zasto su otpustili Djordja Jankovica?

Изборно веће Философског факултета Универзитета у Београду је на седници од 23. 4. 2009. недовољним бројем гласова одлучило да не изабере доцента за предмет Национална археологија Средњег века. Предложени кандидат је био др Ђорђе Јанковић, досадашњи наставник и оснивач тог предмета. Изборно веће није изабрало ни другог кандидата, др Весну Бикић из Археолошког института, иако је и она испуњавала услове. Тиме је учињен преседан, јер је предмет укинут не оспоравањем свог садржаја изложеном у силабусима објављеним на сајту Философског факултета, већ зато што наводно нема подобног наставника. Заобилазним путем су укинути предмети из области националне археологије Средњег века и ускраћено је право грађанима Србије на образовање за проучавање словенске и српске прошлости.

Ђорђе Јанковић је утемељивач рановизантијске, ранословенске и ранохришћанске археологије у Србији, и то археолошко наслеђе је објављеним публикацијама уградио у баштину Европе. Изналази све више доказа да је постојбина Словена у Подунављу и да су Срби баштиници Илира. Упорно објављује доказе да Срби и други Словени живе на Косову и Метохији током целог Средњег века, дакле и у 6-12. столећу, пре Немањића. Као члан и председник Српског археолошког друштва стално се залагао за поштовање закона и спашавање археолошког наслеђа, пре свега оног римског у Београду.

Његова књига Српско Поморје у од 7. до 10. столећа (2007), затим велики број његових дипломаца, магистраната и доктораната, као и углед који је стекао својим објављеним текстовима, не само у земљама бивше Југославије, узнемирили су групу љубоморних археолога. Прво је тадашњи управник Одељења за археологију, професор А. Палавестра (познат по књигама о алама и бауцима, грбовима и ћилибару), затражио да се Ђ. Јанковић искључи са Философског факултета, ослањајући се на подршку декана А. Костића. У томе су му помогли доцент Б. Анђелковић („Београдска мумија“) својим клеветама, и професор М. Милинковић. Он је без иједне објављене научне расправе изабран за доцента, а потом за ванредног професора, на основу лажне изјаве да има књигу у штампи; по садашњем Статуту Философског факултета, то звање би морало да му се одузме. Онда су А. Палавестра и М. Милинковић фалсификовали образац за избор Ђ. Јанковића у звање ванредног професора. Тиме се одиграо први преседан. Затим је уследио реизбор Ђ. Јанковића за доцента, где је иста група урадила свој посао на Изборном већу тек уз помоћ фалсификовања изборних листова - Ђ. Јанковић није добио довољно гласова за реизбор. Преседан се поново десио. Решење повереника за јавно информисање Р. Шабића, да декан А. Костић, психолог, да на увид гласачке листове, он је одбио, јер за њега Закон о информацијама од јавног значаја не важи. Поново се расписује конкурс и поново се све понавља; приговоре достављају др М. Поповић из Археолошког института, М. Милинковић и Б. Анђелковић: Ђ. Јанковићу недостаје(?) један глас да буде изабран за доцента, иако испуњава услове за редовног професора и све остале услове за реизбор. Декан не врши своју дужност по статутима и Закону, и не опомиње чланове Изборног већа да поступају противно истим и Кодексу професионалне етике Универзитета у Београду. Зато је поднета кривична пријава против професора А. Палавестре због фалсификата, у коме му је помогао М. Милинковић, као и против декана професора А. Костића. Будући декан Филозофског факултета, професор В. Димитријевић, преузета пре непуне две године са Геолошког факултета, сада је управник Одељења за археологију.

