Urota i Jugoslaveni

Urvan Hroboatos

Urvan Hroboatos

Veoma poznat
Poruka
13.128
Budući da već njeko vrijeme pratim istraživanja nedavne (19. st.) vanjske jezične povijesti, nameće mi se- zbog niza "koincidencija", kasnije otkrivenih izvora, mutnih i neobjašnjenih događaja ...- sve više i više misao da se u nekoliko prijelomnih događaja u 19. radilo o organiziranoj raboti s ciljem stvarnoga kreiranja pseudo-nacije "Jugoslavena", s pitajboga kakvim sve konzekvencijama. To što su razni srpski opsesivci, poput Petra Milosavljevića i raznih Dragoljuba (Zbiljića, Petrovića), Žutića i slične tevabije o tom tupili s apsurdnim tezama- nije dostatno da rasprši sumnju.

U dobroj mjeri radi se o jezičnoj politici, kao i općekulturnoj. Nejasna su i ne do kraja raščišćena pitanja:

* cijeloga tijeka djelovanja Vuka Karadžića i njegovih mijena

* poraza ne samo slaveno-srbske struje, nego i one koja
je bila za narodni "pravoslavni" jezik (J.S.Popović, Njegoš, S.Milutinović Sarajlija, Mušicki, ..)

* Bečkog dogovora

* ekspresnoga instaliranja Đure Daničića u JAZU

* djelatnosti hrvatskih "vukovaca" i lakoga pada zagrebačke škole

* ponašanja srpske vlade oko Vukova jezika, od upornoga odbijanja do totalnoga
prihvaćanja (uz ekavicu)

*...

O tom potom
 
Urvan Hroboatos:
Budući da već njeko vrijeme pratim istraživanja nedavne (19. st.) vanjske jezične povijesti, nameće mi se- zbog niza "koincidencija", kasnije otkrivenih izvora, mutnih i neobjašnjenih događaja ...- sve više i više misao da se u nekoliko prijelomnih događaja u 19. radilo o organiziranoj raboti s ciljem stvarnoga kreiranja pseudo-nacije "Jugoslavena", s pitajboga kakvim sve konzekvencijama. To što su razni srpski opsesivci, poput Petra Milosavljevića i raznih Dragoljuba (Zbiljića, Petrovića), Žutića i slične tevabije o tom tupili s apsurdnim tezama- nije dostatno da rasprši sumnju.

U dobroj mjeri radi se o jezičnoj politici, kao i općekulturnoj. Nejasna su i ne do kraja raščišćena pitanja:

* cijeloga tijeka djelovanja Vuka Karadžića i njegovih mijena

* poraza ne samo slaveno-srbske struje, nego i one koja
je bila za narodni "pravoslavni" jezik (J.S.Popović, Njegoš, S.Milutinović Sarajlija, Mušicki, ..)

* Bečkog dogovora

* ekspresnoga instaliranja Đure Daničića u JAZU

* djelatnosti hrvatskih "vukovaca" i lakoga pada zagrebačke škole

* ponašanja srpske vlade oko Vukova jezika, od upornoga odbijanja do totalnoga
prihvaćanja (uz ekavicu)

*...

O tom potom
Kliknite za proširenje...

,,njeko vrjeme' ?! :dash:

Ti previse pises o jeziku na ovom forumu za nekoga ko govori jekavskim jezikom, a lupi ovakvu glupost. :roll:
 
Milanne:
,,njeko vrjeme' ?! :dash:

Ti previse pises o jeziku na ovom forumu za nekoga ko govori jekavskim jezikom, a lupi ovakvu glupost. :roll:
Kliknite za proširenje...

Uči, nije nikad kasno:
http://hr.wikisource.org/wiki/Skup/Prolog
"Njeke se sad maškarate čine, para da se na Placi razgovaraju. Gdje su vile od planina? Gdje su satiri od gora zelenijeh? Gdje su vijenci, ruže, hladenci i Kupido s lukom i strjelami?"
http://suvlin.ffzg.hr/index.php/suvlin/article/view/515
http://en.wiktionary.org/wiki/njekada
http://en.wiktionary.org/wiki/njekad
 
Poslednja izmena:
Urvan Hroboatos:
Uči, nije nikad kasno:
http://hr.wikisource.org/wiki/Skup/Prolog
"Njeke se sad maškarate čine, para da se na Placi razgovaraju. Gdje su vile od planina? Gdje su satiri od gora zelenijeh? Gdje su vijenci, ruže, hladenci i Kupido s lukom i strjelami?"
http://suvlin.ffzg.hr/index.php/suvlin/article/view/515
http://en.wiktionary.org/wiki/njekada
http://en.wiktionary.org/wiki/njekad
Kliknite za proširenje...

