacija.
Koliko je on živ, koliko utjecajan...koliko je njegovo djelo veliki ostvaraj ?

Pročitavši neke njegove stvari (i "Uliksa") mogu samo ponudi osobno sztajalište.

Joyce je vrlo dobar i živ u pripovijestima- dapače, on je velik pisac male forme. Nije kao Čehov, no nije puno ispod njega.
Što se tiče romana, tu sam skeptičniji.
"Portret.." je uspio naturalistički Bikdungsroman, no ne nešto veliko.
"Uliks" je vjerojatno najradikalniji eksperiment u modernoj literaturi (na stranu Wake, gdje je Joyce prolupao), i izvršio
je jak utjecaj na neke segmente anglojezične literarne kulture- no ne i na duge, izuzmeno li Brocha.
Psihologija na kojoj počiva "Uliks" je bil staromodna već u doba pisanja, no to je od manje važnosti- pisac može imati zastarjeli svjetonazor,
a da svejedno ostvari značajno djelo.

Po mom mnijenju, Joyceov je uspjeh s "Uliksom" polovičan - ostaju sjajne alkoholizirane scene u nadrealističkoj fantazmagoriji ,
Mollyin konačni monolog i lik Leopolda Blooma, koji je Everyman- prosječnik znatižejan, esencijalno dobroćudan, sa svojom prljavom tajnom
seksa, rogonja i ponižen, a opet human.....
Bloom je jedan od velikih likova moderne književnosti, unatoč- ili baš zbog svoje prosječnosti.

Ono što mi taj roman nema to je onaj doživljaj da se čitatelj promijenio nakon čitanja- bitnije. Dakle, stavio bih
ga kamo stavljam i Stravinskoga i Picssa- u velike eksperimentatore koji su važniji zbog tehnike u službi vizije, no
nisu ostvariti (Picasso je u nekoliko slika iznimka) djela koja će biti i čitana i trajna- koliko toliko.

Usporedbe "veći " ili "manji" mi izgledaju neprimjerene- bilo da ga se uspoređuje s istojezičnim velikanima, bilo inojezičnima.
Status Joycea je, recimo, da je njegov opus vjerojatno najveća anglojezična proza 20. st.
No, po mom sudu, Joseph Conrad, D.H. Lawrence ili Henry James su značajniji pisci, kao i William Faulkner.
Sigurno slabiji u akademskom vaganju, u ovom ili onom.... no ukupni učinak je ono što se broji.

Roman, ako nema:
snažan emocionalno naboj
životnre likove
mudrost ili proroštvo
pjesnički sjaj
moralne ili metafizičke dileme utjelovljene u protagonistima
zapamtljive scene. možda i izrjeke
......
i trajanje nakon što se zaklope korice knjige- nije do kraja uspio.