Staracki domovi u Srbiji

Skoro sam slucajno bila u prilici da vidim uslove u jednom privatnom domu u Bg-u
i mogu vam reci da je to sve samo ne jadno i jedini cilj je da se starima pruzi adekvatna
lekarska nega i pomoc kako bi im se poboljsao kvalitet i duzina zivota.
Ali tu treba biti jako oprezan jer postoji mnogo privatnih domova koji nisu registrovani i
koji ne rade kako treba,zato ako birate privatni dom za stare,birajte one koji vec dugo postoje,koji imaju vise domova jer dobro rade pa se sire,a pre svega one koji su registrovani i koji su na sajtu ministarstva za rad i socijalnu politiku.
 
Jao ljudi,postoje razne price...i nikome ne treba suditi,jer dok se ne nadjete u slicnoj situaciji,ne mozete znati sta bi uradili...
A znam za mnoge ljude koji se roditelja otarase kao starog kuceta...i pritom im ovi ostave sve sto su imali i stekli!! I to mi je uzasno!
Ja imam 24 godine,i nisam duzna da "dvorim" svoju babu,a to radim svakodnevno,jer mama i tata rade po ceo dan,ja sam kao kuci i dok ucim,mogu "pricuvati"babu!
Nakon ovoga sto sam za njom cistila po ko zna koji put,a danas je bilo ocajno(pogotovo sto je ona krajnje nedokazna osoba i nista nece da ucini kako bi mi olaksala)...prvi put sam pomislila da bi trebali da je smestimo u staracki dom! Zato sam ovde na forumu sada, jer ne znbam sta da uradimo sa njom!
Mama(znaci oko svoje svekrve)brine vec 10 godina-zao mi je da je gledam vise kako nema svoj zivot,i nigde nije otputovala ni odmorila se,niti se pristojno naspavala...
Baba,naravno,nece dati svoj dobrovoljni pristanak za dom!!!

I sta sada mi da uradimo? Pa da smo najhumaniji...Pri tom,baba nema nikakvu imovinu za sobom,ima penziju od 8 ooo din!!! Novac za saracki dom bi se nasao kada bi imali garanciju da ce tako stvari doci na svoje!! I sta? Sta sad uraditi??
 
Da li bi ti bilo jasnije ako ti izlozim jednu takvu nemilu situaciju zbog koje to moze biti jedino resenje. Evo kad sam vec zapocela temu... sin mog dede je mrtav (moj otac), snaha (moja majka) teski srcani bolesnik i ni slucajno ne sme da se opterecuje dizhuci svakodnevno odraslu nepokretnu osobu (a svako ko je ikada vodio racuna o starom nepokretnom bolesniku zna da to nije uopste lako), supruga mog dede (moja baka) dozivela veliki mozdani udar i evo vec mesec dana (jos od pre postavljanja ove teme) raznim preskupim lekovima pokusavamo da je vratimo medju zive, ja sam zaposlena daleko od mesta gde su mi baka i deda ziveli i udovica sa malim detetom a isto zbog nekih zdravstvenih razloga (za koje su krivi u NS porodilistu) ne smem da podizem nista tesko, sestra isto zaposlena daleko. Dakle, ovo je samo jedna tuzna prica, a postoji milion isto tako jako komplikovanih situacija u kojima ljudi jednostavno nisu u mogucnosti da staroj osobi pruze odgovarajucu bolnicku negu u kucnim uslovima, u bolnicama nema mesta ni za mladje hronicne bolesnike tako da je smestaj u staracki dom jedino resenje.
Nikad ne sudi o ljudima u cijoj se situaciji nisi nasla. :rtfm: Uzgred, moj deda je umro pre par nedelja. Zahvaljujem se svima koji su se potrudili da mi pomognu na ovoj temi te ce valjda od nje imati koristi ostali koji se zateknu u slicnoj komplikaciji.

