Beogradski mali pijac


Savamala, taj najstarji urbani deo Beograda nalazi se na delu Opštine Savski venac i obuhvata područje grada duž desne obale Save od Štajge do Kalemegdana -sve do Kule Nebojše. Karađorđeva ulica, Štajga, Balkanska, Narodnog fronta, hotel Bristol, Zelenjak, Gavrilo Princip, Pristanište… samo su neki od toponima urbane geografije Beograda. U tom Savskom amfiteatru, kako se ovo područje još naziva, smešteno je mnoštvo spomenika kulture koji se kobajagi nalaze pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, ali je i pored toga ovo područje jedno od najzapuštenijih i ekološki najugroženijih delova užeg centra grada. Pored tih divnih zgrada najlepšom ulicom Beograda, Karađorđevom, odvija se glavni teški tranzitni saobraćaj; decenijama ovuda jurcaju kamiončine, teški teretnjaci; baš tu je smeštena glavna autobuska i malo pored glavna železnička stanica . Količina buke ,izduvnih gasova, nemar i prljavština na sve strane, pedstavljaju ogroman ekološki problem za stanovnike ovog dela grada i u nekoj normalnoj državi odavno bi neko nešto preduzeo da zaštiti život građana i spomenike materijalne kulture. Ali mi odavno nismo normalna država. U stvari našim poltičarima ovakvo propadanje i raspad jednog od najhlepših delova grada ide na ruku - tako razorenog, napuštenog i razbucanog budzašta će kupiti, prodati sami sebi, jeftino će doći u posed najlukrativnijeg zemljišta pored reke…… Bilo bi normalno, ali to se nama stanovnicima ovog dela grada graniči sa naučnom fantastikom, kada bi država & grad uz pomoć nevladinog sektotra, međunarodne zajednice i fondova UNESCOa i sl, jednom zauvek rešila problem restauracije i revitalizacije arhitektonskog nasleđa naše Savamale i to kao urbanističko / ambijentalne celine, na način na koji je svojevremeno rekonstruisan i revitalizovan Budim, delovi Pariza, i mnogi drugi gradovi širom sveta. Materijalna kultura kao blik objektifikacije kulture očito nije predmet zanimanja ove a i prethodnih uprava grada, već naprotiv, nečinjenje ništa po tom pitanju upravo predstavlja ilustraciju odnosa koji grad, njegove gradske arhitetkte, menadžeri i ostali kandidati za buduće gradonačelnike imaju prema ovom najstarijem urbanizovanom delu grada koji je pri tome i riznica istorijsko / arhitektonskog nasleđa .
Za vas koji ne znate, za vreme austrijske vladavine Beogradom (1717-1739 god) ovo naselje se nazivalo Donja srpska varoš ili Savska varoš, a iz nje su, za vreme Prvog srpskog ustanka, Karadordevi ustanici otpočeli napad na varoš u Šancu i Beogradsku tvrđavu. Posle ustanka to malo selo Savamala se razvijalo iznad obale Save i Bare Venecije od Sava-kapije (oko ugla Karadordeve ulice i Velikih stepenica, podno Kosančićevog venca), pa sve do “Mostara“, do kraja današnje Ulice kneza Miloša. Kada je 1830. i 1833.god hatišerifima dobijena unutrašnja samouprava, knez Miloš je napravio “pakleni plan” da po uzoru na svteske gradove svoga doba izgradi novi, moderan grad Beograd van okvira postojeceg Šanca i za taj poduhvat izabrao selo Savamala koje postaje predmet urbanistickog projekta stvaranja novog dela Beograda sa idejom da taj deo postane glavni gradski privredni centar. Zahvaljujuci stručnim izradama urbanistickog plana, u to vreme izgradeno je nekoliko najznacajnijih javnih gradevina koje su imale veliki kulturno-istorijski znacaj tog vremena za Beograd, a koje danas ne postoje:
Đumurkana (Karadordeva 17), izgrađena u duhu zapadnjačke eklekticke arhitekture čija se namena menjala: od zgrada Uprave carine, pozorišta, zgrade austrijskog konzulata itd.. U njoj je 1841. god. održana prva pozorišna predstava u Beogradu.
