kraftujem ja, kraftuješ ti...

parka

Buduća legenda
Poruka
26.261
crafting
to vam je ručni rad - reloaded
ljudi širom sveta ručnom radu pristupaju veoma ozbiljno i sada već bez neke preterane podele poslova prema polovima.
i ovde ne govorim o beskrajnom veženju goblena, već o sjajnim, kreativnim, inovativnim projektima od kojih stvarno zastaje dah.
znate, malo me je porazilo kad sam uporedila... ti njhovi amaterski i polu-amaterski projekti deluju profesionalno besprekorni. ali kad pogledate npr radove naših studenata dizajna, to je sve ukrivo sašiveno, nevešto, sklepano, jer je, zaboga, biti švalja ispod časti
daklem
kraftujete li i vi već? ili mislite da je ručni rad stvar prošlosti, tj nešto ne-kul čime se bave dokone bake i oni koji "nisu za bolje"? ili se bavite ručnim radom i boli vas uvce što ste dokona baka.
 
kraftujete li i vi već? ili mislite da je ručni rad stvar prošlosti, tj nešto ne-kul čime se bave dokone bake i oni koji "nisu za bolje"? ili se bavite ručnim radom i boli vas uvce što ste dokona baka.

Mislim da je rucni rad super cool :) Ne bavim se nicim, mozda cu da zapocnem kada ostavim pusenje, da uposlim ruke, inace vise volim ovde da kuckam ili da citam u slobodno vreme... ali drugarice oko mene prave svoj nakit, prave mozaike u kupatilu, ili heklaju (kapice)... ja zelim da sijem (to pricam vec tri godine na forumu :rumenko: )
 
mislim da je kraftovanje stvar proslosti :)
ne mislim da je necool,ali mi je nekako previse drndanja za mali rezultat(eto ga kapitulizam progovara iz mene :mrgreen: )i ja to ne mogu,ionako mi se ruke ukoce
moja drugarica radi dekoraciju,pravi svasta nesto ali mene to zadrzi jedno popodne i posle me smara
moj krafting je forum :D
 
Danas ne, ali ranije da, i to mnogo. Sve što je moglo da se napravi rukama ja jesam, većim delom samo pokušala doduše.
Heklanje-sve i svašta, mada sam mnogo ostavila na pola. Kapica nekoliko, čak sam meni i dvema najboljim drugaricama sašila istu kapu, nosile smo ih godinama. Ja bih i dalje, ali sam je izgubila ove zime.
Kutijice raznorazne za olovke, nakit, ramove za slike, istim tim drugaricama, na moru skupljala kamenčiće i školjkice i napravila im te ramove...
Nakit-uuhh, raznorazni. Mislim da mi je jedan komad još u životu, slikaću kad dođem kući.
Napravila sam ogromnu kuću za Barbiku ja sama. Stepenice unutra, zalepljen štof kao tepih, ma komplet kuća... Ne znam el to spada u krafting. Šteta što je nisam slikala, ali to je bilo još u osnovnoj školi.
Kao i ostalo moje kraftovanje.
Sad jednostavno nemam vremena. Tj. imam, ali nema navike više... :(
 
Poslednja izmena od moderatora:
Nparavila sam ogromnu kuću za Barbiku ja sama. Stepenice unutra, zalepljen štof kao krevet, ma komplet kuća... Ne znam el to spada u krafting. Šteta što je nisam slikala, ali to je bilo još u osnovnoj školi.
šteta =I
al kul je, to sam baš tela da kažem, da nije samo heklanje u pitanju već i sve što se rukama može napraviti, i maštovita hrana i šminka i sve sve
 
a ako je i hrana kraftovanje, onda kraftujem :lol:
obozavam da kombinujem boje namirnica/jela to mi je jedan od glavnih kriterijuma - da mi sto bude saren.

819512982_ffa208d5ac.jpg
 
crafting
to vam je ručni rad - reloaded
ljudi širom sveta ručnom radu pristupaju veoma ozbiljno i sada već bez neke preterane podele poslova prema polovima.
i ovde ne govorim o beskrajnom veženju goblena, već o sjajnim, kreativnim, inovativnim projektima od kojih stvarno zastaje dah.
znate, malo me je porazilo kad sam uporedila... ti njhovi amaterski i polu-amaterski projekti deluju profesionalno besprekorni. ali kad pogledate npr radove naših studenata dizajna, to je sve ukrivo sašiveno, nevešto, sklepano, jer je, zaboga, biti švalja ispod časti
daklem
kraftujete li i vi već? ili mislite da je ručni rad stvar prošlosti, tj nešto ne-kul čime se bave dokone bake i oni koji "nisu za bolje"? ili se bavite ručnim radom i boli vas uvce što ste dokona baka.

