Car Konstantin koji priznao kršćanstvo i uveo u RIM

Eleleth

Veoma poznat
Banovan
Poruka
10.312
2e331h5.jpg


Znacajan faktor u korist stovanja kriza u Rimskoj Crkvi bila je i poznata Konstantinova "vizija kriza" i njegovo potonje ”obracenje“.Kad se ovaj sa svojim vojnicima priblizio Rimu, trebao se suociti s onim to je u povijesti poznato kao bitka kod Milvijskog mosta,

Konstantinovom slucaju bilo mu je receno da mu bogovi nece priteci u pomoc i da ce pretrpjeti poraz u toj bici. Ali tada mu se u viziji, kao sto je kasnije ispricao, prikazao kriz i rijeci: ”U ovom znaku pobjednik“.

Slijedeceg je dana, 28. listopada 312. godine, napredovao iza standardnog lika kriza na zastavama i opremi svoje vojske. Pobijedio je u bici, porazio rivala te proglasio svoje obracenje na krscanstvo. Naravno, takva toboznja pobjeda za krscanstvo ucinila je mnogo na promicanju koristenja kriza u Rimskoj Crkvi.

Ali ako je Konstantin i imao takvu viziju, mozemo li pretpostaviti da je njezin autor bio Isus Krist?

Da li bi ”Knez mira“ uputio poganskog imperatora da nacini ratnu zastavu sa znakom kriza te da ide pobjedivati i ubijati u tom znaku? Rimsko Carstvo (kojem je Konstantin postao glava) opisano je u Svetom Pismu kao ”zvijer“.

Daniel je vidio cetiri velike zvijeri koje su predstavijale cetiri svjetska carstva - Babilon (lav), Medo-Perziju (medvjed), Grcku (leopard) i Rim

Cetvrta je zvijer, Rimsko Carstvo, bila tako strasna da je simbolizirana zvjerju koja nije bila nalik nijednoj drugoj (Danijel 7:1-8).



Stoga ne vidimo razlog za pretpostavku da bi Krist rekao Konstantinu neka pobjeduje sa znakom kriza i tako jaca zvjerski sistem Rima!

Ali ako vizija nije bila od Boga, kako onda mozemo objasniti Konstantinovo obracenje? Ustvari, njegovo bi obracenje trebalo ozbiljno preispitati.

Cak iako je on mnogo ucinio na afirmiranju odredenih doktrina i obicaja unutar crkve, cinjenice jasno pokazuju da on nije bio istinski obracenik u biblijskom smislu te rijeci. Povjesnicari se slazu da je njegovo obracenje bilo ”nominalno“ cak i prema suvremenim standardima.“

Vjerojatno je najocitiji pokazatelj da on nije bio istinski obracen cinjenica da je poslije svog obracenja pocinio nekoliko ubojstava ukljucujuci tu i ubojstvo vlastite zene i sina!

Prema Bibliji ”nijedan ubojica nema u sebi trajnoga vjecnoga zivota“ (1 Ivanova 3:15).

Konstantinov je prvi brak bio s Minervom s kojom je imao sina Krispa.

Druga zena, Fausta, rodila mu je tri kceri i tri sina.

Krisp je postao istaknuti vojnik te je pomagao svojem ocu.

Ipak, 326. godine, vrlo kratko nakon vodenja koncila u Nikeji, Konstantin je dao ubiti vlastitog sina. Razlog je bio taj sto je Krisp vodio ljubav s Faustom.

To je u najmanju ruku bila Faustina optuzba, ali je to mogla biti samo njezina metoda da ga makne s puta, kako bi se jedan od njezinih sinova mogao popeti na prijestolje!



Ipak, Konstantinova majka je uspjela uvjeriti ovoga da se Fausta sama ”podala njegovom sinu“. Stoga je Konstantin dao udaviti Faustu u kadi s vrelom vodom. Nekako u isto vrijeme dao je na smrt izbicevati sina svoje sestre, dok je njezinog muza dao zadaviti, iako mu je ranije obecao da ce mu postedjeti zivot.

