Dragan_srbcg
Ističe se
- Poruka
- 2.641
Sveti Starci o budućnosti Rusije
Reči prepodobnog Starca Lavrentija o Rusiji, o pojmu “ruski“,
o jeresima i raskolima i o vernosti Majci Crkvi
„Prepodobni Lavrentije je uporno i strogo upozoravao da je naziv našeg roda `Rus` i `ruski`. I obavezno treba znati, pamtiti i ne zaboravljati da je bilo Krštenje Rusije, a ne krštenje Ukrajine. Kijev je drugi Jerusalim i majka ruskih gradova. Kijevska Rusija je bila zajedno sa Velikom Rusijom. Kijev se bez Velike Rusije i odvojeno od nje ni u kom slučaju ne može zamisliti.
`U Poljskoj je postojala tajna jevrejska prestonica. Jevreji su primoravali Poljake da osvajaju ruske teritorije. Kad su Poljaci zauzeli deo Rusije, dali su to Jevrejima u arendu, uključujući i pravoslavne manastire, crkve i sveštenike. Sveštenici i pravoslavci nisu mogli bez njihove dozvole da vrše obrede. Sa svih strana su progonili i tlačili pravoslavce, štiteći Poljsku, katolicizam i uniju. Nije uzalud blaženopočivši `Zlatni` Gric – jurodivi Grigorije – vikao na pijaci, kada su ga surovo tukli: `O, kako bole jevrejske pesnice!`
`Jevrejima se nimalo nisu dopale reči `Rusija` i `ruski`, tako da su zemlje koje su Poljaci zauzeli i dali im u arendu nazvali prvo `Mala Rusija`. Zatim su se dosetili da i ovde postoji reč `Rus`, pa su ih nazvali Krajina. Reč `Krajina` je sramna i ponižavajuća reč! Kakva Krajina? Čega, zašto Krajina?! Pa iza navodne jevrejsko-poljske krajine nalaze se druge zemlje i države. Docnije su Poljaci, takođe po nagovoru tih Jevreja, ozakonili pojmove Ukrajina i Ukrajinci, kako bismo lako zaboravili svoj naziv `ruski` i zauvek se odvojili od Svete Pravoslavne Rusije.
`Prepodobni Teodosije, iguman Kijevsko-Pečerski, pisao je da ne hvalimo tuđu veru, da se ni u kom slučaju ne sjedinjujemo sa katolicima i da ne ostavljamo Pravoslavnu Veru. Po duhu bliski veliki arhiepiskop Lazar Baranovič i svetitelj Teodosije Černigovski – njegove su mošti pred nama` (govoreći to, Baćuška Lavrentije je prineo zemni poklon u pravcu saborne crkve), `kao svetitelj Jovan,, mitropolit toboljski, svim silama su se trudili, po reči Gospoda: Da svi budu jedno, da budu sa Pravoslavnom Rusijom, kako bi zajedno činili Svetu Rusiju. I da bismo se zauvek oslobodili poljske vladavine i jevrejskog ugnjetavanja i njihove arende, i da se izbavimo od katolicizma, koji nam je stran, i od dušegubne unije, koju su uveli i ustanovili pretnjama, mučenjima, nasiljem i smrću. `I još je Baćuška rekao: `Kao što se ne može razdeliti Presveta Trojica, Otac, Sin i Sveti Duh, jer je to Jedan Bog, tako se ne može razdeliti ni Rusija, Ukrajina i Belorusija. To je zajedno Sveta Rusija. Znajte to, pamtite i ne zaboravljajte.`
`U Kijevu nikada nije bilo patrijarha. Patrijarsi su živeli u Moskvi. Čuvajte se jeretičke ukrajinske grupe (crkve) i unije`.
Namesnik Kijevsko-Pečerske lavre otac Kronid rekao je Baćuški da su unijati i jeretici u Ukrajini već nestali. Baćuška je odgovorio tužno, sa bolom: `U njih će ući demon, i oni će sa satanskom zlobom nasrnuti na Pravoslavnu veru i Crkvu, ali će im kraj biti sraman, a njihovi sledbenici će dobiti nebesku kaznu od Gospoda, Cara Sila`.
Kako su Baćuškine reči dragocene, nema ni cene! Baćuška je sve predvideo i znao unapred. Sada se pojavio jeretički ukrajinski arhijerej koji je sebe nazvao ukrajinskim patrijarhom, i to gde? U Americi. Ali on ne zna i zaboravio je da u Kijevu nikada nije bilo patrijarha... A mi svi treba da obratimo pažnju na to otkud u Americi može biti kijevski patrijarh?! A neki na svoju večnu muku i osudu bezumno viču: `Naš patrijarh`.
Baćuška je upozoravao da budemo verni Moskovskoj patrijaršiji i da nipošto ne ulazimo ni u kakav raskol. A oni arhijereji i jereji koji su uneli smutnju među vernike, naneli su sebi ogromnu štetu i pogubili mnoštvo pravoslavnih duša.
`Čuvajte se takozvane Zagranične crkve, i znajte da ona ne postoji u diptihu pravoslavnih crkava. To nije crkva, nego deo Ruske Crkve. Naša mnogostradalna Crkva se održala u bezbožničkoj državi. Njoj priliči čast i slava i večna pohvala! Naša zemlja nije zagranična, niti je naša Crkva zagranična! Mi nemamo zagraničnu crkvu.
Slobodna crkva je jeretički naziv. Sve su naše crkve i manastiri pravoslavni, uključujući i one zatvorene i oskrvljene.
U raskol i jeres odlaze samo oni koji su nedostojni milosti Božije i veliki grešnici koji ne žele da znaju: `Verujem u jednu Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu!` I da je Pravoslavna Crkva Telo Hristovo (zar se Telo Hristovo može deliti?), i, najzad, Crkva je nešiveni hiton Gospodnji (koji se ne sme cepati, kao što je činio Arije).
I zaboravljaju da je Jedan Bog, jedna vera i jedno krštenje.
Gospod Isus Hristos je stvorio Jednu Crkvu (a ne crkve), koju neće nadvladati ni vrata adova. Samo je Pravoslavna Crkva Sveta, Saborna i Apostolska. Druge, koje sebe nazivaju crkvama, nisu crkve, nego đavolji kukolj među pšenicom i rulje đavolje`.
Izgovorivši ove reči, Baćuška se pomolio za sve zabludele, koji su odstupili od pravoverja, zaplakao je i rekao: `Ne, neće ih Gospod prizvati na pokajanje, neće se spasti, jer su nedostojni milosti Božije. Ovo su mi otkrili Carica Nebeska i sveti Anđeo Čuvar`. (Baćuška je svedočio:`Imao sam toliko poseta Carice Nebeske, posećivala me je i Sama, i sa Arhangelima Mihailom i Gavrilom`). `U njima, zabludelima i otpalima od pravoverja, nema blagodati Duha Svetoga, spasenja i Carstva Nebeskog. Nama, pravoslavnima, ništa ne treba osim Pravoslavne vere, spasenja duše i zadobijanja Carstva Nebeskog, a naša majka Ruska pravoslavna Crkva sve to ima. Hvala Gospodu! I odlaziti u raskolnike, i udaljavati se od nje - najveći je greh, koji se ne oprašta ni u ovom ni u budućem životu – to je hula na Duha Svetoga`.
I Baćušku obasja nezemaljska svetlost kada je svoju besedu završio rečima: `Čuj i vidi!` - tako glasi sveto Jevanđelje – i dodao: `Biće gluvi i slepi!`
Shiarhimandriti Teofan, Nikifor i Varlaam
Poslednja izmena: