Drugi svetski rat - zbirna tema

Pa dobro, posto slabo divanim ruski mogao bi nesto i o njoj da podelis s nama. :)

Само да се врати Фликр страница од: За Родину. Човек објављује слике које му људи шаљу, совјетске из Другог светског, па има и слика где пише њено име и опис. Сада ради неки апдејт, али за седмицу би се требао вратити опет :)
 
30bms8k.jpg


Трећа битка за Харков.

Последња ,,Велика,, победа на Истоку, март 1943

Фрив Вит и Курт Мајер,тада као део елитног оклопног Вафен СС корпуса који је до ногу потукао надмене Совјете,пар дана потом заузет је и Белгород.
Харков ће остати у немачким рукама до августа те године.
 
Ovo sto cu vam sad preneti nije toliko prica o ljudima koji su akteri, nego pre svega o jednom izuzetnom brodu. To je bio nesumnjivo najmocniji brod tog doba u svakom pogledu. I njegov kraj je bio neverovatan jer je pre toga pogodjen vise puta nego bilo koji brod u istoriji. Olupina je pronadjena pocetkom ovog veka, cuveni filmadzija Kameron (to je onaj sto je snimio i igrani film ''Titanik'', pored mnostva drugih) je o njemu odmah snimio i dokumentarac koji je obuhvatao i snimke olupine na oko 5 km dubine. Bojni brod Bizmark:

photo009.jpg


Kad su po njega stvari krenule naopako onda je vec to izgledalo ovako:

photo008.jpg


Kako je sniman film o njemu imate ovde:

Kada mu je TV kanal Discovery ponudio budžet od četiri miliona dolara za sličan film o "Bizmarku", najvećem ratnom brodu Hitlerove Nemačke, Kameron nije oklevao. Tako je nastao dokumentarac Expedition Bismarck koji je Discovery premijerno prikazao 8. decembra ove godine (videli su ga i mnogi Jugosloveni koji uživaju u blagodetima kablovske televizije).

Dokumentarac istražuje lanac događaja koji su doveli do jedne od najvećih pomorskih bitaka u istoriji i potapanja "Bizmarka" 27. maja 1941. godine. Po svojim epskim razmerama, jedino Titanik ima priču uporedivu sa Bizmarkovom. Početkom drugog svetskog rata "Bizmark" je zbog svoje veličine i snage predstavljao pravu noćnu moru za Vinstona Čerčila. Izgledalo je da je "Bizmark" nezaustavljiv i da mu se niko ne sme suprotstaviti: ponos britanske kraljevske mornarice, The Hood, tek nešto manji od "Bizmarka", otpremljen je na dno jednim jedinim projektilom.

Ispostavilo se da je "Bizmark" nepotopiv taman koliko i Titanik. Danas "Bizmark" leži na dnu Atlantika, oko hiljadu kilometara zapadno od Bresta u Francuskoj, na dubini od oko pet kilometara. Kameronov film je vešta komvinacija bogate arhivske građe, kristalno čistih snimaka sa dna okeana, vrhunske animacije i komentara dva nemačka mornara koji su preživeli poslednju "Bizmarkovu" bitku. Ovu režisersku tehniku Kameron naziva Reality Camera: najvažnije je da gledalac, dok prati sablasne snimke olupine na čijem se pramcu još jasno vidi ogroman kukasti krst, ima osećanje da se zaista nalazi na mestu snimanja.

Dokumentarac uz to pokušava da odgovori i na jednu staru enigmu o kojoj je napisano desetak knjiga: da li je "Bizmark" potonuo usled oštećenja koja su mu naneli britanski brodovi ili zato što su ga Nemci, suočeni s neminovnim porazom i zarobljavanjem, namerno potopili. Sumnju su podgrejale brojne ekspedicije koje su posetile olupinu pre Kamerona utvrdivši da je obim "Bizmarkovih" oštećenja manji nego što se ranije verovalo i da se olupina nalazi u relativno dobrom stanju ("Bizmarkovo" mesto potonuća prvi je identifikovao Robert Balard, 1989. godine). Kameron se priklanja onima koji smatraju da je i pored serije pogodaka "Bizmark" i dalje mogao da plovi, ali da je namerno razoren iznutra kako ne bi bio izložen ponižavajućem odvlačenju u britanske luke. Specijalne kamere u titanijumskom oklopu, dovoljnom jakom da izdrži pritisak 500 puta veći od atmosferskog, otkrile su da "Bizmark" leži na morskom dnu u uspravnom položaju, kao da plovi kroz večnost, sa topovskim cevima koje su zadržale svoj položaj iz poslednje bitke, sa mnoštvom detalja očuvanim u ledenoj vodi. Kameronu za pravo daje i penzionisani američki pomorski oficir Fred Meklaren: "Svaki veliki ratni brod pripremljen je za ovakvu eventualnost: bolje je da potone sam nego da padne u neprijateljske šake." Najglasniji protivnici ove teorije su, naravno, Britanci.