Kad je neko u pesnickom nadahnucu, pa da mu se i ne zameri kad ne zna kakve veze Ѣ ima sa jekavicom, ali ti mi ne delujes narocito poeticno, pa... :thumbdown:
 
hrobatos je postavio neka važna pitanja, al su odgovori opširni...uglavnom, od ideje jugoslovenstva su stradali oni koji su je instalirali- ubojičko-kriminalna familija Karađorđevića i srpski političari
 
vandalija:
hrobatos je postavio neka važna pitanja, al su odgovori opširni...uglavnom, od ideje jugoslovenstva su stradali oni koji su je instalirali- ubojičko-kriminalna familija Karađorđevića i srpski političari
Kliknite za proširenje...

Uzet ću samo njeke primjere: ex-Yu javnosti se stalno prezentiralo da je tzv. Bečki dogovor genijalno djelo vizionarnih budućih Jugoslavena koje je sama sudbina dovelo na to mjesto i djelo.

I trebalo godina da se utvrdi da:

1) "zanimljivost" profila dogovora

2) pravoga organizatora

3) zbrku oko nacionalnih imena jezika, prije i poslije

4) neposredne posljedice u izdavanju austrijskih službenih propisa
 
Ma, cela ta jugoslovenska priča je otužna storija o internacionalizmu i prokletstvu malih razlika.Pravo pitanje je šta je to Karađorđevićima trebalo, osim da vladaju od Triglava do Đevđelije. Naravno, sve je to potaknuto u XIX veku kada je popa Ruvarac gumicom prebrisao vekove srpske istorije, a onda panslavenstvo, ilirizam, ideje oslobođenja "braće"... Možda bi i uspelo da nismo imali kriminikratiju na vlasti sve ove decenije- razne Baje, Slobe itd, pa i danas, političarima je Srbija plen- imovina je vraćena samo Karađorđevićima- svinjarima i ubojicama- oni su na balkonu ubili Evropu i nama evo/da kažem krležijanski/ ima tome vijek i kusur, te gospe nema, a neće je ni bit, jer Srbi i dalje biraju da ih vode srbožderi-
 
U sljedećoj su fazi razlučeni jezici, pa je to navedeno u austrijskom nacrtu za škole iz 1850. (iz googlebooks):
http://www.google.hr/books?id=u103AAAAMAAJ&pg=PA83&dq=Palmotich&lr=

Sokrates: Zeitschrift fur das Gimasialwesen,

Tu se kao jezici monarhije navode slovenski s izvorima Trubera, Bororiča (krivo napisano Bohovic) i Dalmatina; ilirski i hrvatski što nasljeduje tradicije pisaca kao Gundulić, Palmotić, Zlatarić, Đorđić,.. te srpski koji bi trebao uvažiti novija djela, a i nasloniti se na tradicije Stefana Dušana.

U toj godini, godini Bečkoga dogovora, izlazi taj dokument da još više pridonese terminološkom kaosu.
 
vandalija:
Ma, cela ta jugoslovenska priča je otužna storija o internacionalizmu i prokletstvu malih razlika.Pravo pitanje je šta je to Karađorđevićima trebalo, osim da vladaju od Triglava do Đevđelije. Naravno, sve je to potaknuto u XIX veku kada je popa Ruvarac gumicom prebrisao vekove srpske istorije, a onda panslavenstvo, ilirizam, ideje oslobođenja "braće"... Možda bi i uspelo da nismo imali kriminikratiju na vlasti sve ove decenije- razne Baje, Slobe itd, pa i danas, političarima je Srbija plen- imovina je vraćena samo Karađorđevićima- svinjarima i ubojicama- oni su na balkonu ubili Evropu i nama evo/da kažem krležijanski/ ima tome vijek i kusur, te gospe nema, a neće je ni bit, jer Srbi i dalje biraju da ih vode srbožderi-
Kliknite za proširenje...

