- Poruka
- 294
(Grobovi slavnih srpskih knjizevnika katolicke i muslimanske vjere, nobelovca Ive Andrica i Mese Selimovica. Velikim umovima nije bio problem biti sto jesu, bez obzira na pritiske stranih interesenata za svoju korist (Austrija, Vatikan, Turska, sada Amerika), dok se mediokriteti odricu svog identiteta, zarad lazno obecanog prosperiteta, kao sto je svercer cigareta Milo Djikanovic i ostali izrodi. Ustase koje su klale u Jasenovcu su bili najgori sljam nepismeni, koji nije znao hodati u cipelama koje su dobili, jer nikada do tada u tako cemu nisu hodali, pa su mnogi i padali. Dakle, neobrazovanje i zatupljenost je idealan saveznik svim manipulacijama, stoga ne cudi da se masa medijski povodi za obmanama koje im plasiraju. Jevreji su odavno shvatili vrednost medija pa zato i drze skoro sve medije u svijetu, a isto su ih drzali i u Becu i Pragu za vreme Jase Tomica, o cemu nas on izvjestava u svoje vreme.)
Hercegovacki FRANCISKANAC FRA GRGA SKARIC zalagao se da narod "probudi iz mrtvila tudjeg ropstva i da se pripremi za opcenito ujdinjenje SVIH SRBA i pridruzi ostaloj braci slavne knezevine Srbije." Kako citira Kostic, Skaric je trazio da se budi srpski narodni duh i uvjere katolici "da se sloboda i nezavisnost mogu postici jedino unistenjem pomenute mrznje i ujedinjenjem svih rasparcanih srpskih ogranaka", izradivsi i citav plan u 20 tacaka. 'Tacka peta kaze da treba objasniti narodu da su svi nasi stari bili pravoslavne vjere sve do XIV v. doklen su i sretni bili i nase gospodare i vladaoce imali, i da su tada dosli franciskanci koji su narod rastavili na dva dijela." U jednoj tacki preporucuje fra Grga da se narodu razlozi da rijec Srbin ne oznacava vjeru, nego samo jedan isti narod jednog istog jezika, iste narodnosti, istih obicaja, jedne iste domovine, jedne iste slobode i nezavisnosti, istih prava. U tacki osmoj uzima u odbranu Srbiju i kaze da je skroz neistinito tvrdjenje katolickoh svestenika da Srbija hoce da prevede narod u pravoslavlje; da ona bas ostavlja svakome potpuno slobodu savjesti i vjeroispovjesti, da joj je na srcu jedino nase oslobodjenje iz ropstva, tudjeg nasilja, i ujedinjenje nase narodno, bez koga se drukcije ropstva necemo izbaviti. U devetoj tacki plana se izrazava teznja da se kod katolika, a po mogucnosti i kod muslimana, probudi sva mogucna popularnost i simpatija za Srbiju... U desetoj da se polozi zakletva odanosti i privrzenosti Srbiji za svaki slucaj opceg pokreta, i da katolici hercegovacki u svakom slucaju budu spremni pridruziti se istocnoj braci Srbima za oslobodjenje svoga naroda i domovine."
Fra Grga Skaric je 1869.g. dosao u Beograd i tu je kraljevskom namjesniku Jovanu Risticu uputio memorandum koji je poceo sljedecim rijecima: "Narod ercegovacki vas, to je narod srpski, brez da ikakva drugoga u istom umjesana ima, i to sami oni isto priznaju iz svoji obicaja, iz svoga naricija i iz predanja od nepamtivijeka svoji pradjedova; na to ih uvjeravaju razvaline starih gradova i zavoda starog srpskog naroda, njiovi pradjedah sto je varvarstvo azijatsko porazilo i unistilo; stavise, nadgrobni kamen i crtanja po istom svjedoce da tu pociva prah Srba pradjedova njihovi, koji su zrtvom pali za slobodu roda i domovine svoje."