U tadašnjoj Svamali nalazila se Velika pivara na uglu Admirala Geprata i Balkanske ulice, iz 1839. u kojoj je 1858. održana Svetoandrejska skupština kada su Obrenovići ponovo došli na vlast. I to danas nigde, nijednom tablom, nije obeleženo, i današnji beograđanani taj deo istorije ne osećaju, nigde ne vide, kao da se nikada nije ni desio.
Oslobođen vekovne potčinjenosti, krajem XIX i pocetkom XX veka, Beograd doživljava privredni procvat a Savamala je na prelasku iz XIX u XX vek bila glavni trgovački centar Beograda, u kome su najbogatiji trgovci tog doba imali svoje kuce. Beograd se ubrzano modernizuje, a u Savamali, narocito u Karadordevoj ulici, izgradene su značajne zgrade za Beograd koje se zbog svog velikog kulturno-istorijskog znacaja i arhitektonske lepote danas nalaze u mnogim turistickim vodicima kroz Beograd. To su:
Železnička stanica (izgradena 1882-1885); zgrada pošte, amam kneza Miloša, jedina sačuvana gradevina iz dvorskog kompleksa; Vaznesenska crkva, podignuta 1863. Na mestu današnje pijace Zeleni venac nalazilo se malo jezero na čjoj obali se nalazilo nekoliko kafana među kojima se smestila i kafana „Manojlova bašta“ u kojoj je 1834. prvi put počelo da se toči pivo, dovoženo iz Zemuna, a u čiju je baštu svraćala i knjeginja Ljubica. Na mestu „Manojlove bašte“ bila je predviđena zgrada Narodnog pozorišta, projekat izgradnje je počeo, uloženo je mnogo novca za to doba, medutim zbog podvodnog terena izgradnja je obustavljena.. Nedaleko odatle, krajem XIX veka u prizemlju jednospratnice na uglu Kameničke i Kraljice Natalije (bivša Ulica Narodnog fronta) izgradena je kafana „Zlatna moruna“, u kojoj su članovi organizacije „Mlada Bosna“, koji su bili nastanjeni u okolnim ulicama među kojima je bio i Gavrilo Princip (po kome obližnja ulica danas nosi naziv) skovali plan za ubistvo Austrougraskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda; Manakova kuca (Gavrila Principa 5) sagradena je oko 1830, danas jedna od svega pet sačuvanih zgrada balkanske arhitekture i danas deluje u sastavu Etnografskog muzeja; Zgrada Beogradske zadruge (Karadordeva 48) sagrađena je 1905-1907. kao palata Prvog srpskog osiguravajuceg društva. Izvedena u duhu eklekticizma sa naglašenim neobaroknim elementima i sa nagoveštajima secesije antologijski je primer tadašnje arhitekture . Hotel „Bristol“ (Karadoredva 50) sagrađen na početku veka, kuca Luke Ðelovica (Kraljevica Marka 1) kao i Vučina kuca na Savi (Karadordeva 61) u stilu secesije izvanredni su primeri tadašnje moderne arhitekture; savsko pristanište danas ima veliki rekreativni i turisticki potencijal, a prvi zapisi o njemu potiču s pocetka XV veka u vreme vladavine despota Stefana Lazarevica.
 
Зелени венац, беше ли и то пијац? ;)

5581kafana-Zeleni-venac-ugao-s-brankovom.jpg
 
oboooooooooozavam prolece i sveze voce i povrce..
volim tada da kupujem prve zumbule (i poslednje, sve dok ih ima) i te karanfile:heart:..puna mi ih je kuca dok im je sezona..

Kada su tezge onako pune svega ..zadovoljstvo je birti i kupovati ..volim da idem na pijacu ..imam neke svoje proizvodjace kod kojih kupujem stalno..nije to bolja roba od drugih nego su oni onako..divni i dragi ljudi..sa kojima popricam svaki put kada se vidimo..
 
Inace jutros svratih na Zeleni venac, dok sam cekala bus. Kisa pada, a pametnjakovic koji je radio projekat rekonstrukcije pijace zamislio je da se kisa iz oluka sliva po pijaci do slivnika :dash: Zato je stalno tamo mokro, iako ima krov.
Inace iz iskustva znam da na zelenjaku najcesce mozete biti zakinuti za gramazu. Pre neki dan kupila sam jagode, i umesto kilo bilo 900 g, proverila kad sam dosla kuci :evil: Da ne stanujem u Mirijevu, ladno bih se vratila da se zalim.
 

Back
Top