A prica o njemu ide ovako:

ISPLOVLJAVANJE: Izgradnja "Bizmarka" počela je 1. jula 1936. u Hamburgu a porinut je 14. februara 1939. godine. Krstila ga je Dorotea fon Levenfeld imenom svog dede, velikog nemačkog državnika Ota fon Bizmarka ("gvozdeni kancelar"). Vatreni prigodni govor održao je Hitler lično. "Bizmark" je u operativnu upotrebu nemačke mornarice ušao 24. avgusta 1940. godine kada je svečano podignuta ratna zastava. Sa svojih 50.900 tona i 226 metara (dvaput teži i jedva nešto kraći od Titanika), sa 12 parogeneratora, tri turbine i 138.000 konjskih snaga, "Bizmark" je ušao u legendu pre nego što je i zaplovio: bio je to najveći, najbolje naoružan, najčvršće oklopljen i najopasniji ratni brod svog vremena.

Povedeni početnim ratnim uspesima na otvorenom moru (preko 20 potopljenih i zarobljenih brodova), nemački admirali su u proleće 1941. godine pokrenuli operaciju Rheinübung (Vežba na Rajni) sa namerom da potpuno prekinu rute britanskih konvoja u severnom Atlantiku. Za izvođenje ovog zadatka formirana je posebna borbena grupa od četiri velika broda: "Bizmark", Tirpitz, Scharnhorst i Gneisenau. U to vreme britanski konvoji počeli su da dobijaju mnogo jaču pratnju ratnih brodova tako da je njihovo presretanje bivalo sve teže i opasnije. Namera Nemaca bila je da "Bizmark", kao najveći ratni brod tog vremena, eliminiše i razjuri savezničke razarače i krstarce, dok u isto vreme ostali nemački brodovi rutinski potapaju nezaštićene teretnjake. Međutim, plan je na samom početku zapao u teškoće pošto grupu nije bilo moguće kompletirati, što zbog neiskusne ili nekompletne posade, što zbog hitnih popravki brodova nakon britanskih napada iz vazduha. Na kraju je pomorska komanda angažovala svega dva raspoloživa broda: "Bizmark" i "Prinz Eugen" sa kapetanima Ernstom Lindemanom i Helmutom Brinkmanom i admiralom Ginterom Litjensom na čelu.
 

Prilozi

  • photo009.jpg
    photo009.jpg
    57,1 KB · Pregleda: 13
Poslednja izmena:
Nastavak zbog prostora:

Ova dva broda isplovila su iz Gotenhafena (danas Gdinja u Poljskoj) 18. maja 1941. godine. Tek sutradan će admiral Litjens obavestiti posadu o prirodi njihove misije u severnom Atlantiku. Brojni ribarski brodovi primetili su kretanje "Bizmarka" dok se on 20. maja nalazio u Kategatu, delu mora između Danske i Švedske. Nije prošlo mnogo vremena a Britanci su, preko svog vojnog atašea u Stokholmu, već imali informaciju da se dva velika nemačka broda, praćena grupom razarača kreću ka Atlantiku. Britanci su tačnu lokaciju "Bizmarka" imali već 21. maja kada ga je jedan Spitfajer britanske obalske komande spazio u vodama zapadno od Bergena (Norveška). Ispostaviće se da je ovo rano otkrivanje nemačke flote praktično odredilo dalju sudbinu "Bizmarka". Da se nemačka komanda opredelila za isplovljavanje kroz Kilski kanal umesto kroz Skagerak i Kategat, "Bizmark" bi se dočepao otvorenog mora praktično neopažen.