(Kaze STO a ne CA jer je stokavac, kao i svi Srbi. Svi istorijski spisi svjedoce o srpstvu Hercegovine, i Porfirogenit i sam naziv titule Stjepana Kosace Hercega Svetog Save po kojem ova oblast i dobiva ime Hercegovina, a dovoljno je i danas pogledati obicaje, nosnje, pjesme...istih ljudi pa lako utvrditi da su Srbi, iako su danas oni ideoloski a ne etnicki Hrvati i to ustaskog usmjerenja, pod uticajem politike Vatikana. Zanimljivo je da su zlocini genocida od strane hercegovackih katolika nastupili tek od kada postaju Hrvati, sa vrhuncem u Jasenovcu. Slicna agresivnost je danas i medju vjestackim antisrpskim crnogorcima posebno medju onima na Cetinju. Dakle ubacene ideologije imaju destruktivan ucinak za nas same, jer nas dijele, zavadjaju, dok nam je svima zajednicko srpstvo, jedina konstrukrivna sila koja nas sve veze u jedan narod, jer to i jesmo. Kod Albanaca kao manjeg naroda to stranim silama nije smetalo da budu sve 3 vjere,pa cak im stvaraju 2 drzave na racun Srba, ali kod Srba im to smeta jer bi to cinilo veliku silu na Balkanu, sto se ne poklapa sa njihovim imperijalistickim teznjama. Glupi tu nasjedaju na manipulacije i kazu: mi nismo Srbi, mi smo: Hrvati, Bosnjaci, Crnogorci, Makednci, Goranci...podizuci lokalizam na rang naciona. Odlaican dokz tog vrludanja su Srbi koji su primili islam. Odmah su postali Turci, a turski nisu znali, pa su za Tita bili muslimani, a to nije nac.vec vjerska odrednica, a sada su Bosnjaci pa makar bili i Hercegovci, iz Sandzaka ili Goranci neki. Tako i Crnogorci, postali su to i neki Brdjani, Bokeli, ostali primorci, a to ime cg je mladje od mnogih prezimena, pa kako je onda nacionalno?)
SRBINOM se smatrao i glavni vodja hercegovackih katolika do 1905.g. FRA GRGA MARTIC. "On objavljuje 1842.g. u srpskom narodnom listu "Opis Hercegovine", u kom stoji: "Jezik je Hercegovaca narjecje naseg SRPSKOG JEZIKA". Iste godine u "Skoroteci" se buni protiv "crkvenoslovenskih rijeci u nasem SRPSKOM literarnom jeziku." Opisuje kako je mlad tesko primao te rijeci, nastavljajuci: "Tako je MENI SRBINU bilo, a kako je tudjinu moralo biti.?" Clanak zavrsava rijecima: "Prodjimo se kojekakvih mjesarija, SRBIN SRBIMA SRPSKI SRPSTVUJEMO."
U Kraljevini Srbiji istaknuti Srbi katolici su bili veliki naucnici JOSIF PANCIC, general DJURA HORVATOVIC i FRANASOVIC, porodice poznatih intelektualaca DJAJA itd. Mnogi backi Bunjevci su se izjasnjavali kao Srbi, kao knjizevnica MARA MALAGURSKIi vajarka ANA BESLIC, ali ni jedan Bunjevac se nije smatrao Hrvatom. U knjizi "Srbi u Dalmaciji" LUJO BAKOTIC je pisao: "Jedna osobita dalmatinska pojava su SRBI KATOLICKE VJERE. Bilo je i ima i danas pokoji Srbin katolik u BiH , ali su rijetki. Kod nas u Dalmaciji su dosta u velikom broju. Vecinom su intelektualci, ali medju njima i radnika i seljaka. Ima ih svuda po Dalmaciji: u Kninu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, Sibeniku, Splitu, Kastelama, na otocima, ali ih ajvise ima u Dubrovniku i u okolini dubrovackoj."
Hercegovacki FRANCISKANAC FRA GRGA SKARIC zalagao se da narod "probudi iz mrtvila tudjeg ropstva i da se pripremi za opcenito ujdinjenje SVIH SRBA i pridruzi ostaloj braci slavne knezevine Srbije." Kako citira Kostic, Skaric je trazio da se budi srpski narodni duh i uvjere katolici "da se sloboda i nezavisnost mogu postici jedino unistenjem pomenute mrznje i ujedinjenjem svih rasparcanih srpskih ogranaka", izradivsi i citav plan u 20 tacaka. 'Tacka peta kaze da treba objasniti narodu da su svi nasi stari bili pravoslavne vjere sve do XIV v. doklen su i sretni bili i nase gospodare i vladaoce imali, i da su tada dosli franciskanci koji su narod rastavili na dva dijela." U jednoj tacki preporucuje fra Grga da se narodu razlozi da rijec Srbin ne oznacava vjeru, nego samo jedan isti narod jednog istog jezika, iste narodnosti, istih obicaja, jedne iste domovine, jedne iste slobode i nezavisnosti, istih prava. U tacki osmoj uzima u odbranu Srbiju i kaze da je skroz neistinito tvrdjenje katolickoh svestenika da Srbija hoce da prevede narod u pravoslavlje; da ona bas ostavlja svakome potpuno slobodu savjesti i vjeroispovjesti, da joj je na srcu jedino nase oslobodjenje iz ropstva, tudjeg nasilja, i ujedinjenje nase narodno, bez koga se drukcije ropstva necemo izbaviti. U devetoj tacki plana se izrazava teznja da se kod katolika, a po mogucnosti i kod muslimana, probudi sva mogucna popularnost i simpatija za Srbiju... U desetoj da se polozi zakletva odanosti i privrzenosti Srbiji za svaki slucaj opceg pokreta, i da katolici hercegovacki u svakom slucaju budu spremni pridruziti se istocnoj braci Srbima za oslobodjenje svoga naroda i domovine."
