između biologije i logike

Kada se sjeme radosti više ne bude moglo
zametati ostat će ljubav moćna i nježna
poput krila leptira u svitanju jednog
jedinog dana za let u svijet mašte
u bašte pupoljaka bez pupka
koje se zalijevaju osmijehom
i suzom da se ne probude
i shvate kako nikad
procvjetati neće