manje_zlo
Veoma poznat
- Poruka
- 12.254
UPISNE kvote na fakultetima određuju se odoka, empirijski. Nema dublje analize da li je to u skladu sa potrebama tržišta rada. Cifre o broju brucoša, dobrim delom datiraju iz perioda stare Jugoslavije, kada se znalo koliko državi treba pravnika, ekonomista, lekara. Danas, nažalost, nema jasnog plana upisne politike.
Ovo u razgovoru za „Novosti“ tvrdi prof. dr Branko Kovačević, rektor Univerziteta u Beogradu, a zatim upozorava „da će se efekti svetske krize i te kako osetiti i na Univerzitetu“ i da će „zbog nedostatka novca biti smanjen kvalitet nastave“.
* Da li takvu situaciju dodatno pogoršava obaveza da fakulteti uplaćuju 40 odsto sopstvenih prihoda u budžet?
- Izgubićemo sve projekte. Preživljavamo zahvaljujući svojim prihodima, od kojih plaćamo materijalne troškove. Ugovorom je precizirano koliko novca kome ide. Trebalo bi da povećamo cenu projekata za 40 odsto, kako bismo isplatili sve. Ali, tako nećemo biti konkurentni. U takvoj situaciji ne možemo da zadržimo dobre profesore, jer nemamo novca da ih platimo.
* Kolika je prosečna plata na Univerzitetu u Beogradu?
- Redovni profesori zarađuju između 70.000 i 80.000, a asistenti između 30.000 i 40.000 dinara. Oni fakulteti koji imaju više sopstvenih prihoda mogu da povećavaju plate zaposlenima.
* Najavljuje se integrisanje univerziteta. Šta to konkretno znači?
- Najkraće, definisanje funkcija univerziteta. Kao prvo to su izbori profesora. Ne može neko da bira sam sebe. Kriterijumi moraju biti isti za srodne grupacije na svim univerzitetima. Dalje, to je međunarodna saradnja, jer kao potpisnik svuda u svetu je univerzitet, a ne fakultet. Treće je multidisciplinarnost, spajanje više oblasti i pravljenje programa koji ne pripadaju nijednom fakultetu.
* Da li će biti otpuštanja, pošto integracija podrazumeva grupisanje službi?
- Neće biti otpuštanja, već objedinjavanja i efikasnijeg poslovanja. Ima nekih oblasti koje su fundamentalne za više struka - matematika, fizika, hemija... Sada svako ima svoju katedru. Postojaće odsek ili departman za matematiku sa različitim programima za različite struke.
* Očekujete li otpore bogatih fakulteta, pošto oni više neće imati svoje račune?
- Niko im neće uzeti novac, samo će služiti da se plati rad. Moguće su uštede od 30 odsto, jer sada ima mnogo dupliranja. Taj novac će se ulagati u plate, opremu, laboratorije, poboljšanje standarda studenata i zaposlenih.
* Školarine su, ipak, prevelike za prosečnog građanina. Da li će možda biti manje brucoša?
- Roditeljima
studenata nije lako, pogotovo ako studiraju u drugom gradu. Za stan, hranu, knjige treba više od prosečne plate, a mnogi žive od jedne plate. Zato se treba potruditi i upisati na budžet. Ipak, vredi investirati. U uređenim državama se već za godinu dana vrati novac uložen u školovanje.
* Studenti se žale na preobimne programe, da profesori predaju po principu ekskatedra.
- Studiranje podrazumeva timski rad. Studenti su navikli da uče pred ispit, a profesori održe svoje časove i više se ne bave time do sledeće nedelje. To vam je kao dolazak na posao gde imate osmočasovno vreme. Nije predavanje samo tabla i kreda, potrebno je davati domaće zadatke, projekte, imati konsultacije.
* A programi, da li su zastareli?
- Gradivo su neki gomilali godinama, dodavali novo, a nisu izbacivali nepotrebno. Dobili smo enciklopedijske predmete. Mora se predavati i uvrstiti u programe ono što traži tržište. Student mora da zna logiku struke.
* Da li su naši studenti osposobljeni da počnu da rade odmah po diplomiranju?
- Formalno postoji praksa na fakultetima. Ali, neophodno je da studenti po nekoliko meseci provode u kompanijama, da rade na realnim projektima, kao svuda u svetu. Tako se uči zanatska strana posla, koja se ne može steći na fakultetu. Trebalo bi da se poslodavci uključe u kreiranje programa, treba studente učiti praktičnim znanjima.
* Sve bi trebalo, ali se ne radi?
