Oj Srbijo, Mati! - čije su hrvatske domoljubne pesme

Koča

Elita
Poruka
15.249
tema ''Šote, mori, šote'' koju je postavi Milanne navela me je da otvorim ovu. Na toj temi je korisnik Azathoth postavio link ka jednom forumu, gde je jedan forumas izmedju ostalog spomenuo i pesmu Oj Srbijo, Mati:

На пример, Хрвати су од нас преузели комплетну песму "Ој Србијо, мати", познатију и као "Зови, само зови" и претворили је у својеврсну усташку химну само тако што су "Ср-би-ја" заменили са "Хр-ват-ска" - три слога тамо, три слога 'вамо и савршено је уклопили у метрику. И сад, рецимо, да неки Србин из (уже) Србије или из Босне који не зна да је то песма из Војводине, чује Сплићане како уз уздизање усташких симбола кличу "Зови, само зови / Сви ће соколови / За те живот дати!" и да брани да се та песма пева, јер је "усташка".

Ja, od kad znam za sebe, znam za pesmu ''Oj Srbijo, mati'' ili ''Zovi samo, zovi'' koja se uvek nalazila na kasetama najpoznatijih patriotskih pesama itd. A da je pevaju Hrvati, i to kao ''ustasku'' pesmu, prvi put sam mislim cuo od strane njihovih navijaca.

Nemam nameru da ovde raspirujem mrznju prema Hrvatima, kako ce to mnoge cedice odma da okarakterisu ali sledeci tekst izgleda otkriva jos jednu od mnogih istorijskih kradja nasih suseda...I ne da njih uvredim, vec da kako je rekao gore pomenuti forumas neko ne bi zabranjivao tu pesmu ili je manje pevao od ostalih srpskih, patriotskih jer je navodno ''ustaska''.

Mladen Stevanović
Čije su hrvatske domoljubne pesme?


Od Ruđera Boškovića i Dživa Gundulića, preko feldmaršala Borojevića, pa sve do Nikole Tesle, određeni istoričari u Hrvatskoj, ali i šire, pokušavaju da dokažu da je dosta toga na ovom svetu – u stvari Pored pomenutih velikana, neki u svom bezobrazluku idu i dalje, te tako danas imamhrvatsko. o čak i hrvatsku ćirilicu i hrvatske gusle! Da tu nešto ne valja, većini je odavno jasno, no, verovali ili ne, stvari mogu otići mnogo dalje.

200px-Svetozar_boroevic_von_bojna.jpg


Svetozar Borojević - kršten u Pravoslavnoj crkvi, njegov otac je bio pravoslavni sveštenik, danas je on za hrvatske istoričare - Hrvat!

Rodoljubive pesme – najlepši stihovi posvećeni voljenoj zemlji i narodu. Srbi imaju dosta dugu tradiciju negovanja patriotskih osećanja, praktično još od doba Turaka i prvih guslarskih pesama. Ne postoji ni jedna epska pesma, bilo kog ciklusa, a da ona ne sadrži makar delić zdravog nacionalnog ponosa. Narodno pesništvo je doživelo svoj vrhunac u stvaralaštvu Filipa Višnjića, koga s pravom nazivaju ,,srbski Homer'', a poprimilo umetničku dimenziju u ,,Gorskom vijencu'' vladike Petra II Petrovića Njegoša. Sredinom 19. veka, među Srbe dolazi romantizam, stidljivo i polako, a sa njim i prvi stihovi posvećeni srbskoj zemlji, odnosno srbskom narodu, u tom stilu. Još je Branko Radičević u svom ,,Đačkom rastanku'' veličao srbsko carstvo i Nebesku Srbiju, da bi se taj ,,trend'' nastavio u pesmama Đure Jakšića, Jovana Jovanovića Zmaja, a doživeo kulminaciju u stvaralaštvu Dučića, Šantića, Rakića. Bez obzira na trenutke diskontinuiteta srbskog rodoljubivog stvaralaštva, danas se možemo pohvaliti zavidnom zaostavštinom kada je ovaj tip poezije u pitanju.

180px-DucicRakic.jpg


Dva velika srbska rodoljubna pesnika - Jovan Dučić i Milan Rakić

Kada spoznamo našu nacionalnu književnost ovog tipa, verovatno bi mnogi konstatovali: ,,Pa dobro, to je prisutno i kod drugih, susednih naroda''. Ova konstatacija jeste tačna, ali da li je svuda ta vrsta poezije originalna?

Iako do pre samo stotinak godina marginalan i mali narod, bez svoje države više od osam vekova, danas se Hrvati ponose svojim ,,tisućljećem'', ,,slavnom domovinom'', ,,bogatom kulturom''. Posle raspada SFRJ i obnove hrvatske države, po prvi put posle 1102(NDH se kao tvorevina Trećeg rajha ne računa), u toj državi počinje da se razvija kult ,,domoljubne poezije''. Mnogi to smatraju tekovinom rata 1991-95, a svakako je najviše uticao Marko Perković poznatiji kao Tompson. Ovaj anonimni pevač, popularnost je stekao pesmom ,,Bojna Čavoglave'', snimljenom početkom rata, a u kojoj preti srbskim dobrovoljcima da će ih njihova(hrvatske vojske prim. Aut.) ruka ,,stići i u Srbiji''. Pesma inače počinje pavelićevskim pokličom ,,Za dom, spremni'' , a zanimljivo je, da je posle ove pesme, Tompson izgradio solidnu karijeru pevajući ovakve i slične pesme. Treba još i napomenuti to, da su ,,Čavoglave'' zapravo integralna verzija pesme ,,Nećete u Imotski'', nastala zbog čisto ustaških poruka ove druge. No, ono što je najbitnije, sama pesma je običan plagijat.

