Hipoksija-zastoj u razvoju

Vidim da je dete super napredovalo, očekivalo se. Od početka čitanja vašeg teksta mi je bilo jasno da tu od autizma nema ni reči. Spec. logopedije sam po struci, u praksi sam i mišljenja sam da je 21 mesec kada ste se ovde javili kao zabrinuti roditelj rano da se postavlja bilo kakva dijagnoza, šta više neozbiljno je, jer je to još uvek period kada dete počinje sa progovaranjem, iako bi se po školskim tabelama reklo da kasni. Mnoga deca kasne, a to kašnjenje treba razlikovati od ozbiljnijih poremećaja. Dr Rudić, s kojim imam saradnju je jako dobar dečiji psihijatar, ali nije nepogrešiv. I on se često koristio dijagnozama iz autističkog spektra kod male dece koja su na dalje razvojem demantovale dijagnozu. Disfazija ne bi trebala i nije klinički opravdano postavljati je pre 3 godine života. Vaše dete je u nekoj blagoj formi razvojna disfazija mešovitog tipa (ekspresivna i recpetivna) a ta dijagnoza se prevazilazi i svako dete izadje iz okvira disfazije pa čak i ne tretirano. Pre ili kasnije. Disfazično dete UVEK propriča. Repove agramatičnog govora i siromašnog rečnika može da vuče i kroz osnovnu školu, ako sa detetom nije ništa radjeno po tom pitanju, te da bude otežano učenej čitanja i pisanja. Mnoge osobe koje znam, koji su danas lekari, advokati, inžinjeri su bili disfazični. Kod disfazije repetivnog tipa (kada imamo zakasnelo sazrevanje delova mozga odgovornog za razumevanje govora) na ranom uzrastu pre 3 ili 4 godine postoje elementi u ponašanju koji su karakteristični za komunikativnu izolaciju, npr. pokazivanje kažiprstom, stereotipije i sl. oblici ponašanja koji se pripisuju autističkom ponašanju. Ti elemeniti koji su iz ne znam kojeg razloga prozvani autistički su zapravo svojstveni svim oblicima komunikativne barijere. Normalno je da se dete tako ponaša ukoliko ne razume šta se oko njega dešava. Lepo ste opisivali vaše dete i iz svega što ste napisali demantovali ste dijagnoze iz aut. spektra. Takodje ste opisali ponašanja koje ne mogu da budu karakteristična za dete usporenog psihomotornog razvoja. S kraja prepiski, vidim da se dečak razvija super i da će uskoro izaći i iz bilo kakvih okvira logopedskih dijagnoza. Varijanta koju su vam ovde savetovali, da se manete defektologa i logopeda a da savet potražite kod dečijeg psihologa ili psihijatra, iz mojih iskustava su neosnovane. Vi ste samo zakucali na pogrešna vrata i obraćali ste se ljudima koji se bore za opstanak svojih privatnih ordinacija pa po cenu da zaplaše roditelja kako bi im poklonio poverenje. Ja sam lično jako razočarana u nepoznavanje razvojnih poremećaja od strane naših psihologa, pa čak i razvojnih psihologa, takodje i od strane dečijih pshijatara. Mislim da postoje 2 psihologa kojima poklanjam poverenje kada su u pitanju razvojni poremećaji. Mnogo komplikovanije slučajeve od vašeg sina sam tretirala, od strane dečijih psihijatara su im često davane medikamentozne terapije i krive dijagnoze. Najpre iz grupe pervazivnih razv. poremećaja. Jedan psihijatar je čak rekao da disfazija spada u pervazivnu patologiju. Istina je da deca sa sekretornim otititisima znaju da budu krivo dijagnostikovana, stoga saradnju sa dr Jovanom Ječmenicom ističem kao neophodnu da bi eliminisali datu sumnju kod velikog broja dece. Vi ste napravili grešku kada ste zakucali dete uz TV i računar, kada je s takvom moždanom konstitucijom u kojoj mu kasni razvoj centara za govor slušao bespotrebno 2 jezika, i po pravilu, sva ta deca ovladaju bolje engleskim koji slušaju sa računara i Tv nego Srpskim koji se koristi u okolini. Jednosmerna komunikacija nikada nije bila stimulativna, koliko god vam se činili edukativni sadržaji koje dete gleda. Tv i kompjuter znaju da dovedu dete koje nema nikakvo kašnjenje govora i jezika u zaostatak razvoja komunikacije. Vaše dete je trebalo da bude odmah uključeno u vrtić, u vršnjačku grupu, da vi promenite vaspitne stavove i uskladite ih sa svojim suprugom, da prestanete da pothranjujete njegove gestove s kojima on zadovoljava svoje potrebe i da počnete da tražite od njega da svoje potrebe izražava govorom i glasanjem. Razvojna disharmonija je jedna potpuno idiotska dijagnoza, koju daju psiholozi, ne vredi ničemu, ni ne znači ništa. Njome se pokrivaju kada naidju na bilo šta što im nije jasno. To je recycle bin u psihogiji razvojnih poremećaja. Srdačan pozdrav
 
