Zašto ovaj video, i prof Čupić, koji nema veze sa temom.
Pa, u jednom delu razgovora, od 49:40, profesor priča o poreklu Čupića, i spominje advokata Antu Čupića, koga 1986. sreće u Zadru. Otkud Ante u Zadru, čućete.
Uvijek je interesantno vidjeti kako i učeni ljudi lupaju jer bi htjeli da je nešto kako su si oni zamislili.
Kao kad neki Marković iz Srbije koji je to prezime dobio prije 150 godina tvrdi kad vidi Markovića Hrvata da su svi Markovići u Hrvatskoj Srbi iako to prezime Hrvatskoj u njihovim obiteljima postoji zapisani neprekidno barem zadnjih 500 godina.
Zanemaruje se osnova prezimena i odmah posvaja bez dokaza.
Čitao tako negdje da neki iz Srbije tvrdi da su Požegu u Slavoniji osnovali Srbi pobjegli pred Turcima iz Požege u Srbiji i to je dokaz da je to srpsko.
U neznanju da je Požega u Slavoniji zapisana pod tim imenom kao grad u ispravama i ljetopisima još u 11.st, nekoliko stoljeća prije Požege u Srbiji.
Prezime Čupić
Prezime Čupić ima 1057 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 532. hrvatsko prezime.
Čupića je najviše: u Zagrebu (65 obitelji, 150 duša), Drnišu (51, 141), Splitu (35, 89), Vodovađi pokraj Dubrovnika (14, 57), Kominu pokraj Ploča (20, 50), Dubrovniku (12, 32), Osijeku (11, 27), Đakovu (8, 24), Rijeci (11, 23), Trbounju pokraj Drniša (9, 23).
Prezime je s jezičnog motrišta izvedenica od imenice čup sa značenjem pramen kose, uvojak, kika, perčin.
Moguće je i ilirsko podrijetlo korijena čup: u albanskom čupe = djevojka, čupez = djevojčica, čupeline = djevočuljak, čuperi = djevojaštvo.
M. Nosić dopušta i mogućnost nastanka od grčkog imena Kyprianos (latinski Cyprianus), a daljnji razvitak prema tom autoru je tekao ovako: Ciprijan < Čabrijan < Čubrijan < Čuprijan < Čupro < Čupo.[16]
Slična su jezičnog postanja i prezimena: Čupak, Čupan, Čupar, Čupec, Čupek, Čupeljić, Čupen, Čupev, Čupin, Čupina, Čupka, Čupković, Čupo, Čupor, Čupović.
U Hrvatskoj je više nesrodnih skupina roda Čupić: konavoska, drniška, istarska, slavonska pa možda i još koja.
U Dalmaciji je popis iz 2001. godine zabilježio više od polovice svih Čupića u Hrvatskoj: u 31 naselju 103 obitelji s 534 duše.
Čupić je i konavosko prezime. Dio ih je nastao od starijeg roda Paljetak: godine 1842. u Grudi su upisani u zajedničkom kućanstvu Luka Božov Paljetak Čupić i Mato Josipov Paljetak Čupić; godine 1880. u Grudi je ponovo zabilježeno domaćinstvo njihovih sinova ili pak bliskih rođaka: Boža Lukina Čupića i Josipa Matova Čupića.[17]
U Vodovađi, također konavoskom naselju, Čupići su drukčijeg krvnog podrijetla: godine 1673/1674. u Vodovađi je nazočna obitelj Mata Ivanova Čupića; godine 1706. u istom mjestu je obitelj Ivana Matova Čupića; godine 1832. u Vodovađu domaćini obitelji su trojica sinova Mata Čupića: Nikola, Petar i Luka te Miho Pavlov Čupić; godine 1880. u Vodovađi se petorici Čupića: Matu Nikolinu, Mihu Petrovu, Mihu Lukovu, Cvijetu Mihovu i Božu Pavlovu Čupiću pridružuju i onaj koji će tek postati Čupići: Mato Maschio (kasnije Čupić), ali i oni koji će napustiti prezime Čupić i opredijeliti se za novo prezime Štaka: Đuro Lukin Čupić-Štaka (kasnije Štaka) i Luka Lukin Čupić-Štaka (kasnije Štaka).[18]
Čupići sudjeluju i u migracijama unutar dubrovačkog područja: godine 1700. iz Vodavađe u Grudu; godine 1799. i 1816. iz Vodovađe u Dubrovnik; godine 1885. iz Mrcina (danas Dubravka) u Vodovađu.[19]
Prema popisu iz 2001. godine Čupići u Konavlima i na dubrovačkom području žive u 10 mjesta s 41 obitelji i 145 duša, a najviše ih je: u Vodovađi (14 obitelji, 57 duša), Dubrovniku (13, 32), Grudi (7, 20) itd.
