oziman
Veoma poznat
- Poruka
- 11.560
Kada je Kant otkrio mogucnost prosirivanja znanja apriori (nezavisno od spoljnjeg iskustva) to je bilo veliko otkrice koje je na kraju dovelo do podele stvarnosti na pojavu i stvar po sebi i do kopernikanskog preokreta u filozofiji. Medjutim, osim mogucnosti apriornog saznanja koje se odnosi na formalne uslove prostora, vremena i kauzaliteta postoji jos jedno delimicno apriorno saznanje koje je Sopenhauer spomenuo samo jednom u svojim delima a na koje filozofi skoro da i nisu obratili paznju, a ono se odnosi na saznanje lepog. On se zapitao kako su umetnici stare grcke mogli da dodju do ideala ljudske lepote?
Kako su mogli da prepoznaju koje je ljudsko oblicje lepo a koje nije. Cime se umetnik mogao rukovoditi prilikom ocenjivanja?
Odgovor je da nijedan umetnik do ideala lepote nije mogao doci aposteriori tako sto bi iz iskustva stvorio pojam "lepog" vec svaki covek nosi u sebi ideal lepote apriori( pre svakog iskustva) tako da kada on naidje na lepotu u ovom svetu on je nece saznati kao lepu .. vec ce je kao lepu prepoznati.
Lepota vs ruznoca
To nam moze biti jasnije na primeru kristala. Kristal mozemo posmatrati kao pokusaj da se sila ovaploti u materiji.
Ako prilikom kristalizacije kristal ne naidje na prepreku, dobicemo savrsenu simetriju ili objektivaciju sile u materiji.
Ako prilikom kristalizacije kristal naidje na prepreku imacemo nepravilnu figuru ili ruznocu u odnosu na silu koja je pokusavala da se ovaploti.
Isto to se desava i sa covekom ali ovde se nazire nesto veoma znacajno. Ne mozemo da ne primetimo da je ono sto se pokusava ovaplotiti u materiji ili IDEJA jedno te isto transcendentno bice koje deluje u svim ljudima.
Dakle, svako zivo bice predstavlja jednu te istu transcendentnu ideju.
Kod zena je to anima, kod muskaraca animus. To su sasvim realna bica transcendentnog sveta i svako od nas je u svojoj sustini to....IDEJA a razdvojeni smo samo u spoljasnjem opazajnom svetu pri cemu se nasa unutrasnja sustina podelila na sest milijardi ljudi i pri cemu je u nekom slucaju uspela da se ovaploti kao lepota a u nekom slucaju nije.
Ako ovo imamo na umu mozemo samo da zamislimo kako zapravo "izgleda" to sto pokusava da se ovaploti u svim ženama ili ŽENA PO SEBI. Mi muskarci mozemo se unapred radovati sto cemo kad tad "ugledati" tako nesto, a sto je nama danas u ovom jadnom stanju podeljenosti i zarobljenosti u materiji, potpuno neshvatljivo i sto mozemo samo naslutiti kada prepoznamo lepotu neke ženske osobe ispred nas.
Kada dodjemo do definitivnog spoznanja svoje božanske prirode i "susreta" sa ženom po sebi...to ce biti metafizicki dogadjaj "mysterim coniuctionis". Obicna ljubav muskaraca i žene nije cak ni bleda slika toga.
Tema je znaci lepota vs ruznoca u odnosu na Ideje i anticipaciju lepog ?
Sta je za vas uopste lepo i kako ga razlikujete od ružnog i da li ste ikada svesni božanskog bica koje ustvari svi mi jesmo i koje se teskom mukom probija kroz materiju ?
Kako su mogli da prepoznaju koje je ljudsko oblicje lepo a koje nije. Cime se umetnik mogao rukovoditi prilikom ocenjivanja?
Odgovor je da nijedan umetnik do ideala lepote nije mogao doci aposteriori tako sto bi iz iskustva stvorio pojam "lepog" vec svaki covek nosi u sebi ideal lepote apriori( pre svakog iskustva) tako da kada on naidje na lepotu u ovom svetu on je nece saznati kao lepu .. vec ce je kao lepu prepoznati.