Postoji li mogucnost da stupim u kontakt sa korisnikom Milka Canic zbog gotovo istog problema koji je iznesen na forumu. Ako neko ima kontakt da me poveze. Molim Vas.

Nazalost Haustor, na profilu ovog korisnika pise da joj je poslednja aktivnost na forumu bila davne 2011. godine, pa mozemo konstatovati da ta osoba vise nije na forumu niti da ce dolaziti.... (Mozda i dodje, bas sada, oktobra, novembra 2015. ali je malo verovatno).

"Opšte informacije
Poslednja aktivnost 05.08.2011. 23:59 "

Poslao sam i moderatorima zahtev da pokusaju da ti pomognu i ako imaju neki info o tom korisniku, ali teeesko....
 
I ja bih htela da stupim u kontakt sa korisnikom Milkom Canic, zanima me da li se kašnjenje sredilo, tj da li joj je sin ikada sustigao vršnjake. I ja naravno imam sličan problem sa sinom....gomila pregleda, snimaka, poznatih psihijatara/logopeda/psihologa/oligofrenologa....mada nam je i prof dr Bojanin rekao da će se srediti i da se opustimo, i dalje imamo strah zbog stereotipnog ponasanja i ponekad nerazumevanja govora okoline (sada ima 3,5 godine, a od 2.godine smo pod tretmanima)...hvala Bogu, priča, sve bolje, agramaticne rečenice, ali ispravlja se.
@Haustor kakvo je vaše iskustvo?
 