Te su stvari sumirane slijedecim rijecima u Katolickoj enciklopediji:

Cak i nakon obracenja prouzrocio je egzekuciju svog surjaka Licinija i njegovog sina, kao i Krispa, vlastitog sina iz prvoga braka i druge zene Fauste... Nakon citanja o tim okrutnostima, tesko je vjerovati da je taj isti imperator u jedno doba svoga zivota imao blage i njezne porive; ali ljudska je priroda puna suprotnosti.“

Konstantin je iskazao brojne naklonosti prema krscanimama; ukinuo je smrtnu kaznu razapinjanjem, a prestala su i proganjanja krscana koja su u Rimu postala vrlo okrutna.

Ali, da li je on donio te odluke bas iz krscanskih uvjerenja ili je to ucinio iz politickih motiva? Katolicka enciklopedija kaze:”Neki su biskupi, zaslijepljeni sjajem dvora, otisli tako daleko da su slavili cara kao andjela Bozjeg, kao sveto bice, i proricali da ce on, poput Sina Bozjega vladati u nebu. Dosljedno tome ustvrdjeno je da je Konstantin bio naklonjen Crkvi uglavnom zbog politickih motiva te da je bio postovan kao prosvjeceni despot koji je koristio religiju da bi pospjesio svoju vladavinu.“ Ovakav je bio zakljcak poznatog povjesnicara Duranta u vezi Konstantina:

“Da li je njegovo obracenje bilo iskreno, da li je to bio cin religiozne vjere ili savrseni potez politicke mudrosti? Vjerojatnije ovo drugo... On se rijetko pokoravao ceremonijalnim zahtjevima krscanskog bogostovlja. Njegova pisma krscanskim biskupina jasno pokazuju kako je on malo mario za teoloska razmimoilazenja koja su potresala krscanstvo iako je bio voljan sprjecavati neslaganja u interesu jedinstva imperije.

Tokom svoje vladavine tretirao je biskupe kao politicke pomocnike; sazivao ih je, predsjedavao na njihovim koncilima i slagao se da provodi bilo koje misljenje vecine. Pravi bi vjernik prvo trebao biti krscanin pa tek onda drzavnik; s Konstantinom je bilo obrnuto — krscanstvo je za njega bilo sredstvo a ne cilj.
 
2e331h5.jpg


Znacajan faktor u korist stovanja kriza u Rimskoj Crkvi bila je i poznata Konstantinova "vizija kriza" i njegovo potonje ”obracenje“.Kad se ovaj sa svojim vojnicima priblizio Rimu, trebao se suociti s onim to je u povijesti poznato kao bitka kod Milvijskog mosta,

Konstantinovom slucaju bilo mu je receno da mu bogovi nece priteci u pomoc i da ce pretrpjeti poraz u toj bici. Ali tada mu se u viziji, kao sto je kasnije ispricao, prikazao kriz i rijeci: ”U ovom znaku pobjednik“.

Slijedeceg je dana, 28. listopada 312. godine, napredovao iza standardnog lika kriza na zastavama i opremi svoje vojske. Pobijedio je u bici, porazio rivala te proglasio svoje obracenje na krscanstvo. Naravno, takva toboznja pobjeda za krscanstvo ucinila je mnogo na promicanju koristenja kriza u Rimskoj Crkvi.

Ali ako je Konstantin i imao takvu viziju, mozemo li pretpostaviti da je njezin autor bio Isus Krist?

Da li bi ”Knez mira“ uputio poganskog imperatora da nacini ratnu zastavu sa znakom kriza te da ide pobjedivati i ubijati u tom znaku? Rimsko Carstvo (kojem je Konstantin postao glava) opisano je u Svetom Pismu kao ”zvijer“.

Daniel je vidio cetiri velike zvijeri koje su predstavijale cetiri svjetska carstva - Babilon (lav), Medo-Perziju (medvjed), Grcku (leopard) i Rim

Cetvrta je zvijer, Rimsko Carstvo, bila tako strasna da je simbolizirana zvjerju koja nije bila nalik nijednoj drugoj (Danijel 7:1-8).



Stoga ne vidimo razlog za pretpostavku da bi Krist rekao Konstantinu neka pobjeduje sa znakom kriza i tako jaca zvjerski sistem Rima!

Ali ako vizija nije bila od Boga, kako onda mozemo objasniti Konstantinovo obracenje? Ustvari, njegovo bi obracenje trebalo ozbiljno preispitati.

