Sokratova smrt

Ти си изгледа једна од оне популације "љубитеља животиња".



Asklepije je bog lekara i njemu se prinosi zrtva kada covek ozdravi od bolesti.

Sokrat na samrti kaze da Asklepiju prinesu zrtvu jer je zivot bolest a smrt ozdravljenje.

Moje ljubiteljstvo zivotinja koje stoji nema veze sa Sokratovom teatralnoscu
 
Moje ljubiteljstvo zivotinja koje stoji nema veze sa Sokratovom teatralnoscu

Ha,sad sam te uhvatio!
Mi ljudi spadamo u životinje,je li? Naravno!
I da li bi cuku isterala napolje iz kuće kad napolju veje sneg i pljušti kiša,prži sunce (može i sve zajedno po oluji...)???
Ne biiiiiii............
A kad banuješ nekog ,da li ga isteraš iz ove kuće?
Nina,a da te pitam još jednom:Voliš li ti zaista životinje?
(Bokte-ko je ovde majstor deduktivne logike aaaaa?:hahaha::rotf::hvala:)
 
...Sokratovo vjerovanje je u duhu savremenih shvatanja religije ili bar Svetih knjiga. On je bio pobornik ' ne uzimanja uzaludu ime Gospodnje' zato se i kune ' psom bogom egipatskim'
i to mu tužiteljska trojka daje u optužbi da ' uvodi nove bogove'...da se pijetao žrtvuje to je takodje Sokratova ironija i aluzija na naivna žrtvovanja i kultne ceremonije...
 
Poslednja izmena:
Asklepije je bog lekara i njemu se prinosi zrtva kada covek ozdravi od bolesti.

Sokrat na samrti kaze da Asklepiju prinesu zrtvu jer je zivot bolest a smrt ozdravljenje.

Verujem da su mnogi šokirani ovakvom mislju jer su vezani za zivot, a da ne mogu uvideti njegovu iluzornu prirodu. Mogu takvi biti šokirani koliko hoce....smrt je luka ka kojoj plovi nas brod zivota, a filozofija je ono sto nam moze dati saznanje sta je ta luka.
Zar mornari ne bi bili malo cudni kada bi od saznanja gde plove okretali glavu ?

je li el se bar obrises kad se ovako proseres?sto zivis koj moj ako je zivot bolest?sta nemas mooda da se roknes?motiv vidim da imas......sokiran sam koliko ti uporno pokusavas da ljudima ovde prodajes mooda za bubrege ..al srecom imas mali broj kupaca...fala bogu svemocnom chichi na nebesima......:lol:
seres bre na boga ne mislis....
 
kad život oslobodimo smisla, možemo ga živjeti u punom opsegu.
neue_smileys_11.gif
to je stvarna sloboda.
 
je li el se bar obrises kad se ovako proseres?sto zivis koj moj ako je zivot bolest?sta nemas mooda da se roknes?motiv vidim da imas......sokiran sam koliko ti uporno pokusavas da ljudima ovde prodajes mooda za bubrege ..al srecom imas mali broj kupaca...fala bogu svemocnom chichi na nebesima......:lol:
seres bre na boga ne mislis....

I ja mu to kažem, ako ne voli život nek se rokne nego je licemerna *****.
Preterujete gospodo...
On samo drukčije gleda svet...Gleda svet u svojoj glavi...Njemu je to bukvalno,dok ekstrovert gleda isti TO,ali mu jasno da
TO ne dolazi iz pm već iz okolinu u šta ima za jedna čula deduktivnu potvrdu drugih čula...Recimo :šta vidi to i opipa i sl.
A koristi i iskustva drugih ljudi...
Znači,idealisti su bukvalisti...
 
...Sokratovo:...ja sad idem u smrt a vi u život ,
ko ide boljem spasenju
to samo bog zna...
Sokrat je svuda sebe dokazao kako na gozbama i podnošenju vina i nepromjeni u vinu , tako i na bojnom polju
isto i na raspravama gdje je uvijek čuvao'duču protivnika'...
Njegova smrt je izrečena najljepšim redovima,- garancija mojeg poštenja je moja sirotinja..."
 