- Osnovni razlog je novac. Sve države investiraju u dve stvari - obrazovanje i infrastrukturu. Evropski prosek izdvajanja za obrazovanje je oko sedam odsto, a kod nas je to 3,8 odsto, dok za nauku ide 0,3 odsto. Kod nas je jedan sistem srušen, novi nije izgrađen. Nismo ni na nebu, ni na zemlji. Stalno se gasi požar i zapušavaju rupe.
* Da li Srbiji treba 14 univerziteta i više od 200 fakulteta?
- Mi imamo malo visokoobrazovanih kadrova, svega oko sedam odsto. Škole su potrebne, ali kvalitetne. O tome će odlučiti tržište. One čiji studenti nemaju gde da se zaposle biće ugašene. Ko želi da živi od svog rada, gledaće šta će da upiše.
UPOSLITI MINISTRE
* Mladi kvalifikovani stručnjaci i dalje odlaze iz zemlje.
- Osnovni razlog za to je politička nestabilnost. Za 20 meseci, koliko sam na mestu rektora, promenio sam tri ministra. Tu nema ozbiljnog posla. Ništa se ne radi, bave se sami sobom, organizuju izbore. Moraju preuzeti odgovornost i početi da rade.
POČASNI DOKTORI
PETORICA istaknutih svetskih naučnika juče su, na svečanosti u Sava centru, promovisani u počasne doktore Univerziteta u Beogradu. Priznanja je uručio rektor Beogradskog univerziteta Branko Kovačević.
Diplomu počasnog doktora Univeriziteta u Beogradu dobio je nobelovac Martin Perl, profesor Stenford univerziteta, koji je 1995. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku, a priznanja su uručena i profesoru Majklu Flinu, koji je dobitnik više nagrada iz oblasti računarske tehnike, i Jejlu Patu, koji je dobitnik prestižne „Ekert-Močlijeve“ nagrade 1996. godine. Za počasne doktore BU proglašeni su i rektor poljoprivrednog univerziteta u Hohenhajmu u Nemačkoj Hans Peter Libig, kao i profesor univerziteta u Tokiju Kauhito Ivaija.
IZBORI
OVA godina je izborna na svim univerzitetima. Biraju se novi dekani, rektori, organi visokoškolskih ustanova.
Profesor Kovačević nam je potvrdio da ga je njegov matični fakultet - ETF kandidovao za rektora. Da li će nastaviti boravak u Kapetan Mišinom zdanju znaće se uskoro.
http://www.novosti.rs/code/navigate...vest=142075&title_add=Izgubićemo sve projekte
Ovo u razgovoru za „Novosti“ tvrdi prof. dr Branko Kovačević, rektor Univerziteta u Beogradu, a zatim upozorava „da će se efekti svetske krize i te kako osetiti i na Univerzitetu“ i da će „zbog nedostatka novca biti smanjen kvalitet nastave“.
* Da li takvu situaciju dodatno pogoršava obaveza da fakulteti uplaćuju 40 odsto sopstvenih prihoda u budžet?
- Izgubićemo sve projekte. Preživljavamo zahvaljujući svojim prihodima, od kojih plaćamo materijalne troškove. Ugovorom je precizirano koliko novca kome ide. Trebalo bi da povećamo cenu projekata za 40 odsto, kako bismo isplatili sve. Ali, tako nećemo biti konkurentni. U takvoj situaciji ne možemo da zadržimo dobre profesore, jer nemamo novca da ih platimo.
* Kolika je prosečna plata na Univerzitetu u Beogradu?
- Redovni profesori zarađuju između 70.000 i 80.000, a asistenti između 30.000 i 40.000 dinara. Oni fakulteti koji imaju više sopstvenih prihoda mogu da povećavaju plate zaposlenima.
* Najavljuje se integrisanje univerziteta. Šta to konkretno znači?
- Najkraće, definisanje funkcija univerziteta. Kao prvo to su izbori profesora. Ne može neko da bira sam sebe. Kriterijumi moraju biti isti za srodne grupacije na svim univerzitetima. Dalje, to je međunarodna saradnja, jer kao potpisnik svuda u svetu je univerzitet, a ne fakultet. Treće je multidisciplinarnost, spajanje više oblasti i pravljenje programa koji ne pripadaju nijednom fakultetu.
* Da li će biti otpuštanja, pošto integracija podrazumeva grupisanje službi?
- Neće biti otpuštanja, već objedinjavanja i efikasnijeg poslovanja. Ima nekih oblasti koje su fundamentalne za više struka - matematika, fizika, hemija... Sada svako ima svoju katedru. Postojaće odsek ili departman za matematiku sa različitim programima za različite struke.