Cak iako je on mnogo ucinio na afirmiranju odredenih doktrina i obicaja unutar crkve, cinjenice jasno pokazuju da on nije bio istinski obracenik u biblijskom smislu te rijeci. Povjesnicari se slazu da je njegovo obracenje bilo ”nominalno“ cak i prema suvremenim standardima.“

Vjerojatno je najocitiji pokazatelj da on nije bio istinski obracen cinjenica da je poslije svog obracenja pocinio nekoliko ubojstava ukljucujuci tu i ubojstvo vlastite zene i sina!

Prema Bibliji ”nijedan ubojica nema u sebi trajnoga vjecnoga zivota“ (1 Ivanova 3:15).

Konstantinov je prvi brak bio s Minervom s kojom je imao sina Krispa.

Druga zena, Fausta, rodila mu je tri kceri i tri sina.

Krisp je postao istaknuti vojnik te je pomagao svojem ocu.

Ipak, 326. godine, vrlo kratko nakon vodenja koncila u Nikeji, Konstantin je dao ubiti vlastitog sina. Razlog je bio taj sto je Krisp vodio ljubav s Faustom.

To je u najmanju ruku bila Faustina optuzba, ali je to mogla biti samo njezina metoda da ga makne s puta, kako bi se jedan od njezinih sinova mogao popeti na prijestolje!



Ipak, Konstantinova majka je uspjela uvjeriti ovoga da se Fausta sama ”podala njegovom sinu“. Stoga je Konstantin dao udaviti Faustu u kadi s vrelom vodom. Nekako u isto vrijeme dao je na smrt izbicevati sina svoje sestre, dok je njezinog muza dao zadaviti, iako mu je ranije obecao da ce mu postedjeti zivot.

Te su stvari sumirane slijedecim rijecima u Katolickoj enciklopediji:

Cak i nakon obracenja prouzrocio je egzekuciju svog surjaka Licinija i njegovog sina, kao i Krispa, vlastitog sina iz prvoga braka i druge zene Fauste... Nakon citanja o tim okrutnostima, tesko je vjerovati da je taj isti imperator u jedno doba svoga zivota imao blage i njezne porive; ali ljudska je priroda puna suprotnosti.“

Konstantin je iskazao brojne naklonosti prema krscanimama; ukinuo je smrtnu kaznu razapinjanjem, a prestala su i proganjanja krscana koja su u Rimu postala vrlo okrutna.

Ali, da li je on donio te odluke bas iz krscanskih uvjerenja ili je to ucinio iz politickih motiva? Katolicka enciklopedija kaze:”Neki su biskupi, zaslijepljeni sjajem dvora, otisli tako daleko da su slavili cara kao andjela Bozjeg, kao sveto bice, i proricali da ce on, poput Sina Bozjega vladati u nebu. Dosljedno tome ustvrdjeno je da je Konstantin bio naklonjen Crkvi uglavnom zbog politickih motiva te da je bio postovan kao prosvjeceni despot koji je koristio religiju da bi pospjesio svoju vladavinu.“ Ovakav je bio zakljcak poznatog povjesnicara Duranta u vezi Konstantina:

“Da li je njegovo obracenje bilo iskreno, da li je to bio cin religiozne vjere ili savrseni potez politicke mudrosti? Vjerojatnije ovo drugo... On se rijetko pokoravao ceremonijalnim zahtjevima krscanskog bogostovlja. Njegova pisma krscanskim biskupina jasno pokazuju kako je on malo mario za teoloska razmimoilazenja koja su potresala krscanstvo iako je bio voljan sprjecavati neslaganja u interesu jedinstva imperije.

Tokom svoje vladavine tretirao je biskupe kao politicke pomocnike; sazivao ih je, predsjedavao na njihovim koncilima i slagao se da provodi bilo koje misljenje vecine. Pravi bi vjernik prvo trebao biti krscanin pa tek onda drzavnik; s Konstantinom je bilo obrnuto — krscanstvo je za njega bilo sredstvo a ne cilj.

Pa drzavnik je bio vec toliko godina, a krstio se tek 50 dana pred smrt..
 
Ali ako je Konstantin i imao takvu viziju, mozemo li pretpostaviti da je njezin autor bio Isus Krist?
Ovaj, kakve veze ima Isus Hristos sa znakom krsta u prvoj polovini IV veka nove ere? :think:
Hm, krst kao simbol Sunca, u vreme kada je slavljen Sol Invictus (nepobedivo Sunce), odnosno Mitra čije simbol krst, sa sve praznikom Dies Natalis Solis Invicti (rođenje nepobedivo Sunca), slavljenim 25. decembra.
Mislim da nema potrebe da se poseže za hrišćanskom mitologijom u ovom slučaju.
Upravo je Konstantin, uveo dan boga Sunca, dies Solis, eng. Sunday kao neradni dan, i to 321. ili 322. godine (ne pamtim godine baš najbolje, ali mogu da potražim ako ima potrebe :rumenko:).