Odakle onda apriorno saznanje lepog u nama? Odatle sto je sustina ovoga sveta VOLJA koja deluje u prirodi na nacin zivotne sile "Elan vitala" koja pokusava da se probije kroz materiju dok joj materija pruza otpor. U toj igri napregnutosti i otpustenosti volje , u tom mukotrpnom probijanju elan vitala kroz materiju, IDEJA coveka pokusava da se sto bolje ovaploti. Ako u tome uspe, imacemo lepotu ljudskog oblicja na delu , ako su prepreke materije suvise jake, imacemo neuspesan pokusaj ovaplocenja ideje ili ruznocu.No, po čemu da umetnik prepozna njeno uspelo delo, koje mu valja oponašati, i kako da ga otkrije među neuspelim delima, ako on ono što je lepo ne anticipuje pre iskustva? Sem toga, da li je priroda ikad stvorila čoveka potpuno lepog u svim njegovim delovima? Mislilo se da umetnik mora sakupiti lepe delove, razdeljene na mnoge ljude, i da od njih. sačini lepu celinu: pogrešno i apsurdno mišljenje. Jer se opet postavlja pitanje po čemu da umetnik zna da su ove forme lepe a one nisu? Čisto a posteriori, to jest ako se polazi od pukog iskustva, saznanje lepog nikako nije moguće: ono je uvek barem delimično a priori, premda se sasvim razlikuje od vidova načela razloga, kojih smo a priori svesni.
Sopenhauer
Lepota vs ruznoca
To nam moze biti jasnije na primeru kristala. Kristal mozemo posmatrati kao pokusaj da se sila ovaploti u materiji.
Ako prilikom kristalizacije kristal ne naidje na prepreku, dobicemo savrsenu simetriju ili objektivaciju sile u materiji.
Ako prilikom kristalizacije kristal naidje na prepreku imacemo nepravilnu figuru ili ruznocu u odnosu na silu koja je pokusavala da se ovaploti.
Isto to se desava i sa covekom ali ovde se nazire nesto veoma znacajno. Ne mozemo da ne primetimo da je ono sto se pokusava ovaplotiti u materiji ili IDEJA jedno te isto transcendentno bice koje deluje u svim ljudima.
Dakle, svako zivo bice predstavlja jednu te istu transcendentnu ideju.
Kod zena je to anima, kod muskaraca animus. To su sasvim realna bica transcendentnog sveta i svako od nas je u svojoj sustini to....IDEJA a razdvojeni smo samo u spoljasnjem opazajnom svetu pri cemu se nasa unutrasnja sustina podelila na sest milijardi ljudi i pri cemu je u nekom slucaju uspela da se ovaploti kao lepota a u nekom slucaju nije.
Ako ovo imamo na umu mozemo samo da zamislimo kako zapravo "izgleda" to sto pokusava da se ovaploti u svim ženama ili ŽENA PO SEBI. Mi muskarci mozemo se unapred radovati sto cemo kad tad "ugledati" tako nesto, a sto je nama danas u ovom jadnom stanju podeljenosti i zarobljenosti u materiji, potpuno neshvatljivo i sto mozemo samo naslutiti kada prepoznamo lepotu neke ženske osobe ispred nas.
Kada dodjemo do definitivnog spoznanja svoje božanske prirode i "susreta" sa ženom po sebi...to ce biti metafizicki dogadjaj "mysterim coniuctionis". Obicna ljubav muskaraca i žene nije cak ni bleda slika toga.
Tema je znaci lepota vs ruznoca u odnosu na Ideje i anticipaciju lepog ?
Sta je za vas uopste lepo i kako ga razlikujete od ružnog i da li ste ikada svesni božanskog bica koje ustvari svi mi jesmo i koje se teskom mukom probija kroz materiju ?
Poslednja izmena: