Hrvatski barok: Proždiranje male děce (+18)

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
32.471
Ponekad je ignorisanje jedina moguća opcija, Hroboatose. No, ignorisao ili ne, evo nama hrvatskog baroka i njegovih osebujnih značajki:

0001xcp.jpg


0002vaq.jpg


0003vjc.jpg


0004c.jpg


0005ttb.jpg


0006ois.jpg


0007jqb.jpg


0008gnb.jpg


0009icy.jpg


:eek: :eek: :eek: :eek: :eek:
 
Čeh August Šenoa je napisao između ostalog slijedeće:


...Brzo glas im zaorio,
Svuda prati Trenka slava;
Ali tko je pri tom bio,
Ne boli već nikog glava.
Nijemci mole još i danas:
Osvrni se, Bože, na nas,
Izbavi nas kuge, rata,
Zle godine i Hrvata!!!

U Magdeburgu (1632.) u vreme Tridesetogodišnjeg rata “...u crkvi Svete Katarine Hrvati su odsekli, na varvarski način glave tridesettrojici najvećim delom ženskim licima...”. U crkvi Svetog Jovana ubijane su žene, devojke pa čak i bebe na majčinim grudima (Slobodan Jarčević, Izgon Grka i Srba, IPA Miroslav, 1998, str.75, 76.)


Tragically, after a heroic resistance, Magdeburg fell to Tilly’s imperial troops. Betrayed by traitors and undermined by the procrastination of its neighbors, the richest city in Germany at that time was overcome by fury and savagery as drunken soldiers of 9 nations purged the Protestants. The victims were so numerous- estimated at 25,000- that they were thrown in wagonloads into the river Elbe. In one church 53 young girls were beheaded. Croatians laughed as they cast little children into the midst of flames. The tortures and horrors perpetrated in Magdeburg were so shocking that several imperial officers sought Tilly to put an end to them. He replied: “I’ve promised three days for pillaging and slaying. The soldiers must have some amusement after so many fatigues!” Within 12 hours Magdeburg was a roaring furnace which reduced that vast and opulent city to smoldering ruins and ashes. The fate of Magdeburg was reported throughout Europe, as a great triumph in the Catholic areas, and as a frightful tragedy to all Protestants.

http://www.reformationsa.org





http://www.worldwideschool.org:
Even a more humane general would in vain have recommended mercy to such soldiers; but Tilly never made the attempt. Left by their general's silence masters of the lives of all the citizens, the soldiery broke into the houses to satiate their most brutal appetites. The prayers of innocence excited some compassion in the hearts of the Germans, but none in the rude breasts of Pappenheim's Walloons. Scarcely had the savage cruelty commenced, when the other gates were thrown open, and the cavalry, with the fearful hordes of the Croats, poured in upon the devoted inhabitants.

Here commenced a scene of horrors for which history has no language -- poetry no pencil. Neither innocent childhood, nor helpless old age; neither youth, sex, rank, nor beauty, could disarm the fury of the conquerors. Wives were abused in the arms of their husbands, daughters at the feet of their parents; and the defenceless sex exposed to the double sacrifice of virtue and life. No situation, however obscure, or however sacred, escaped the rapacity of the enemy. In a single church fifty-three women were found beheaded. The Croats amused themselves with throwing children into the flames; Pappenheim's Walloons with stabbing infants at the mother's breast. Some officers of the League, horror-struck at this dreadful scene, ventured to remind Tilly that he had it in his power to stop the carnage. "Return in an hour," was his answer; "I will see what I can do; the soldier must have some reward for his danger and toils." These horrors lasted with unabated fury, till at last the smoke and flames proved a check to the plunderers. To augment the confusion and to divert the resistance of the inhabitants, the Imperialists had, in the commencement of the assault, fired the town in several places. The wind rising rapidly, spread the flames, till the blaze became universal. Fearful, indeed, was the tumult amid clouds of smoke, heaps of dead bodies, the clash of swords, the crash of falling ruins, and streams of blood. The atmosphere glowed; and the intolerable heat forced at last even the murderers to take refuge in their camp. In less than twelve hours, this strong, populous, and flourishing city, one of the finest in Germany, was reduced to ashes, with the exception of two churches and a few houses. The Administrator, Christian William, after receiving several wounds, was taken prisoner, with three of the burgomasters; most of the officers and magistrates had already met an enviable death. The avarice of the officers had saved 400 of the richest citizens, in the hope of extorting from them an exorbitant ransom. But this humanity was confined to the officers of the League, whom the ruthless barbarity of the Imperialists caused to be regarded as guardian angels.