O vezama između ustaškog i partizanskog pokreta ne treba posebno govoriti, ali da se melodija jedne partizanske pesme, u nešto bržem izvođenju, a uz to odsvirana na električnoj gitari i modernim instrumentima, plasira već godinama kao najpoznatija domoljubna pesma, malo je znana činjenica. Partizanska pesma ,,Sivi sokole'', nastala u periodu Bitke na Sutjesci ima apsolutno istu melodiju, s tim što je ritam neznatno sporiji, a završetak u apsolutno istoj ravni. Pesma opisuje ,,herojstvo'' Josipa Broza i pogibiju Save Kovačevića, a najmlađi audio snimak ove pesme je stariji od Tompsonovog prvenca dobre tri decenije. Zahvaljujući internetu, ova tvrdnja se lako može dokazati upoređivanjem pesme ,,Bojna Čavoglave'' (
)

Ko_to_kaze_cover.jpg


Milan Petrović Mića, najpoznatiji pevač patriotskih pesama van Otadžbine bio je nebrojeno puta meta hrvatskih plagijatora
 
Poslednja izmena:
Pored ravnogorskih, naši zapadni susedi muzičari, nisu se libili da ,,malo'' izmene i starije pesme. Tako je stara srbska patriotska pesma ,,Oj Srbijo, mati'', postala ,,Oj Hrvatska, mati''(obično uz skandiranje ide i dodatak ,,Srbe ćemo klati''). ,,Oj Srbijo mati'' je nastala početkom 20. veka, po svoj prilici pred Prvi svetski rat, zbog spominjanja Bosne,Vojvodine i Like, mada ne treba isključiti mogućnost ni da je nastala pre, u 19. veku(podatci su više nego oskudni i variraju od izvora do izvora). ,,Oj Srbijo mati'' su kod nas prvi snimili protojereji Vlado Mikić i Radomir Perčević još 1989. godine, povodom šest vekova Kosovskog boja, dok je Mića Petrović to uradio 1984. Za razliku od njih, Hrvati su pesmu, uz Hrvatsku zamenjenu Srbijom počeli da pevaju tek krajem devedesetih i to na utakmicama (,,Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati''). U novije vreme, na internetu se mogu naći verzije koje se od naše pesme razlikuju jedino po tome što je Srbija zamenjena Hrvatskom, a deo koji spominje Crnu Goru je izbačen. Da je ovo autentična srbska pesma dokazuju nam i sledeći stihovi, koje su naša braća-nebraća preuzeli bez ikakve izmene:

,,Srem, Banat i Bačka,

tri srca junačka''

Ako je Srem delom u današnjoj Hrvatskoj, a za vreme NDH bio je ceo u njenom sastavu, zašto se pominje Srem i možemo da razumemo. Ali Banat i Bačka, niti su ikad bili deo hrvatske države, niti imaju značajan hrvatski etnički faktor. Ovo jasno ukazuje, da se stihovi odnose na Vojvodinu Srbsku, te da je ,,Oj Hrvatska mati'' čist plagijat. Oj Hrvatska, mati(
).

Kako znamo da se hrvatski nacionalizam zasniva na ideologiji Ante Starčevića i njegovog imenjaka Pavelića, istorija na prisvajanju teritorija koje nikada nisu imale veze sa hrvatskim etnosom, jezik je ,,pozajmljen'' od Srba(lično Gaj priznao u ,,Danici ilirskoj''), kultura na zaostavštini što Srba, što Austro-Mađara, i najzad rodoljubive pesme na plagijatima srbskih pesama, postavlja se pitanje, mogu li se današnji Hrvati zvati nacijom? Ako neko ne može da iskaže ljubav prema sopstvenoj zemlji i narodu, na najlakši mogući način za to, a da pritom to njegovo delo ima pečat originalnosti, s pravom možemo konstatovati da je hrvatska nacija jedan veštački proizvod. Hrvatski mentalitet najbolje opisuje upravo jedan naš pesnik, veliki rodoljub, tvorac veličanstvene pesme ,,Ave Serbia'', Jovan Dučić: Hrvati su najhrabriji narod na svetu, ne zato što se ničeg ne boje, već zato što se ničega ne stide!
 
Poslednja izmena:
Zar ovo nije opšte poznato?

I da ništa ne znaš o istoriji te pesme, sve ti je jasno po gore pomenutom pominjanju Srema, Banata, i Bačke.

Šta neki Šime iz Splita zna gde je i šta je Banat? Za Bačku su još i izmišljali raznorazne gluposti, mada pitaj Boga po kom osnovu, ali za Banat baš nigde nikad nisam čuo da je bilo kako dovođen u vezu sa Hrvatima od strane bilo koga, pa i samih Hrvata, izuzev u njihovoj verziji ove pesme. Ni mapa najveće moguće Hrvatske ne uključuje Banat.

U vezi s tim, baš danas na ''Politici'' jedan Hrvat napisa kako im je Tito ukrao Srem, Banat, i Bačku koje su im dali Karađorđevići, a da pritom još i postavi mapu na kojoj ni Banat ni Bačka nisu deo Banovine Hrvatske. Šta zaključujemo iz toga? Pa zaključujemo da on čovek veze nema ni gde su ni Banat ni Bačka, a verovatno ni Srem, nego je čuo da se pominju u ovoj pesmi, pa je nešto naopako iskonstruisao u glavi.
 