Ma, vidim ja odavno da si ti pravi Srbin i po jeziku i po stavovima... :thumbdown:

Jugoslovenstvo nije izraz internacionalizma, vec bi se pre izvorno moglo smatrati pokretom u pravcu panslavizma.

Ilirski pokret je bio habzburska intervencija da se juznim Slovenima usadi ideja o ilirskom poreklu kako bi se kroz vestacki nacionalizam i autohtonizam umanjilo jedinstvo slovenskih naroda i uticaj Rusije na Balkanu.

O tome kakvu je ulogu u svemu tome odigrala katolicka crkva, najbolje svedoci rasprostranjenost ideje o ilirskom poreklu medju balkanskim narodima.

BOK, Vandalija.
 
Interesantna je strateška potreba vođstva Rimokatoličke crkve i Austrijske carske uprave za postojanjem neke virtuelne rimokatoličke nacije na južnoslovenskom prostoru zapadnog Balkana, skoro apsolutno i u ogromnoj većini naseljenog pravoslavnim Srbima. Usled takve potrebe, pojavila su se istoriografska dela, u kojima se, bez dokaza, veličala “stara Hrvatska” i postepeno “stvarali” tzv. Hrvati kao rimokatolička nacija, iako o njima nema originalnih dokumenata ni podataka o njihovom postojanju u istoriji.

O Hrvatima ni u jednom arhivu nema originalnih podataka čije je postojanje starije i od tzv. “stare Hrvatske iz perioda hrvatske narodne dinastije”, odnosno iz vremena pre, navodnog, njenog potčinjavanja od strane Mađara – ni u arhivu Vatikana, ni Venecije, ni Milana, ni Firence, ni Graca, ni Beča, ni Carigrada – ni igde ni nigde, već u tzv. “prepisima sa starijih nesačuvanih originala”, čime je nastala samo “historijska Hrvatska u prepisu”, tj. u istoriji nije postojala, ali u virtuelnim zamislima hrvatske istoriografije je “postojala”. Malo ko postavlja pitanje, kako to da za većinu nekadašnjih država ima originalnih i ubedljivih podataka, samo o državi “srednjovjekovnoj Hrvatskoj” – gle čuda – nema nijedan!

:hvala:
 
Mrkalj:
Interesantna je strateška potrěba vođstva Rimokatoličke crkve i Austrijske carske uprave za postojanjem něke virtuelne rimokatoličke nacije na južnoslověnskom prostoru zapadnog Balkana, skoro apsolutno i u ogromnoj većini naseljenog pravoslavnim Srbima. Uslěd takve potrěbe, pojavila su se istoriografska děla, u kojima se, bez dokaza, veličala “stara Hrvatska” i postepeno “stvarali” tzv. Hrvati kao rimokatolička nacija, iako o njima nema originalnih dokumenata ni podataka o njihovom postojanju u istoriji.

O Hrvatima ni u jednom arhivu nema originalnih podataka čije je postojanje starije i od tzv. “stare Hrvatske iz perioda hrvatske narodne dinastije”, odnosno iz vrěmena prě, navodnog, njenog potčinjavanja od strane Mađara – ni u arhivu Vatikana, ni Venecije, ni Milana, ni Firence, ni Graca, ni Beča, ni Carigrada – ni igdě ni nigdě, već u tzv. “prěpisima sa starijih nesačuvanih originala”, čime je nastala samo “historijska Hrvatska u prěpisu”, tj. u istoriji nije postojala, ali u virtuelnim zamislima hrvatske istoriografije je “postojala”. Malo ko postavlja pitanje, kako to da za većinu někadašnjih država ima originalnih i ubědljivih podataka, samo o državi “srednjovjekovnoj Hrvatskoj” – gle čuda – nema nijedan!

:hvala:
Kliknite za proširenje...

jel ti to ozbiljno, ili onako..... samo zamajavaš, što bi se reklo tu kod tebe?
 
Urvan Hroboatos:
1849. donosi se zakonik za KuK monarhiju i imenuju jezici monarhije na kojima će biti u bliskoj budućnosti vođeni pravni poslovi. U prvom nacrtu, za "ove krajeve", navedeni se srpsko-ilirski (na ćirilici) i srpsko -ilirski (zapravo hrvatski, na latinici):
http://alex.onb.ac.at/cgi-content/anno-plus?apm=0&aid=rgb&datum=18490004&seite=00000006&zoom=2

No, to je tek dio početka...
Kliknite za proširenje...

