Zabranjena_Arheologija
Aktivan član
- Poruka
- 1.104
Eo jedne teme o Golemima,divovi koje je covek pravio:
Citat texta (misli se na geto gde su ziveli Jevreji)
U tom i takvom getu živeo je, oko 1580. godine, rabin Juda Lev ben Bezabel, hasidim, što znači jevrejski mudrac i poznavalac tradicije judaizma. Znao je mnogo toga iz verske prakse, iz talmudskih primera, iz jevrejske istorije, ali i magije, zasnovane na Kabali. Uz pomoć te magije, rabin Juda Lev je postao tvorac golema, onakvog kakvog ga mi poznajemo i kakav je do nas došao kroz umetnička dela. Iako priča o golemu seže mnogo dublje u prošlost, u neprozirna vremena Biblije i Talmuda, slobodno možemo reći da savremena slika te mistične pojave počinje krajem XVI veka, u jevrejskom getu Praga, u bljesku moći rabina Leva
Golem je stvorenje ljudskog oblika, veštački stvoreno putem jevrejske magije. U kasnijoj formi ove legende, onoj koja počinje sa pomenutim rabinom, golem je figura napravljena od blata ili gline i oživljena čudesnim imenima Boga. Golem je tupavo biće, bez duše, bez sposobnosti izražavanja, ali napravljeno tako da razume naredbe. Koristi se kao sluga u kućnim poslovima ili kao sredstvo da ispuni mračne namere svoga tvorca i nekome nanese zlo.
Golemu ne sme biti dozvoljeno da napusti kuću svoga gazde i domaćina. U trenutku stvaranja, na čelu golema ispisuje se hebrejska reč emeth, što znači istina. Svakim danom svoga postojanja, golem dobija na masi i postepeno postaje sve veći i sve jači, moćniji nego bilo ko u kući. U jednom momentu, sama njegova pojava postaje pretnja za ukućane, koji počinju da ga se plaše. Tada na scenu stupa rabin koji ga je stvorio i briše prvo slovo u reči na njegovom čelu. Ostaje napisana reč meth, što na hebrejskom znači mrtav. Istog trenutka, golem se raspada i pretvara u ogromnu masu gline i blata, u ono od čega je stvoren.
Jakob Grim, čuveni pisac bajki kojih se svi dobro sećamo iz detinjstva, prvi je napisao priču o golemu, 1808. godine, u svojoj knjizi Novine za isposnika. Grim je, kao i svi romantičari, voleo jezive i tamne priče iz različitih tradicija i oduševljeno je pisao o jevrejskom divu od blata. Grimov golem, međutim, svog tvorca iznenadiće neprijatnim zahvatom. S obzirom na to da nije na vreme obrisao prvo slovo sa čela, tvorac je pustio golema da raste i uskoro nije mogao da mu dohvati čelo. Nastupila je faza straha, kada tvorac nije znao kako da prekine svoju zastrašujuću kreaciju. Naredio je golemu da mu izuje čizme, da bi ovome mogao da dotakne čelo kada se bude sagnuo. Uspeo je to da postigne, ali se golem momentalno raspao u hrpu blata i gline koja je doslovno smrvila svog kreatora.
Hebrejska reč golem pojavljuje se na jednom mestu Starog zaveta (Psalm 139:16) i označava ljudsko biće koje nije potpuno završeno, nešto kao embrion. U Talmudu, najstarijem zborniku jevrejskog zakona, ta reč se na jednom mestu (Sanhedrin 38b) koristi za telo Adama, prvog stvorenog čoveka, u prvim satima njegove egzistencije. Adam je tu živ, ali nije potpuno završen, nije do kraja ispunjen životom i svešću. Tek kasnije, tokom Srednjeg veka, reč golem biva povezana sa magijskom tradicijom, vezanom za mogućnost stvaranja ljudskog ili nekog drugog oblika putem formula, božjih imena, i permutacija i kombinacija slova jevrejskog alfabeta.