Zar ovo nije opšte poznato?

I da ništa ne znaš o istoriji te pesme, sve ti je jasno po gore pomenutom pominjanju Srema, Banata, i Bačke.

Šta neki Šime iz Splita zna gde je i šta je Banat? Za Bačku su još i izmišljali raznorazne gluposti, mada pitaj Boga po kom osnovu, ali za Banat baš nigde nikad nisam čuo da je bilo kako dovođen u vezu sa Hrvatima od strane bilo koga, pa i samih Hrvata, izuzev u njihovoj verziji ove pesme. Ni mapa najveće moguće Hrvatske ne uključuje Banat.

U vezi s tim, baš danas na ''Politici'' jedan Hrvat napisa kako im je Tito ukrao Srem, Banat, i Bačku koje su im dali Karađorđevići, a da pritom još i postavi mapu na kojoj ni Banat ni Bačka nisu deo Banovine Hrvatske. Šta zaključujemo iz toga? Pa zaključujemo da on čovek veze nema ni gde su ni Banat ni Bačka, a verovatno ni Srem, nego je čuo da se pominju u ovoj pesmi, pa je nešto naopako iskonstruisao u glavi.

Tacno tako!

Za mene je bilo poznato oduvek, sto se tice pesme ''Oj Srbijo, mati'', tj. nadam se da to nikad nije dolazilo u pitanje, za bilo koga ali veruj mi ne bi me zacudilo da za 20, 30 godina postoji samo stvar ''Oj Hrvatska mati'', ako me razumes...

To izgleda nije poznato navijacima u Hrvatskoj kojima je ovo glavna pesma kada igra reprezentacija...

Takodje ovaj tekst govori o jos gomili ''hrvatskih'' domoljubnih pesama, a tu su i linkovi za uporedjivanje...obratite pogotovo paznju na ove pesme grupe Zlatni dukati koje danas vaze za glavne domoljubne pesme...
 
Poslednja izmena:
tema ''Šote, mori, šote'' koju je postavi Milanne navela me je da otvorim ovu. Na toj temi je korisnik Azathoth postavio link ka jednom forumu, gde je jedan forumas izmedju ostalog spomenuo i pesmu Oj Srbijo, Mati:

На пример, Хрвати су од нас преузели комплетну песму "Ој Србијо, мати", познатију и као "Зови, само зови" и претворили је у својеврсну усташку химну само тако што су "Ср-би-ја" заменили са "Хр-ват-ска" - три слога тамо, три слога 'вамо и савршено је уклопили у метрику. И сад, рецимо, да неки Србин из (уже) Србије или из Босне који не зна да је то песма из Војводине, чује Сплићане како уз уздизање усташких симбола кличу "Зови, само зови / Сви ће соколови / За те живот дати!" и да брани да се та песма пева, јер је "усташка".

Ja, od kad znam za sebe, znam za pesmu ''Oj Srbijo, mati'' ili ''Zovi samo, zovi'' koja se uvek nalazila na kasetama najpoznatijih patriotskih pesama itd. A da je pevaju Hrvati, i to kao ''ustasku'' pesmu, prvi put sam mislim cuo od strane njihovih navijaca.

Nemam nameru da ovde raspirujem mrznju prema Hrvatima, kako ce to mnoge cedice odma da okarakterisu ali sledeci tekst izgleda otkriva jos jednu od mnogih istorijskih kradja nasih suseda...I ne da njih uvredim, vec da kako je rekao gore pomenuti forumas neko ne bi zabranjivao tu pesmu ili je manje pevao od ostalih srpskih, patriotskih jer je navodno ''ustaska''.

Mladen Stevanović
Čije su hrvatske domoljubne pesme?


Od Ruđera Boškovića i Dživa Gundulića, preko feldmaršala Borojevića, pa sve do Nikole Tesle, određeni istoričari u Hrvatskoj, ali i šire, pokušavaju da dokažu da je dosta toga na ovom svetu – u stvari Pored pomenutih velikana, neki u svom bezobrazluku idu i dalje, te tako danas imamhrvatsko. o čak i hrvatsku ćirilicu i hrvatske gusle! Da tu nešto ne valja, većini je odavno jasno, no, verovali ili ne, stvari mogu otići mnogo dalje.

200px-Svetozar_boroevic_von_bojna.jpg


Svetozar Borojević - kršten u Pravoslavnoj crkvi, njegov otac je bio pravoslavni sveštenik, danas je on za hrvatske istoričare - Hrvat!

Rodoljubive pesme – najlepši stihovi posvećeni voljenoj zemlji i narodu. Srbi imaju dosta dugu tradiciju negovanja patriotskih osećanja, praktično još od doba Turaka i prvih guslarskih pesama. Ne postoji ni jedna epska pesma, bilo kog ciklusa, a da ona ne sadrži makar delić zdravog nacionalnog ponosa. Narodno pesništvo je doživelo svoj vrhunac u stvaralaštvu Filipa Višnjića, koga s pravom nazivaju ,,srbski Homer'', a poprimilo umetničku dimenziju u ,,Gorskom vijencu'' vladike Petra II Petrovića Njegoša. Sredinom 19. veka, među Srbe dolazi romantizam, stidljivo i polako, a sa njim i prvi stihovi posvećeni srbskoj zemlji, odnosno srbskom narodu, u tom stilu. Još je Branko Radičević u svom ,,Đačkom rastanku'' veličao srbsko carstvo i Nebesku Srbiju, da bi se taj ,,trend'' nastavio u pesmama Đure Jakšića, Jovana Jovanovića Zmaja, a doživeo kulminaciju u stvaralaštvu Dučića, Šantića, Rakića. Bez obzira na trenutke diskontinuiteta srbskog rodoljubivog stvaralaštva, danas se možemo pohvaliti zavidnom zaostavštinom kada je ovaj tip poezije u pitanju.