* Očekujete li otpore bogatih fakulteta, pošto oni više neće imati svoje račune?
- Niko im neće uzeti novac, samo će služiti da se plati rad. Moguće su uštede od 30 odsto, jer sada ima mnogo dupliranja. Taj novac će se ulagati u plate, opremu, laboratorije, poboljšanje standarda studenata i zaposlenih.
* Školarine su, ipak, prevelike za prosečnog građanina. Da li će možda biti manje brucoša?
- Roditeljima
studenata nije lako, pogotovo ako studiraju u drugom gradu. Za stan, hranu, knjige treba više od prosečne plate, a mnogi žive od jedne plate. Zato se treba potruditi i upisati na budžet. Ipak, vredi investirati. U uređenim državama se već za godinu dana vrati novac uložen u školovanje.
* Studenti se žale na preobimne programe, da profesori predaju po principu ekskatedra.
- Studiranje podrazumeva timski rad. Studenti su navikli da uče pred ispit, a profesori održe svoje časove i više se ne bave time do sledeće nedelje. To vam je kao dolazak na posao gde imate osmočasovno vreme. Nije predavanje samo tabla i kreda, potrebno je davati domaće zadatke, projekte, imati konsultacije.
* A programi, da li su zastareli?
- Gradivo su neki gomilali godinama, dodavali novo, a nisu izbacivali nepotrebno. Dobili smo enciklopedijske predmete. Mora se predavati i uvrstiti u programe ono što traži tržište. Student mora da zna logiku struke.
* Da li su naši studenti osposobljeni da počnu da rade odmah po diplomiranju?
- Formalno postoji praksa na fakultetima. Ali, neophodno je da studenti po nekoliko meseci provode u kompanijama, da rade na realnim projektima, kao svuda u svetu. Tako se uči zanatska strana posla, koja se ne može steći na fakultetu. Trebalo bi da se poslodavci uključe u kreiranje programa, treba studente učiti praktičnim znanjima.
* Sve bi trebalo, ali se ne radi?
- Osnovni razlog je novac. Sve države investiraju u dve stvari - obrazovanje i infrastrukturu. Evropski prosek izdvajanja za obrazovanje je oko sedam odsto, a kod nas je to 3,8 odsto, dok za nauku ide 0,3 odsto. Kod nas je jedan sistem srušen, novi nije izgrađen. Nismo ni na nebu, ni na zemlji. Stalno se gasi požar i zapušavaju rupe.
* Da li Srbiji treba 14 univerziteta i više od 200 fakulteta?
- Mi imamo malo visokoobrazovanih kadrova, svega oko sedam odsto. Škole su potrebne, ali kvalitetne. O tome će odlučiti tržište. One čiji studenti nemaju gde da se zaposle biće ugašene. Ko želi da živi od svog rada, gledaće šta će da upiše.
UPOSLITI MINISTRE
* Mladi kvalifikovani stručnjaci i dalje odlaze iz zemlje.
- Osnovni razlog za to je politička nestabilnost. Za 20 meseci, koliko sam na mestu rektora, promenio sam tri ministra. Tu nema ozbiljnog posla. Ništa se ne radi, bave se sami sobom, organizuju izbore. Moraju preuzeti odgovornost i početi da rade.
POČASNI DOKTORI
PETORICA istaknutih svetskih naučnika juče su, na svečanosti u Sava centru, promovisani u počasne doktore Univerziteta u Beogradu. Priznanja je uručio rektor Beogradskog univerziteta Branko Kovačević.
Diplomu počasnog doktora Univeriziteta u Beogradu dobio je nobelovac Martin Perl, profesor Stenford univerziteta, koji je 1995. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku, a priznanja su uručena i profesoru Majklu Flinu, koji je dobitnik više nagrada iz oblasti računarske tehnike, i Jejlu Patu, koji je dobitnik prestižne „Ekert-Močlijeve“ nagrade 1996. godine. Za počasne doktore BU proglašeni su i rektor poljoprivrednog univerziteta u Hohenhajmu u Nemačkoj Hans Peter Libig, kao i profesor univerziteta u Tokiju Kauhito Ivaija.
IZBORI
OVA godina je izborna na svim univerzitetima. Biraju se novi dekani, rektori, organi visokoškolskih ustanova.
Profesor Kovačević nam je potvrdio da ga je njegov matični fakultet - ETF kandidovao za rektora. Da li će nastaviti boravak u Kapetan Mišinom zdanju znaće se uskoro.
http://www.novosti.rs/code/navigate...vest=142075&title_add=Izgubićemo sve projekte