Izvor te tradicije je srednjovekovni biser jevrejske mudrosti, čuvena Sefer Yetsira, u prevodu Knjiga Postanja. U njoj je data vizija stvaranja sveta kroz Kabalu, jevrejsku mistiku. Struktura sveta je napravljena kombinacijom 22 slova jevrejskog alfabeta. Tih kombinacija od po dva slova ima 231. Sve stvoreno na ovom svetu nastaje kroz neku od tih kombinacija ili kapija, kako se zovu u knjizi. Drugim rečima, stvaranje nije stihijski čin već precizan proces koji se može naučiti. Naravno, uz ogromno odricanje i predanost mističkom znanju.
Takav stav nosi sa sobom opasnost od ljudske oholosti. Čovek lako može pomisliti da je ravan Stvoritelju i sposoban za sve. Stari rabini su na ovo upozoravali. Još jedno upozorenje došlo je 1797. godine od velikog evropskog pesnika Getea. Njegova poema u četrnaest strofa Čarobnjakov učenik predstavlja mladog šegrta magije kako, u odsustvu učitelja, pušta iskru života u čarobnjakovom ateljeu. Mladi šegrt zna magijske formule kojima se život stvara, ali ne zna kako da ga kontroliše i uskoro nastaje haos.
Učitelj u poslednjem trenutku spasava stvar. Poema je indiretno povezana sa golemom, jer ista vrsta oholosti koja je povela šegrta može biti kobna za rabina koji pravi golema. Godine 1911. u ruskom gradu Ljvovu pojavljuje se izvesni Judl Rozenberg i objavljuje navodni dnevnik rabi Levijevog zeta, koji je, po priči, pomagao svom tastu u pravljenju golema. Dnevnik je, naravno, bio lažan, ali je njegova pojava ukazala na prisutno interesovanje za ovu temu. Trebalo je da prođe samo četiri godine i svet je dobio ključno delo o golemu.
Sta mislite,jel moguce napraviti owo bice? Misljenja?
Citat texta (misli se na geto gde su ziveli Jevreji)
U tom i takvom getu živeo je, oko 1580. godine, rabin Juda Lev ben Bezabel, hasidim, što znači jevrejski mudrac i poznavalac tradicije judaizma. Znao je mnogo toga iz verske prakse, iz talmudskih primera, iz jevrejske istorije, ali i magije, zasnovane na Kabali. Uz pomoć te magije, rabin Juda Lev je postao tvorac golema, onakvog kakvog ga mi poznajemo i kakav je do nas došao kroz umetnička dela. Iako priča o golemu seže mnogo dublje u prošlost, u neprozirna vremena Biblije i Talmuda, slobodno možemo reći da savremena slika te mistične pojave počinje krajem XVI veka, u jevrejskom getu Praga, u bljesku moći rabina Leva
Golem je stvorenje ljudskog oblika, veštački stvoreno putem jevrejske magije. U kasnijoj formi ove legende, onoj koja počinje sa pomenutim rabinom, golem je figura napravljena od blata ili gline i oživljena čudesnim imenima Boga. Golem je tupavo biće, bez duše, bez sposobnosti izražavanja, ali napravljeno tako da razume naredbe. Koristi se kao sluga u kućnim poslovima ili kao sredstvo da ispuni mračne namere svoga tvorca i nekome nanese zlo.
Golemu ne sme biti dozvoljeno da napusti kuću svoga gazde i domaćina. U trenutku stvaranja, na čelu golema ispisuje se hebrejska reč emeth, što znači istina. Svakim danom svoga postojanja, golem dobija na masi i postepeno postaje sve veći i sve jači, moćniji nego bilo ko u kući. U jednom momentu, sama njegova pojava postaje pretnja za ukućane, koji počinju da ga se plaše. Tada na scenu stupa rabin koji ga je stvorio i briše prvo slovo u reči na njegovom čelu. Ostaje napisana reč meth, što na hebrejskom znači mrtav. Istog trenutka, golem se raspada i pretvara u ogromnu masu gline i blata, u ono od čega je stvoren.