Vjerojatno je najocitiji pokazatelj da on nije bio istinski obracen cinjenica da je poslije svog obracenja pocinio nekoliko ubojstava ukljucujuci tu i ubojstvo vlastite zene i sina!
:dontunderstand:
Kakve veze ima da li je bio "istinski obraćen" sa time što je činio politička ubistva? :think:

Konstantin je iskazao brojne naklonosti prema krscanimama; ukinuo je smrtnu kaznu razapinjanjem, a prestala su i proganjanja krscana koja su u Rimu postala vrlo okrutna.
Imperator Gaj Valerije Galerije je ediktom o toleranciji iz 311. godine dozvolio da hrišćani imaju pravo da održavaju religijske skupove pod uslovom da se svom bogu mole za dobrobit imperatora i Rimskog carstva i da ne remete javni red i mir i ne krše zakone.
Osim toga, trebalo bi jasno da odrediš šta znači "priznanje".
Rimski imperatori priznaju postojanje hrišćana mnogo pre 311. godine.
A osim toga, vrlo okrutne kazne su bile predviđene za sve one koji krše zakon (odnosno hrišćani nisu uživali imunitet).

Ali, da li je on donio te odluke bas iz krscanskih uvjerenja ili je to ucinio iz politickih motiva? Katolicka enciklopedija kaze:”Neki su biskupi, zaslijepljeni sjajem dvora, otisli tako daleko da su slavili cara kao andjela Bozjeg, kao sveto bice, i proricali da ce on, poput Sina Bozjega vladati u nebu. Dosljedno tome ustvrdjeno je da je Konstantin bio naklonjen Crkvi uglavnom zbog politickih motiva te da je bio postovan kao prosvjeceni despot koji je koristio religiju da bi pospjesio svoju vladavinu.“ Ovakav je bio zakljcak poznatog povjesnicara Duranta u vezi Konstantina:

“Da li je njegovo obracenje bilo iskreno, da li je to bio cin religiozne vjere ili savrseni potez politicke mudrosti? Vjerojatnije ovo drugo... On se rijetko pokoravao ceremonijalnim zahtjevima krscanskog bogostovlja. Njegova pisma krscanskim biskupina jasno pokazuju kako je on malo mario za teoloska razmimoilazenja koja su potresala krscanstvo iako je bio voljan sprjecavati neslaganja u interesu jedinstva imperije.
Izuzetno mudar državnik kome je u interesu bila dobrobit države. :ok:


Tokom svoje vladavine tretirao je biskupe kao politicke pomocnike; sazivao ih je, predsjedavao na njihovim koncilima i slagao se da provodi bilo koje misljenje vecine. Pravi bi vjernik prvo trebao biti krscanin pa tek onda drzavnik; s Konstantinom je bilo obrnuto — krscanstvo je za njega bilo sredstvo a ne cilj.
Nekako sam bio pod utiskom da je ovo opšte poznato, bar onima koji su završili srednju školu. :think:

Tu i tamo imam primedbe na pojedine stvari u poruci, ali u celini tvoja poruka, relativno dobro odgovara pravom stanju stvari u periodu od interesa.
 
Тако за светог цара говоре данас у Ватикану, на основу властитог цезаропапистичког искуства
(историјски веома темељно доказаног).

Они у Риму иначе немају никаквог разлога да га омаловажавају због тога што је престоницу царства изабрао Бизантиум, тј Цариград умјесто дотадашњег Рима, односно колијевку будуће Византије, државе која је имала незгодан обичај да их спречава у крсташким походима, пљачкама и освајањима.
Уопште, римокатолици немају ниједан мотив за такво нешто...не.
Али, то није тема данашње емисије:

Да ли си ти ИКАДА прочитао неки од тих историјских списа који свједоче о Констатину (иначе рођеном Нишлији)?
Да ли си упознат уопште са животописима претходних (и каснијих римских и византијских царева)?
Да ли си можда читао писма Арију и Атанасију Александријском?
Да ли си можда прочитао Декрет из 313? Или барем неке од докумената свједочанстава о бруталностима римљана према хришћанима?