"Бојати се смрти не значи ништа друго него држати се мудрим а не бити мудар. То значи мислити да човек зна оно што не зна. Та нико не зна није ли смрт од свих добара највеће добро за људе, а опет плаше се од ње као да поуздано знају да је највеће зло. И како да то није незнање и то оно најпрекорније, кад неко уображава да зна оно што не зна."

Платон "Одбрана Сократова"

Ових неколико реченица јесу суштина Сократових мисли о смрти. Јер, заиста, одакле толика емоција страха и ужасавања пред смрћу ако не знамо шта нас после смрти чека? Одакле нам право да реагујемо као да дефинитивно знамо оно што не знамо?

Ако питамо разум, имамо исто толико разлога да се веселимо као и да се ужасавамо пред смрћу, зато што не знамо шта нас после смрти чека. Можда нас чека нешто много боље, па би онда требало да се радујемо, а ипак ми се ужасавамо као да дефинитивно, без икакве сумње, знамо да је после смрти нешто лоше.

Ове мисли јасно огољују страх од смрти као нагонско, инстиктивно осећање, а не продукт размишљања.
 
"Бојати се смрти не значи ништа друго него држати се мудрим а не бити мудар. То значи мислити да човек зна оно што не зна. Та нико не зна није ли смрт од свих добара највеће добро за људе, а опет плаше се од ње као да поуздано знају да је највеће зло. И како да то није незнање и то оно најпрекорније, кад неко уображава да зна оно што не зна."

Платон "Одбрана Сократова"

Ових неколико реченица јесу суштина Сократових мисли о смрти. Јер, заиста, одакле толика емоција страха и ужасавања пред смрћу ако не знамо шта нас после смрти чека? Одакле нам право да реагујемо као да дефинитивно знамо оно што не знамо?

Ако питамо разум, имамо исто толико разлога да се веселимо као и да се ужасавамо пред смрћу, зато што не знамо шта нас после смрти чека. Можда нас чека нешто много боље, па би онда требало да се радујемо, а ипак ми се ужасавамо као да дефинитивно, без икакве сумње, знамо да је после смрти нешто лоше.

Ове мисли јасно огољују страх од смрти као нагонско, инстиктивно осећање, а не продукт размишљања.

Smrti se najviše boje oni koji žive dobar i uzbudljiv život. A šta je dobar i uzbudljiv život? Razumski gledamo, ako sklonimo himere mističnih proseravanja o stvaralaštvu i duhovnosti, to je život najvećeg mogućeg užitka sa svrsishodnim pauzama. Ako se u to utka i neko stvaralašto i duhovna komponenta, tim bolje, ali i bez toga vrhunska sloboda i užici čine život kvalitetnim. Dakle, ne asketizam ili patnja i odlaganje zadovoljstva zarad budućih postignuća, nego svakovrsno - duševno, telesno, čulno uživanje i najbitnije - savršena lakoća življenja. Biti moćan i imati sva moguća uživana na tacni, kao bogati lordovi, grofovi i baroni iz prohujalih vremena pre francuske revolucije, ali i današnji bogataši-naslednici, i pritom biti telesno i psihički zdrav - to je vrhunski kvalitetan život. Onaj ko to ima (a znam neke takve mlade ljude) voli život i smrt ga plaši jer je ono što ima toliko dobro da ne želi ničim da ga zameni. Medjutim, ljudi koji nisu zdravi, društveni, bogati, dakle nemaju sve ili nešto od toga, oni se nadaju smrti i gledaju u nju kao bolji plan egzistencije.

Smrt, odnosno transcedencija, ne može se po tom aspektu takmičiti sa ovim planom egzistencije, jer šta god da je tamo, prevazilazi svest i razum, samim tim i čulne opažaje. Dakle, to plutanje u transcedentnom nakon smrti radost je samo onima koji u ovom životu nisu pronašli radost, ili su je imali pa izgubili.
 