180px-DucicRakic.jpg


Dva velika srbska rodoljubna pesnika - Jovan Dučić i Milan Rakić

Kada spoznamo našu nacionalnu književnost ovog tipa, verovatno bi mnogi konstatovali: ,,Pa dobro, to je prisutno i kod drugih, susednih naroda''. Ova konstatacija jeste tačna, ali da li je svuda ta vrsta poezije originalna?

Iako do pre samo stotinak godina marginalan i mali narod, bez svoje države više od osam vekova, danas se Hrvati ponose svojim ,,tisućljećem'', ,,slavnom domovinom'', ,,bogatom kulturom''. Posle raspada SFRJ i obnove hrvatske države, po prvi put posle 1102(NDH se kao tvorevina Trećeg rajha ne računa), u toj državi počinje da se razvija kult ,,domoljubne poezije''. Mnogi to smatraju tekovinom rata 1991-95, a svakako je najviše uticao Marko Perković poznatiji kao Tompson. Ovaj anonimni pevač, popularnost je stekao pesmom ,,Bojna Čavoglave'', snimljenom početkom rata, a u kojoj preti srbskim dobrovoljcima da će ih njihova(hrvatske vojske prim. Aut.) ruka ,,stići i u Srbiji''. Pesma inače počinje pavelićevskim pokličom ,,Za dom, spremni'' , a zanimljivo je, da je posle ove pesme, Tompson izgradio solidnu karijeru pevajući ovakve i slične pesme. Treba još i napomenuti to, da su ,,Čavoglave'' zapravo integralna verzija pesme ,,Nećete u Imotski'', nastala zbog čisto ustaških poruka ove druge. No, ono što je najbitnije, sama pesma je običan plagijat.

O vezama između ustaškog i partizanskog pokreta ne treba posebno govoriti, ali da se melodija jedne partizanske pesme, u nešto bržem izvođenju, a uz to odsvirana na električnoj gitari i modernim instrumentima, plasira već godinama kao najpoznatija domoljubna pesma, malo je znana činjenica. Partizanska pesma ,,Sivi sokole'', nastala u periodu Bitke na Sutjesci ima apsolutno istu melodiju, s tim što je ritam neznatno sporiji, a završetak u apsolutno istoj ravni. Pesma opisuje ,,herojstvo'' Josipa Broza i pogibiju Save Kovačevića, a najmlađi audio snimak ove pesme je stariji od Tompsonovog prvenca dobre tri decenije. Zahvaljujući internetu, ova tvrdnja se lako može dokazati upoređivanjem pesme ,,Bojna Čavoglave'' (
)

Ko_to_kaze_cover.jpg


Milan Petrović Mića, najpoznatiji pevač patriotskih pesama van Otadžbine bio je nebrojeno puta meta hrvatskih plagijatora

Ne bih se složio s tobom. Nema veze što je Srbin Svetozar Borojević, on je ipak sam sebe nacionalno izjasnio Hrvat, više puta. Isto nema svrhe lomiti se oko Ruđera Boškovića i Ivana-Džive Gundulića (pogotovo ovog drugog) nikakve, jer to je Dubrovnik u pitanju...

Bolje da si spomenuo braću Seljan. Ne samo što su ovi veliki moreplovci danas Hrvati, već i Stevan postade Stjepan. :dontunderstand:
 
Ako se neko izjasni kao Hrvat, to je sasvim okej i treba to poštovati. Ali, on time ne može izjasniti za Hrvate svoje pretke i svoj jezik za hrvatski jezik.

Problem nastaje jer njihova svest želi da pohrvati i pretke, a glas predaka iz podsvesti se ne da, pa se ne da... Zbog toga kod ovakvih pojedinaca dolazi do rekativne formacije poznate kao "poturica gori od Turčina".

Promeniti naciju moguće je samo na papiru, a u svesti - samo dubinskim ispiranjem mozga.
 
Poslednja izmena:
Ne bih se složio s tobom. Nema veze što je Srbin Svetozar Borojević, on je ipak sam sebe nacionalno izjasnio Hrvat, više puta. Isto nema svrhe lomiti se oko Ruđera Boškovića i Ivana-Džive Gundulića (pogotovo ovog drugog) nikakve, jer to je Dubrovnik u pitanju...

Bolje da si spomenuo braću Seljan. Ne samo što su ovi veliki moreplovci danas Hrvati, već i Stevan postade Stjepan. :dontunderstand:

Slaven je genije. Citira golemi post i onda stavi komentar od 1-2 retka. :D
 
Ako se něko izjasni kao Hrvat, to je sasvim okej i trěba to poštovati. Ali, on time ne može izjasniti za Hrvate svoje prětke i svoj jezik za hrvatski jezik.