Mario Grčević, 2002:

Na koji je način bečka jezična politika u to vrijeme htjela ujednačiti hrvatski i srpski
književni jezik, razaznaje se u Allgemeines Reichs- Gesetz- und Regierungsblatt
za 1849. godinu. U uvodu te knjige najavljuje se objava zakona na devet (deset)
zemaljskih jezika: »1. na njemačkom jeziku, 2. na talijanskom jeziku, 3. na ma džars
kom jeziku, 4. na bohemskom (ujedno moravskom i slovačkom književnom
jeziku), 5. na poljskom, 6. na rutenskom, 7. na slovenskom (ujedno vindskom i
kranjskom književnom jeziku), 8. na srpsko-ilirskom jeziku sa srpskim civilnim
pismom, 9. na srpsko-ilirskom (ujedno hrvatskom) jeziku s latiničnim slovima,
10. na romanskom (moldavsko-vlaškom) jeziku.«. Dakle, 1849. predviđena su dva
zakona na »srpskome«, a koja bi se razlikovala (samo) u pismu.
Kliknite za proširenje...

Čak je krajnje desni opsesivac Grčević iskrenije od Hroboatosa interpretirao. :roll:
 
Urvan Hroboatos:
U sljedećoj su fazi razlučeni jezici, pa je to navedeno u austrijskom nacrtu za škole iz 1850. (iz googlebooks):
http://www.google.hr/books?id=u103AAAAMAAJ&pg=PA83&dq=Palmotich&lr=

Sokrates: Zeitschrift fur das Gimasialwesen,

Tu se kao jezici monarhije navode slovenski s izvorima Trubera, Bororiča (krivo napisano Bohovic) i Dalmatina; ilirski i hrvatski što nasljeduje tradicije pisaca kao Gundulić, Palmotić, Zlatarić, Đorđić,.. te srpski koji bi trebao uvažiti novija djela, a i nasloniti se na tradicije Stefana Dušana.

U toj godini, godini Bečkoga dogovora, izlazi taj dokument da još više pridonese terminološkom kaosu.
Kliknite za proširenje...


Konstantine, pomozi mi, gde piše da je ovo nacrt zakona iz 1850?
http://www.google.hr/books?output=html&id=u103AAAAMAAJ&jtp=74
http://www.google.hr/books?output=html&id=u103AAAAMAAJ&jtp=78

:roll:
 
Mrkalj:
Konstantine, pomozi mi, gdě piše da je ovo nacrt zakona iz 1850?
http://www.google.hr/books?output=html&id=u103AAAAMAAJ&jtp=74
http://www.google.hr/books?output=html&id=u103AAAAMAAJ&jtp=78

:roll:
Kliknite za proširenje...

na tvojem linku pise.

1 strana pise da se vec u oktobru 1848 razmatila ideja da se uzmu teze norme za nove gymnaziskih profesora.

2 strana pise da 13 augusta 1849 je taj zakon predlozen i usvojen.


23 augusta 1849 je Car Franc Josif potvrdijo zakon.

Nije 1950 ali ke jedna godina pre toga.

A da je ovaj zakon usvojen pre beckog dogovora to mozes da vidis i bez nemackog.

Jer se pominju godine 1848 i 1849, a nikako 1950
 
Poslednja izmena:
Odlično, Kole. Hvala ti. Sad možemo dalje. :)

Urvan Hroboatos:
U sljedećoj su fazi razlučeni jezici, pa je to navedeno u austrijskom nacrtu za škole iz 1850. (iz googlebooks):
http://www.google.hr/books?id=u103AAAAMAAJ&pg=PA83&dq=Palmotich&lr=

Sokrates: Zeitschrift fur das Gimasialwesen,

Tu se kao jezici monarhije navode slovenski s izvorima Trubera, Bororiča (krivo napisano Bohovic) i Dalmatina; ilirski i hrvatski što nasljeduje tradicije pisaca kao Gundulić, Palmotić, Zlatarić, Đorđić,.. te srpski koji bi trebao uvažiti novija djela, a i nasloniti se na tradicije Stefana Dušana.

U toj godini, godini Bečkoga dogovora, izlazi taj dokument da još više pridonese terminološkom kaosu.
Kliknite za proširenje...