Neven Budak, Habsburzi i Hrvati

U napadu na Magdeburg sudjelovali su i Hrvati, kasnije optuživani za strašne zločine protiv magdeburških građana. Loš je glas pratio Hrvate zapravo tijekom čitava rata, iako se po svemu sudeći nisu ponašali nimalo gore od drugih vojski. No, bojištima Europe širila se i fama o njihovoj neranjivosti: ostalo je zabilježeno vjerovanje neprijateljskih vojnika, da u Hrvate nema smisla pucati, jer im tanad ne može nauditi.

Dakle, Hrvati.

Ovo ne treba mešati sa zlodelima pod baronom Franjom Trenkom koja su se desila sto godina kasnije. (Međutim, Marko Maras, na hrvatskoj wikipediji uči nas ovako "Danas u Njemačkoj i Austriji postoje povijesna društva koja njeguju tradiciju Trenkovih pandura i kada Nijemci viču: “Wir sind Kroaten, wir sind panduren”, onda postoji jak razlog za to." )

Opširno i detaljno http://www3.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/21/013236800/bogom-prokleti-i-neverni-hrvati.html?44 Obavezno pročitati!

Sve u svemu, to je bio hrvatski barok - hrvatski odgovor na reformaciju...
 
Poslednja izmena:
Dakle, Hrvati.

Ovo ne trěba měšati sa zlodělima pod baronom Franjom Trenkom koja su se desila sto godina kasnije. (Međutim, Marko Maras, na hrvatskoj wikipediji uči nas ovako "Danas u Njemačkoj i Austriji postoje povijesna društva koja njeguju tradiciju Trenkovih pandura i kada Nijemci viču: “Wir sind Kroaten, wir sind panduren”, onda postoji jak razlog za to." )

Opširno i detaljno http://www3.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/21/013236800/bogom-prokleti-i-neverni-hrvati.html?44 Obavezno pročitati!

Sve u svemu, to je bio hrvatski barok - hrvatski odgovor na reformaciju...

Smješno koliko jeste govoreći o Hrobijevom superiornijem i mirnijem i naprednijem Zapadu u odnosu na #%#% bizantoortodoksizam :lol: mislim da ne treba preuveličavati.
 
Nisam znao da ima toliko ilustracija...
croljudozderiax5sx5.jpg


''Bože sačuvaj me gladi, kuge i Hrvata'', je natpis uklesan na nemačkoj katedrali, iz tog vremena...

A onda se istorija nastavlja ili ponavlja...

Samo valja pridodati jednu stvar: "Hrvati" ovdje spomenuti mješavina su potonjih Hrvata i Srba iz krajiške vojske. Naime, Vojna krajina ili Vojna granica opskrbljivala je- za razliku od civilne Hrvatske- vojnike za imperijalne pohode, a konfesionalni je sastav cijele Granice bio oko pola katolika i pola pravoslavaca (kako gdje- http://hr.wikipedia.org/wiki/Vojna_krajina ). Tako da je dobar dio tih zvjerstava (uostalom propagandno napuhanih, a u ostalom "u duhu vremena") počinila mješavina predaka sadanjih Hrvata i Srba s toga područja, a teško je reći koliko "kojih", jer nije obrazloženo iz kojeg su dijela regrutirani i kakav je bio konfesionalni sastav.

No, možda je to najbolj idokaz da Srbi u to doba u Vojnoj krajini njisu ni postojali. Uz sve vlaške statute i priviliegije ove i one, to su bili za cijeli svijet- Hrvati.
 