Problem nastaje jer njihova svěst želi da pohrvati i prětke, a glas prědaka iz podsvěsti se ne da, pa se ne da... Zbog toga kod ovakvih pojedinaca dolazi do rekativne formacije poznate kao "poturica gori od Turčina".

Proměniti naciju moguće je samo na papiru, a u svěsti - samo dubinskim ispiranjem mozga.

ko li je tebe rvatino ispro..:hahaha:
 
Pored ravnogorskih, naši zapadni susedi muzičari, nisu se libili da ,,malo'' izmene i starije pesme. Tako je stara srbska patriotska pesma ,,Oj Srbijo, mati'', postala ,,Oj Hrvatska, mati''(obično uz skandiranje ide i dodatak ,,Srbe ćemo klati''). ,,Oj Srbijo mati'' je nastala početkom 20. veka, po svoj prilici pred Prvi svetski rat, zbog spominjanja Bosne,Vojvodine i Like, mada ne treba isključiti mogućnost ni da je nastala pre, u 19. veku(podatci su više nego oskudni i variraju od izvora do izvora). ,,Oj Srbijo mati'' su kod nas prvi snimili protojereji Vlado Mikić i Radomir Perčević još 1989. godine, povodom šest vekova Kosovskog boja, dok je Mića Petrović to uradio 1984. Za razliku od njih, Hrvati su pesmu, uz Hrvatsku zamenjenu Srbijom počeli da pevaju tek krajem devedesetih i to na utakmicama (,,Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati''). U novije vreme, na internetu se mogu naći verzije koje se od naše pesme razlikuju jedino po tome što je Srbija zamenjena Hrvatskom, a deo koji spominje Crnu Goru je izbačen. Da je ovo autentična srbska pesma dokazuju nam i sledeći stihovi, koje su naša braća-nebraća preuzeli bez ikakve izmene:

,,Srem, Banat i Bačka,

tri srca junačka''

Ako je Srem delom u današnjoj Hrvatskoj, a za vreme NDH bio je ceo u njenom sastavu, zašto se pominje Srem i možemo da razumemo. Ali Banat i Bačka, niti su ikad bili deo hrvatske države, niti imaju značajan hrvatski etnički faktor. Ovo jasno ukazuje, da se stihovi odnose na Vojvodinu Srbsku, te da je ,,Oj Hrvatska mati'' čist plagijat.
Oj Hrvatska, mati(
).

Koco, moje misljenje je da se ti previse trosis na ovakve teme koje niko dobro donjet nece. Mnogo si, brate, okupiran ovim ideologizovanim temama, razmiricama cetnici-partizani, kafanskom istoriografijom, dosta si nekritican prema stavovima odredjenih 'istoricara', koji zbog kritike ideoloske zaslepljenosti protivnickog tabora ne vide svoju i sl. Gledaj da to prevazidjes i da iz bliske nam istorije gradjanskih ratova u WWII izvuces najbolje sa obe strane, jer pristup glorifikacije, odnsono demonizacije samo jedne strane nije mnogo smislen, nema nikakve prakticne koristi (naprotiv), a i sa strane nauke metodoloski je pogresan. Da budemo otvoreni do kraja, ja postujem trud gos'n Samardzica, koga vidim da dosta koristis u svojim obracanjima, ali ta literatura veoma jednostrana, po svom karakteru apsolutno revizionisticka (a to ne pije vodu), sa tolikim emotivnim nabojem ne pomaze mnogo u razumevanju unutrasnjih politickih odnosa, a sto se svetske politike tice sa njom je na Vi i to nas je mnogo kostalo. Kad preturis tako inotniranih kupusara preko glave videces da je sve to sviranje kurrcu i da samo produbljuje problem.

Daj malo vise humanizma, renesanse, antike, politicke filozofije, istorije religije, ne teologije i dogmatike, integralnog pristupa svetskoj istoriji... To vodi boljem razumevanju i upoznavanju drugih civilizacija, kultura, naroda - jeebes cetnike i partizane. Jedna klika izigrala drugu, usledila odmazda i sad je taj bezbroj puta ponovljeni obrazac u istoriji vredan paznje da se i posle 50 godina o njemu ostrasceno raspravlja i tim jalovim nadjebavanjima zatrpava svaki kutak pod kapom nebeskom. Nemoj pogresno da me razumes, ja nikada nisam bio srednjak, oportunista koji od svakog misljenja uzme ponesto, pa mu se stav na kraju, kao rezultanta suprtotstavljenih sila, svede na 0. Kad se dva suprotna gledista predoce podjednako silovito, istina ne mora nuzno biti negde na sredini. Moguce je da jedna strana gresi. Npr, ne moze biti kompromisa oko toga da su jezicki dezorijentisani Hrvati u 19. veku usvojili za njih potpuno stran Vukov model knjizevnog jezika za svoje nacionalne potrebe. Oko fundamentalnih pitanja nema kompromisa. U nasoj istoriji sve je naopako, tamo gde nikada nije trebalo odstupiti pravljeni su politicki oportuni kompromisi, a tamo gde je odavno trebalo zakopati sekire i jednim sirokim konsenzusom prevazici destruktivne razlike, one se, naprotiv, kroz jednu autsajdersku politiku uporno mnoze i produbljuju.

