Disleksija i prijemni za srednje

mlekce

Aktivan član
Poruka
1.364
Evo jedne divne vesti za one koji mozda imaju osmake sa ovim problemom:

Pomoć deci sa disleksijom prilikom prijemnog
Cetvrtak, 14. maj 2009. 20:27


Deca sa disleksijom (nemogućnost čitanja i učenja) prvi put ove godine imaće pogodnost prilikom polaganja prijemnog ispita za srednje škole.

Ovu informaciju portalu MONDO saopštila je majka 14-godišnjeg deteta koji ima dijagnostikovanu diskleksiju i koji će ove godine polagati prijemne testove iz srpskog jezika i matematike za srednje škole.

Rukovodilac Republičke upisne komisije Bojan Ristić objasnio je proceduru za decu, odnosno roditelje dece koja imaju određene zdravstvene probleme, pre svega disleksiju.

"Deca koja imaju određene zdravstvene probleme treba da se jave okružnim upisnim komisijama na nivou Srbije, odnosno gradskoj upisnoj komisiji na nivou Beograda. Oni treba da se jave u Zahumsku ulicu broj 14 posle 9 časova i da odnesu deo lekarske dokumentacije, pa će na taj način biti zavedeni kao deca sa drugačijim tretmanom prilikom polaganja testova. Zatim će otići na specifičan lekarski pregled i obaviće se i jedna vrsta profesionalne orijentacije", rekao je Ristić.

On je dodao da će na decu sa disleksijom biti obraćena posebna pažnja, a na ispitu će biti prisutan i neko iz ispitne komisije ko će pomoći detetu da lakše izađe na kraj sa testom.

"Dete će biti u prostoriji sa ostalom decom, ali će moći da pita dežurnog da mu pomogne prilikom čtanja zadatka, odnosno dežurni da pročita zadatak umesto njega, a ako ima problema da upiše odgovor, dežurni će mu i tu pomoći tako što će upisati odgovor umesto deteta", objasnio je Ristić.

U zapadnim zemljama, za takve slučjeve, postoje testovi sa neograničnim vremenom trajanja.

Šta je disleksija?

U osnovi disleksije je perceptivni talenat koji može da stvori probleme u čitanju, pisanju, aritmetici, pažnji. Neke disleksične osobe su iskoristile svoj talenat i postigle izuzetne rezultate u svojim oblastima intelektualnog rada kao što su: Leonardo da Vinči, Albert Ajnštajn, Volt Dizni, Tomas Edison...

Njihov mozak radi drugačije i uobičajene "školske" metode - dril, intenzivno učenje - ne pomažu. Oni su pametni, inteligentni, kreativni, talentovani, radoznali, njihov mozak radi u više dimenzija...S obzirom na to da razmišljaju u slikama, a slovo se ne može vezati ni za kakvu sliku, tako slova, kod ljudi koji imaju disleksiju, ne znače ništa i ne mogu da ih shvate i vezu za neki slikoviti pojam.

Kada nauče da čitaju (što je jedan veoma dug i mukotrpan posao naročito u Srbiji) stvaraju se problemi sa rečima koje nemaju sliku... Tada dolazi do toga da proradi mašta i rečenica dobija potpuno novo i neočekivano značenje. Uz disleksiju idu još neke pojave, kao sto su npr. rasuta pažnja. Tako na primer, ako se na času radi test i nekome padne olovka, dete koje ima disleksiju će pogledati u tom pravcu i ostati tako dok ga neko ne opomene a vreme teče i teče...