Жао ми је, никако нисам мислила да те лично повредим.

Само не разумем, како си дошла до закључка да ли сам или нисам била у
"сличној" ситуацији.


И теби а и осталима желим да одговорим,
зашто сам тако реаговала, како сам реаговала.

Била сам очевидац неколико случајева да су они који
су, без своје воље и жеље, када су смештени у старачки дом
одмах после тога умрли.

Разумела бих ако су те особе заиста тешки болесници,
нарочито психички, ...

Међутим, чак и ту се моје мишљење разликује од мишљења неких,
који су овде писали.
На крају ћу да поновим, да никада не бих свог најближег послала у
старачки дом,..чак и да сам сама неспособна да се бринем за њега
За те паре колико кошта старачки дом, а мислим да нису занемарљиве,
платила бих особу која би долазила кући и бринула, под мојим будним оком


Не говорим ово без везе.(Врло добро ми је позната ситуација)
Старије особе се поистовећују са малом децом, не све, али већина,
нарочито ако су болесне.
Свако одбијање да им се скоро увек нађемо при руци, оне доживљавају
ужасно тешко и то им даље нарушава њихово здравствено стање,..
почињу да "одлазе" у неки свој свет, да се губе,..нестају, одлазе из живота.

Мишљења сам да треба поднети жртву (хајде да је тако назовем иако
не желим)...они неће дуго живети са тим здравственим проблемима и
треба им омогућити да "достојансвено" оду из живота...па ма како то нама
било напорно.

Извињавам се, ако сам некога повредила,

ипак мислим да имамо право на своја мишљења
како бисмо поступили у оваквим ситуацијама.

Људи смо и наравно да различито реагујемо, без обзира на околности,
слични и исти никада не можемо да будемо ни у једној ситуацији.:bye:
 
Мени је достојанственије да ми, не дај Боже, пелене пресвлачи геријатријска сестра, која је стурчна и плаћена за то, него рођено дете, зет или унуче....
За своју децу и унуке желим да будем мама и бака, да проведем дневно са њима по пар квалитетних сати, а не да им 24 сата будем на терету, да ме хране, преповијају, купају и облаче, да због мене годинама не могу да оду на летовање, да изађу негде и да живе један нормални живот...
А и мени би сигурно било пријатније негде са неким својим исписницима, са људима који имају исте проблеме као ја...
 
@K.bombonice, zasto se ti uopste ovde pravdas i izvinjavas?
Imas prava da kazes svoje misljenje, svidelo se nekom to ili ne!
Ti imas izuztno sasosecanje i steta sto nema vise osoba kao sto si ti!

@P.plavusice, ako imate mogucnosti, uzmite nekoga da vam pomogne pa makar na 3-4 sata dnevno (to je uradjeno sa mojom svekrvom kada je zanemocala - jako tesko je bilo sa njom i ta zena nam je donela veliko olaksanje).
Ako nemate za ceo dan, uzmite na par sati, makar svaki drugi dan (a najbolje bi bilo svaki dan).

Oni koji mogu, ostave svoje stare 1 mesec (dok su na odmoru) u nekom privatnom domu (to ako vam materijalne mogucnosti dopustaju).
Ima nacina, samo sto to kosta.
A na silu se baka ne moze smestiti, bez njenog pristanka je to naprosto nemoguce..... mada znam osobu koja je svoju baku proglasila nesposobnom sudskim putem i na silu je strpali u dom (a ta baka je cuvala i dupe joj prala kada je bila mala.. a jos je zalosnije sto je doticna lekar... bese to pre par godina, ruzna prica...

Ja i dalje tvrdim da je buducnost u privatnoj Kucnoj nezi, ali sa bogatim sadrzajem - eto posla i za mlade, a i stari zadovoljni.