Inace si dobar momak...;)

Gornja digresija je i zbog tvog citiranog posta. Ovo o cemu sam sad govorio moze voditi i u takva samouverena objasnjenja nekog fenomena, a da dokazi ipak izostaju. Tvoje objasnjenje jeste delimicno tacno, ali ne mora da znaci da je to cela istina. Prica moze da ide i ovako:

Izvorni oblik ove pesme pripada srpskom folklornom nasledju, ali mislim da su hrvatske interpretacije „Oj Srbijo mati” starije od ustaske, velikohrvatske eksploatacije srpskog sokolskog melosa. Danas je „Zovi samo zovi” standardni deo Tompsonovog ustaskog repertoara i od vremena NDH ova pesma u hrvatskoj verziji ima izrazito nacionalisticku intonaciju. Medjutim, ne bih se usudio da ustvrdim da hrvatski prepev ove pesme izvorno pripada endehazijskoj bastini, iako to ostavljam kao moguce.

Medju jugoslovenskim narodima sokolstvo kao slovenski nacional-oslobodilacki pokret iz Ceske je prvo stiglo u Ljubljanu. Hrvatsko sokolstvo razvija se od 1874. kao oblik borbe za oslobodjenje od austrougarske vlasti. U hrvatskom sokolkom drustvu zajedno su ucestvovali i Hrvati i Srbi sve do osnivanja srpskog Krajiskog sokolskog drustva 1905.

Kao projugoslovenski pokret, 'sokoli' sa jugoslovenskog prostora (srpski, hrvatski i slovenacki) integrisali su se u 'Sokolski savez SHS' 26.1.1919. u Zagrebu. Tada je usvojena sokolska Deklaracija u kojoj se navodi:

Narod Srba, Hrvata i Slovenaca jeste jedan, sokolska društva
Srba, Hrvata i Slovenaca jesu i moraju biti narodna društva.
Narod je jedan pa i sokolska društva moraju biti jedna. Slovenstvo jeste jedno. Narod Srba, Hrvata i Slovenaca je deo slovenstva. Sokolstvo Srba, Hrvata i Slovenaca bilo je, jeste i mora biti slovensko i jedno. Slovenstvo je deo čovečanstva. Ideali čovečanstva su jedni.

O daljoj sudbini sokolskih udruzenja sa prostora Jugoslavije pogledati kod Nikole Zutica „Liberalizam hrvatskih, srpskih i jugoslavenskih Sokola”.

S obzirom da je sokolska pesma „Oj Srbijo mati” nastala kao srpska, narodnooslobodilacka pesma oko I svetskog rata, ideologija troimenog naroda, koju su na svom ujedinjenju u Zagrebu proklamaovala i sokolska drustva, davala je i Hrvatima legitimitet da na isti nacin pevaju o srpskoj Vojvodini, posto se drzalo da je razlika medju jugoslovenskim narodima samo terminoloska. Sa tim su tada savrseno bili saglasni i mnogi Srbi. Zato mislim da je jos tada zazivela hrvatska verzija ove pesme, koja je tek kasnije poduprta megalomanskom istoriografijom i ustaskim sovinizmom dobila iskljucivo, nacionalisticko znacenje.
 
Poslednja izmena:
Цоаченко је у праву, Кочо. Управо је то и сценарио како је настала песма "Ој Хрватска мати", песму су преко српских сокола узели и хрватски соколи и она оригинално није ни националистичка ни шовинистичка. Подсетимо се да је време у које је настајала, време када су је врло лако и Срби могли певати, јер сама Хрватска и идеја хрватства нису били шовинистички, тоталитарни и антисрпски као након 1941, већ је Хрватска доживљавана као српска и хрватска регија, као једно тло које припада и једнима и другима и које обоје подједнако поштују и воле. То је та Хрватска којој је Руњанин компоновао химну и за коју је Тесла говорио да из ње потиче; не држава Хрвата и само Хрвата која на свом тлу негира било шта што није хрватско и која измишља засебне језике и историју, већ једна југословенска регија која стоји у народном и језичком јединству са Србијом, Босном, Херцеговином, Црном Гором и осталим регијама, област у којој је постојала хрватско-српска коалиција као политички субјект и у којој су чак и постојале заставе које су биле спој српске и хрватске народне тробојке.

Сама песма "Ој Србијо, мати" је соколска, а тренутна верзија се базира на верзији из 1918. у којој се слави пропаст Аустрије и поименце набрајају српске земље. Песма је потекла из Војводине, али се проширила и на друге области, а ако су је и певали српски и хрвастки соколи по Далмацији и Хрватској, то тада није била усташка песма, него локал-патриотска. Проблем је само у онима који су певање те песме наследили, зато и јесте највећа иронија да данас усташки маргиналци Далмације за своју химну имају песму која је оригинално српска патриотска, а потом соколска. А ко су и шта су били хрватски соколи, види се из Цоаченковог цитата - реч је о Хрватима који су били светлосним годинама далеко од било чега што би и мирисало на усташтво. У контексту данашњих околности, слободно би се могло рећи да се ради о "Србо-Хрватима", јер за разлику од данашње хрватске идеологије, пропагирају народно и језичко јединство са Србима, а такве идеје су данас у Хрватској и међу Хрватима највећа јерес. Нису сви Хрвати (били) усташе, а у том народу је било толико различитих струја и идеологија да се стварно мора пажљиво правити селекција, а не мрзети све одреда. На историјском смо форуму, а четнички си симпатизер, не треба посебно наглашавати ко је био Звонко Вучковић у ЈВуО и на то како се национално декларисао, а којој идеји је остао одан до краја живота. Таквих Хрвата има и данас, а Други светски рат није толико загадио те односе колико ова несрећа 1990-их, а ту мислим на обичан свет и културне односе.
 
ok, prihvatam i cenim sve savete, zamerke itd...

istorija koju spominjes mi je realno deveta rupa na svirali, bavim se nekim drugim stvarima, a i ova prica o cetnicima mi vec oduzima dovoljno vremena...I ja sam da se stavi tacka na tu pricu partizani-cetnici i da dodje do pomirenja jer Srbi mogu samo da budu ponosni na postojanje dva antifasisticka pokreta ali to moze da se dogodi samo konacnom pobedom istine nad decenijskim lazima, a to podrazumeva pronalazenje Drazinog groba, ponistenje presude Titovog suda i apsolutna rehabilitacija...a taj dan je blizu...