(MONDO)

http://www.mtsmondo.com/news/vesti/text.php?vest=134617

Konacno se neko i kod nas setio da je je prijemni gotovo nemoguc za takvu decu.:confused:
 
..ako dete ne vidi, npr, niko nece reci da je retardiran i nije za shkolu.. :neutral:
..ali ako vidi, a ne zna shta ostatak sveta pokushava da kaze tim nekim simbolima i zvrljokama
koje njemu znache koliko i kinesko pismo prosechnom evropljaninu,
ili josh bolje - kao ples pchela radilica prosechnom pavijanu,
onda je obichno oznachen kao nepopravljiv sluchaj.. :(

..koliko bi nama trebalo opravljanja kada bi nas nas sa sedam godina dochekala
uchiteljica koja pricha na finskom i to
znakovnim jezikom gluvonemih, pri chemu taj jezik sva deca iz vrtica,
sa kojima smo se sjajno razumeli do tada, savrsheno poznaju, urodjeno? :confused:
 
Ja sam takvih sa "disleksijom" imala u razredu nekoliko komada..... evo ih sad čitaju najnormalnije :whistling:

A imala sam i bezobraznih do zla boga koji su pretili profesorkama da će ih zaklati kad izađu iz zgrade ako im ne da 5 :neutral: i samo čekam momenat da se povede priča o tome kako im se "nije posvetilo dovoljno pažnje" :neutral:

OK, ono kapiram da neki ljudi (deca) stvarno imaju problem sa čitanjem (i to prosto iz nekih sasvim desetih razloga)..... ali ne da će to biti zloupotrebljeno nego..... strašno :neutral:

Malo mi je pun q "posvećivanja pažnje" svakoj ljudskoj brljotini. Detetovoj, roditeljskoj, ili brljotini prosvetnih radnika. Pa se to još redovno pakuje u neku... dijagnozu :neutral:
 
Ja sam takvih sa "disleksijom" imala u razredu nekoliko komada..... evo ih sad čitaju najnormalnije :whistling:

A imala sam i bezobraznih do zla boga koji su pretili profesorkama da će ih zaklati kad izađu iz zgrade ako im ne da 5 :neutral: i samo čekam momenat da se povede priča o tome kako im se "nije posvetilo dovoljno pažnje" :neutral:

OK, ono kapiram da neki ljudi (deca) stvarno imaju problem sa čitanjem (i to prosto iz nekih sasvim desetih razloga)..... ali ne da će to biti zloupotrebljeno nego..... strašno :neutral:

Malo mi je pun q "posvećivanja pažnje" svakoj ljudskoj brljotini. Detetovoj, roditeljskoj, ili brljotini prosvetnih radnika. Pa se to još redovno pakuje u neku... dijagnozu :neutral:
Lexo to o čemu ti pričaš nije disleksija. I to što ti nemaš pojma o čemu je ovde reč ne znači da taj problem objektivno ne postoji. Ovde se ne radi uopšte o ljudskoj brljotini! Sedi 1! :rtfm:
 
Lexo, da te i ja malo kritikujemo.
Disleksija je realan problem, i ti ljudi koji pate od te pojave mogu da nauče delimično da čitaju i pišu, ali nikada neće u potpunosti svladati tu veštinu. Pri tome nisu ni lenji i bezobrazni, a vrlo često su čak i veoma inteligentni na drugi način.
Na zapadu postoje posebne škole za decu koja imaju određene probleme u učenju i koja se nisu uklopila u "običnim" školama, a i program rada u tim školama je prilagođen njihovim mogućnostima.
Pričam kokretno o Nemačkoj gde se te škole zvou "Sonderschule". Moja starija sestra (1962. godište) je pohađala takvu školu i nakon toga bez većih problema završila "običnu" srednju školu za frizera u trajanju od 3 godine. Ni danas joj čitanje i pisanje nisu jača strana, ali bar nije nepismena i ma završen zanat.
 
Poslednja izmena:
Ma postoje i kod nas osnovne škole za decu sa posebnim potrebama, npr. "Sirogojno" u Zemunu, ali kojiko sam ja shvatila da nemaju ni odgovarajuće školovan kadar, ni program rada i da tamo idu uglavnom deca roma, zato što se nisu uklopila u normalnim OŠ.

Postoji u Beogradu mnogo specijalnih osnovnih škola, imaju školovan kadar, ali tamo ne idu deca sa disleksijom nego deca sa blažim mentalnim retardacijama. To su različite stvari.
 