Ако јеси, онда можемо повести плодан и квалитетан дијалог.

Ако ниси, чему копи-пејстовање материјала са католичке енциклопедије?
Зар није сврсисходније да проп материјале који се штанцају у Ватикану
и продајеш на тржиште за које су прављени?

Или само уживаш да пљујеш по Православнима?
 
Poslednja izmena:
Апропо "дана сунца", питање упућено кориснику Калибурн:


- да ли си читао записник са суђења Јустину Философу са краја 1. вијека?

- да ли си имао увид у окружну посланицу Магнежанима Игњатија Антиохијског, директног пратиоца, ученика и наследника Апостола Петра у Антиохији?


Да ли си уопште упознат са ранохришћанским документима прва два вијека?
 
Извињавам се, хришћанин је по дефиницији свако ко тежи да следује за идеалом који је поставио Христос.

Члан Цркве (нпр Православне) се постаје тако што онај ко изрази жељу прође катихуменат, крсти се и прими миропомазање.
 
- да ли си читао записник са суђења Јустину Философу са краја 1. вијека?

- да ли си имао увид у окружну посланицу Магнежанима Игњатија Антиохијског, директног пратиоца, ученика и наследника Апостола Петра у Антиохији?


Да ли си уопште упознат са ранохришћанским документима прва два вијека?

Moram priznati da je odgovor odrečan na prva dva pitanja.
Ukoliko imaš link ka tim dokumentima, rado bih pročitao, da bih saznao na šta se pozivaš.
Koliko sam ja shvatio, iz naučnih radova, ustanovljenje "dana Sunca" u Rimskoj imperiji, od strane cara Konstantina, a u slavu Sol Invictus-a nije sporno (bar ja nisam našao do sada bilo šta što bi to osporilo). Naravno, kao što sam već napisao, dva teksta koja pominješ nisam imao prilike da pročitam.

Što se trećeg pitanja tiče, čitao više tekstova različitih hrišćanskih denominacija iz tog perioda. Molim te, bliže se odredi kako bih mogao da dam precizniji odgovor.
 
Tačno.

Hrišćanin se postaje primanjem sakramenta krsta. Do tog čina Konstantin je bio samo jedan od mnogih sinkretista tako karakterističnih za kasnoantički period.


Znači ubojica primanjem krsta 50 dana prije smrti je kršćanin i to je to.
On je čarobnim štapićem spašen.
Nije čudo što milijardu ima kršćana jer je sve jednostavno tako.
I svi ste spašeni od svega.
hehe
 
Znači ubojica primanjem krsta 50 dana prije smrti je kršćanin i to je to.
Da ... ili barem član Crkve
On je čarobnim štapićem spašen.
Ko kaže da je spašen?

Dobro, konkretno Konstantin i njegova majka Jelena vjerovatno jesu spašeni, jer su najpoštovaniji laci sveci u hrišćanstvu.
Nije čudo što milijardu ima kršćana jer je sve jednostavno tako.
Moguće i da je to razlog brojnosti, mada ne vjerujem.
I svi ste spašeni od svega.
hehe
Ja nisam, jer nisam hrišćanin.
 
Moram priznati da je odgovor odrečan na prva dva pitanja.
Ukoliko imaš link ka tim dokumentima, rado bih pročitao, da bih saznao na šta se pozivaš.
Koliko sam ja shvatio, iz naučnih radova, ustanovljenje "dana Sunca" u Rimskoj imperiji, od strane cara Konstantina, a u slavu Sol Invictus-a nije sporno (bar ja nisam našao do sada bilo šta što bi to osporilo). Naravno, kao što sam već napisao, dva teksta koja pominješ nisam imao prilike da pročitam.

Što se trećeg pitanja tiče, čitao više tekstova različitih hrišćanskih denominacija iz tog perioda. Molim te, bliže se odredi kako bih mogao da dam precizniji odgovor.


Хвала Богу на културном саговорнику најзад!

На жалост у времена ниске политике и маркетиншког промовисања идеја и идеологија,
ни наука није остала неокаљана и уздигнута од служења циљевима, барем је такво моје лично искуство.


На срећу неколико археолошких института (међу којима неколико јако истакнутих протестантских универзитета у Њемачкој) се крајем 18 вијека почело по први пут бавити историјско-археолошком и лингвистичком страном библистике, користећи метдологију рада каквом се служе и данашње истакнуте научне институције.