Samo valja pridodati jednu stvar: "Hrvati" ovdje spomenuti mješavina su potonjih Hrvata i Srba iz krajiške vojske. Naime, Vojna krajina ili Vojna granica opskrbljivala je- za razliku od civilne Hrvatske- vojnike za imperijalne pohode, a konfesionalni je sastav cijele Granice bio oko pola katolika i pola pravoslavaca (kako gdje- http://hr.wikipedia.org/wiki/Vojna_krajina ). Tako da je dobar dio tih zvjerstava (uostalom propagandno napuhanih, a u ostalom "u duhu vremena") počinila mješavina predaka sadanjih Hrvata i Srba s toga područja, a teško je reći koliko "kojih", jer nije obrazloženo iz kojeg su dijela regrutirani i kakav je bio konfesionalni sastav.

No, možda je to najbolj idokaz da Srbi u to doba u Vojnoj krajini njisu ni postojali. Uz sve vlaške statute i priviliegije ove i one, to su bili za cijeli svijet- Hrvati.

Ma nije teško evo već si nam dokazao da su to u stvari bili Srbi koje ovi hroničari greškom zovu Hrvatima.
A da li su Srbi u Krajini postojali dogovori se sam sa sobom pa nam javi.:bye:
 
@ Mrkalj: ajde se ti ljepo drži jezika, fonetike i gramatike, tu si stvarno dobar

ovako, postavljati ovake postove sa tobože senzacionalnim otkrićima nije stvarno neki štos.
O vjerskim ratovima i njihovim posljedicama u zapadnoj i srednjoj Europi u 17. i 18. st. bi se štošta dalo pročitati, pa tako i ovaj pamflet nije ništa neuobičajeno za to vrijeme.

Vidim da su mnogi preskočili srednjoškolsku lektiru, pa ponoviti znanje i pročitati samo napr. "majku hrabrost..."

A o tome da su to stvarno bili Hrvati - jesu, i u krajiškim pukovnijama nije bilo Srba nego samo Vlaha, to smo već jednom ovdje utvrdili, koliko se sjećam.
E sad, baš da su djecu jeli.... što je previše, previše je.
Jel ako ćemo o tome tko je kakav, onda se može reći da nije čudo što je Goebels bio takav lažov, jel imao je dobar background.....

O tempora, o mores!
 
Matija, nemoj misliti da nemam pozitivno mišljenje o tebi i Čvrsnici, iako ste zdesna. U diskusijama jesam provokativan, možda preoštar, ali imam zaista dobro mišljenje o velikom (najvećem) broju Hrvata. Međutim, likovi poput Hrobija sami ga ištu jer, kombinacijom svoje neinformisanosti, iskompleksiranosti i mržnje, Srbe proglašavaju narodom bez kulture. Ili ga vas dvojica disciplinujte, ili ću to učiniti ja, na svoj način, koji može imati vaša nacionalna osećanja kao kolateralnu štetu.

Još jednom za sve, pa i za bespametnog Hroboatosa: nemojte mešati Magdeburg (1631.) sa Trenkom (1740-tih).

Među kanibalima iz Magdeburga bila je velika većina Hrvata, a malo ostalih nacija. Doneću danas i taj citat. Srbin ni jedan! Zašto? Pa, zaboravljate li uzrok klanja u Magdeburgu? Prvo, jasno se kaže u svim izvorima da su decu jeli i spaljivali u lomači Hrvati. Drugo, kad već Hroboatos natura Srbe, svi koljači su bili katolici. Možda misli na Srbe katolike? Bolesno.
 
Ma nije teško evo već si nam dokazao da su to u stvari bili Srbi koje ovi hroničari greškom zovu Hrvatima.
A da li su Srbi u Krajini postojali dogovori se sam sa sobom pa nam javi.:bye:

Jel' ovdje tko sposoban za racionalno mišljenje ?

1. panduri i sl. bijahu regrutirani iz područja Vojne granice u kojoj je bilo mnoštvo pravoslavaca koji su se kasnije nacionalno izjašnjavali Srbima. U Slavonskoj krajini bilo je više katolika, u područjima sadanjega Srijema i Banata više pravoslavnih, a i iz knjiga o Trenku i prijašnjim pohodima u tridesetgodišnjem ratu postoje popisi vojnih postrojbi s imenima zapovjednika.