Ma postoje i kod nas osnovne škole za decu sa posebnim potrebama, npr. "Sirogojno" u Zemunu, ali kojiko sam ja shvatila da nemaju ni odgovarajuće školovan kadar, ni program rada i da tamo idu uglavnom deca roma, zato što se nisu uklopila u normalnim OŠ.

Специјалне школе и јесу специјалне по томе што имају различит програм рада, прилагођен деци са посебним потребама. По чему би се иначе разликовале од редовних школа? :roll:
 
@cecilija64 izbrisao sam post, zvučalo je kao da ponižavam decu sa posebnim potrebama, a to disleksičari jesu. a poenta je u stručnom osposobljavanju, da se usmere da što bolje izaberu neko odgovarajuće zanimanje...to je u redu..zaneo se ja malo, jer uvek očekujem gore od goreg....ne bih rekao da škole za decu sa posebnim potrebama nemaju dobar kadar, tu se mnogo i volontira, prati, i barem se nešto mrda sa mesta, kao što vidimo, za razliku od "regularnog" školstva koje je stra da te ufati...
ps..dobar ti taj čoper na afataru..
 
@cecilija64 izbrisao sam post, zvučalo je kao da ponižavam decu sa posebnim potrebama, a to disleksičari jesu. a poenta je u stručnom osposobljavanju, da se usmere da što bolje izaberu neko odgovarajuće zanimanje...to je u redu..zaneo se ja malo, jer uvek očekujem gore od goreg....ne bih rekao da škole za decu sa posebnim potrebama nemaju dobar kadar, tu se mnogo i volontira, prati, i barem se nešto mrda sa mesta, kao što vidimo, za razliku od "regularnog" školstva koje je stra da te ufati...
ps..dobar ti taj čoper na afataru..

Nadam se da je tako, i da i kod nas naperduju na tom školskom polju.

A čoper pripada mom najstarijem detetu - suprugu
 
Posto sam ja pokrenula temu, hocu da kazem nekoliko reci:

Prvo i prvo, disleksija je, nazalost, vrlo stvarna i sto je jos gore, kod nas, medju prosvetnim radnicima, gotovo neprepoznatljiva.:confused:

Ja imam dvoje dece sa disleksijom - kod sina je urodjena (znaci, NIKADA nece moci da cita i pise kao drugi), kod cerke je stecena usled bilingvizma i promene pisma (presla u 4. sa engleskog na srpski, pa jos uvek ima problema sa pisanjem i citanjem).

Oboje idu u redovnu skolu i ni na kraj pameti mi nije da ih dajem u neku specijalnu.

Problem sa disleksijom i nasim obrazovanjem je sto je nasim nastavnicima daleko lakse da lupe kontrolni nego da ispitaju decu usmeno. U odeljenju moje cerke je 17. dece. E, sad, ja stvarno ne mogu da shvatim kako neko ne stigne da usmeno ispita 17 djaka. Pa ja sam bila u odeljenju gde nas je bilo 42. I opet su stizali sve da nas ispitaju.

Da ne pominjem pametne psihologe i pedagoge u pojedinim skolama kojima je lakse da proglase decu glupom lenjom i razmazenom nego da urade jednostavan pregled njihovih svezaka i po potrebi ih posalju u Zavod za govorne poremecaje...

Ovo (na srecu) ne pricam iz sopstvenog iskustva, nego iz iskustva moje drugarice cije je dete pred kraj 5. bilo na ivici samoubistva jer, mukica, nije mogao da pise i cita kako treba.

A bio je dovoljan jedan jedini pogled na njegove sveske - u istoj recenici, pa cak i reci izmesana pisana i stampana, cirilicna i latinicna slova. Pola slova progutano, druga polovina okrenuta naopacke... Sveska je prosto vikala DISLEKSIJA, al' dzabe, kad niko to nije umeo da prepozna.

Srecom, krenuo je na vezbice, uveden je neki red u taj haos zvani skola i decko je upravo zavrsio 8. kao jak vrlodobar.