Сваки могући текст из прва три вијека је анализиран са безброј аспеката, а његова аутентичност провјеравана са свим могућим методама: лингвистичко-стилистичком анализом, провјером подударања са информацијама из различитих извора, те у новија времена прикупљена оригинална документа су анализирана и анализама материјала (лабораторијска порвјера поријекла, састава и старости папира на којем је записивано итд)

Ова и оваква студиозна истраживања довела су до значајних открића, тако да је коначно установљена реална старост неких апокрифа, те је потврђено да су гностичка јеванђеља настајала у периоду од 250 до 750 године, те да самим тим нису могла бити писана од стране Апостола, већ да се писац користио личностима апостола да би његова учења стекла већу популарност.

Као аутентична дјела су потврђене неке посланице Климента Римског (насленика апостола Павла у помјесној хришћанској заједници у Риму писана почетком 2 вијека), Јустина Философа (грађанина Рима који је самим тим стекао привилегију да буде први хришћанин који је имао суђење) почетак 2 вијека, те окружне посланице Игњатија Антиохијског (директног ученика Апостола Петра и његовог наследника на епископском трону Антиохије, тада највећег града на блиском истоку).

Након њих, такође у периоду прије Првог Сабора и константинове реформе имамо и друге истакнуте ранохришћанске духовнике и писце, међу којима су можда најзначајнији Иринеј, епископ града Лиона, са својим петокњижјем Adversus Haereses који је можда најзначајнији документ о духовном животу западне Европе у прва три вијека, те скоро сада у потпуности сачувану Јевсевијеву Historia Ecclesie у којем он износи веома релевантне чињенице о раној Цркви, те начину устројства првих хришћанских помкесних цркава, те такође и потврђује аутентичност списа Папије и Јована презвитера, ученика Апостола Јована.

Нажалост, већину ових списа имам у "хардверу", тј у виду књига, али ако се потрудиш мислим да је већ скоро читав корпус ових списа скениран у оквиру УНЕСКОвог пројекта зашитите и очувања европске културне баштине.

Један дио раних писаца ћеш такође наћи и у Migneovoj "Patrologia Graeca", а једина невоља је што је већина текстова на старогрчком оригиналу, или евентуално преведена на енглески.

Управо и највећи разлог зашто се велики број протестаната вратио литургисању у Дан Ускрснућа, (наравно славећи и даље суботу, што је одувијек био обичај ране Цркве све до данас).

велики поздрав
 
Nisam hrišćanin, ali nešto mi se čini da ovo tvoje dole

nije stav Crkve.

Ali ako jeste onda u svakom slučaju Konstantin nije bio član Crkve.


Не замјери, хтио сам само нагласити разлику између хришћанског увјерења
и "бити дио тијела христовог", односно бити члан Цркве.

Заиста, Константин је по многим свједочанствима имао "страх" од хришћанства и себе сматрао недостојним варварином, што се види из чувеног писма "Обраћање Арију и Александру" у којем по први пут један римски Цар са велииком снисходљивошћу пише тамонеким "монасима залуђеницима", будући да је већина царева послије њега то све ријешавала "по кратком поступку".

поздрав
 
На жалост у времена ниске политике и маркетиншког промовисања идеја и идеологија,
ни наука није остала неокаљана и уздигнута од служења циљевима, барем је такво моје лично искуство.
Vrlo zanimljivo stanovište za jednog vernika da stavlja nauku iznad religije. Veoma osvežavajuće. :ok:

Ова и оваква студиозна истраживања довела су до значајних открића, тако да је коначно установљена реална старост неких апокрифа, те је потврђено да су гностичка јеванђеља настајала у периоду од 250 до 750 године, те да самим тим нису могла бити писана од стране Апостола, већ да се писац користио личностима апостола да би његова учења стекла већу популарност.
Koliko sam ja razumeo naučne radove koji se bave apokrifnim jevanđeljima (koliko ih beše ima, nešto preko 30?) sačuvani su uglavnom potonji prepisi, jer je veoma mali broj dokumenata preživeo katoličku čistku. Naravno, pri tome sam veoma svestan da je skoro sigurno dolazilo do izmena usled slučajnih grešaka u prepisivanju, nerazumevanju originalnog teksta, nivoa pismenosti prepisivača i namernih grešaka kojima su menjani ključne reči ili čitavi pasusi.
Pri tome o postajanju apokrifnim jevanđelja u ranijem periodu obaveštavamo se iz prepisa različitih crkvenih poglavara.