@Hellen, i ja razmisljam slicno kao ti, ali sam se uverila da kada dodje to vreme, ljudi cesto jednostavnoto vise to ne zele... kazu da im je tesko da napuste svoju kucu, svoje navike i, kao sto je i K.bombona primetila, mnogi vrlo brzo odu sa ovoga sveta ako nevoljno odu u dom.
Gledajuci tu duboku starost (u svojoj okolini), ja ne smatram da je sreca ziveti jako dugo.....

pozdrav
 
Ma kada bi staracki domovi u Srbiji bili kao i u razvijenim zemljama...niko se ne bi dvoumio oko toga...tamo je starcima lepse nego kod kuce da su na teretu deci...
A kod nas je to priblizno robiji,ili bar tako to nasi starci dozivljavaju.
Kako god,zakljucak je,treba se maksimalno zrtvovati i priustiti starima da lepo provedu svoje poslednje dane(sem ako ti poslednji dani traju 20 godina-kao mojoj babi koja sad ima 90 :D ) ,jer sve se u zivotu vrati...svaka zrtva se necim nagradi!
Evo,ja sam jutros trazila po netu staracke domove,a sada ne bih imala srca da to nekom spomenem,a kamoli da tamo smestim babu!
pozz svima!
 
Одакле ти информација да је унашим домовима као на робији?
Била си у неком? Видела како функционише и како изгледа?

Е па, ја ти кажем да грдно грешиш! И чак - говорим о државним домовима, не о приватним!
 
Ma kada bi staracki domovi u Srbiji bili kao i u razvijenim zemljama...niko se ne bi dvoumio oko toga...tamo je starcima lepse nego kod kuce da su na teretu deci...
A kod nas je to priblizno robiji,ili bar tako to nasi starci dozivljavaju.
Kako god,zakljucak je,treba se maksimalno zrtvovati i priustiti starima da lepo provedu svoje poslednje dane(sem ako ti poslednji dani traju 20 godina-kao mojoj babi koja sad ima 90 :D ) ,jer sve se u zivotu vrati...svaka zrtva se necim nagradi!
Evo,ja sam jutros trazila po netu staracke domove,a sada ne bih imala srca da to nekom spomenem,a kamoli da tamo smestim babu!
pozz svima!

Ви сте, у ствари, на робији, 20 година, а ,,покривате се'' тиме што ће вам се жртва исплатити!
То нису хумани разлози.

Успут, прочитај бар неки од постова који описују домове. Ја конкретно описала у каквом је дому моја тетка.
 
Да ли је некој старој особи потребнији комфор у неком старачком
дому, где ће имати и друштво својих вршњака
или
ЉУБАВ и пажња коју би она имала у сопственом дому, међу својом
породицом, па чак и у доста скромнијим условима..:think:

Само у вези тога, различито прилазимо овој теми.

А. сад, Боже мој, да ли је неко од нас судбински одређен да
има у кући члана породице који ће бити јако болестан и тако
живети годину или више ....нико не зна,
али када се то деси, заиста мислим да свако друго решење је пре
боље, него да се такав члан породице смести у старачки дом.

Не говорим овде о одлуци самог члана породице који је свестан и
који мисли да би последње дане било боље да проведе у старачком дому.
(То је друга прича, има и таквих случајева)

.
 
Зашто мислите да онај ко је у дому нема љубав и пажњу својих ближњих?
Не разумем.
Зар сместити неког у дом значи не посећивати га, не бити са њим пар сати дневно,можда?
 
Да ли је некој старој особи потребнији комфор у неком старачком
дому, где ће имати и друштво својих вршњака
или
ЉУБАВ и пажња коју би она имала у сопственом дому, међу својом
породицом, па чак и у доста скромнијим условима..:think:

Само у вези тога, различито прилазимо овој теми.

А. сад, Боже мој, да ли је неко од нас судбински одређен да
има у кући члана породице који ће бити јако болестан и тако
живети годину или више ....нико не зна,
али када се то деси, заиста мислим да свако друго решење је пре
боље, него да се такав члан породице смести у старачки дом.