М. Поповић је страсни бранитељ идеје да Словена нема пре 6. а Срба ни пре 7. столећа, и зато, као најутицајнији археолог у Београду, условљава и усмерава археолошка истраживања у том смислу. Он је познат по тешким научним промашајима у археологији. Тако је старе цркве Петро-Павловог манастира код Требиња датовао у 11-12. столеће уместо у 4-6, да би их приписао бенедиктинцима. Преместио је престони српски Рас 9-10. столећа, који се налази на Постењу наспрам Петрове цркве код Новог Пазара, на десетак километара удаљену Градину у Пазаришту, коју је он истраживао, и тако оспорио податке Летописа Попа Дукљанина. Измислио је седиште Београдске митрополије, на Калемегдану, у мађарској палати и са готичким храмом преправљеним у православну цркву, да би прикрио постојање још неоткривене епископске цркве из 9. столећа. Цивилизацијска је срамота за престоницу европске државе да не зна где јој је била епископија. Ђ. Јанковић му се замерио иступањем у заштиту археолошког наслеђа Београда, јер ништа није учинио да се сачувају многа добра, као што је гробница светих Ермила и Стратоника у Брестовику (што би могао бити „бренд“ Београда).

Одељење за археологију Философског факултета има важну улогу за заштиту археолошког наслеђа Србије и неких суседних држава, јер образује кадрове. Укидањем предмета Национална археологија Средњег века, једном од три главна предмета, протеривањем наставника који је тај предмет основао, планираним укидањем Археолошке збирке основане 1929. године, генерације археолога ће остати ускраћене за знања о археолошким налазиштима која чине најмање трећину нашег археолошког наслеђа. Старим законима је водећа делатност из области археологије несретно разбијена на Завод за заштиту споменика културе и Археолошки институт, Народни Музеј и Одељење за археологију Филозофског факултета. Тако спроведеном поделом онемогућени су јединствена заштита и проучавање, компетентност истраживача сразмерно значају налазишта, и спречавање пљачки. Супротно конвенцији о заштити археолошког наслеђа Савета Европе, археолошко наслеђе је подељено на непокретна и покретна добра, између завода и музеја; тако се веома отежава научно истраживање, од ископавања, преко популарисања путем изложби до публиковања. Српско археолошко друштво, основано далеке 1883, годинама без успеха покушава да утиче на државу да промени законе, захтевајући примену Конвенције о заштити археолошког наслеђа Савета Европе. Ово стручно и научно друштво једино води рачуна о јединственој и обједињеној заштити археолошког наслеђа и објективном научно-истраживачком раду.

Јавности је непознато тешко стање археолошког наслеђа у Србији. Не истражују се најважнија светска археолошка преисторијска налазишта. Римско наслеђе у Београду, Нишу, Митровици, уништава се и прикрива, иако је на нашем тлу једна од престоница Римског царства, иако су овде рођени многи римски цареви, међу којима и Константин Велики и Јустинијан Велики. Не истражују се већ прикривају српска археолошка налазишта 7-12. столећа, важна за прошлост Европе. Имамо и све мање запослених а способних археолога за теренски рад. Грађанима Србије из свести је обрисано да имају баштину; сви музеји у престоници су затворени, па деца, омладина и грађани више и не знају чиме располажемо. Грађанима и привреди Србије је ускраћена могућност стицања прихода из неисцрпног археолошког наслеђа. Да би се оно сачувало и експлоатисало, неопходни су добри закони и примена европских стандарда и конвенција Савета Европе, а ту опет иста група, на челу са М. Поповићем, врши опструкцију.
 
Dozvolicete citat:

Прво је тадашњи управник Одељења за археологију, професор А. Палавестра (познат по књигама о алама и бауцима, грбовима и ћилибару), затражио да се Ђ. Јанковић искључи са Философског факултета, ослањајући се на подршку декана А. Костића. У томе су му помогли доцент Б. Анђелковић („Београдска мумија“) својим клеветама.

:hahaha:

I ne kapiram sad sta kome smeta cilibar i heraldika... Pa i ta mumija. Sta, kao, to nije vazno posto nisu Srbi? :think:

A to da se unistavaju lokaliteti i bastina, to stoji, i to mora da spreci. Nebitno o kojoj epohi govorimo. Ali kada se kojekakve cike razmasu sa metal detektorima, a drzava nema/nece da daje kintu za iskopavanja/konzervaciju/zastitu itd. ...
 
А како неко ко је стручњак за мумије може да се бави громилама?
:kafa:
Тј. како поменута господа могу да оспоравају Јанковићеву стручност када им је поље рада сасвим различито од његовог?
 