Као аутентична дјела су потврђене неке посланице Климента Римског (насленика апостола Павла у помјесној хришћанској заједници у Риму писана почетком 2 вијека), Јустина Философа (грађанина Рима који је самим тим стекао привилегију да буде први хришћанин који је имао суђење) почетак 2. вијека, те окружне посланице Игњатија Антиохијског (директног ученика Апостола Петра и његовог наследника на епископском трону Антиохије, тада највећег града на блиском истоку).
Након њих, такође у периоду прије Првог Сабора и константинове реформе имамо и друге истакнуте ранохришћанске духовнике и писце, међу којима су можда најзначајнији Иринеј, епископ града Лиона, са својим петокњижјем Adversus Haereses који је можда најзначајнији документ о духовном животу западне Европе у прва три вијека, те скоро сада у потпуности сачувану Јевсевијеву Historia Ecclesie у којем он износи веома релевантне чињенице о раној Цркви, те начину устројства првих хришћанских помкесних цркава, те такође и потврђује аутентичност списа Папије и Јована презвитера, ученика Апостола Јована.

Нажалост, већину ових списа имам у "хардверу", тј у виду књига, али ако се потрудиш мислим да је већ скоро читав корпус ових списа скениран у оквиру УНЕСКОвог пројекта зашитите и очувања европске културне баштине.

Један дио раних писаца ћеш такође наћи и у Migneovoj "Patrologia Graeca", а једина невоља је што је већина текстова на старогрчком оригиналу, или евентуално преведена на енглески.
Da li se ove knjige mogu naći u pravoslavnim zadrugama, pošto sam prolazeći kroz svoju biblioteku, primetio da uglavnom imam svežija dela ove tematike?
U celini ili u delovima na Internet-u se mogu naći "Historia Ecclesie", "Patrologia Graeca", "Adversus Haereses".
Možeš li mi reći koje strane ili makar koja poglavlja da pogledam?

Управо и највећи разлог зашто се велики број протестаната вратио литургисању у Дан Ускрснућа, (наравно славећи и даље суботу, што је одувијек био обичај ране Цркве све до данас).
Shvatam na šta ciljaš. Naravno da je subota bila neradan dan, jer je to običaj koji postoji u judaizmu, te se tako preneo i na rano hrišćanstvo. Nema ničeg spornog tu.
Nisam se dovoljno jasno izrazio. :(
Kada sam napisao da je imperator Konstantin I uveo nedelju kao dan slavljenja Sol Invictus-a, odnosno Mitre, ni u kom slučaju nisam mislio da se njegova odluka odnosila konkretno na hrišćanstvo, već na Rimsko carstvo u celini. To što se velika većina hrišćana, po denominacijama i po broju nalazila u okviru granica Rimskog carstva, te se ovaj dekret odnosio i na njih je samo sticaj okolnosti. Usvajanje nedelje kao neradnog dana kod hrišćana je ustanovljeno posle toga radi usklađivanja sa postojećom regulativom.
Veoma slično prilično žalosnom procesu ekumenizacije, koji možeš videti na primeru SPC koja želi da usvoji papinski kalendar.
U porcesu standardizacije, reč je o svetovnoj stvari, a ne o duhovnoj.


велики поздрав
:bye:
 
Хвала Богу на културном саговорнику најзад!

На жалост у времена ниске политике и маркетиншког промовисања идеја и идеологија,
ни наука није остала неокаљана и уздигнута од служења циљевима, барем је такво моје лично искуство.


На срећу неколико археолошких института (међу којима неколико јако истакнутих протестантских универзитета у Њемачкој) се крајем 18 вијека почело по први пут бавити историјско-археолошком и лингвистичком страном библистике, користећи метдологију рада каквом се служе и данашње истакнуте научне институције.

Сваки могући текст из прва три вијека је анализиран са безброј аспеката, а његова аутентичност провјеравана са свим могућим методама: лингвистичко-стилистичком анализом, провјером подударања са информацијама из различитих извора, те у новија времена прикупљена оригинална документа су анализирана и анализама материјала (лабораторијска порвјера поријекла, састава и старости папира на којем је записивано итд)

Metodologija rada koja objektivno treba da dokaže bilo šta vezano za hrišćanstvo u vreme trajanja katoličke inkvizicije? Ti si šaljivdžija neki, zar ne?