Fra Grga Skaric je 1869.g. dosao u Beograd i tu je kraljevskom namjesniku Jovanu Risticu uputio memorandum koji je poceo sljedecim rijecima: "Narod ercegovacki vas, to je narod srpski, brez da ikakva drugoga u istom umjesana ima, i to sami oni isto priznaju iz svoji obicaja, iz svoga naricija i iz predanja od nepamtivijeka svoji pradjedova; na to ih uvjeravaju razvaline starih gradova i zavoda starog srpskog naroda, njiovi pradjedah sto je varvarstvo azijatsko porazilo i unistilo; stavise, nadgrobni kamen i crtanja po istom svjedoce da tu pociva prah Srba pradjedova njihovi, koji su zrtvom pali za slobodu roda i domovine svoje."
(Kaze STO a ne CA jer je stokavac, kao i svi Srbi. Svi istorijski spisi svjedoce o srpstvu Hercegovine, i Porfirogenit i sam naziv titule Stjepana Kosace Hercega Svetog Save po kojem ova oblast i dobiva ime Hercegovina, a dovoljno je i danas pogledati obicaje, nosnje, pjesme...istih ljudi pa lako utvrditi da su Srbi, iako su danas oni ideoloski a ne etnicki Hrvati i to ustaskog usmjerenja, pod uticajem politike Vatikana. Zanimljivo je da su zlocini genocida od strane hercegovackih katolika nastupili tek od kada postaju Hrvati, sa vrhuncem u Jasenovcu. Slicna agresivnost je danas i medju vjestackim antisrpskim crnogorcima posebno medju onima na Cetinju. Dakle ubacene ideologije imaju destruktivan ucinak za nas same, jer nas dijele, zavadjaju, dok nam je svima zajednicko srpstvo, jedina konstrukrivna sila koja nas sve veze u jedan narod, jer to i jesmo. Kod Albanaca kao manjeg naroda to stranim silama nije smetalo da budu sve 3 vjere,pa cak im stvaraju 2 drzave na racun Srba, ali kod Srba im to smeta jer bi to cinilo veliku silu na Balkanu, sto se ne poklapa sa njihovim imperijalistickim teznjama. Glupi tu nasjedaju na manipulacije i kazu: mi nismo Srbi, mi smo: Hrvati, Bosnjaci, Crnogorci, Makednci, Goranci...podizuci lokalizam na rang naciona. Odlaican dokz tog vrludanja su Srbi koji su primili islam. Odmah su postali Turci, a turski nisu znali, pa su za Tita bili muslimani, a to nije nac.vec vjerska odrednica, a sada su Bosnjaci pa makar bili i Hercegovci, iz Sandzaka ili Goranci neki. Tako i Crnogorci, postali su to i neki Brdjani, Bokeli, ostali primorci, a to ime cg je mladje od mnogih prezimena, pa kako je onda nacionalno?)
SRBINOM se smatrao i glavni vodja hercegovackih katolika do 1905.g. FRA GRGA MARTIC. "On objavljuje 1842.g. u srpskom narodnom listu "Opis Hercegovine", u kom stoji: "Jezik je Hercegovaca narjecje naseg SRPSKOG JEZIKA". Iste godine u "Skoroteci" se buni protiv "crkvenoslovenskih rijeci u nasem SRPSKOM literarnom jeziku." Opisuje kako je mlad tesko primao te rijeci, nastavljajuci: "Tako je MENI SRBINU bilo, a kako je tudjinu moralo biti.?" Clanak zavrsava rijecima: "Prodjimo se kojekakvih mjesarija, SRBIN SRBIMA SRPSKI SRPSTVUJEMO."
U Kraljevini Srbiji istaknuti Srbi katolici su bili veliki naucnici JOSIF PANCIC, general DJURA HORVATOVIC i FRANASOVIC, porodice poznatih intelektualaca DJAJA itd. Mnogi backi Bunjevci su se izjasnjavali kao Srbi, kao knjizevnica MARA MALAGURSKIi vajarka ANA BESLIC, ali ni jedan Bunjevac se nije smatrao Hrvatom. U knjizi "Srbi u Dalmaciji" LUJO BAKOTIC je pisao: "Jedna osobita dalmatinska pojava su SRBI KATOLICKE VJERE. Bilo je i ima i danas pokoji Srbin katolik u BiH , ali su rijetki. Kod nas u Dalmaciji su dosta u velikom broju. Vecinom su intelektualci, ali medju njima i radnika i seljaka. Ima ih svuda po Dalmaciji: u Kninu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, Sibeniku, Splitu, Kastelama, na otocima, ali ih ajvise ima u Dubrovniku i u okolini dubrovackoj."