Taj nacrt zakona čiji prepis donosi "Sokrat", berlinski edukativni časopis za gimnazije (Zeitschrift für das Gymnasialwesen) razmatran je oktobra 1848, a Franc Jozef ga je potpisao u avgustu 1849. Dakle, odakle Hroboatosu 1850? :per:

Što se tiče vrednovanja značaja ovog zakona radi se o
(a) reorganizaciji nastavnog plana i
(b) nacrtu austrijskog Zakona o ispitivanju kandidata za nastavnike u gimnazijama.

Pa tako član 8 provizornog zakona govori o tome šta treba da spreme budući gimnazijski nastavnici živih jezika:

die Kandidaten für die i l l y r i s c h e und k r o a t i s c h e Sprache eine Kenntniss der vorzüglichsten ragusanisch-dalmatinischen Schriftsteller des XVI. und XVII. Jahrhunderts, z.B. Gundulich, Palmotich, Zlatarich, Georgich;

die Kandidaten für die s e r b i s c h e Sprache Kenntniss des Unterschiedes zwischen der ihnen angestammten Sprache und der in der Liturgie fortlebenden kirchenslavischen Mundart, ferner ihrer ältesten Sprachdenkmäler, d. i. der serbischen in Belgrad gedruckten Urkunden und des Gesetzbuches von Stephan Dusan nachzuweisen.
Kliknite za proširenje...

Kao što se vidi, radi se o gradivu iz književnosti. Ono što jeste razdvojeno, to je da su hrvatski jezik i ilirski jezik odvojeni pojmovi.

Ilirski je za Bečlije uvek bio ŠTOKAVSKI (SRPSKI) PISAN LATINICOM.

Međutim, imajući u vidu značaj samog zakona, jedno su predmeti u školama iz 1849, a drugo državni ("zemaljski") službeni dokumenti koji se imaju u sledećih 10 godina štampati na na dva pisma srpskog jezika, kako Grčević sam kaže:

8. na srpskom jeziku (srpsko građansko pismo)
9. na srpskom jeizku (latinica, koji je ujedno i hrvatski).

8. in serbisch-illirischer Sprache mit serbischer Civil-Schrift,
9. in serbisch-illirischer (zugleich croatischer) Sprache mit lateinischen Lettern
http://p104.ezboard.com/fistorijabalkanafrm20.showMessageRange?topicID=165.topic&start=26&stop=40
Kliknite za proširenje...

Hroboatos: srpsko -ilirski (zapravo hrvatski, na latinici):
Kliknite za proširenje...

Zugleich znači ujedno, u isti mah, istovremeno a ne zapravo...
icon_rolleyes.gif


Hroboatos: Uči, nije nikad kasno...
Kliknite za proširenje...

E da...
 
Poslednja izmena:
http://www.google.hr/books?id=u103AAAAMAAJ&pg=PA83&dq=Palmotich&lr=

http://alex.onb.ac.at/cgi-content/anno-plus?apm=0&aid=rgb&datum=18490004&seite=00000006&zoom=2
Kliknite za proširenje...


Jasno je da u ova dva zakona nema protivrečnosti.

Oba zakona govore o jednom jeziku pisanom dvama pismima.

Kandidati za učitelje živih jezika u gimnazijama predaju jedan te isti jezik, ali je kod
a) srpsko-ilirskog i hrvatskog pisanje latinično
b) srpsko-ilirskog pisanje ćirilično,
pa otud i pozivanje kandidata na poznavanje

a) latinične književnosti (Gundulić, Palmotić, Zlatarić, Đorđić) odnosno

(b) ćirilične književnosti (treba da pokažu poznavanje razlika između narodnog jezika i živog liturgijskog dijalekta crkvenoslovenskog jezika, sem toga, njihovih najstarijih jezičkih spomenika, npr. srpskih povelja štampanih u Beogradu i Dušanovog Zakonika).

Očigledno je da je Beč pre svega želeo da bude praktičan i otud je jasno zašto on razlikuje samo 2 pisma jednog istog jezika (srpsko-ilirskog).

Sve u svemu, nema tu nikakvog haosa, sem ako se ne zna nemački pa se ovo der serbischen in Belgrad gedruckten Urkunden und des Gesetzbuches von Stephan Dusan nachzuweisen (poznavanje srpskih povelja štampanih u Beogradu i Dušanovog Zakonika), prevede ovako

Hroboatos: te srpski koji bi trebao uvažiti novija djela, a i nasloniti se na tradicije Stefana Dušana.
Kliknite za proširenje...