Nije stvar u tome, vec u nacinu na koji je napisan tekst... To bi bilo kao da neko Djordja Jankovica najavi sa Djordje Jankovic ("Gromila"). Malo je... bezveze.

Inace, problemi metodologije i arheoloske teorije su problemi metodologije i arheoloske teorije, i svaki arheolog o njima moze i treba da raspravlja.

Da ponovim, sa poslednja dva navedena pasusa se apsolutno slazem.
 
Београдска мумија је званични назив те мумије
http://www.nationalgeographic-srbija.com/200702/beogradska_mumija.htm

+ то је наслов научног рада поменутог господина: http://www.f.bg.ac.yu/bemum/text02/bgmt002001.html

02%20mumija.jpg


И не видим у чему је проблем написати Ђорђе Јанковић ("Српске громиле")
 
I katedra traži karakter

dr%20Djordje%20Jankovic.JPG


Dr Đorđe Janković

Piše:Jasna Jojić
Iako primaju plate iz budžeta Srbije profesori s beogradskog Univerziteta, prema Zakonu, imaju svu autonomiju u odlučivanju. Ova samostalnost, kao potvrda demokratije u jednom društvu, ima i svoje presedane u kojima nisu svi zadovoljni, a ni svi dobronamerni. Tako je nedavno s pet glasova više, Veće nastavnika Filosofskog fakulteta odbilo reizbor profesora dr Đorđa Jankovića za docenta. I to tri godine pre njegovog penzionisanja, a pošto se on četiri decenije bavio istraživanjima najatraktivnijih arheoloških lokacija na prostoru bivše SFR Jugoslavije, objavio niz knjiga, monografiju o Gamzigradu s dr Dragoslavom Srejovićem, (s kojim je ovaj lokalitet i istraživao) i organizovao spektakularne izložbe.
Dakle, prvi put se desilo da neko ko ima tako dugu profesuru, ostane bez nje. Skandal je tim veći jer je iz nastave izopšten arheolog koji se usudio da započne istraživanja o Slovenima i Keltima na ovim prostorima, i najvažnije, koji je svojim stručnim knjigama, pišući ih zanimljivim stilom, na arheologiju “navukao” široku javnost. Pre svega mlade jer te, “mistične” studije o ovoj humanoj nauci, redovno publikuje i na internetu.
I ne samo to, dr Janković je delom zaslužan i što je Srbija napokon, kao i druge moderne države, shvatila da je izučavanje praistorije, antike i Srednjeg veka, veliki turistički potencijal, koji s malo ulaganja može dobro da se proda kao atrakcija. On je sa grupom pasioniranih arheologa, decenijama radio na tom osvešćenju, ali danas, tri godine pred penziju, kako je rekao za Reviju 92, očekuje i - otkaz!
- Iako je potreba za revanšizmom, ljubomornih kolega, kao kletva pala na mene još pre više decenija kada sam sa dr Dragoslavom Srejovićem, našim najčuvenijim arheologom, radio na otkrivanju Gamzigrada, nedavno me navodna odluka Izbornog veća Filozofskog fakulteta, da me ne reizabere u zvanje docenta, ipak zatekla – ogorčen je dr Janković - Kažem “navodna“ odluka, jer se ne zna ko je odlučio da ne budem reizabran, iako moj doprinos srednjevekovnoj arheologiji nije mali. Prvi sam u Jugoistočnoj Evropi razdvojio kasnu antiku od rane Vizantije i tako utemeljio ranovizantijsku arheologiju, prvi sam odredio arheološke osobine Slovena i Srba iz doba pre Nemanjića u našoj zemlji, dokazao sam prisustvo Slovena odnosno Srba u ranovizanatijskim utvrđenim mestima i u manastirima 6. veka. Prvi sam ustanovio arheološke osobine Srba od 7 do 10. veka a sada iznalazim i objavljujem dokaze da je postojbina Slovena u Podunavlju, u skladu sa predanjima i filološkim podacima.