BOJ I: Britanci nisu gubili vreme i na brzinu su sakupili flotu koju je predvodio viceadmiral Lanselot Holand sa zadatkom da prati kretanje nemačkih brodova. U floti su se našli krstarica Hood sa degažmanom od 48.400 tona, ponos britanske mornarice i pre "Bizmarka" više od 20 godina najveći vojni brod na svetu, "Prince of Wales" od 44.400 tona i šest manjih brodova. Nakon više čarki, do žestokog sukoba došlo je u vodama između Islanda i Grenlanda 24. maja izjutra. U međusobnom manevrisanju i razmeni vatre Nemci su bili precizniji: jedan projektil ispaljen sa "Bizmarka" sa rastojanja od oko 16 kilometara pogodio je Hood pravo u skladište municije i izazvao strahovitu eksploziju od koje se brod bukvalno raspolutio i potonuo za samo tri minuta. Od 1418 članova posade preživela su samo trojica. "Prince of Wales" je takođe teško stradao, pogođen je četiri puta sa "Bizmarka" i još tri puta sa "Prinz Eugena", od pogotka u komandni most izgubio je skoro ceo komandni kadar i dosta mornara, ali je uspeo da pobegne sakrivši se iza dimne zavese.
Ostaci posade "Bizmarka"

Na nemačkoj strani, "Prinz Eugen" je prošao takoreći bez ogrebotine, ali je "Bizmark" zato pogođen tri puta u levi bok. Dva projektila su eksplodirala u koritu broda, nakon čega je u brod ušlo oko 2000 tona vode blokirajući preko 1000 tona goriva, dok je treće zrno samo proletelo kroz trup ostavljajući u njemu rupu prečnika jedan i po metar. Brod se nagnuo napred i na levu stranu usled čega su vrhovi propelera bili stalno izvan vode. I pored toga, "Bizmark" je sačuvao manevarske sposobnosti, dovoljno veliku brzinu i vatreni potencijal. Admiral Litjens tada pravi verovatno ključnu grešku: umesto da se upusti u poteru i dokusuri "Prince of Walesa" a zatim se vrati na opravku u Trondhajm ili Bergen, Litjens odlučuje da okrene "Bizmarka" ka mnogo udaljenijem Brestu u okupiranoj Francuskoj, verovatno smatrajući da će otuda moći mnogo brže da se vrati u borbu na Atlantiku čim neophodne opravke budu završene.

S obzirom na to da je "Prinz Eugen" ostao netaknut, Litjens je odlučio da ga odvoji od "Bizmarka" i pošalje u lov na neprijateljske konvoje po samostalnoj proceni. Istovremeno, britanski brodovi "Suffolk" i "Norfolk" nastavili su da drže "Bizmarka" u sendviču, prateći njegovo kretanje sa bezbedne razdaljine. Na samom "Bizmarku" situacija sa gorivom bivala je sve teža, brod je morao da uspori kako bi štedeo gorivo i uopšte sačuvao šanse da se dočepa francuske obale. Ovo je omogućilo Britancima da se konsoliduju i okupe raštrkane brodove za kontraudar na "Bizmarka". Poteri se priključio i nosač Victorious sa devet torpednih aviona Swordfish. I pored toga što su ovi avioni bili prilično zastareli, jedan od bačenih torpeda pogodio je "Bizmarka" u desni bok i naneo mu prve ljudske žrtve. "Bizmark" je morao dodatno da uspori radi nužnih popravki, što je omogućilo britanskim snagama da smanje rastojanje i češće uznemiravaju Nemce povremenim artiljerijskim plotunima. Međutim, ni Britanci nisu mogli da plove maksimalnom brzinom, s obzirom na to da su u strahu od nemačkih podmornica neprekidno plovili u cik-cak liniji. "Bizmark" je zgodno iskoristio ovu okolnost i pod okriljem noći uspeo da izmakne goniteljima 25. maja pred zoru.

Borbeni moral nemačkih mornara bio je toga jutra na najvišem nivou. U euforičnoj atmosferi posada je kapetanu Litjensu poželela srećan rođendan preko brodskog razglasa. Čestitka je došla i od Litjensovog pretpostavljenog, admirala Redera, ali i od Hitlera lično. Ponet emocijama, Litjens je sakupio posadu i održao egzaltiran govor: "Vojnici ‘Bizmarka’! Vi ste već stekli veliku slavu. Potapanje bojnog broda Hood ima za nas ne samo ratni već i moralni značaj jer je Hood bio ponos Britanije. Neprijatelj će sada pokušati da okupi svoje snage i nametne nam odsudnu bitku. Pucaćemo sve dok se topovske cevi ne usijaju, sve dok i poslednje zrno ne ispalimo. Nemačka nacija je uz nas. Naš bojni poklič od sada je pobeda ili smrt!"