Smrti se najviše boje oni koji žive dobar i uzbudljiv život. A šta je dobar i uzbudljiv život? Razumski gledamo, ako sklonimo himere mističnih proseravanja o stvaralaštvu i duhovnosti, to je život najvećeg mogućeg užitka sa svrsishodnim pauzama. Ako se u to utka i neko stvaralašto i duhovna komponenta, tim bolje, ali i bez toga vrhunska sloboda i užici čine život kvalitetnim. Dakle, ne asketizam ili patnja i odlaganje zadovoljstva zarad budućih postignuća, nego svakovrsno - duševno, telesno, čulno uživanje i najbitnije - savršena lakoća življenja. Biti moćan i imati sva moguća uživana na tacni, kao bogati lordovi, grofovi i baroni iz prohujalih vremena pre francuske revolucije, ali i današnji bogataši-naslednici, i pritom biti telesno i psihički zdrav - to je vrhunski kvalitetan život. Onaj ko to ima (a znam neke takve mlade ljude) voli život i smrt ga plaši jer je ono što ima toliko dobro da ne želi ničim da ga zameni. Medjutim, ljudi koji nisu zdravi, društveni, bogati, dakle nemaju sve ili nešto od toga, oni se nadaju smrti i gledaju u nju kao bolji plan egzistencije.

Smrt, odnosno transcedencija, ne može se po tom aspektu takmičiti sa ovim planom egzistencije, jer šta god da je tamo, prevazilazi svest i razum, samim tim i čulne opažaje. Dakle, to plutanje u transcedentnom nakon smrti radost je samo onima koji u ovom životu nisu pronašli radost, ili su je imali pa izgubili.

Смисао на који Сократ указује јесте да не можемо знати какво је наше стање после смрти, и да самим тим немамо оправдања да делујемо као да знамо, то јест да се ужасавамо. Јер можда је то стање много боље од ове мизерије у којој смо. О томе се ради.

Можда је то стање нешто слично овоме о чему је писао Достојевски:
I ja osetih kako se nebo spusti na zemlju i proguta me. Boga sam osetio kao jednu uzvišenu duboku istinu i osećao sam kako me on prožima. Da, postoji bog, uzviknuh ja. Šta se posle toga desilo, ja ne znam. Vi i ne slutite kako božansko osećanje milja obuzima epileptičara jednu sekundu pre napada. Ja ne znam da li je ovo milje trajalo sekundama ili satima, ali verujte mi da ne bih želeo sve radosti sveta za ovo... Da, isplati se dati čitav Život za jedan takav trenutak... U ovim minutima bila mi je jasna duboka, čudovišno lepa reč: doći će jednom doba kad vreme neće više postojati.

Ima sekundi kad vi iznenada osetite večnu harmoniju, koja ispunjava čitavo biće: To je kao kad čovek iznenada oseti u sebi celu prirodu i kaže — da, to je istina... to nije samo ljubav, to je više nego ljubav. Užasno je kako su ta osećanja tako jasna, a radost tako ogromna... U ovih 5 sekundi ja preživljujem čitav jedan život, čemu celokupni razvitak, kad je cilj već postignut.
Dostojevski

А можда је нешто горе, јер...
Koje su to fatalnosti sa one strane svakog mogućeg iskustva a koje su učinile da se volja po sebi objektiviše na ovakav jadan način, kao svet u kome vlada patnja i smrt "
Šopenhauer

Шта год било, немамо никаквог оправдања да делујемо као да дефинитивно знамо да је ово друго, а не прво. Јер колико имамо права да се ужасавамо, толико имамо права да се надамо и радујемо.
Међутим, ми чинимо само ово прво. Зашто? Зато што се ту не пита разум већ инстикт, нагон.

Онај исти нагон који ти је, узгред, дао и та твоја "чулна задовољства" и то на кашичицу, и само као награду за деловање које је у служби продужења врсте.
Лов на те бедне "мамце" природе, на бедну земаљску срећу, зовеш "врхунски квалитетан живот".

