Intelektualna nadmoć i njene manifestacije

gost 79626

Iskusan
Poruka
5.869
Kako se ponašate kada u životu naletite na osobu koju smatrate manje pametnom, a upućeni ste na razgovor sa njom?
Da li se trudite da izbegnete komunikaciju, ili da prilagodite razgovor toj osobi?

A kako se ponašate kada neko nad vama demonstrira svoju nadmoć, stavlja vas u podređeni položaj, ili drži predavanja? Kako kada poštujete pamet te osobe, a kako kad mislite da neosnovano ima visoko mišljenje o sebi?

Šta mislite o spremnosti ljudi da odmah reaguju na svaku glupost na forumu stavljanjem do znanja sagovorniku da misle da je glup? Da li su ljudi hrabriji u masi, kada počnu svi da kolutaju očima, pa se novi samo nadovezuju? Da li se namerno okomljuju na nekoga ko se obično povlači, ili napadaju one najbrbljivije? Šta oni imaju od toga što su drugog obavestili da je glup?


Koliko neinteligentnih zapažanja samo zaobiđete, a koliko morate da prokomentarišete negativno?

Da li ste i kakve manifestacije ovih odnosa primetili u životu i na forumu?
Naravno, ovde ima uticaja verovatno i verbalna inteligencija, motiv osobe koja nešto saopštava, ali me interesuje uopšteno demonstracija nadmoći u komunikaciji. Kada ima smisla, kada ne? I ima li uopšte smisla?
 
Ja to sto neki za neke kazu samo "glup si" (tj. znak da se ne slazu) a ne osete zelju da napisu i zasto to misle, sto znaci da ne poseduju ni zelju da taj shtavi da je glup/da nije u pravu - gledam ovako:

KAO NA PUKI MARKETING osoba koje su toliko pateticne da zele da drugi saznaju ponesto o njihovim stavovima cisto putem citanja njihovih komentara "Glup si, pametan si" tj. da uvide da li on ima stav kakav ima i onaj kojega on komentarise. Tu oni zele i da se misli kako nije tako, te da je to bilo upuceno onome za koga su to i rekli, kao uvreda, a ne drugima kao "E, vidite me, ja mislim da nije tako", i nadaju se da ako to ucine na dovoljno mnogo tema odna neka budala koja i cita bas svaku njihovu poruku moze i da ih upozna iz cega bi mislili da ce izvuci korist neku, ili "naici na istog" ili sta ja znam... Zasto to postizu teko, tj. zasto ne otvore temu o sebi, "Ja, moji stavovi, ali ne i to zasto se drzim njih"? Zato sto je to zabranjeno, ili se stide mada bi zeleli, ne znam...
 
Poslednja izmena:
Mislim da je na forumu mnogo lakše pokazati neko ponašanje koje nam je u životu neprihvatljivo (ili oni manje hrabri nikad ne bi pokazali). Mnogo više se ljudi ovde služe ironijom i nekim komentarima koji bi trebalo da spuste sagovornika, što je malo čudno, jer upravo dok pišeš možeš valjda i da promisliš i obuzdaš negativnu reakciju. Ako uopšte želiš da obuzdavaš. Znači, manje je verovatno da ti nešto izleti...

Ako neko čije mišljenje poštujem meni pokuša da ukaže da nisam na njegovom nivou, naravno da ću se zapitati zašto i pokušati da preispitam svoj stav. Ali, jako su mi antipatični oni koji sve znaju, sve su provalili i svakoga pročitali i na sve kolutaju očima. Čemu potreba za stalnom diskvalifikacijom?

Da li smo mi bolji, ako je neko gori?
 