BOJ II: Vizuelni kontakt sa "Bizmarkom" Britanci su uspostavili tek sutradan uveče, sa lake krstarice Sheffield. Čim je položaj protivnika identifikovan, u strahu da im se neprijatelj ponovo izgubi u mraku, Britanci su rešili da upotrebe sve snage za odlučujući napad, koristeći i nosač torpednih aviona Arc Royal. Završni udarac počeo je 26. maja u 20:47 i "Bizmark" je ubrzo dva puta pogođen torpedima bačenim upravo sa aviona Arc Royala. Prvi pogodak naneo je zanemarljivu štetu, ali je drugi pogodio krmu i potpuno onesposobio kormilo. Šteta je bila toliko ozbiljna da je Litjens u 21:40 poslao telegram svojoj komandi: "Brod više ne može da manevriše. Borićemo se do poslednjeg daha. Živeo Firer!" Pred ponoć, kada je već postalo jasno da je "Bizmark" u potpunom okruženju, admiral Litjens šalje još jednu depešu svojoj komandi i kancelaru lično: "Vođi nemačkog rajha, Adolfu Hitleru: Borićemo se do poslednjeg čoveka, s verom u našeg Firera i s nepoljuljanim uverenjem u konačnu nemačku pobedu."

Tokom čitave noći britanski brodovi su u talasima napadali "Bizmarka". Mnogo plotuna ispaljeno je nasumice sa obe strane jer su atmosferski uslovi bili loši a more nemirno. Teško oštećen, "Bizmark" više nije mogao da izmakne svojim goniteljima čiji se broj stalno uvećavao, ali je i dalje pružao otpor odbijajući da istakne belu zastavu. Litjens je bio svestan da je pitanje sata kada će se najteži britanski brodovi uključiti u bitku i time prelomiti njen ishod. Sutradan 27. maja u 8:30 pristigao je i bojni brod "King George", brod od 44.400 tona, a pratili su ga "Rodney" (41.000 tona), "Norfolk" (13.400 tona), "Dorsetshire" (13.400 tona) i mnogo pratećih brodova. Bilo je jasno da je "Bizmark" u potpuno beznadežnoj situaciji, usamljen protiv dva bojna broda i dve teške krstarice.

KRAJ: U narednih sat vremena svi topovi "Bizmarka" bili su onesposobljeni artiljerijskim pogocima i brod je počeo da liči na glinenog goluba u koga se besomučno puca iz svih kalibara i sa svih strana. Izgleda da je u tim trenucima kapetan Lindeman izdao naređenje da se brod onesposobi i napusti, iako za to ne postoje nikakvi materijalni dokazi. Poslednji udarci već potpuno demoliranom "Bizmarku" zadati su sa malog rastojanja od par kilometara sa kojeg je bilo praktično nemoguće promašiti, bilo topovima bilo torpedima. Brod se nagnuo toliko da je voda preplavila palube, strukturna oštećenja bila su vidljiva iz velike daljine, mesta pogodaka ličila su na prave kasapnice a mnogi mornari potražili su spas skakanjem u more. Za manje od sat vremena ka "Bizmarku" je ispaljeno oko 3000 artiljerijskih projektila, od kojih je bar nekoliko stotina pogodilo cilj, naročito u poslednjoj fazi kada je brod ostao nepokretan i bez odbrane. Po količini pogodaka koje je "Bizmark" izdržao pre nego što je 27. maja u 10:39 otišao zauvek na dno, on nema takmaca u celokupnoj pomorskoj istoriji. Tek nešto manji britanski Hood potonuo je za tri minuta, dok se "Bizmark" opirao satima i na kraju potonuo sa borbenom zastavom koja je još prkosno lepršala na glavnoj katarki. Udes "Bizmarka" preživelo je oko 800 mornara, dok su ostali odvučeni na morsko dno zajedno sa brodskim trupom. Britanci nisu želeli da rizikuju napad nemačkih podmornica dužim boravkom na mestu okršaja i na brzinu su pokupili samo manji broj ljudi iz vode. Od ukupno 2200 mornara i oficira samo njih 115 ostalo je u životu. Prosečna starost posade iznosila je svega 20 godina.