2. general Gojko Nikoliš, šef saniteta JNA tijekom rata, napisao je u memoarskoj knjizi "Korijen, stablo, pavetina", kako su "Hrvati" iz tridesetgodišnjega rata koje spominju razni tekstovi njegovi Kordunaši, "zgoljni Srbi". Pretjerivanje jest u tom što se ne zna jesu li bili Srbi (ili predci Srba),no činjenica je da se radilo o konfesionalnom sklopu katolika i pravoslavnih iz Vojne krajine, generalno imenovanih "Hrvati". Nisam vidio nijednog povjesničara koji bi ozbiljno analizirao taj fenomen, kako je npr, neki poručnik Milutin Kernjaich ubrajan u Hrvate, i nitko se nije bunio- od onda do danas.

3. o samoj Vojnoj krajini postoje kvalitetni radovi Valentića, Buczynskog, Roksandića i dr. pa se iz tih studija lako dođe i do konfesionalne strukture po područjima ili povijesnim cjelinama (Lika, Krbava, Banovina, Kordun, Moslavina, Slavonija, Srijem, Banat,..), te o sudjelovanju krajiških postrojbi u bitkama u više ratova (tridesetgodišnji, sedmogodišnji, napoleonski, madžarska revolucija, rat za ujedinjenje Italije,...).
 
Bilo je sigurno hrvata i srba placenika na obadvoje strane i katolicke lige (pro cara) i protestanske unije (pro konfederacije). Kao sto je cak bilo placenika iz Sibirije.

Ali nije to bilo organizovano jer za to vreme vojna krajina i hrvatska nisu bile delove habsburgerove monarhije.

I vojna krajina kao takva jos nije postojala.

A sta se cini brutalnim hrvatima. Sta pada u oci kod svih hronicara da uvek stranci se pokazuju kao monstrumi (hrvati, svedjani). Tako mrkalje dosta u vezi hrvata je propaganda.

I u tom ratu su sve nacije radile mnogo sr****
 
Hroboatos: o samoj Vojnoj krajini

Može li se verovati čoveku koji ne zna (ili neće da zna) da se Krajina piše velikim slovom?

Konstantine, u Magdeburgu su bili Hrvati, nije bilo Srba. Ovde su neki pobrkali 17. i 18. vek., kao što rekoh. :kafa:

No, strpljenja, sve ćemo prikazati i dokazati. :)

PS. Ovo je dobra prilika i za Slavena, da on pokaže svoju obaveštenost i širinu u olasti istorije i odgovori, dok ja skeniram, na pitanje "Kako znamo da nije bilo Srba u Magdeburgu?"
 
Poslednja izmena:
Fridrih Šiler: „Istorija tridesetogodišnjeg rata”

Sada su jurišnici glavnog voda rastvorili dve kapije i Tili je umarširao s delom svoje pešadije. Odmah je zauzeo glavne ulice, a građane uperenim topom uterao u kuće, gde će se sresti sa svojom sudbinom. Nisu dugo držani u neizvesnosti; Tilijeva reč je odlučila o zloj sudbini Magdeburga.

Štaviše, zalud bi i čovečniji vojskovođa naložio takvim vojnicima da budu milosrdni; a Tili to nije ni pokušao. Uz generalovo ćutanje, bojovnici, gospodari života svih Magdeburžana, provalili su u kuće da bi utažili svoje najbrutalnije apetite. Vapaji nevinih probudili su nešto samilosti u srcima Nemaca, ali nimalo u okrutnim grudima papenhajmskih Valonaca. Jedva da je okrutno divljanje započelo, kad su ostale kapije provaljene te je konjica sa zastrašujućim hordama Hrvata uletela među pobožne žitelje Magdeburga.

Ovde se odigrala scena užasa za kakvu istorija nema reči, niti poezija pera. Ni nevinost dece, ni bespomoćni starci, niti mladost, niti pol, niti položaj, niti lepota nisu mogla da ublaže bes zavojevača. Žene su zlostavljane na rukama svojih muževa, kćeri na nogama svojih roditelja; a bespomoćni pol bio je izložen dvostukoj žrtvi, čestitosti i života. Ni jedno mesto, ma koliko skriveno, ma koliko sveto, nije izbeglo lakomost vragova. Samo u jednoj crkvi pedeset i tri žene pronađene su odsečenih glava. Hrvati su se zabavljali bacanjem dece u plamen; papenshajmski Valonci probadanjem odojčadi na grudima majki.