Не говорим овде о одлуци самог члана породице који је свестан и
који мисли да би последње дане било боље да проведе у старачком дому.
(То је друга прича, има и таквих случајева)

.

Против нечије воље (уколико је особа свесна) не можеш никог сместити у дом!
 
... ipak je tesko nekog smestiti koji pristaje na dom upravo jer zna da je teret porodici, rpistaje ali to, u stvari ne zlei - to je vrlo delikatno!
na tako nesto se mora unapred pripremiti.

@Hellen, na Karaburmi (u jednom dleu, da budem preciznija) je strashno kako to izgleda: pocevsi od smrada mokrace kada se udje pa do toga da zabranjuj (ako je recimo tetka u pitanju) posete ako je osoba lose..... a vec sam vise puta pisala da je bilo i "kupanja" smrkovima- pa jel` to u redu!?

Dom na Bezaniji je sasvim OK, ali se dugo ceka (to cekanje bukvalno znaci da se ceka da neko od domaca umre da bi drugi dobi mesto)... the
 
Против нечије воље (уколико је особа свесна) не можеш никог сместити у дом!

..онда појма немаш шта се све ради,
на жалост, са старим људима. Деца врше невиђени притисак
на родитеље, да је најбоље решење за њих...СТАРАЧКИ дом.
То је поражавајуће сазнање (макар за мене) у којој је ситуацији
породица, данас, ...у Србији!:(:(:(

.
п.с.

У прилог овоме што сам написала, најбоље говоре речи
из ове поруке (нарочито последња два реда)
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=10248002&postcount=21

.
 
Poslednja izmena:
Колико сам разумела, ти мислиш да је моје мишљење о достојанственој старости у дому поражавајуће? :dontunderstand:
Да то говори у каквој је грозној ситуацији породица у Србији?
Ајоој...
 
moja teteka je bila u domu....bila je težak nepokretan bolesnik o kom nije imao ko da se brine...u smislu prostora i stručne nege...bila je na bežanijskoj kosi i to je plač majke Božije kako su se brinuli o njoj između naših obilazaka...
1000 puta sam pomislila da je bilo bolje da smo je smestili u kutak neke od naših soba...
sad, moja mama (dobrodržeća bakuta od 74) tripuje da ide u dom - ni za živu glavo, kewo...ni za živu glavu.
 
Poslednja izmena:
Nepokretnim bolesnicima nigde nije dobro, ni kod kuće ni u Domu. S jednom velikom razlikom, sto je lekar u Domu uvek na raspolaganju, sanitet koji prevozi do bolnice kad je potrebna konsultacija sa specijalistom takođe, presvlače ih 4 puta na dan najmanje... Kada je takav bolesnik kod kuće, a hitnoj pomoći ne pada napamet da dođe, ostaju samo privatni lekari koji dolaze na poziv, a ne bih o tome koliko to košta. E sad, što u stacionarima ne miriše najlepše jasno je svakom ko je imao jednog nepokretnog kod kuće, a kamoli njih toliko na jednom mestu.
Takođe, nije pitanje da li će se porodica naći da gleda roditelja na nekoliko meseci ili godinu-dve. Te bolesti nekada traju i duže od decenije. Imate bar četiri presvlačenja dnevno, po pola sada, ako ste vešti. Zimi možete da ga kupate svaki drugi dan, ali leti i dva puta dnevno, u kupatilu morate da prilagodite odvod vode jer nepokretni se kupa u kolicima, sa njim neko u poznijoj fazi bolesti spava u sobi, tj. ne spava jer uprkos lekovima oni imaju problema sa snom.
Ne bih pričala o tome kako se osećate kada svog roditelja morate da fiksirate da se ne polomi jer ima nevoljnu i nekontrolisanu potrebu da se kreće pa pada. Kako izgledaju dekubitusi koje morate više puta dnevno da obrađujete, koliko veša perete i peglate da se miris ne oseti, koliko traje hranjenje nepoktetnog bolesnika...
Izvinjavam se zbog raspričavanja nadugačko, ali samo oni koji žive sa bolesnim starim osobama tačno znaju šta to znači. Sve drugo je puko teoretisanje.
 