Istog su podrijetla i preci današnjih neretvanskih Čupića, nastanjenih prema popisu iz 2001. godine u četiri naselja s 28 obitelji i 71 dušom: u Kominu (20, 50), Metkoviću (4, 12), Pločama (3, 8), Kleku (1, 1).
Od njih je i proslavljeni hrvatski desnokrilni rukometni reprezentativac, rođen 1986. godine u Metkoviću, kojem je teško naći premca na toj poziciji u svjetskom rukometu.
Suvremeni srpski etnograf A. Bačko pišući o „porodicama dalmatinskih Srba“ raspravlja i o Čupićima iz Komina pokraj Ploča, kojima mora priznati da su rimokatolici, ali po njemu imaju i krsnu slavu Svetog Jure (Đurđa). Zaista ga treba doslovce citirati: „Smatra se da su (Čupići) poreklom iz Srbije. U literaturi se ne navodi izričito da su ranije bili pravoslavci, ali se to može osnovano pretpostaviti.“[20]
Vjerojatno se prepotavka zasniva na okolnosti da su Čupići, srpska obitelj, starinom iz Pive (Stara Hercegovina, danas zapadni dio Crne Gore), čiji su pripadnici imali važne uloge u srpskoj povijesti. Svakako najpoznatiji je topnički kapetan Nikola Čupić (1834-1870), unuk poznatog vojvode Stojana Čupića, koji je oporukom ostavio kuću u Šapcu i 16 tisuća dinara u zlatu Čupića zadužbini, kulturnoj ustanovi koja je postigla zavidne rezulate u promicanju srpske pisane riječi posebno iz književnosti i povijesti.
Čupići drniških korijena prema popisu iz 2001. godine imaju prebivališta u 16 naselja na potezu od Splita do Zadra s 72 obitelji i 277 duša, a najviše ih je : u Drnišu (51 obitelj, 141 duša), Splitu (35, 89), Trbounju (9, 23),Kaštelima (4, 19), Šibeniku (5, 18), Zadru (5, 12) itd.
Istarsko-primorski Čupići prema popisu iz 2001. godine žive u osam naselja s 30 obitelji 68 duša, a najviše ih je: u Rijeci (11 obitelji, 23 duše), Rovinju (4, 11), Puli (5, 11), Rovinjskom Selu (3, 7) itd.
Rovinjsko Selo su utemeljile izbjeglice, koje su početkom 16. stoljeća u svom zavičaju u Bosni ili Dalmaciji (Drniš i zadarsko područje) na vlastitoj koži osjetili surovost nadirućih osmanlijskih osvajača. Prebjezima je rovinjska općina i kaptol 1526. godine dopustili naseljavanje u sadašnjem Rovinjskom Selu. Sudeći po prezimenima vjerojatno su drniških korijena. Tako primjerice 1559. godine upisana su prezimena Čupić i Pokrajac, tipična za drniško područje, kako tada tako i danas. Sačuvana je i obiteljska predaja da je prastarina istarskih Čupića drniško područje. Dakako osnivanje naselja i gradnja vlastite crkve bili su temelj čvrstog hrvatskog i katoličkog narodnosnog jezgra, koji će i novo naselje učiniti zauvijek hrvatskim selom. I Čupići će tome pridonijelii, kao primjerice svećenik Mate Čupić, koji se u 17. stoljeću posvetio ustrojavanju crkvenih matica, što je bila učinkovita zaštita nepismenih stočara od apetita raznih tuđinskih gospodara.
Čupić je i slavonsko prezime, a zabilježeno je: u Tenji pokraj Osijeka 1736. godine dvije Čupića obitelji: Tadijina i Pavkova;[21] na đakovačkom području u Mrzoviću je 1736. godine zatečena obitelj Ćire Čupića, doseljenika iz Bosne kao i većina od ukupno 39 obitelji u tadašnjem Mrzoviću;[22] godine 1702. u Donjim Andrijevcima obitelji File i Petra Čupića; godine 1760. u Vranovcima pokraj Slavonskog Broda obitelji Mije i Mate Čupića;[23] u Siču pokraj Nove Gradiške upisano je 25 osoba, kojih je domaćin Ilija Čupić.[24]
U 26 naselja pet slavonskih županija popis iz 2001. godine zatekao je u 26 naselja pet slavonskih županija 77 Čupića obitelji s 203 duše.
Ovom prigodom navodimo samo naselja s 10 i više Čupića: u Beravcima (četiri obitelji, 22 duše), Borovu (5, 13), Donjem Miholjcu (2, 10), Đakovu (8, 24), Oroliku (8, 18), Osijeku (11, 27), Sičama (4, 16), Vinkovcima (14, 27).
U Zagrebu i okolici prema popisu iz 2001. godine u 10 naselja živi 79 Čupića obitelji sa 184 duše, a gotovo su svi u Zagrebu (65 obitelji, 150 duša) i Sesvetama (5, 10).