Sto je najvaznije, povratio je samopouzdanje. Sad zna u cemu je problem, zna da nije glup i zna da sam ti moze da se nosi (samo je trebalo da mu neko pokaze kako)

E zato, zbog hiljade nesrecnika koji jos uvek ne znaju sta ih muci, ali znaju da ih muci, ja sam i pokrenula ovu temu.

Ljudi, molim vas, okrenite se oko sebe, pogledajte klince svojih prijatelja i rodjaka. Ako za nekog cujete da je "mnogo bistro dete, al' eto skola mu nesto ne ide", i vidite da se dete ubi od truda uzalud - mozda je to jedno od onih 20 % kojih ima u svakoj generaciji, samo sto dobar deo njih kod nas, nazalost i dalje ostaje neotkriven.
 
Problem sa disleksijom i nasim obrazovanjem je sto je nasim nastavnicima daleko lakse da lupe kontrolni nego da ispitaju decu usmeno. U odeljenju moje cerke je 17. dece. E, sad, ja stvarno ne mogu da shvatim kako neko ne stigne da usmeno ispita 17 djaka. Pa ja sam bila u odeljenju gde nas je bilo 42. I opet su stizali sve da nas ispitaju.

Лепо је што си се информисала о стварима које су битне за твоју децу и децу уопште, али није на одмет било и да се информишеш о начину испитивања и оцењивања у школама.
Контролне вежбе и задатке не измишљају наставници ето тек тако, да би мучили децу и јер им је тако лакше... Писмене провере знања предвиђене су Програмом, и наставници морају да га се држе.
Једино деца која имају потврђену дијагнозу да су дисграфична могу бити изузета од писмених провера, а њихово знање проверавано искључиво усмено (ја имам једно такво дете у разреду).
 
Иначе, дислексичне деце има у сваком одељењу, али не у тој мери да им је онемогућено свако читање и разумевање прочитаног... У питању су најчешће блажи облици.

И да - учитељи ЈЕСУ стручни и оспособљени да препознају тај поремећај! (Али не и предметни наставници, сем наставника језика.)
 
Lexo, da te i ja malo kritikujemo.
Disleksija je realan problem, i ti ljudi koji pate od te pojave mogu da nauče delimično da čitaju i pišu, ali nikada neće u potpunosti svladati tu veštinu. Pri tome nisu ni lenji i bezobrazni, a vrlo često su čak i veoma inteligentni na drugi način.
Na zapadu postoje posebne škole za decu koja imaju određene probleme u učenju i koja se nisu uklopila u "običnim" školama, a i program rada u tim školama je prilagođen njihovim mogućnostima.
Pričam kokretno o Nemačkoj gde se te škole zvou "Sonderschule". Moja starija sestra (1962. godište) je pohađala takvu školu i nakon toga bez većih problema završila "običnu" srednju školu za frizera u trajanju od 3 godine. Ni danas joj čitanje i pisanje nisu jača strana, ali bar nije nepismena i ma završen zanat.
Pokušavam da kažem da se taj problem ne rešava tako što će se škole prilagoditi njima nego tako što će zapeti malo više. I deca, i profesori i, pre svega, roditelji. I zato je brljotina.
 
Лепо је што си се информисала о стварима које су битне за твоју децу и децу уопште, али није на одмет било и да се информишеш о начину испитивања и оцењивања у школама.

Контролне вежбе и задатке не измишљају наставници ето тек тако, да би мучили децу и јер им је тако лакше... Писмене провере знања предвиђене су Програмом, и наставници морају да га се држе.

Једино деца која имају потврђену дијагнозу да су дисграфична могу бити изузета од писмених провера, а њихово знање проверавано искључиво усмено (ја имам једно такво дете у разреду).