Vidim da je dete super napredovalo, očekivalo se. Od početka čitanja vašeg teksta mi je bilo jasno da tu od autizma nema ni reči. Spec. logopedije sam po struci, u praksi sam i mišljenja sam da je 21 mesec kada ste se ovde javili kao zabrinuti roditelj rano da se postavlja bilo kakva dijagnoza, šta više neozbiljno je, jer je to još uvek period kada dete počinje sa progovaranjem, iako bi se po školskim tabelama reklo da kasni. Mnoga deca kasne, a to kašnjenje treba razlikovati od ozbiljnijih poremećaja. Dr Rudić, s kojim imam saradnju je jako dobar dečiji psihijatar, ali nije nepogrešiv. I on se često koristio dijagnozama iz autističkog spektra kod male dece koja su na dalje razvojem demantovale dijagnozu. Disfazija ne bi trebala i nije klinički opravdano postavljati je pre 3 godine života. Vaše dete je u nekoj blagoj formi razvojna disfazija mešovitog tipa (ekspresivna i recpetivna) a ta dijagnoza se prevazilazi i svako dete izadje iz okvira disfazije pa čak i ne tretirano. Pre ili kasnije. Disfazično dete UVEK propriča. Repove agramatičnog govora i siromašnog rečnika može da vuče i kroz osnovnu školu, ako sa detetom nije ništa radjeno po tom pitanju, te da bude otežano učenej čitanja i pisanja. Mnoge osobe koje znam, koji su danas lekari, advokati, inžinjeri su bili disfazični. Kod disfazije repetivnog tipa (kada imamo zakasnelo sazrevanje delova mozga odgovornog za razumevanje govora) na ranom uzrastu pre 3 ili 4 godine postoje elementi u ponašanju koji su karakteristični za komunikativnu izolaciju, npr. pokazivanje kažiprstom, stereotipije i sl. oblici ponašanja koji se pripisuju autističkom ponašanju. Ti elemeniti koji su iz ne znam kojeg razloga prozvani autistički su zapravo svojstveni svim oblicima komunikativne barijere. Normalno je da se dete tako ponaša ukoliko ne razume šta se oko njega dešava. Lepo ste opisivali vaše dete i iz svega što ste napisali demantovali ste dijagnoze iz aut. spektra. Takodje ste opisali ponašanja koje ne mogu da budu karakteristična za dete usporenog psihomotornog razvoja. S kraja prepiski, vidim da se dečak razvija super i da će uskoro izaći i iz bilo kakvih okvira logopedskih dijagnoza. Varijanta koju su vam ovde savetovali, da se manete defektologa i logopeda a da savet potražite kod dečijeg psihologa ili psihijatra, iz mojih iskustava su neosnovane. Vi ste samo zakucali na pogrešna vrata i obraćali ste se ljudima koji se bore za opstanak svojih privatnih ordinacija pa po cenu da zaplaše roditelja kako bi im poklonio poverenje. Ja sam lično jako razočarana u nepoznavanje razvojnih poremećaja od strane naših psihologa, pa čak i razvojnih psihologa, takodje i od strane dečijih pshijatara. Mislim da postoje 2 psihologa kojima poklanjam poverenje kada su u pitanju razvojni poremećaji. Mnogo komplikovanije slučajeve od vašeg sina sam tretirala, od strane dečijih psihijatara su im često davane medikamentozne terapije i krive dijagnoze. Najpre iz grupe pervazivnih razv. poremećaja. Jedan psihijatar je čak rekao da disfazija spada u pervazivnu patologiju. Istina je da deca sa sekretornim otititisima znaju da budu krivo dijagnostikovana, stoga saradnju sa dr Jovanom Ječmenicom ističem kao neophodnu da bi eliminisali datu sumnju kod velikog broja dece. Vi ste napravili grešku kada ste zakucali dete uz TV i računar, kada je s takvom moždanom konstitucijom u kojoj mu kasni razvoj centara za govor slušao bespotrebno 2 jezika, i po pravilu, sva ta deca ovladaju bolje engleskim koji slušaju sa računara i Tv nego Srpskim koji se koristi u okolini. Jednosmerna komunikacija nikada nije bila stimulativna, koliko god vam se činili edukativni sadržaji koje dete gleda. Tv i kompjuter znaju da dovedu dete koje nema nikakvo kašnjenje govora i jezika u zaostatak razvoja komunikacije. Vaše dete je trebalo da bude odmah uključeno u vrtić, u vršnjačku grupu, da vi promenite vaspitne stavove i uskladite ih sa svojim suprugom, da prestanete da pothranjujete njegove gestove s kojima on zadovoljava svoje potrebe i da počnete da tražite od njega da svoje potrebe izražava govorom i glasanjem. Razvojna disharmonija je jedna potpuno idiotska dijagnoza, koju daju psiholozi, ne vredi ničemu, ni ne znači ništa. Njome se pokrivaju kada naidju na bilo šta što im nije jasno. To je recycle bin u psihogiji razvojnih poremećaja. Srdačan pozdrav
Da li mogu da stupim u kontakt sa vama?
 

Back
Top