A pri tome si naveo i protestanske univerzitete ...koji da su dokazali bilo šta manje od "Isus bog naš najveći i jedini a ostali pocrkajte u najgoroj muci" bi ili potpuno nestali (jer nema potrebe da postoje) ili spaljeni zboj jeresi

Izem ti metodologiju rada :eek:

Ajd sad budi dobar pa navedi linkove gde se može pogledati :
ko je radio analize tekstova? tehnike koje su rađene? i slično

Da ne bude kao sa Torinskim pokrovom :lol: ..
Sahranjivali Isusa iz I veka u čaršav iz XIV veka...:hahaha:
"Povratak u budućnost" ili šta?
Radiocarbon dating in 1988 by three independent teams of scientists yielded results published in "Nature" indicating that the shroud was made during the Middle Ages, approximately 1300 years after Jesus lived

Fabrikujete svoje relikvije a onda se pozivate na fabrikate kao čvrste i neoborive dokaze vaše religije. A to fabrikovanje nije ni vera ni religija nego krivično delo.
 
Ко то "ми"?

Јеси и ти од оних што си била прехлађена кад се учила историја у основној?


Ајд да кренемо одпочетка:

Шта је то инквизиција, где је настала и откад до кад је деловала?

(за тебе посебно подпитање - откуд инквизиција на подручју које је контролише Ватикан, и која је то православна светиња "фабрикована")
 
Ко то "ми"?

Јеси и ти од оних што си била прехлађена кад се учила историја у основној?


Ајд да кренемо одпочетка:

Шта је то инквизиција, где је настала и откад до кад је деловала?

(за тебе посебно подпитање - откуд инквизиција на подручју које је контролише Ватикан, и која је то православна светиња "фабрикована")

Vi koji verujete u Isusa ...

Ako zaista ne znaš šta je inkvizicija onda zaista razumem jačinu tvoje vere. Mogu samo da primetim da upotrebljavaš prošlo vreme iako inkvizicija i dalje postoji samo pod nazivom "Kongregacija za doktrinu vere", čiji je poslednji šef sadašnji papa Benedikt XVI.

A što se fabrikovanja pravoslavnih relikvija tiče, ti bi možda to bolje trebao da znaš, u svakom slučaju, sa ciljem potvrđivanja jačine pravoslavnih relikvija, možda bi moglo da se organizuje ispitivanje relikvija? nešto kao sa torinskim pokrovom...
zar to ne bi bilo super? :)
 
Девојчице, сада си ме дефинитивно уверила да је твој једини проблем што ама баш ништа не знаш о православљу.


Добили сте неонацистичке памфлете који су били писани за друго тржиште,
а сами нисте довољно образовани нити интелигентни да своју пропаганду примјените на наше просторе.


ПС

Требало би отворити посебне подфоруме са називом "Забавиште",
гдје би ова необразована нацистичка младеж могла на миру да се дружи са вршњацима
 
Девојчице, сада си ме дефинитивно уверила да је твој једини проблем што ама баш ништа не знаш о православљу.


Добили сте неонацистичке памфлете који су били писани за друго тржиште,
а сами нисте довољно образовани нити интелигентни да своју пропаганду примјените на наше просторе.

ПС

Требало би отворити посебне подфоруме са називом "Забавиште",
гдје би ова необразована нацистичка младеж могла на миру да се дружи са вршњацима

Pravoslavci ne veruju u Isusa :eek:.... priznajem novi momenat za mene!

Budi ljubazan pa mi objasni kako to da pravoslavci ne veruju u Isusa?

Hvala za mentalni skok sa satanista na naciste :) i to je nešto
 
Добили сте неонацистичке памфлете који су били писани за друго тржиште,
а сами нисте довољно образовани нити интелигентни да своју пропаганду примјените на наше просторе.

ПС

Требало би отворити посебне подфоруме са називом "Забавиште",
гдје би ова необразована нацистичка младеж могла на миру да се дружи са вршњацима
Mateja [7,3-5] ;)

Već sam odgovorio na sličnu tvoju poruku ovde:
http://forum.krstarica.com/threads/251659&page=60&post=#1485
 

Back
Top