Neznanje blaženo...
 
Poslednja izmena:
Mrkalj:
Ti mi kaži. Naravno, argumentima. :)


PS. Tu kod mene može da se kaže i zamahuješ, zamašuješ, zamašavaš...
Kliknite za proširenje...

nemam vremena za ovu igru (kao neki dokoni penzioneri, jel...) ali ovako na brzinu:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Vinodolski_zakon

http://www.google.hr/imgres?imgurl=...nPHzDg&sa=X&oi=image_result&resnum=2&ct=image

http://www.mdc.hr/hrv-arh-split/hr/4-09predmeti.html

http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=212


http://povijest.net/component/conte...10-prvo-priznanje-hrvatske-samostalnosti.html



zmajavaš, zamahuješ.....svejedno, nekad nisam na čisto s tobom, da li namjerno provociraš jer ti je dosadno ili samo ideš na živce.
šteta što se osobno ne poznamo, to bi bili duuugi razgovori....
 
Poslednja izmena:
Nešto kilavim sa zdravljem, pa ću više kasnije...
Za sada: otkriveno je, mislim- nisam siguran- iz Miklošičeva dnevnika (radi se o publikacij ijednoga slovenskoga lingvista) da je definitivno Miklošič bio organizator tzv. Bečkog dogovora, a ne Karadžić niti bilo tko od hrvatskih sudionika.

Oni se svi nisu našli tamo slučajno, nego po "Befehlu" Miklošiča, a koji je pak slijedio naputke Bečkoga dvora i njegovih kancelarija. Karadžić (i Daničić) nisu mogli govoriti ni u čije ime (pa ni austrijskih Srba), dok su Hrvati- iako su imali 3 reprezentativna predstavnika- na sve to došli s nepoznato je kojim sve intencijama. Gaj, koji je politički već bio na zalasku, nije nazočio,a ni glavni gramatičari ilirske škole, Mažutanić Antun i Babukić.

Doista je tzv. Bečki dogovor važan. Jedna od najjačih karika urote o stvaranju jugoslavenske nacije.
 
Konstantin Veliki:
ako treba prevod od nemackog na srpskog samo saljite PN.

I da dodam da Mrkalovo prevodjenje

zugleich kao istovremeno je totalno tacno.
Kliknite za proširenje...

Problem je s ovim novokomponiranim interpretatorima što se hvataju za riječu rada u nastanku.Predpostavljam da je rečeni tekst:
http://www.hercegbosna.org/download-hr/Grcevic_6.pdf
No, to je stara verzija jer je autor uočio neke svoje pogrkeške, i konačna će biti, mislim, 8.

Autor je pojmove "srpsko-ilirski" pohrješno strpao pod "srpski", a oni se to nikako u samome tekstu ne imenuju. Pod ilirskim jezikom podrazumijevao se jezik Gaja, Mažuranića, Babukića, Šuleka, Demetra, Vraza,...a pod srpskim Vika Karadžića ( tom nacrtu za zakonik). Trpati sve u "srpski" nema uporišta u samome tekstu, a to je vidljivo i iz samog predgovora u Juridisch-politiscje Terminologie iz 1853.
http://www.google.hr/books?id=n-caA...over&dq=juridisch+politische+terminologie&lr=

Deutsch-kroatische, serbische und clovenische separat-ausgabe.

Ovo je hrvatski jezik
Prije svega moram sa žalošću napomenuti, da se nije mogla oživotvoriti
želja da se barem za hrvatsko i srbsko narječje sastavi podpunoma jedna
nazovnik, jer srbski književnici privikli su nekim crkvenim i ruskim izrazima
već natoliko, da se je bojati bilo, da bi se još za sada nagazilo na prevelik
upor, ako bi ih sasvim odstranili, s druge strane pako budući da su sasvim
proti duhu živućega jugoslavenskoga jezika, nisu se mogli primiti u hrvatsko
narječje, koje je stopram u novije vrijeme podignuto na pismeni jezik i
zato se je većma uzdržalo u svojoj izvornoj i pučkoj prostoti. Držalo se je
dakle za shodno sadašnjim okolnostima vremena, da se gospodinu doktoru
Petranoviću, koji je osobito branio to mnijenje, ostavi na volju u srbsku stranu
primiti sva ona odstupljenja od izrazâ nagjenih po svimkoliciem članovima
odbora za shodne hrvatskom narječju, koja bi se njemu kao osobitom
poznatelju tako nazvanoga slaveno-srbskoga književnoga jezika činila za
neobhodno potrebna.
Način kako smo postupali kod ustanovljivanja izrazâ, bio je pako sljedeći:
u obće koliko je najviše bilo moguće držali smo se čistog pučkog i obće
razumljiva načina govorenja, gdje smo uzimali osobit obzir na opazke gospodina
Vuka Stefanović-Karadžića, koji je po svem slavenskom učenom svijetu
poznat kao prvi jezikoslovac našega naroda u tom pravcu. (Juridisch-
Politische Terminologie 1853: III—IV)
Kliknite za proširenje...

A ovo srpski:
Čudan' ė doisto položaj u toj stvari srbskog' pisca, ėr' u pisanju valja da se
često bori s' ukorělom' starom' navikom i predrasudama pa i s' ličnom' u
dětinstvu još' začetom' ljubavi k' crkovnom' ėz''ku. Nego ė broj takov'' hvala
Bogu svake godine to man'i. Samo ne treba nam' u izbiranju sredstva prenagliti,
a to b'' onda b''lo, kada b'' se srbski spisatel' držao načela da kn'iževn''m'
ėz''kom' ėdino prosti pučki govor' vladati mora. Pišimo ėz''kom' govorn''m'
narodn''m', ali zaėdno pazimo na primětbe ėz''koslovaca i na urese i izraze
bol'i naši spisatelja.
Kliknite za proširenje...

Razvidno je sljedeće:

*Vuk Karadžić je u projektu stvaranja proaustrijske srpske nacije preko latinizacije i polućitilazije Srba našao na znažan otpor Srba koji je trajao skoro pola stoljeća. U njegovu su jeziku prepoznali "katolički", dalmatinski jezik kao prijetnju pravoslavlju.

*1848.i 1849. napravljeni su nacrti za "Obći austianski zakonik" živij jezika monarhije i tu su razmatranji slovenski (kranjski, vendski), hrvatski (ilirski, dalmatinski, dubrovački) i srpski ( s refencijama na Dušana i novije reforme Obradoviča i Karadžića).

U jednom se dokumentu zove srpsko-ilirski (ekvivalent je to već nazočnom srpsko-hrvatskom ili srpskom ili hrvatskom iz 1820-ih kod Šafarika i Grimma), dok je jesanije precizirano za gimnazijalne upute.

Sam je Bečki dogovor prošao bez imenovanja jezika (a da se imenovalo, vjerojatno bi bio imenovan srpsko-ilirski ili ilirski ili srpski- srpski kao jezik Karadžića i Daničića, ilirski kao jezik Mažuranića, Kukuljevića, Demetra, Pacela i Pejakovića).

Dva zakonika nakon 1850. generalno nameću i Srbima hrvatski ilirski jezik, napose u pravnoj terminologiji: ključni zakonski tekst s početka 50-ih godina Privremeni gradjanski postupnik za Ugarsku, Hèrvatsku, Slavoniu, sèrbsku Vojvodinu i tamiški Banat (Beč, 1853.) tiskan je samo na latinici, a jezično je pripremljen u skladu s načelima
zagrebačke filološke škole.
http://www.google.hr/books?id=I_UrAAAAYAAJ&dq=Privremeni+gradjanski+postupnik&lr=
(nema pregleda)
Referencija iz Kukuljevića:
http://www.google.hr/books?id=9w4YAAAAMAAJ&pg=PA135&dq=Privremeni+gradjanski+postupnik&lr=
Obći austrianski zakonik
http://www.google.hr/books?id=58Q2OgAACAAJ&dq=obći+austrianski&lr=
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Kserks I
Odgovora
5
Pregleda
325
Dozzimer85
Dozzimer85
Лекизан
Ускоци и ускочке харамбаше
2 3 4
Odgovora
86
Pregleda
1.363
Crnugović
Crnugović
bernardo
Србија и средњи век
2 3 4
Odgovora
85
Pregleda
1.465
Casual Observer
Casual Observer

Back
Top