Profesor Jovanović je na taj način razotkrio i neka pogrešna tumačenja starijih i savremenih istraživača, a njegove zaključke niko nije osporio u bilo kojoj naučnoj publikaciji ili naučnim argumentima, sve ovo znanje nesebično prenosio svojim studentima na obaveznom predmetu Nacionalna arheologija Srednjeg veka, a onda je od prošle godine, mlađi docent Branislav Anđelković, arheolog čija je specijalnost Bliski istok na Okruglom stolu s kolegama s odseka za istoriju, zaključio da dr Janković u arheologiji ne primenjuju naučnu metodologiju.
Ovo je za naš list potvrdio docent Filosofskog fakulteta Aleksandar Kostić, objašnjavajući nam da je procedura profesora na fakultetima Beogradskog univerziteta, jednostavna. Pet članova Komisije sačinjene od nastavnika s odseka na kojem neko radi, napišu samostalne izveštaj o radu kolege, a na osnovu njega nastavnici sa svih odseka Filosofskog fakulteta, glasaju za (re)izbor.
- Na prvoj sednici Veća početkom ove godine, referati Komisije su bili pozitivni ali je na njih prigovor stavio docent Branislav Anđelković. Komisija je ponovo zasedala i na sednici Veća održanoj 16. aprila ove godine, od pet člana komisije, trojica su dala pozitivan stav o tome da se dr Janković ponovo izabere a dvojica su bila protiv. Veće je glasalo i on nije reizabran – kaže nam je Kostić i zaključuje – Svaki Odsek na Filosofskom fakultetu odlučuje o svom kadru, sam se više puta zapitao zašto se toliko dugo ćutalo ako arheolozi nisu bili zadovoljni metodologijom proučavanja dr Jankovića i moj je utisak da su u arheološkoj zajednici Srbije međuljudski odnosi poremećeni. Međutim, odluka Komisije i Veća doneta je zakonitom procedurom i ona se još uvek može izmeniti ukoliko odsek za arheologiju i po treći put sazove Komisiju. Ja u svakom slučaju nisam mogao da dozvolim da naš dugogodišnji nastavnik ostane bez posla i to tri godine pred penzijom, pa sam predložio da on postane šef Arheološke zbirke.
Dr Jovanović, zna za novo radno mesto. Ipak on nam je rekao kako sumnja da ga nisu izabrali, zbog bunta mlađih nastavnika Odeljenja za arheologiju, koji predaju sedam pomoćnih predmeta, šefa odseka za arheologiju Vesne Dimitrijević, koja je inače paleozoolog, (doktorirala je na geologiji i nije provela ni dve godine na Filosofskom fakultetu), ali da su se pismeno, otvoreno dakle, njegovom izboru suprotstavili vanredni profesor Mihajlo Milinković, dr Marko Popović, (članovi Komisije za (re)izbor, i docent Anđelković, koji se bavi arheologijom Bliskog Istoka i Egipta.
- Vanredni profesor Vođa “bunta” bio je dr Mihailo Milinković, koji je diplomirao 10 godina posle mene, dobio je to zvanje 2005. godine tako što je prevario komisiju za pisanje referata, Kadrovsku komisiju i Izborno veće, da ima knjigu u štampi, koja se do danas nije pojavila. A po Statutu, nastavniku koji je zvanje stekao davanjem netačnih izjava, oduzima se zvanje, - tvrdi dr Janković i nastavlja – Milinković nema objavljenu ni jednu naučnu raspravu, niti stručnu izložbu arheološke građe. Studenti su čak pisali i peticiju upravi Fakulteta jer su zbog njegovih neumerenih zahteva izgubili godinu, on ih je obavezivao da mu prikupljaju građu za njegove naučne radove. Zato mi je žao što se dekan Kostić, stavio na stranu te grupe nastavnika, stalno tvrdeći da struci ostavlja sud. Na taj je način međutim, odbio da sprovede odredbe Statuta Fakulteta i Univerziteta, i Zakon o visokom obrazovanju. Umesto da prema zaslugama dobijem odgovarajuće više nastavničko zvanje, uskratili su mi i ono koje sam imao. Reč je o osveti loših đaka i nastavnika, koji zbog lične nesposobnosti i lenjosti, upropašćuju nastavu na Fakultetu i izvrću Bolonjsku konvenciju ruglu.