Nemačka ratna mašina potapanjem "Bizmarka" pretrpela je najveći pojedinačni gubitak tokom Drugog svetskog rata. Iako je Hitlerova mornarica i nakon toga predstavlja respektabilnu snagu, ona više nije bila u stanju da ozbiljnije ugrozi savezničke rute za snabdevanje. Poučeni sudbinom "Bizmarka", Nemci su ubrzo odustali od korišćenja velikih, teških brodova za presretanje savezničkih konvoja prebacujući ovaj zadatak na manje značajne, pokretljivije brodove. Krajem 1941. godine i ovo je postalo veoma rizično, tako da su na Atlantiku preostale da se bore još samo nemačke podmornice, u početku sa znatnim uspehom, ali sa sve većim gubicima kako je vreme odmicalo. Do maja 1943. godine Nemci su ostali bez 41 plovila i od tog gubitka više se nikad nisu oporavili.

"Bizmark" je bio jedan od poslednjih klasičnih bojnih brodova naoružanih topovima i torpedima. Za razliku od svog broda blizanca Tirpitza i japanskog Yamatoa, koji su uništeni pre nego što su uopšte ušli u bitku, "Bizmark" je ostao upamćen po hrabrom, istrajnom otporu nemerljivo jačem protivniku. Vreme posle "Bizmarka" pokazalo je da su nosači aviona mnogo ubojitije ratno sredstvo koje obezbeđuje stratešku premoć ne samo na vodi već i u vazduhu. Iako je era velikih pomorskih bitaka odavno završena, legenda o "Bizmarku" i njegovim požrtvovanim mornarima i dalje živi.

Tekstove sam zbog velicine stavio u spojlere, a inace su na srpskom i nalaze se na ovom linku: http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=329603

Koga zanima vise - ogtroman brod ima i svoj ogroman sajt s kog sam preuzeo i ratne slike: http://www.kbismarck.com/
 
Ovo sto cu vam sad preneti nije toliko prica o ljudima koji su akteri, nego pre svega o jednom izuzetnom brodu. To je bio nesumnjivo najmocniji brod tog doba u svakom pogledu. I njegov kraj je bio neverovatan jer je pre toga pogodjen vise puta nego bilo koji brod u istoriji. Olupina je pronadjena pocetkom ovog veka, cuveni filmadzija Kameron (to je onaj sto je snimio i igrani film ''Titanik'', pored mnostva drugih) je o njemu odmah snimio i dokumentarac koji je obuhvatao i snimke olupine na oko 5 km dubine. Bojni brod Bizmark:

photo009.jpg


Kad su po njega stvari krenule naopako onda je vec to izgledalo ovako:

photo008.jpg


Kako je sniman film o njemu imate ovde:

Kada mu je TV kanal Discovery ponudio budžet od četiri miliona dolara za sličan film o "Bizmarku", najvećem ratnom brodu Hitlerove Nemačke, Kameron nije oklevao. Tako je nastao dokumentarac Expedition Bismarck koji je Discovery premijerno prikazao 8. decembra ove godine (videli su ga i mnogi Jugosloveni koji uživaju u blagodetima kablovske televizije).

Dokumentarac istražuje lanac događaja koji su doveli do jedne od najvećih pomorskih bitaka u istoriji i potapanja "Bizmarka" 27. maja 1941. godine. Po svojim epskim razmerama, jedino Titanik ima priču uporedivu sa Bizmarkovom. Početkom drugog svetskog rata "Bizmark" je zbog svoje veličine i snage predstavljao pravu noćnu moru za Vinstona Čerčila. Izgledalo je da je "Bizmark" nezaustavljiv i da mu se niko ne sme suprotstaviti: ponos britanske kraljevske mornarice, The Hood, tek nešto manji od "Bizmarka", otpremljen je na dno jednim jedinim projektilom.

Ispostavilo se da je "Bizmark" nepotopiv taman koliko i Titanik. Danas "Bizmark" leži na dnu Atlantika, oko hiljadu kilometara zapadno od Bresta u Francuskoj, na dubini od oko pet kilometara. Kameronov film je vešta komvinacija bogate arhivske građe, kristalno čistih snimaka sa dna okeana, vrhunske animacije i komentara dva nemačka mornara koji su preživeli poslednju "Bizmarkovu" bitku. Ovu režisersku tehniku Kameron naziva Reality Camera: najvažnije je da gledalac, dok prati sablasne snimke olupine na čijem se pramcu još jasno vidi ogroman kukasti krst, ima osećanje da se zaista nalazi na mestu snimanja.