Sto se tice konkretno pesme Oj Srbijo, mati! uvazavam vasa misljenja kojim ste sigurno doprineli temi...Zato i jesmo ovde...ipak zakljucak je isti i odgovara naslovu teme, rec je o srpskoj, patriotskoj pesmi, koja je danas u Hrvatskoj kao sto si rekao deo Tompsonovog ustaskog repertoara...

Ja za pesmu ''Oj Hrvatska mati'' nisam cuo pre rata 90ih, i to iskljucivo u ''izvodjenju'' hr navijaca. Da li je ta pesma ikada pre izvodjena u tom obliku, snimljena itd. To bi mogao da nam potvrdi neko iz Hrvatske...

Poenta je ukazati i na tu ironiju da se pesma, u kojoj kao sto kazes peva o srpskoj Vojvodini (druge logike nema za Srem, Banat i Backu) danas peva kao ustaska, uz standardno ''Srbe cemo klati'' itd...

Pored ove tu je jos dosta srpskih patriotskih pesama koje se danas u verzijama Zlatnih dukata, u Hrvatskoj smatraju ''domoljubnim''

Sto se mene tice to je jos jedan od mnogobrojnih dokaza o danasnjoj hrvatskoj naciji...
 
:hahaha:

...nista ne bi cudilo...

Ante Starcevic je bio iz mesanog braka, Gundulic je bio Dubrovcanin a ne Hrvat, Boskovic, je bio po ocu i majci Hercegovac, i itd itd Strasno ali istinito .. u vreme kada su ziveli tj odakle su , ti krajevi i nisu bili tj nisu se ni smatrali Hrvatskom ....Ali su svi bili u Austrougarskoj...I zbog Nemaca I madjara je nastala potrebA DA SE SLOVENI UJEDINE KAO U SKLOPU hRVATSKE ALI JE ISPALO DA JE TO ISKORISTILA JEDNA MANJINSKA ALI AGRESIVNA POLITIKA .. HRVATSKA
 
Ne bih se složio s tobom. Nema veze što je Srbin Svetozar Borojević, on je ipak sam sebe nacionalno izjasnio Hrvat, više puta. Isto nema svrhe lomiti se oko Ruđera Boškovića i Ivana-Džive Gundulića (pogotovo ovog drugog) nikakve, jer to je Dubrovnik u pitanju...

Bolje da si spomenuo braću Seljan. Ne samo što su ovi veliki moreplovci danas Hrvati, već i Stevan postade Stjepan. :dontunderstand:

Ако знамо шта Срби-Католици,на челу са Медом Пуцићем пишу српском краљу за јубилеј Гунулићевог рођења,ако знамо да исти тај велики Гундулић пише о Немањићима,нашим деспотима,Лесандру Србљанинут итд итд - да ли можемо рећи да је Хрват ?

Бошковићу је отац Србин а мајка Италијанка - нема ту ни приче о Хрватима - зна се ко је ту одрадио "посао" и прогласио га Хрватом,као и Гундулића.
Врхунац хрватског својатања Бошковића био је када је предложено да се хрватска валута зове "руђер".

Све бајке о "хрватству" Бошковића и Боројевића оснивају се на неким писмима - за која није ни утврђено ко их је писао,када и где.

Треба напоменути да је велики број Боројевића убијен у Јасеновцу


Ante Starcevic je bio iz mesanog braka, Gundulic je bio Dubrovcanin a ne Hrvat, Boskovic, je bio po ocu i majci Hercegovac, i itd itd Strasno ali istinito .. u vreme kada su ziveli tj odakle su , ti krajevi i nisu bili tj nisu se ni smatrali Hrvatskom ....Ali su svi bili u Austrougarskoj...I zbog Nemaca I madjara je nastala potrebA DA SE SLOVENI UJEDINE KAO U SKLOPU hRVATSKE ALI JE ISPALO DA JE TO ISKORISTILA JEDNA MANJINSKA ALI AGRESIVNA POLITIKA .. HRVATSKA

Тачно је да је Старчевић из мешаног брака,мајка Српскиња а отац Буњевац - или како Мрки каже - стари Србин-католик.

То да је неко по "оцу и мајци" Херцеговац први пут чујем,можда се тада могло и тако изјашњавати.


Боројевић и Старчевић - "чиче домовине" - српског порекла. :super:
 
Dobro nisu ukrali, mars na Drinu i Tamo daleko :D

Tamo daleko
daleko od mora.
Tamo je selo moje
tamo je Hrvatska

:D

Vidiš, i otome bi se dalo raspravljati. Negde sam naišao, a sad se više ne sećam gde, da postoji i hrvatska pesma sa melodijom "Tamo, daleko" a da verovatno nije ni hrvatska nego da je dospela ko zna otkud.