TABU
Istorija pre Nemanjića
Diskreditacijom dr Đorđa Jankovića, iz predmeta Nacionalna arheologija srednjeg veka verovatno će biti uklonjena arheologija doba pre Nemanjića, i biće ukinuti svi izborni kursevi koji se odnose na to doba, jer neće biti eksperta da ih predaje studentima.
- Ovo je put da iz jednog predmeta bude uklonjena sva arheologija iz doba pre Nemanjića, a proterivanjem nastavnika, koji je taj predmet osnovao i planiranjem ukidanja Arheološke zbirke, osnovane 1929. godine, generacije arheologa ostaće uskraćene za znanje o arheološkim nalazištima koja čine najmanje trećinu našeg arheološkog nasleđa.

REIZBOR
Nema političke pozadine
Za svoj reizbor docent dr Đorđe Janković je dobio pisanu podršku 165 studenata i 65 kolega, ali po zvaničnoj izjavi dr Mihaila Milinkova koji je bio član komisije koji se usprotivio reizboru dr Jankovića, “zameraju mu se nestručnost i nedostatak kritičke provere“: Nema političke pozadine, već su u pitanju stručni razlozi. Jankoviću se zamera nestručnost, a posebno u metodologiji, jer se na osnovu malo činjenica izvode dalekosežni zaključci, bez kritičke provere kao što je to uobičajeno u nauci.
Šefica odseka za arheologiju na Filosofskom fakultetu, Vesna Dimitrijević, rekla nam je, da je slučaj reizbora dr Jankovića, zaista veliki presedan ali da je to konačna odluka Veća koje je neprikosnoven autoritet.
- Mislim i da mediji ne bi trebalo da se mešaju u naše odluke jer je Univerzitet u Beogradu potpuno autonoman i odluke koje se ovde donose i o nastavi i o kadrovima, ne treba da podležu sudu javnosti - objasnila nam je dr Dimitrijević

MINISTARSTVO
Skoro sve za plate
Inspekcija Ministarstva prosvete ipak će se pozabaviti problemima na Odseku za arheologiju Filosofskog fakulteta. Ali kako su nam službenom dopiskom odgovorili, oni imaju malu jurisdikciju, bolje rečeno, mešaju se samo kada profesorima daju plate.
- Prema nedavnom izveštaju ministra prosvete, od celokupnog budžeta koji se odvaja za ovo ministarstvo, skoro 97 odsto para ode na plate nastavnika i profesora u Srbiji. A samo tri odsto para ostaje za predškolsku edukaciju, opremanje škola, razne seminare, opremu domova za đake i studente i stipendije za đake iako Srbija ima skoro milion učenika – kaže nam PR ministarstva Tatjana Jovanović.

OSPORAVANJE
Prikazan kao nacionalista
- Mi smo i zvaničnim saopštenjem skrenuli pažnju javnosti na to da je dr Đorđe Janković, ugledan nastavnik i višegodišnji šef Katedre za srednjovekovnu arheologiju, udaljen iz nastave na Filozofskom fakultetu u Beogradu tako što mu je prvo osporen izbor u zvanje vanrednog profesora, a zatim i u zvanje docenta – rekao je za Reviju 92, profesor dr Dušan Mihajlović, ujedno i predsednik Srpskog arheološkog društva. - Njegov reizbor je odbijen ne zato što dr Janković nije ispunio uslove za izbor, već zbog njegovih stavova o vremenu naseljavanja i granicama rasprostiranja Slovena i Srba na Balkanu. Nekoliko arheologa, sa kojima je odranije bio u ličnom sukobu, krajnje uopšteno mu je pripisalo iznošenje neosnovanih hipoteza, ukazujući na političke implikacije njegovih stavova. Selektivnim citiranjem delova njegovih knjiga nastojali su da diskredituju kandidata i da ga prikažu kao nacionalistu.
 

Back
Top