Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari) je bio kršćanski vojni red osnovan 1118. nakon prvog križarskog rata po uzoru na cistercite s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime. Templari su kao i ostali crkveni redovi polagali vječni zavjet poslušnosti papi.

U novije vrijeme postoji niz istoimenih modernih templarskih organizacija koje štuju duh viteštva i sastavljaju viteška pravila kao i ceremonije slične templarskima, međutim ni jednoj od brojnih viteških organizacija nije priznato povijesno nasljedno pravo templarskog reda.

E sad,zaplet!



Neki vjeruju, da su masovna uhićenja Templara koja su bila organizirana u Francuskoj u petak 13. listopada 1307. korijen praznovjerja o nesreći koju donosi petak 13.. Uz Templare se još i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji, i nekim tajnama graditeljstva. Osim toga, povezuje ih se i sa masonima.

Postoje mišljenja, da su Templari sudjelovali u Portugalskim pomorskim ekspedicijama, kao i da su iz Škotske plovili Atlantikom i stigli do Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u Škotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova loza i grožđe čije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije Kolumbovih otkrića.

Posljednju legendu čini priča o prokletstvu koje je uputio zadnji vođa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje papu Klementa V., , francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i njihovih deset budućih generacija. Sve tri "proklete" osobe su umrle u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata.



Templari su vjerojatno jedno od najzagonetnijih pitanja zapadne kulture. Kao red osnovani su devetnaest godina nakon prvog križarskog pohoda (trajao od 1096-1099).

1118. godine utemeljitelj reda Hugo de Payen otputovao je iz Svete Zemlje u namjeri da osnuje red čija će zadaća biti zaštita hodočasnika na njihovim putovanjima u Jeruzalem. Godine 1128. red je službeno potvrđen od strane pape Inocenta III, te je populariziran širom Europe što je zasluga opata Bernarda od Clairvauxa.


Dvije godine kasnije osnivač reda Hugo de Payen vraća se u Jerusalem sa novim članovima reda. Templari tada broje vojnu silu od 300 vitezova i poznati su po hrabrosti u bitkama, ali i skromnom redovničkom životu. Najjednostavnije rečeno templari postaju redovnici vojnici.

O njihovoj visokoj reputaciji svjedoči i to da im je vladar Svete Zemlje dao čitavo jedno krilo svog dvora u Jeruzalemu da bi tamo boravili. U tom trenutku počinje jedna od najvećih misterija zapadne civilizacije. Naime, ispod njihovog boravišta "slučajno" su se nalazili ostaci starog Hrama koji je izvorno dao sagraditi Salomon, sin Davidov. Da li su templari nasumce odabrali mjesto na kojem će se smjestiti ili je to dio jednog pomno razrađenog plana? U svakom slučaju dužni smo razjasniti zašto je Hram bitan. Dakle, da preskočimo šire povijesne uvode, nakon velike pobune Židova pod Rimskim carstvom (66.-70.n.e.), po nekim su izvorima u očekivanju odmazde rimskih legionara, mnoge dragocjenosti sakrivene u prostorima hrama koji je zatim razoren.

Stoga možemo slobodno reći da su templari bili u stvari srednjovjekovni tragači za zlatom i dragocjenostima koje su skrivene tijekom ratnih opasnosti za vrijeme židovskog ustanka. Ipak, da li bi to bila cijela istina? Promatrajući povijest vjerojatno ne, ako čak ne bismo mogli naći i sasvim drukčiju interpretaciju povijesne uloge koju je ovaj svećenički red odigrao. Naime, nisu samo dragocjenosti bile sakrivene da bi se spriječilo pljačkanje Židova, postojalo je tu i nešto puno vrednije - vjerski spisi i najvjerojatnije izvorna tumačenja vjerskog naukovanja iz kojeg se kasnije razvilo kršćanstvo. Bilo kako bilo, templari su uspjeli u kratkom razdoblju postati respektabilna vojna, ali i diplomatska sila koja je bila prisutna širom kako kršćanskog tako i arapskog svijeta. Utjecaj im je toliko narastao da su mnogi plemići pristajali u njihove redove (op.a. templari su imali vrlo stroge kriterije oko toga tko može biti primljen u red) a vladari su im mahom poklanjali velike posjede i dijelili privilegije.

Zanimljiv je događaj koji svjedoči o njihovoj moći; naime, kada je Henrik III 1252.

pokušao konfiscirati jedan dio imovine, tada već vrlo bogatog reda, poglavar mu je drsko odgovorio kako će mu oprostiti njegovu "glupu" izjavu, te da će vladati toliko dugo koliko će biti pravedan! Nije li to očiti primjer djelovanja organizacije koja je po svemu sudeći izvan dosega jednog od najmoćnijih evropskih vladara?

Uz to treba dodati da su templari u to vrijeme imali i monopol na proizvodnju gotovo cijele najnaprednije vojne tehnologije, posjedovali su vlastite bolnice, te su razvijali i istraživali medicinu. Također su posjedovali jaku trgovačku i ratnu flotu. Zaista respektabilna snaga kad se još uzme u obzir da su odgovarali jedino papi. Očito, samo im je papa mogao stati na kraj. To je vjerojatno bilo i u interesu većine evropskih vladara kada su templare počeli proganjati kao heretike. U Parizu su 1310. na lomači, pod optužbom da su heretici, spaljena 54 templara. Dio reda uspio se spasiti i navodno se sklonio u Škotskoj. Što je bilo povod da templari padnu u nemilost pod optužbom da su heretici, a poznati su bili kao križari i borci za kršćanstvo? Što je to bilo toliko važno da je i samog papu natjeralo da se okrene protiv reda koji je sam potvrdio i dao mu ogromne slobode?