Kako se ponašate kada u životu naletite na osobu koju smatrate manje pametnom, a upućeni ste na razgovor sa njom?
sve dok mi nije sef, sve je ok..ako mi je sef, dam otkaz:lol:
Da li se trudite da izbegnete komunikaciju, ili da prilagodite razgovor toj osobi?
ne trudim se da izbegnem, sa raznim ljudima pricas razlicite stvari. postoje extraintelignetni ljudi sa kojima ne pozelsi dve recenice da razmenis, a s druge strane, ima nekih toplih ljudi, koji nisu nmi narocito pametni ni narocito obrazovani, pa opet uzivas da caskas sa njima..

A kako se ponašate kada neko nad vama demonstrira svoju nadmoć, stavlja vas u podređeni položaj, ili drži predavanja? Kako kada poštujete pamet te osobe, a kako kad mislite da neosnovano ima visoko mišljenje o sebi?
osoba koja ima potrebu da potencira svoju pamet,ili se postavlja nadmocno, nikad nema moje postovanje, bez obzira da li je stvarno pametna ili ne..
u zavisnosti kako sam raspolozena, ili se sklonim, ili udjem u konflikt.:neutral:
sve mozes da mi radis, ali da me potcenjujes..to ne.

Šta mislite o spremnosti ljudi da odmah reaguju na svaku glupost na forumu stavljanjem do znanja sagovorniku da misle da je glup? Da li su ljudi hrabriji u masi, kada počnu svi da kolutaju očima, pa se novi samo nadovezuju? Da li se namerno okomljuju na nekoga ko se obično povlači, ili napadaju one najbrbljivije? Šta oni imaju od toga što su drugog obavestili da je glup?
haha, odlicno opazanje.:)
kad god osetim poriv da nekom kazem> ali si gloop:dash:, odbrojim do deset:hahaha:, i nikad to ne kazem tako..ali nekad provejava iz mojih postova, i verujem da nervira..ali cesto i za mene neko misli isto, pa iskuliram..ali bas iskuliram. :)


Koliko neinteligentnih zapažanja samo zaobiđete, a koliko morate da prokomentarišete negativno?
uglavnom iskuliram
Da li ste i kakve manifestacije ovih odnosa primetili u životu i na forumu?
Naravno, ovde ima uticaja verovatno i verbalna inteligencija, motiv osobe koja nešto saopštava, ali me interesuje uopšteno demonstracija nadmoći u komunikaciji. Kada ima smisla, kada ne? I ima li uopšte smisla?
jedno je nadmoc u komunikaciji, drugo sposobnost da se sagovornik preved zedan preko vode.. nadmoc u tom smilu pokazuju samo ili bas glupave osobe, jer cim zauzmes takav stav prema nekom, razgovor je zavrsen. pa ili si uspeo da zastrasis sagovornika, i da ga ponizis i nateras cuti, ili nisi. ali razgovora nema., ili, drugi slucaj, bas mocni ljudi, koji smatraju sebe boljim od drugih..
pravi manipulanti su mnogo mudriji, oni koriguju nastup prema profilu sagovornika..
i sad , na kraju, intelektualna nadmoc bez negativne kontacije..
ja obozavam inteligentne ljude, i privlace me kao magnet..i cesto sam u poziciji da osecam da su superiorni, na nekom polju..ali to me ne ugrozava, naprotiv, mislim da covek u drustvu pametnih ljudi moze samo napredovati..
 
i sad , na kraju, intelektualna nadmoc bez negativne kontacije..
ja obozavam inteligentne ljude, i privlace me kao magnet..i cesto sam u poziciji da osecam da su superiorni, na nekom polju..ali to me ne ugrozava, naprotiv, mislim da covek u drustvu pametnih ljudi moze samo napredovati..
Slažem se sa tobom i volim da se družim sa ljudima od kojih mogu nešto da naučim, koji me inspirišu, a nadam se da i ja njih inspirišem :) Ali ako uz inteligenciju ide i "neskromnosT", onda to valjda znači da ta osoba i nije toliko pametna? :think: Retko će pametan čovek govoriti ljudima da su glupi. Ali opet, uvek postoji i druga strana.:lol: Možda taj jedini vidi nešto što drugi ne vide?
 