Како каже Шопенхауер:
"Oni, dakle, shvataju svet kao nešto sasvim realno, i postavljaju kao njegov cilj bednu zemaljsku sreću, koja - ma koliko se ljudi starali o njoj i ma koliko joj sudbina bila naklonjena - ipak jeste šuplja, varljiva, ništavna i tužna stvar, od koje ni ustavi, ni zakonodavni sistemi, ni parne mašine, ni telegrafi ne mogu nikad da naprave nešto što je suštinski bolje."
 
Онај исти нагон који ти је, узгред, дао и та твоја "чулна задовољства" и то на кашичицу, и само као награду за деловање које је у служби продужења врсте.
Лов на те бедне "мамце" природе, на бедну земаљску срећу, зовеш "врхунски квалитетан живот".

Nije na kašičicu, moguće je skoro neograničeno uživati u seksualnim i drugim zadovoljstvima ako imaš neograničeno mnogo novca. Naravno, moraš da praviš pauze i baviš se i drugim stvarima, ali ja zapravo poznajem neke bogate ljude i znam koliko im je život lep i prijatan, bez stresa. Poenta je da bogat čovek uživa i ne razmišlja mnogo, kad si neki golja koji ne može čulno da uživa onda kreću razmišljanja i kompenzacije. Na tome je i izgradjena duhovna i patriotska priča za sirotinju, lordovi jašu konje, kockaju se, love divljač, putuju, opijaju se i karaju služavke u prostranim sobama, dok sirotinja ljubi papke kralju i veruje u svete otadžbinske dužnosti. Mislim, i aristokratija je morala da ratuje ali su imali oficirske činove, nisu bili olovni vojnici. U životu je itekako moguće uživati, i to mnogo, ali nemaju svi te resurse i mogućnosti. Ja prvi ih nemam, zato se i dopisujem ovde sa tobom umesto da se provodim i uživam.
 
Nije na kašičicu, moguće je skoro neograničeno uživati u seksualnim i drugim zadovoljstvima ako imaš neograničeno mnogo novca. Naravno, moraš da praviš pauze i baviš se i drugim stvarima, ali ja zapravo poznajem neke bogate ljude i znam koliko im je život lep i prijatan, bez stresa. Poenta je da bogat čovek uživa i ne razmišlja mnogo, kad si neki golja koji ne može čulno da uživa onda kreću razmišljanja i kompenzacije. Na tome je i izgradjena duhovna i patriotska priča za sirotinju, lordovi jašu konje, kockaju se, love divljač, putuju, opijaju se i karaju služavke u prostranim sobama, dok sirotinja ljubi papke kralju i veruje u svete otadžbinske dužnosti. Mislim, i aristokratija je morala da ratuje ali su imali oficirske činove, nisu bili olovni vojnici. U životu je itekako moguće uživati, i to mnogo, ali nemaju svi te resurse i mogućnosti. Ja prvi ih nemam, zato se i dopisujem ovde sa tobom umesto da se provodim i uživam.

Не бих рекао да су уживања у јахању коња, коцкању, лову и опијању нешто што је данас доступно само лордовима, а не сиротињи. Све је то теби доступно, иако си сиротиња. Ето, имаш барем толико да се учланиш у неку школу јахања, ловачки клуб или да одеш у кладионицу, а о опијању да не говорим. Дакле све то је теби доступно већ сада.

Па зашто онда не скачеш од среће и блаженства?

Е, исто као што ти овог тренутка не скачеш од среће јер ти је оно што сам набројао доступно, исто тако и онај богати не скаче од среће што су му доступна путовања и служавке, а која теби нису.
Ти чежнеш за тиме јер ти је недоступно, а да ти постане доступно, био би равнодушан и владала би иста чамотиња као сада.

Ако имаш живот колико толико ослобођен бола и бриге, имаш највише што ова "мочварна каљуга јада" може пружити. Стицање матерјалних добара преко тога, ништа ту не може много додати.