Mučna je to rabota patentiranje nacionalnih prava na neku pesmu. Setite se one Bugarke koja je išla po celom Balkanu i propitivala čija je pesma "Ruse kose curo imaš". Na kraju je od toga snimila film i napravila zayebanciju.
 
Ако знамо шта Срби-Католици,на челу са Медом Пуцићем пишу српском краљу за јубилеј Гунулићевог рођења,ако знамо да исти тај велики Гундулић пише о Немањићима,нашим деспотима,Лесандру Србљанинут итд итд - да ли можемо рећи да је Хрват ?

Kakve veze ima što je pisao o Nemanjićima, pisao je i Pavle Riter Vitezović. Je li Šekspir Danac? :lol:

Бошковићу је отац Србин а мајка Италијанка - нема ту ни приче о Хрватима - зна се ко је ту одрадио "посао" и прогласио га Хрватом,као и Гундулића.
Врхунац хрватског својатања Бошковића био је када је предложено да се хрватска валута зове "руђер".

Potreba da se "dokaže" Hrvatom Ruđer Josip Bošković je evidentna, pogotovo upravo u primjeru uvođenja valute; jer upravo ono što se nenormalno forsira za dokazivanje jeste i ono u šta se i sam ne vjeruje. Bošković je po svemu, kozmopolita, on je Jugosloven i za mene i srpski i hrvatski junak na polju znanosti. Ne postoji širi međunarodni koncenzus, a obje strane ga svojataju. Međutim, postoji jedna važna razlika, a ta jeste da je on ipak rođen u Republici Hrvatskoj, nacionalnoj državi Hrvata, i da je dio dubrovačkoga plemićkoga katoličkog stanovništva, a čitavi taj rimokatolički hrišćanski supstrat je integrisan u hrvatsku naciju (drugo bi bilo da Boškovići nisu izumrli i da su se njihovi potomci integrisali u srpsku naciju, eventualno i postali dio pokreta Marka Cara u kojem su se Srbokatolici u primorju popravoslavljivali, što je i dovelo do značajnog pada rimokatolika u korist pravoslavaca [a što se prikazuje od strane hrvatskih nacionalista između ostalog kao genocid Srbocrnogoraca nad Hrvatima]).

Све бајке о "хрватству" Бошковића и Боројевића оснивају се на неким писмима - за која није ни утврђено ко их је писао,када и где.

Треба напоменути да је велики број Боројевића убијен у Јасеновцу

Hrvatstvo Boškovića je uveliko razvlačeni mit, međutim Borojević je objeručke prihvatio svoje Hrvatstvo. U to vrijeme bi za njega bilo i opasno da bude Srbin, o kojima katkad nije imao najljepših riječi.
 
Kakve veze ima što je pisao o Nemanjićima, pisao je i Pavle Riter Vitezović. Je li Šekspir Danac? :lol:

Има везе,итекако.Приметно је да је био инспиран ликовима и делима тих људи,односно својом националном историјом.


Potreba da se "dokaže" Hrvatom Ruđer Josip Bošković je evidentna, pogotovo upravo u primjeru uvođenja valute; jer upravo ono što se nenormalno forsira za dokazivanje jeste i ono u šta se i sam ne vjeruje. Bošković je po svemu, kozmopolita, on je Jugosloven i za mene i srpski i hrvatski junak na polju znanosti. Ne postoji širi međunarodni koncenzus, a obje strane ga svojataju. Međutim, postoji jedna važna razlika, a ta jeste da je on ipak rođen u Republici Hrvatskoj, nacionalnoj državi Hrvata, i da je dio dubrovačkoga plemićkoga katoličkog stanovništva, a čitavi taj rimokatolički hrišćanski supstrat je integrisan u hrvatsku naciju (drugo bi bilo da Boškovići nisu izumrli i da su se njihovi potomci integrisali u srpsku naciju, eventualno i postali dio pokreta Marka Cara u kojem su se Srbokatolici u primorju popravoslavljivali, što je i dovelo do značajnog pada rimokatolika u korist pravoslavaca [a što se prikazuje od strane hrvatskih nacionalista između ostalog kao genocid Srbocrnogoraca nad Hrvatima]).

Није реч о потреби да се "докаже" него да се ПРИКАЖЕ као de facto - односно да се потпуно присвоји.

Лепо од тебе,Славене...Видиш човека као Југословена,у добром, старом "другарском" духу. :super:
Само је проблем у томе што је Руђер стварао пре 250 година...

Да банализујемо ствари... И Шешељ је рођен у Сарајеву које је данас већински бошњачко... Следећи твоју логику они имају добру основу да га "побошњаче".


Hrvatstvo Boškovića je uveliko razvlačeni mit, međutim Borojević je objeručke prihvatio svoje Hrvatstvo. U to vrijeme bi za njega bilo i opasno da bude Srbin, o kojima katkad nije imao najljepših riječi.

Нешто као "хрватство" Руђера Бошковића - не постоји.

Бошковић и Гундулић нису Хрвати. Међутим за Боројевића не можемо рећи исто (иако су писма "сумњива").


Велики број школа и друштава у Србији носи имена Руђера Бошковића и Ивана Гундулића - но ти Славене рече да њих не "својатају" ни највећи националисти.


Ево једне нове "елите" гимназије која је добила име по Бошковићу - http://www.osboskovic.edu.rs/gimnazija/


Ја предлажем да се уведе новчаница од 10.000 динара са ликом Руђера Бошковића. :D
 
Poslednja izmena:

Back
Top