Jakob Grim, čuveni pisac bajki kojih se svi dobro sećamo iz detinjstva, prvi je napisao priču o golemu, 1808. godine, u svojoj knjizi Novine za isposnika. Grim je, kao i svi romantičari, voleo jezive i tamne priče iz različitih tradicija i oduševljeno je pisao o jevrejskom divu od blata. Grimov golem, međutim, svog tvorca iznenadiće neprijatnim zahvatom. S obzirom na to da nije na vreme obrisao prvo slovo sa čela, tvorac je pustio golema da raste i uskoro nije mogao da mu dohvati čelo. Nastupila je faza straha, kada tvorac nije znao kako da prekine svoju zastrašujuću kreaciju. Naredio je golemu da mu izuje čizme, da bi ovome mogao da dotakne čelo kada se bude sagnuo. Uspeo je to da postigne, ali se golem momentalno raspao u hrpu blata i gline koja je doslovno smrvila svog kreatora.
Hebrejska reč golem pojavljuje se na jednom mestu Starog zaveta (Psalm 139:16) i označava ljudsko biće koje nije potpuno završeno, nešto kao embrion. U Talmudu, najstarijem zborniku jevrejskog zakona, ta reč se na jednom mestu (Sanhedrin 38b) koristi za telo Adama, prvog stvorenog čoveka, u prvim satima njegove egzistencije. Adam je tu živ, ali nije potpuno završen, nije do kraja ispunjen životom i svešću. Tek kasnije, tokom Srednjeg veka, reč golem biva povezana sa magijskom tradicijom, vezanom za mogućnost stvaranja ljudskog ili nekog drugog oblika putem formula, božjih imena, i permutacija i kombinacija slova jevrejskog alfabeta.
Izvor te tradicije je srednjovekovni biser jevrejske mudrosti, čuvena Sefer Yetsira, u prevodu Knjiga Postanja. U njoj je data vizija stvaranja sveta kroz Kabalu, jevrejsku mistiku. Struktura sveta je napravljena kombinacijom 22 slova jevrejskog alfabeta. Tih kombinacija od po dva slova ima 231. Sve stvoreno na ovom svetu nastaje kroz neku od tih kombinacija ili kapija, kako se zovu u knjizi. Drugim rečima, stvaranje nije stihijski čin već precizan proces koji se može naučiti. Naravno, uz ogromno odricanje i predanost mističkom znanju.
Takav stav nosi sa sobom opasnost od ljudske oholosti. Čovek lako može pomisliti da je ravan Stvoritelju i sposoban za sve. Stari rabini su na ovo upozoravali. Još jedno upozorenje došlo je 1797. godine od velikog evropskog pesnika Getea. Njegova poema u četrnaest strofa Čarobnjakov učenik predstavlja mladog šegrta magije kako, u odsustvu učitelja, pušta iskru života u čarobnjakovom ateljeu. Mladi šegrt zna magijske formule kojima se život stvara, ali ne zna kako da ga kontroliše i uskoro nastaje haos.
Učitelj u poslednjem trenutku spasava stvar. Poema je indiretno povezana sa golemom, jer ista vrsta oholosti koja je povela šegrta može biti kobna za rabina koji pravi golema. Godine 1911. u ruskom gradu Ljvovu pojavljuje se izvesni Judl Rozenberg i objavljuje navodni dnevnik rabi Levijevog zeta, koji je, po priči, pomagao svom tastu u pravljenju golema. Dnevnik je, naravno, bio lažan, ali je njegova pojava ukazala na prisutno interesovanje za ovu temu. Trebalo je da prođe samo četiri godine i svet je dobio ključno delo o golemu.
Sta mislite,jel moguce napraviti owo bice? Misljenja?