zato imamo u ovoj zemlji i turizmologa, ekonomista, pravnica i sta ti ja znam, kakvih sve zanimanja u kojima je iskljucena svaka vrsta kreativnog rada
krenuvsi od kuce, gde se malo zena bavi tim radom,pa do skole gde je minimum prakse i obrazovanja sto se tice rucnog rada
gledajuci zapad, tamo se nije izgubio rucni rad, a i ceni se znanje i vestina u izradi svih proizvoda koje zahtevaju spretnost ruku i kreativnost duha
 
zato imamo u ovoj zemlji i turizmologa, ekonomista, pravnica i sta ti ja znam, kakvih sve zanimanja u kojima je iskljucena svaka vrsta kreativnog rada
krenuvsi od kuce, gde se malo zena bavi tim radom,pa do skole gde je minimum prakse i obrazovanja sto se tice rucnog rada
gledajuci zapad, tamo se nije izgubio rucni rad, a i ceni se znanje i vestina u izradi svih proizvoda koje zahtevaju spretnost ruku i kreativnost duha
znaci posto je to iskljucivo zenski "posao" a u nestajanju je,znamo ko je kriv:think:
 
kraftujete li i vi već? ili mislite da je ručni rad stvar prošlosti, tj nešto ne-kul čime se bave dokone bake i oni koji "nisu za bolje"? ili se bavite ručnim radom i boli vas uvce što ste dokona baka.

znam da vezem, tj. znala sam, sada bi mi trebalo vremena da se podsjetim... mama me je ucila, ona je bila veliki ljubitelj veza, imali smo nekada nekoliko zaista divnih goblena koje je radila... sada imam jedan njen, kao simbol nekadasnjeg zivota, i okacila sam ga u dnevnu sobu... meni je to zaista lijepo
ja nisam naucila dobro da to radim, suvise je sitno i precizno i unervoze mi se prsti... ali sam voljela da slikam goblene... nekoliko radova mi je zavrsilo i na skolskoj izlozbi... to je bas bilo slatko, mada nema mnogo veze sa rucnim radom koji ti spominjes:)
sandrina vagner ima organizaciju koja se bavi kucnom radinoscu... heklanje, pletenje... gledala sam neke radove, salove i marame, odlicno odradjeno, pravi profesionalni rad

meni je pretprosle zime bila zelja da pletem salove, one duge, sto mozes da ih obmotas nekoliko puta i opet da ti padaju do kolejna, ali nisam znala kako da upletem vise boja i pravim sare koje sam zeljela... tek posle sam naisla na vunicu u boji, nekoliko boja u jednoj niti... kad sam neobavijestena...
a sad mi je zelaj da pravim vaze i zdjelice u bojama
uzmes obicnu staklenu zdjelicu, pirincani papir, lijepak... mnogo lijepo izgledaju
 
Poslednja igra letira me je podsetila: je ne volim goblene, ali mozda je to zbog toga sto jos nisam naisla na goblen cija bi me tematika zainteresovala, niti na tapiseriju... ALI: kada bih bila u penziji, i kada bih bila talentovana za vez, bila bih u opakom iskusenju da napravim ogromnu tapiseriju sa prizorima iz vlastitog zivota - ono, podelim svaki period u svom zivotu na neke bitne momente, i onda svaki momenat dobije svoju slicicu (vezenu)... to kao da snimas film, skoro... i to bi mi bilo skroz okej - umseto prizora ruza, mrtve prirode itd, slike ljudi kako jedu oko stola, ili stoje za sankom u mraku, moj macor bi se provlacio kroz svaku drugu slichicu i tako to... ne mora tapiserija, moze i tepih... jao ala trabunjam :lol:
 
Ne radim to. Ne mislim da je to za one koji ne mogu bolje ili samo babe. Baš je lepo kada neko ume da hekla ili plete. Ipak, mislim da neko treba da ima potrebu da upošljava ruke u slobodno vreme. Meni nikada nije palo na pamet.