Najveća je mahnitost hteti ovu pozornicu jada preobrati u mesto za uživanje, i umesto što više bezbolnosti, postaviti sebi uživanja i radosti kao cilj, kako to ipak mnogi čine.
Mnogo manje greši onaj koji ovaj svet gleda kao neki pakao i zato se trudi samo da u njemu steče jedan kut u kome će biti zaklonjen od vatre. Budala juri za uživanjima uživanjima životu i posle vidi da se prevario; mudrac izbegava zla. Ako mu, pak, ni to ne pođe za rukom, onda je tome kriva sudbina a ne neka njegova ludost. Ali ukoliko mu to pođe za rukom, on nije prevaren, jer zla koja je izbegao, i suviše su stvarna. Pa čak ako im je i suviše daleko skrenuo sputa, i uživanja bez potrebe žrtvovao, stvari nije ipak ništa izgubio, zato što su sva uživanja uživanja. himerična, a žalostiti žalostiti se što su nam izmakla bilo bi sitničarskissitničarski, čak smešno.

To što se ljudi, potpomagani optimizmom, greše o ovu istinu, izvor je velikih nesreća. Naime, dok smo slobodni od patnji, nemirne nam želje crtaju himere jedne sreće koja ne postoji, i zavode naš da idemo za njima: time navlačimo na sebe bol, koji je nepobitno stvaran. Onda kukamo za izgubljenim bezbolnim stanjem, koje leži za nama kao proigran raj, i uzalud želimo da ono što se dogodilo učinimo kao da se nije dogodilo. Tako izgleda kao da nas je neki zao duh pomoću varki sreće jednako mamio da iziđemo iz bezbolnog stanja, koje je najviša istinska sreća.

Шопенхaуер
 
Не бих рекао да су уживања у јахању коња, коцкању, лову и опијању нешто што је данас доступно само лордовима, а не сиротињи. Све је то теби доступно, иако си сиротиња. Ето, имаш барем толико да се учланиш у неку школу јахања, ловачки клуб или да одеш у кладионицу, а о опијању да не говорим. Дакле све то је теби доступно већ сада.

Па зашто онда не скачеш од среће и блаженства?

Е, исто као што ти овог тренутка не скачеш од среће јер ти је оно што сам набројао доступно, исто тако и онај богати не скаче од среће што су му доступна путовања и служавке, а која теби нису.
Ти чежнеш за тиме јер ти је недоступно, а да ти постане доступно, био би равнодушан и владала би иста чамотиња као сада.

Ако имаш живот колико толико ослобођен бола и бриге, имаш највише што ова "мочварна каљуга јада" може пружити. Стицање матерјалних добара преко тога, ништа ту не може много додати.

Život lordova sam upotrebio kao primer nekadašnjeg života bogatih, njihov stil života je danas umnogome prevazidjen. Danas su ekvivalent tim lordovima truli bogataši sa najboljim kolima, vilama sa bazenima, uzbudljivim seksualnim i društvenim životom, koji pritom koriste najbolje i najčistije opijate i narkotike, jedu najbolju hranu, piju najbolja pića, idu na ekskluzivne partije, stalno im se nešto zabavno dešava itd. Meni je dostupno ponešto od toga ali na najnižem mogućem nivou, dakle mogu ja da se kockam u kladionici ili na aparatu, da lovim divljač po nekim gudurama, da pijem pivo u kafiću ili kod kuće, da platim neku jeftinu ocvalu jadnicu da mi pruži seksualni užitak itd. Nije poenta u tome, nego u kvalitetu života i neprestanoj brzini i lakoći življenja, u kojoj se ne razmišlja nego živi. Svako može da se provodi i luduje na nižem nivou, ali to je sprdnja, poenta je imati najlepše žene i najbolje moguće opcije. Ja sam uspeo da zavirim u život nekih dosta imućnijih ljudi i znam kakav je to život, znači nije stvar u pukoj nedostupnosti, npr. imućnim porno glumcima ko što je Mike Adriano koji organizuju neprestano najperverznije orgije gde su sami sa ženama jer imaju da plate najlepše porno glumice to nikad ne dosadi, možda se umore, pauziraju da napune energiju, pa šibaju dalje. Ja masturbiram na njegove klipove svakog drugog dana, znači napravim pauzu ali nastavljam. Nikad mi ne dosadi. Poenta je da možeš da radiš šta hoćeš i da uživaš, znači i čitaš filozofiju ali imaš i sve druge opcije da ti život bude ispunjen. Inače padaš u bedu i samoću, ili radiš ko manijak da u pedeset i nekoj imaš imovinu i dobar finansijski status. Ali to tada malo znači, poenta je da uživaš dok si mlad.