Може ли неко да ми одговори, како се овај проблем решавао
када нису постојали старачки домови:?:

Такође,...
колико кошта смештај у старачком дому:?:

И
да ли ми овде говоримо уопште о смештају старих лица у
старачки дом или само о смештају БОЛЕСНИХ (непокретних...):?:

.
 
Може ли неко да ми одговори, како се овај проблем решавао
када нису постојали старачки домови
:?:

Такође,...
колико кошта смештај у старачком дому:?:

И
да ли ми овде говоримо уопште о смештају старих лица у
старачки дом или само о смештају БОЛЕСНИХ (непокретних...):?:

.

Ljudi nisu živeli u sa svojim ''primarnim'' porodicama nego je to više ličilo na zadrugu, to je bilo kao neko domaćinstvo sa više generacija (ako razumeš šta hoću da ti kažem!). Takođe, malo žena je bilo zaposleno pa su one uglavnom vodile brigu o starima... A jel mogu ja tebe nešto da pitam? Šta misliš, zašto su uopšte, onako kroz istoriju, nastali domovi za stare?
 
1. У време док нису постојали старачки домови људи махом нису били запослени од 7 до 3 него су радили у оквиру свог домаћинства, а жене су махом биле увек у кући. Породице нису биле двочлане, трочлане или четвоорчлане, него је неколкико генерација живело под истим кровом, а више кућне чељади значило је прецизнију поделу посла.

2. Постоји више категорија смештаја у старачким домовима. Најскупља категорија у мом граду (значи једнокреветни апартман: купатило,кухињица, тераса, соба) кошта око 30 000 месечно.

3. Говоримо уопште о старачким домовима, али док је човек здрав и способан да брине сам о себи углавном нема потребу да буде у дому, зар не?
 
Истовремено смо куцале! :lol:

Ma niš ti ne verujem... Resavska škola :lol:

Nego, još nešto... pre nego što su nastali domovi za stare ljudski vek je bio kraći, medicina je bila mnogo manje razvijena nego danas, što implicira da su ljudi kraće bili bolesni, što implicira da je porodica kraće trebala da brine o njima... što ne znači da su stariji bili više voljeni nego danas.... ;)
A mene baš boli kad neko misli da se porodica ratosilja stare osobe kad ta osoba ode u dom... pogotovo ako su u pitanju deca... pa ko to može da uradi svojim roditeljima? Pod uslovom da su ga ti isti roditelji vaspitali... :roll:
 
Не желим да будем погрешно схваћена.

Знам да има оних случајева, заиста,
где нико у породици није способан да се брине о најстаријем,
па још и болесном члану породице. Ту разумем да је
старачки дом заиста СПАС за такву особу....

Сигурна сам и у то сам убеђена да је више оних случајева
где чланове породице баш брига за најстаријег члана,
па још тек и ако је болестан. Сада је такво време,...а зашто
је то тако:?:
Можда би то требала да буде нека друга тема, посебна.

Данас је породица угрожена!:(
Не бих сада о томе, због чега је то тако,
али ни мало ми се не допада како се у неким случајевима деца
односе према својим родитељима ( скоро да је то узело маха,
нису то усамљени случајеви)...деца немају уопште осећаје за оне који
су их родили,..одгајали, па ако хоћете и жртвовали скоро своје здравље
у свему томе,...а онда када дође старост..
МАРШ у старачки дом.

(под појмом "деца" мислим на све старосне узрасте..наравно, док год
су живи родитељи,...постоје и "деца")

И не бих се сложила са тим да се у старачки дом шаљу само болесни
и изнемогли.
 