Možda se neki od odgovora nalaze zakopani pod kapelom Rosslyn u Škotskoj gdje su se navodno sklonili posljednji templari. U svakom slučaju templari su između ostalog mučeni pod optužbama da se ne poklanjaju liku Krista kao božanstva, te što je još zanimljivije, zadnji njihov poglavar tijekom ispitivanja od strane inkvizicije uopće ne poriče ove optužbe!

Je li to znak da su templari uistinu stoljećima čuvali pravu istinu o kršćanskoj vjeri, istinu koja je mogla naškoditi čak i papi? To je već prihvatljivija varijanta, za razliku od one gdje su templari prikazivani kao obični lovci na zaboravljene dragocjenosti i zlato. U svakom slučaju dokazi o drevnim iskapanjima Hrama nepobitni su. Godine 1894. engleski Kraljevski kontingent inženjeraca (pod vodstvom poručnika Charlesa Wilsona) naišao je na mnoštvo prokopanih hodnika dok su poduzimali vlastito istraživanje. Tijekom iskapanja pronađeno je i nekoliko predmeta (slomljeni mač, križ itd.) čije porijeklo je nesumnjivo templarsko.

Sasvim je logično za pretpostaviti da su templari za svoga istraživanja, možda i slučajno, naišli na otkriće koje im je nesumnjivo pridonijelo u afirmaciji njihovog reda. Što je to uistinu bilo ostaje još uvijek zagonetka. Možda bi jedno od objašnjenja moglo biti slijedeće; nekolicina evropskih plemića pod krinkom zaštite hodočasnika odlazi u Svetu Zemlju i u tajnosti vrši potragu za drevnom tajnom koja će im, ukoliko je pronađu, priskrbiti neograničenu moć. Vjerojatno dobro upućeni u to što traže ne odustaju i nakon desetak godina neuspješne potrage. Njihov vođa Hugo de Payen, najvjerojatnije uz materijalni dokaz njihova otkrića, odlazi u Evropu gdje uz pomoć opata Bernarda od Clairvouxa pridobija većinu europskih moćnika da se pridruže novoosnovanoj organizaciji (sasvim je izvjesno da je potvrda nekakvog bitnog otkrića pridonijela masovnom pristajanju uz templarski red).

Da bismo u cijelosti shvatili koliku bi važnost moglo imati otkriće koje bi bilo u mogućnosti promijeniti pogled na najranije razdoblje kršćanstva, dovoljno je pokušati razmišljati na način srednjovjekovnog čovjeka.

Bilo je to razdoblje čvrste dogme koja je bila kamen temeljac papinske moći. Osim toga vrijeme je to neposredno nakon crkvenog raskola 1054., kad papa učvršćuje svoju moć unutar zapadnog kršćanskog svijeta. Iz istog je razloga papi odgovaralo da se stvori jak redovničko-svećenički red koji će biti izravno njemu odgovoran, a bit će ogledalo papinske moći unutar svake države gdje su templari postojali. Takvi obostrani interesi vjerojatno su olakšali de Payenu namjeru da stvori jaku organizaciju stroge hijerarhije, koja bi u jednom trenutku bila u mogućnosti uzeti u ruke samu papinsku moć i vratiti kršćanstvo pravim izvorima.

Manje je vjerojatno da su svojim otkrićem templari nekoliko stoljeća držali u šaci vrh katoličke crkve. Po svemu sudeći oni su imali mnogo skrivenije namjere, no nisu ih stigli ostvariti.

Logična bi pretpostavka bila da su u svojoj potrazi za "Svetim gralom" kao izvorom beskrajne moći postali baštinicima jednako vrijedne tajne. Tajne o pravom identitetu Isusa Krista, te o pravoj naravi njegovog nauka. Kao potvrda realnosti ovakve pretpostavke nameću se i otkrića iz pećine Nag Hammadi (poznati svici sa obale Mrtvog mora iz 1.st.n.e.). Tu je riječ o Tominom evanđelju gdje se uopće ne spominje Krist kao čudotvorac, već prije svega kao filozof i mudrac. Samo za napomenu, božanstvo Krista kao osobe potječe iz 4.st.n.e. gdje je ta odluka donesena na koncilu u Niceji, te se od tad poštuje kao dogma.

Kako se u sve to uklapaju "crne madone" koje su i templari navodno štovali, a njihovih svetišta prepuno je Sredozemlje? Postoji li ikakva veza starih keltskih religijskih rituala sa onima koje su navodno prakticirali templari? Koliki su bili stvarni razmjeri znanja koje su posjedovali templari? Tko su u stvari rozenkrojceri? Te na koncu, jesu li templari stvarno nestali sa povijesne scene ili su se povukli u "ilegalu" i čekaju povoljan trenutak za uspostavu "novog svjetskog poretka"?