Neki oficiri Lige, užasnuti ovim strahovitim prizorima, na sopstveni rizik podsetili su Tilija da je u njegovoj moći da zaustavi masakr. „Vratite se za sat vremena,” bio je njegov odgovor; „Videću šta mugu da učinim; vojnik mora imati neku nagradu za opasnost kojoj se izlaže.” Ovi užasi trajali su nesmanjenom žestinom, dok napokon dim i plamen nisu razbojnike uverili u pobedu.

Da bi povećali konfuziju i omeli otpor građana, Caristi su za vreme trajanja napada potpalili grad na nekoliko mesta. Pošto se vetar naglo pojačao, proširio se plamen dok sve nije obohvatio oganj. Zaista zastrašujuća je bila zbrka među oblacima dima, gomilama leševa, udarcima mačeva, lomljavom padajućih ruševina i potocima krvi. Vazduh se usijao pa je bar neponošljiva vrelina napokon prisilila ubice da se sklone u svoj logor. Za manje od dvanaest sati, ovaj utvrđeni, mnogoljudni, cvetajući grad, jedan od najboljih u Nemačkoj, pretvoren je u pepeo, sa izuzetkom dveju crkava i nekoliko kuća. Gradonačelnik, Kristijan Vilijam, pretrpevši nekoliko rana, zarobljen je zajedno sa tri gradska oca; većina oficira i činovnika već su se sreli sa zavidnom smrću.

Pohlepa oficira spasla je 400 najimućnijih građana, u nadi da će od njih iznuditi prekomernu otkupninu. Ali, ova čovečnost bila je ograničana samo na oficire Lige, koje bismo, zahvaljujući nemilosrdnom divljaštvu Carista, mogli nazvati anđelima čuvarima.
 
Matija, nemoj misliti da nemam pozitivno mišljenje o tebi i Čvrsnici, iako ste zdesna. U diskusijama jesam provokativan, možda prěoštar, ali imam zaista dobro mišljenje o velikom (najvećem) broju Hrvata. Međutim, likovi poput Hrobija sami ga ištu jer, kombinacijom svoje neinformisanosti, iskompleksiranosti i mržnje, Srbe proglašavaju narodom bez kulture. Ili ga vas dvojica disciplinujte, ili ću to učiniti ja, na svoj način, koji može imati vaša nacionalna osěćanja kao kolateralnu štetu.

Još jednom za sve, pa i za bespametnog Hroboatosa: nemojte měšati Magdeburg (1631.) sa Trenkom (1740-tih).

Među kanibalima iz Magdeburga bila je velika većina Hrvata, a malo ostalih nacija. Doneću danas i taj citat. Srbin ni jedan! Zašto? Pa, zaboravljate li uzrok klanja u Magdeburgu? Prvo, jasno se kaže u svim izvorima da su děcu jeli i spaljivali u lomači Hrvati. Drugo, kad već Hroboatos natura Srbe, svi koljači su bili katolici. Možda misli na Srbe katolike? Bolesno.

shvatio sam, i btw, hvala, iako nije potrebno ovako javno dijeliti komplimente, mogli bi se neki dušebrižnici zabrinuti

u svakom slučaju, naravno da razumijem što si htio ovim postom dobiti, uostalim piše i u uvudnom postu i u onom koji je ovo sve započeo

ali, razumi i ti mene, jer zasmetalo me to što su neki vidjevši uvodni post, "otkrili" neku veliku povijesnu istinu, pa će se sutra moći kolegama uz kavu između dva srednjoškolska sata (ili eventualno između dva fakultetska predavanja) pohvaliti o novim otkrićima o uvijek mrskim susjedima (komšijama!), jelte....


kakogod, u jednom si u pravu, ima ovdje previše ljudi koji bi rekli nešto pametno o nečemu o čemu nažalost, nemaju pojma
npr, naravno da tridesetogodišnji rat nema veze sa ratom za austrijsku krunu
 

Back
Top