Helen, jako mi je drago da se u tvojoj skoli postuje ta potvrda i da tu decu izuzimaju od pismenih provera znanja, samo sto to, nazalost, nije slucaj svuda. Tvoja je skola pozitivan primer i nadam se da ce ih uskoro biti vise. Moja oba deteta imaju potvrde, pa opet, pred svaki kontrolini pada objasnjavanje sa predmetnim nastavnikom da dete koje je i disleksicno i disgraficno NE MOZE da pokaze stvarno znanje na pismenoj proveri. I opet moram da idem na kraju svakog tromesecja do skole i da se objasnjavam sa pojedinim nastavnicima da, ako je prislio dete na kontrolni iz kog je dobilo jedva 2 a na usmenom ima 5 to ne znaci da taj predmet zna za 3... :(

Neki nastavnici shvataju - drugi samo kazu - pa nek cita vise! Ne mozes im objasniti da oni NE MOGU da citaju. (bar ne kao mi).
Isto je sa pojedincima koji INSISTIRAJU na hvatanju beleski tokom casa. Uredno sam im ponudila da ih dete snimi na mp3, pa cu mu ja posle prepisati to u svesku (kad im je vec TOLIKO stalo do beleski), a oni se nasli uvredjeni - kazu, ocu da ih spijuniram! :D :D :D :D

Sto se ucitelja tice, tu je situacija jos gora. Kod mog najmladjeg u odeljenju postoji dvoje dece koja su ocigledno disleksicna. II su razred a ove mukice jos nisu uspele da savladaju ni osnove citanja stampanih slova.

Kad sam pokusala da ukazem uciteljici na moguci problem, bilo je - ma kakva disleksija, to ne postoji... Sreca pa je ta uciteljica pred penzijom a ova druga je mladja i daleko razumnija. Tako da ce, nadam se, ta deca ipak biti upucena na tretman.
 
Pokušavam da kažem da se taj problem ne rešava tako što će se škole prilagoditi njima nego tako što će zapeti malo više. I deca, i profesori i, pre svega, roditelji. I zato je brljotina.

Jao Lexa, da nije tuzno, ovo sto pricas bilo bi smesno. Zapeti vise! Koliko vise, molim te? To je kao da kazes da osoba bez noge moze da obori svetski rekord na 100m ako zapne malo vise!

Pokusaj da shvatis, molim te, ovo nije nikakv umisljeni problem - on je STVARAN i nazalost, nasledan. U pitanju je neuroloski poremecaj - njihov mozak ne moze da povezuje graficke prikaze glasova (slova) u reci. Ili moze, ali izuzetno sporo. Otuda problemi u citanju i pisanju. A neuroloske probleme, koliko je meni poznato, jos niko nije uspeo da izleci batinama. Veruj mi.
 
Иначе, дислексичне деце има у сваком одељењу, али не у тој мери да им је онемогућено свако читање и разумевање прочитаног... У питању су најчешће блажи облици.

Ne bih da sirim temu, da objasnjavam razliku izmedju urodjene i stecene disleksije. Tacno, dobar deo disleksicnih poremecaja moze biti razvojan (stecen) i samim tim izleciv, ali ono sto mene uzasava je istrazivanje nedavno sprovedeno u pojedinim Bgd skolama gde se pokazalo (medju ucenicima II i III razreda - generacija rodjena ili zaceta 99) da taj procenat dostize aralmantnih 40%. E, to me vec zaista brine. Svetski prosek iznosi 15-20%. (ukljuceni svi pojavni oblici, disleksija, disgrafija, disfazija, disklakulija, dispraksija).

P.S.
Da ne bude da pricamo spanski:
Disleksija - poremecaj razumevanja procitanog i samog citanja
Disgrafija - poremecaj u pisanju, nemogucnost pisanja
Diskalkulija - poremecaj u razumevanju, citanju i pisanju brojeva
Disfazija - poremecaj u usmenom izrazavanju
Dispraksija - poremecaj koordinacije pokreta, iliti narodski receno uzasna trapavost.

Svako dete je prica za sebe, neko moze da ima samo jedan od ovih problema, a neko moze da ih ima sve, Kod nekog mogu da se pojave u blagom obliku, a kod nekog mogu da budu nocna mora. Zato pristup terapiji MORA biti individualan.
 

Back
Top