Dobro je kad je život oslobodjen bola i brige, ali nije to sve što život može da ti ponudi. Ima mnogo zabavnih sadržaja i treba ih sve iscrpeti. Da se ne lažemo, život može da bude zabavan ako imaš resurse. Pogledaj recimo ovu scenu iz sjajnog Wolf of wall street i veselost i energiju koju sa sobom nosi. To je energija veselog života ispunjenog zadovoljstvima, brzinom i uzbudjenjem:

 
Život lordova sam upotrebio kao primer nekadašnjeg života bogatih, njihov stil života je danas umnogome prevazidjen. Danas su ekvivalent tim lordovima truli bogataši sa najboljim kolima, vilama sa bazenima, uzbudljivim seksualnim i društvenim životom, koji pritom koriste najbolje i najčistije opijate i narkotike, jedu najbolju hranu, piju najbolja pića, idu na ekskluzivne partije, stalno im se nešto zabavno dešava itd. Meni je dostupno ponešto od toga ali na najnižem mogućem nivou, dakle mogu ja da se kockam u kladionici ili na aparatu, da lovim divljač po nekim gudurama, da pijem pivo u kafiću ili kod kuće, da platim neku jeftinu ocvalu jadnicu da mi pruži seksualni užitak itd. Nije poenta u tome, nego u kvalitetu života i neprestanoj brzini i lakoći življenja, u kojoj se ne razmišlja nego živi. Svako može da se provodi i luduje na nižem nivou, ali to je sprdnja, poenta je imati najlepše žene i najbolje moguće opcije. Ja sam uspeo da zavirim u život nekih dosta imućnijih ljudi i znam kakav je to život, znači nije stvar u pukoj nedostupnosti, npr. imućnim porno glumcima ko što je Mike Adriano koji organizuju neprestano najperverznije orgije gde su sami sa ženama jer imaju da plate najlepše porno glumice to nikad ne dosadi, možda se umore, pauziraju da napune energiju, pa šibaju dalje. Ja masturbiram na njegove klipove svakog drugog dana, znači napravim pauzu ali nastavljam. Nikad mi ne dosadi. Poenta je da možeš da radiš šta hoćeš i da uživaš, znači i čitaš filozofiju ali imaš i sve druge opcije da ti život bude ispunjen. Inače padaš u bedu i samoću, ili radiš ko manijak da u pedeset i nekoj imaš imovinu i dobar finansijski status. Ali to tada malo znači, poenta je da uživaš dok si mlad.

Dobro je kad je život oslobodjen bola i brige, ali nije to sve što život može da ti ponudi. Ima mnogo zabavnih sadržaja i treba ih sve iscrpeti. Da se ne lažemo, život može da bude zabavan ako imaš resurse. Pogledaj recimo ovu scenu iz sjajnog Wolf of wall street i veselost i energiju koju sa sobom nosi. To je energija veselog života ispunjenog zadovoljstvima, brzinom i uzbudjenjem:


Да би живот био безбрижан и илузорно забаван једној малој групи људи, потребна је десетостоструко бројнија група људи да им то омогући. Ту богату капиталистичку багру, тај шљам, мора да опслужује армија робова како би они имали за своје јахте, аутомобиле и курварлуке.