Dokumentarac uz to pokušava da odgovori i na jednu staru enigmu o kojoj je napisano desetak knjiga: da li je "Bizmark" potonuo usled oštećenja koja su mu naneli britanski brodovi ili zato što su ga Nemci, suočeni s neminovnim porazom i zarobljavanjem, namerno potopili. Sumnju su podgrejale brojne ekspedicije koje su posetile olupinu pre Kamerona utvrdivši da je obim "Bizmarkovih" oštećenja manji nego što se ranije verovalo i da se olupina nalazi u relativno dobrom stanju ("Bizmarkovo" mesto potonuća prvi je identifikovao Robert Balard, 1989. godine). Kameron se priklanja onima koji smatraju da je i pored serije pogodaka "Bizmark" i dalje mogao da plovi, ali da je namerno razoren iznutra kako ne bi bio izložen ponižavajućem odvlačenju u britanske luke. Specijalne kamere u titanijumskom oklopu, dovoljnom jakom da izdrži pritisak 500 puta veći od atmosferskog, otkrile su da "Bizmark" leži na morskom dnu u uspravnom položaju, kao da plovi kroz večnost, sa topovskim cevima koje su zadržale svoj položaj iz poslednje bitke, sa mnoštvom detalja očuvanim u ledenoj vodi. Kameronu za pravo daje i penzionisani američki pomorski oficir Fred Meklaren: "Svaki veliki ratni brod pripremljen je za ovakvu eventualnost: bolje je da potone sam nego da padne u neprijateljske šake." Najglasniji protivnici ove teorije su, naravno, Britanci.

A prica o njemu ide ovako:

ISPLOVLJAVANJE: Izgradnja "Bizmarka" počela je 1. jula 1936. u Hamburgu a porinut je 14. februara 1939. godine. Krstila ga je Dorotea fon Levenfeld imenom svog dede, velikog nemačkog državnika Ota fon Bizmarka ("gvozdeni kancelar"). Vatreni prigodni govor održao je Hitler lično. "Bizmark" je u operativnu upotrebu nemačke mornarice ušao 24. avgusta 1940. godine kada je svečano podignuta ratna zastava. Sa svojih 50.900 tona i 226 metara (dvaput teži i jedva nešto kraći od Titanika), sa 12 parogeneratora, tri turbine i 138.000 konjskih snaga, "Bizmark" je ušao u legendu pre nego što je i zaplovio: bio je to najveći, najbolje naoružan, najčvršće oklopljen i najopasniji ratni brod svog vremena.

Povedeni početnim ratnim uspesima na otvorenom moru (preko 20 potopljenih i zarobljenih brodova), nemački admirali su u proleće 1941. godine pokrenuli operaciju Rheinübung (Vežba na Rajni) sa namerom da potpuno prekinu rute britanskih konvoja u severnom Atlantiku. Za izvođenje ovog zadatka formirana je posebna borbena grupa od četiri velika broda: "Bizmark", Tirpitz, Scharnhorst i Gneisenau. U to vreme britanski konvoji počeli su da dobijaju mnogo jaču pratnju ratnih brodova tako da je njihovo presretanje bivalo sve teže i opasnije. Namera Nemaca bila je da "Bizmark", kao najveći ratni brod tog vremena, eliminiše i razjuri savezničke razarače i krstarce, dok u isto vreme ostali nemački brodovi rutinski potapaju nezaštićene teretnjake. Međutim, plan je na samom početku zapao u teškoće pošto grupu nije bilo moguće kompletirati, što zbog neiskusne ili nekompletne posade, što zbog hitnih popravki brodova nakon britanskih napada iz vazduha. Na kraju je pomorska komanda angažovala svega dva raspoloživa broda: "Bizmark" i "Prinz Eugen" sa kapetanima Ernstom Lindemanom i Helmutom Brinkmanom i admiralom Ginterom Litjensom na čelu.

E da ih je bilo više...

Usput što se tiče snajperistkinje, https://www.flickr.com/photos/36919288@N08/9692421121/ ovo ti je slika, više informacija trenutno stvarno ne mogu naći, kad nađem postaviću.
 
Ok, zahvaljujem. :hvala:
Sto se brodova tice - bio je jos jedan, Tirpic, koji bio cak i malo veci, ali su ga saveznici unistili pre nego sto je uspeo da isplovi.