Ljudi nisu živeli u sa svojim ''primarnim'' porodicama nego je to više ličilo na zadrugu, to je bilo kao neko domaćinstvo sa više generacija (ako razumeš šta hoću da ti kažem!). Takođe, malo žena je bilo zaposleno pa su one uglavnom vodile brigu o starima... A jel mogu ja tebe nešto da pitam? Šta misliš, zašto su uopšte, onako kroz istoriju, nastali domovi za stare?

...То о чему пишеш се дешавало, ипак поодавно.
Па од када су жене почеле да раде:think:

Моје мишљење да су ти домови настали као нечија идеја како да се
дође до профита. Не верујем да је неко то осмислио из
хуманих разлога..(не мора да значи да сам у праву, али то
је моје мишљење, питала си ме)

.
 
Ne bih pričala o tome kako se osećate kada svog roditelja morate da fiksirate da se ne polomi jer ima nevoljnu i nekontrolisanu potrebu da se kreće pa pada. Kako izgledaju dekubitusi koje morate više puta dnevno da obrađujete, koliko veša perete i peglate da se miris ne oseti, koliko traje hranjenje nepoktetnog bolesnika...

ništa, ništa...samo ti pričaj. moja jadna svekrva (koja je bila l'eb od duše) je baš taj dekubitis i dobila na vma, posle operacije tumora na mozgu...hteli su da je šalju u slankamen....ma nemoj.
angažovali smo med. sestru 4 sata dnevno za kupanje, kateter i sve te neophodne stvari....ali, najveći me šlog strefio kada su hteli dekubitične rane (koje su se na vma inficirale sa nekom bakterijom) da joj leče injekcijama penicilina, a na njenoj knjižici piše da je alergična na penicilin :roll: skrenem pažnju ovima iz pomoći, a oni sve nešto mrljaju tipa ''pa, neće ona dugo...'':confused: i ''nemamo garamicin''...
zaova i ja smo sve to čistile i radile, bez ikave frke, jer je to osoba koju volimo, bre...a moja svekrva je, kad je bila svesna, iamla toliko zahvalan pogled da će me to pratiti do kraja života.
 
...То о чему пишеш се дешавало, ипак поодавно.
Па од када су жене почеле да раде:think:

Моје мишљење да су ти домови настали као нечија идеја како да се
дође до профита. Не верујем да је неко то осмислио из
хуманих разлога..(не мора да значи да сам у праву, али то
је моје мишљење, питала си ме)

.

Da ne citiram i prethodni tvoj post, ali odgovoriću i na njega. Brkaš ti malo pojmove. Koja porodica je ugrožena? Ako osoba ima svoju porodicu (supružnika, decu) i svoje roditelje, šta je od ova 2 primarna porodica? Ako žive u istom domaćinstvu stvar je laka i jednostavna. A u većini slučajeva ne žive. I šta kada ne žive a deca imaju svoju decu, nažalost i posao na kom moraju da budu od toliko do toliko sati. I zamisli još - šta da rade ako ne žive blizu???
Domovi su nastali mnogo pre nego što se neko setio da profitira na njima, možda jesu evoluirali i prilagodili se novim potrebama, ali domovi su nastali onda kad se osetila potreba da neko institucionalno brine o starima. To su u početku radile i crkve ili manastiri, verovala ili ne.
Meni se sve čini da tvoji postovi odišu ogorčenošći, a nisi baš 100% sigurna na šta treba da budeš ogorčena.
I muka mi kad čujem ''danas je porodica ugrožena''. A u kom vremenu nije bila? Zar ne misliš da je bila ugrožena na početku20. veka posle svih ratova kada je bila gomila samohranih majki? Zar nije bila ugrožena kad su žene počele da se zapošljavaju? Zar nije bila ugrožena kad su bile sankcije?
 

Back
Top