Их, ово као кад би исто рекла за сликаре, грнчаре, столаре, вајаре...све оне који својим рукама стварају неко дело од почетка до краја!
А то је невероватан осећај! :D
То није ствар ''упошљавања руку'' због досаде, него креативни чин! :D

Увек сам волела нешто да стварам, али ме никад ствари нису дуго држале.
Као клинка знала сам да везем гоблен, сад већ не бих знала.:confused:
Научила сам да штрикам и одушевила се штрикањем. То може да буде зараза, гора од нета. :mrgreen: Наштрикала сам један џемпер и то ми било доста. :lol:
Научила сам да хеклам и први и једини мој рад је - ни пет ни шест него хеклана завеса за трокрилни прозор (додуше, није дугачка, него само до пола прозора ;))! Та завеса ми је 12 година висила у кухињи:), скинула сам је пре пар месеци.
Још као девојчица сам научила да шијем и много сам шила, преправљала, измишљала разне керефеке...:D
Волела сам да ручно извезем фармерке (у оно време су постојале само обичне - клот, тамно плаве), да нашијем неке украсне траке доле на ногавицама.
За време бомбародовања скинула сам са неке шупе обичан џак...био је већ мало поцепан. Опрала сам га и ручно сашила од њега ранац, извезла га, направила неке апликације... Радила сам га ноћима под светлошћу свеће - то је оно што ме је, између осталог, држало да не потонем. Иако сам алергична на јуту (пекле су ме руке и кашљала сам), нисам одустајала.
Годинама сам га користила за плажу јер у њега може свашта да стане...данас је скоро исцепан - али не бих га бацила ни за шта на свету! :D
Недавно сам са ћеркама правила свећњаке, вазе и украсе од дас-масе... Ма, стално нешто радим...

Волим да нешто сама измислим и сама спроведем до краја, и да онда уживам у том свом делу!

П.С.
Кад одем у пензију уписаћу грнчарски курс. ;)
 
crafting
to vam je ručni rad - reloaded
ljudi širom sveta ručnom radu pristupaju veoma ozbiljno i sada već bez neke preterane podele poslova prema polovima.
i ovde ne govorim o beskrajnom veženju goblena, već o sjajnim, kreativnim, inovativnim projektima od kojih stvarno zastaje dah.
znate, malo me je porazilo kad sam uporedila... ti njhovi amaterski i polu-amaterski projekti deluju profesionalno besprekorni. ali kad pogledate npr radove naših studenata dizajna, to je sve ukrivo sašiveno, nevešto, sklepano, jer je, zaboga, biti švalja ispod časti
daklem
kraftujete li i vi već? ili mislite da je ručni rad stvar prošlosti, tj nešto ne-kul čime se bave dokone bake i oni koji "nisu za bolje"? ili se bavite ručnim radom i boli vas uvce što ste dokona baka.
Моја најбоља другарица штрика, и то савршено.
Наложила се летос на Златибору на ручни рад и кад се вратила у Бг пронашла форуме на интернету, па мустрице, па литературу...и од тад је наштрикала много тога.
И одлично јој иде.:)
 
Mislim da je rucni rad super cool :) Ne bavim se nicim, mozda cu da zapocnem kada ostavim pusenje, da uposlim ruke, inace vise volim ovde da kuckam ili da citam u slobodno vreme... ali drugarice oko mene prave svoj nakit, prave mozaike u kupatilu, ili heklaju (kapice)... ja zelim da sijem (to pricam vec tri godine na forumu :rumenko: )
i ko je sad po tebi kriv za tvoju lenjost ?
 
Gde me nadje. :D
Muz mi je umetnik tako da po kuci ima materijala za danonocno igranje.
I pre njega sam svasta radila (mozaik u kupatilu, oslikavala ramove, kredence i slicno).
Poslednje sto sam radila je staklo koje me je potpuno fasciniralo i od prvih malo vecih para cemo kupiti pec za pecenje stakla (fino za selidbu :neutral:).
Sa staklom bih mogla da provedem dane bez jedenja, spavanja i slicnog. Pipavo je, posekla sam se milion puta, par puta sebi zamalo otfikarila prst ali sam napravila svasta - cinije - velike i male, nakit, ukrase za prozor (staklo+svetlo=nista lepse ne postoji).
Rucne radove ne umem da radim mada umem da heklam (naucila me baba :D). Moja mama je svojevremeno savrseno strikala, to nisam naucila a bas bih volela.
Gobleni su mi grozni, izvinjavam se ljubiteljima.

Sad cemo kreciti u razne boje a ja se spremam da napravim jastucice i da ofarbam dve stolice.
Zajedno smo oslikali ram od ogledala, pola ja, pola on (i tacno se vidi ko je profi a ko je samo sizofrenicar :lol:) ali to mi je bas nekako romanticno. :)
 
znam da strikam i to dobro....i ranije, dok sam bila devojka puno sam sebi dzempera napravila...i onih strikanih lutkica.....dok mi je sin bio mali pravila sam mu dzempere na kojima sam i vezla razne zivotinje....u zadnje vreme imam vremena na poslu i pomisljam da opet probam da mu nesto nastrikam....za sebe nemam zivaca.....
 

Back
Top