А чак ни тада, та багра не доспева у некакво стање блаженства, некакво ултимативно усрећење, него као што пише оно у откровењу:

Говориш: »Богат сам; обогатио сам се и не треба ми ништа«, а не видиш да си бедан, кукаван, сиромашан, слеп и го"

Колико су све те њихове вредности заправо ништавне, можеш добити представу ако замислиш једнога из те богате елите, како из стања здравља прелази у стање болести (а то је неизбежна последица њиховог начина живота).
Тада се одједном све вредности које си набројао напрасно спуштају до нуле, до безвредног.

А богата свиња се суочава са животом какав он јесте.
 
Да би живот био безбрижан и илузорно забаван једној малој групи људи, потребна је десетостоструко бројнија група људи да им то омогући. Ту богату капиталистичку багру, тај шљам, мора да опслужује армија робова како би они имали за своје јахте, аутомобиле и курварлуке.

Naravno, ne vidim ništa sporno u tome, samo je problem kad si ti rob, a ne onaj na vrhu. Ako sam ja na vrhu sigurno je da me ne interesuje da li me i ko opslužuje. Priroda sveta je oduvek takva, zato su sve komunističke revolucije i propale - jer je uvek neko na vrhu, a neko drugi ga opslužuje. Ono što je meni problem je što ja nisam taj na vrhu lanca ishrane i što nemam te resurse.

Колико су све те њихове вредности заправо ништавне, можеш добити представу ако замислиш једнога из те богате елите, како из стања здравља прелази у стање болести (а то је неизбежна последица њиховог начина живота).
Тада се одједном све вредности које си набројао напрасно спуштају до нуле, до безвредног.

Ne bih rekao da svi bogataši dožive taj prelazak, mnogi dožive srednje doba i starost kao Hju Hefner npr, Paris Hilton, pa i ovaj Džordan Belfort o kom je napravljen film Wolf of wall street, svi su oni živeli taj život ali su imali i razumne pauze. Bolest i smrt nisu neizbežne posledice takvog života, to je zabluda, tako je samo u nekim slučajevima. Zavisi dosta i od ukupnog zdravlja i genetike čoveka, mada je propaganda da drogiranje i bludničenje obavezno donosi smrt. Ono je donosi ako si na lošim i nečistim drogama, npr. Kit Ričards je ceo život na najkvalitetnijoj gudri i zato je doživeo starost, nije imao problema. S tim što mene starost i ne interesuje, lično bih pre izabrao da proživim sve što mogu i umrem mlad, nego da ne proživim ništa i doživim duboku starost. Starost je opadanje čoveka u svakom smislu, sve se menja i ruinira, i ne treba je glorifikovati. Ne mislim da postoji neki smisao u životu i da treba živeti linearno ko što rade svi ljudi, to je apsurd. Najjači su u mladosti i srednjem dobu, možeš i u ranoj starosti ako si vitalan da izvučeš dosta toga kao Bukovski recimo, ali ono što Miroljub Petrović priča o porocima i ta panična malogradjanska priča o očuvanju zdravlja po svaku cenu mi je uvek išla na živce. To je po meni bežanje od života. U tom smislu je Džim Morison daleko iznad Miroljuba Petrovića i njegove sitničave filozofije "sklonimo se na selo od greha, samo da nas greh ne uprlja, jao, vidite šta oni tamo rade!" To je pičkasto i odvratno.

А богата свиња се суочава са животом какав он јесте.

Bitno je da si ispunio sve svoje želje i živeo do maksimuma na svaki način. Sa čim ćeš se suočiti kad to sutra dodje, nebitno je. Ne treba nikad razmišljati o sutra, ono je daleko, postoji samo danas i ovaj trenutak. Ako ti je sada dobro i ako si u trenutku, ti živiš. Ako razmišljaš o sutra i planiraš, ne živiš nego brineš o budućnosti, odnosno, žrtvuješ realni trenutak za neizvesno sutra. Život je sad i ovde, u akciji, ne u brizi i planiranju. Onaj ko planira sigurno ne živi.
 

Back
Top