Uništili su jednu francusku luku, tako da nije mogao da nađe prisanište, već je lutao po fjordovima. Kad su ga avioni konačno pronašli 1944., uništili su ga.

Sovjeti sa zaplenenim raketnim bacačima ''Nebelwerfer'', 1943.

nebel-1.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
У читавој овој причи чудно је то што се стално потенцира да је "Бизмарк" био једини и највећи, да би се тек у последњем пасусу назначило да је "Бизмарк" имао брата-близанца, брод "Тирпиц" који је потопљен код обале Норвешке у не мање славној епизоди Другог св. рата. Што, наравно, говори о томе да ти бродови нису били никаква непотопива чуда, макар и јесу били највећи ратни бродови у Европи до дана данашњег.

Као што је најчешће случај у поморским биткама, потапање "Бизмарка" је резултат среће, у овом случају срећа се састојала у томе да је торпедо са иначе потпуно превазиђеног двокрилног авиона погодио брод у крму после чега њиме више није могло да се управља.

У погледу потапања HMS "Hood" треба рећи да је реч о броду направљеном за време 1. св. рата, нешто мањем, нешто слабије наоружаном, који је већ трпео оштећења у борбама и у чијем уништењу је, према неким претпоставкама, такође улогу имала ратна срећа.

Но најважније је рећи да су нацисти, као и у много чему другом, себи направили највећу ратну играчку, али да је то заправо била потпуно погрешна стратегијска процена јер је већ у том тренутку садашњост и будућност поморског ратовања припадала авијацији, а не преогромним бојним бродовима. То ће се убрзо потврдити и у Индијском океану и на Пацифику. Доказ за то је управо судбина "Бизмарка" којем су дошле главе летеће канте са британског носача авиона.

419063Fairey_Swordfish_1_10.jpg

Авиони "свордфиш" који су онеспособили "Бизмарка"

Што се тиче "Тирпица", о њему не би требало судити на основу тога што није имао борбених дејстава (мада их је ипак имао), нити по томе што се није много удаљавао од обале и норвешких лука. Његова улога је била пре свега да својим присуством одвраћа савезничке конвоје кроз Балтик као и да везује што веће противничке снаге у тим водама. У том циљу се држао уточишта које су давале луке, и то је била стандардна поморска стратегија која је примењивана још од 17. века (fleet-in-beeing). Тај свој задатак је и испунио све док га Савезници 1944. нису лоцирали и потопили, поновно авионским нападом.

"Тирпицов" случај нипошто није усамљен, сличну судбину је имао и дреднот аустроугарске флоте у 1. св. рату "Сент Иштван". Својом величином је одвраћао противничку флоту од пловидбе по Јадрану а за 4 године рата углавном се није ни отискивао на пучину. На крају, када се противничка флота заиста појавила и "Сент Иштван" пошао да је пресретне, наишао је талијански торпедни брод и претворио понос Аустро-Угарске у први брод у историји потопљен торпедом.
 
Blau.....sto si toliko odusevljen nacistima......pa oni su ti ubijali narod u vise navrata.

- - - - - - - - - -

colo-mzps54e66e0a-1.jpg


france-jun40-1.jpg

Нико не велича злочине нациста, већ моћ Вермахта! Верхмахт је био најопремљенија и најбоље обучена војска у том периоду! То што им је фалило људства, је друга ствар. Они су сила, употребљена на погрешан начин! Да сам се ја питао, не би напао СССР, већ заједно са њима уништио амере!
 
Зато што је љотићевац. Шта ћеш, има и таквих људи.

Alo, bez vređanja! Pusti ih bre Blau, cenim tvoju aktivnost na ovoj temi :ok: To što fura Wehrmacht, je njegova stvar. Ja furam Crvenu armiju, ali poštujem Wehrmacht.

- - - - - - - - - -

Zamisli kako je tek Rusima koji jurisaju na ovaj rov :sad2:

uncapt-trench-1.jpg

Tako je i najviše njih poginulo. Strašno kakve je Sovjetski Savez na početku oficire imao. Tupani sve do jednog.
 
To "furanje" vermahta moze da prodje tamo gde se nije streljalo sto za jednog i gde se nije drzala straza hrvatima i muslimanima da vrse pokolje. On "fura" vermaht u njegovom politickom smislu, ja ga licno posmatram kroz prizmu naoruzanja, strategije, discipline, morala itd.
 

Back
Top