Slažem se sa tobom i volim da se družim sa ljudima od kojih mogu nešto da naučim, koji me inspirišu, a nadam se da i ja njih inspirišem :) Ali ako uz inteligenciju ide i "neskromnosT", onda to valjda znači da ta osoba i nije toliko pametna? :think: Retko će pametan čovek govoriti ljudima da su glupi. Ali opet, uvek postoji i druga strana.:lol: Možda taj jedini vidi nešto što drugi ne vide?
postoji slucaj kad pametni ljudi dozvole sebi da govore drugim ljudima da su glupi. to se desi kad su suvise dugo na nekom polozaju, kad imaju moc, kad im se ljudi suvise dugo uvlace, i onda potpuno izgube kriterijume..smtraju sebe boljim od drugih, i samim tim dozvoljavaju sebi da vredjaju ljude..govorim naravno o rl
na forumu je malo drugacija situacija. tu svaka susa moze da kaze nekom da je glup, i nikom nista:lol:
ali i tu mozes da procenis, ko se qrci po forumu, a uzivo bi sagnuo glavicu i rekao ljubim ruke:)
 
Kako se ponašate kada u životu naletite na osobu koju smatrate manje pametnom, a upućeni ste na razgovor sa njom?
Da li se trudite da izbegnete komunikaciju, ili da prilagodite razgovor toj osobi?

Uvek se prilagodjavam situaciji. Ne postoji drugi nacin.


A kako se ponašate kada neko nad vama demonstrira svoju nadmoć, stavlja vas u podređeni položaj, ili drži predavanja? Kako kada poštujete pamet te osobe, a kako kad mislite da neosnovano ima visoko mišljenje o sebi?

Ako ta osoba s namerom izigrava svoju nadmoc, to znachi da nema saosecanja, da je egoista i narcis. Onda ne postujem znanje, jer znanje ne vredi ako nisi covek, niti se ikada moze koristiti u prave svrhe u tom slucaju.
Šta mislite o spremnosti ljudi da odmah reaguju na svaku glupost na forumu stavljanjem do znanja sagovorniku da misle da je glup? Da li su ljudi hrabriji u masi, kada počnu svi da kolutaju očima, pa se novi samo nadovezuju? Da li se namerno okomljuju na nekoga ko se obično povlači, ili napadaju one najbrbljivije? Šta oni imaju od toga što su drugog obavestili da je glup?

Nemaju nista. Vec su emocionalno nezreli. To ti je ono tipa kao klinci kad se meri ko je bolji na osnovu toga ko ima bolje patike. Nerazvijen EQ je danas jedan od najvecih problema ljudske psihologije, po meni.



Koliko neinteligentnih zapažanja samo zaobiđete, a koliko morate da prokomentarišete negativno?

Da li ste i kakve manifestacije ovih odnosa primetili u životu i na forumu?
Naravno, ovde ima uticaja verovatno i verbalna inteligencija, motiv osobe koja nešto saopštava, ali me interesuje uopšteno demonstracija nadmoći u komunikaciji. Kada ima smisla, kada ne? I ima li uopšte smisla?

Nadmoc nikad nema smisla. Kao sto sam gore i rekao, radi se o egocentricnim i emotivno nezrelim osobama. Nije moje da osudjujem, ali kada god neko prouzruokuje u diskusiji da se njegov sagovornik/ci osecaju loshe, ugrozeno, potisteno i ponizeno onda ja tu vidim strasan problem. Ako si pametan, nije to zbog toga da bih izigravao "alfa primata", vec da bih to iskoristio za neke svrhe koje bih pomogli zapravo zajednici.
 
Poslednja izmena:
Slažem se sa tobom i volim da se družim sa ljudima od kojih mogu nešto da naučim, koji me inspirišu, a nadam se da i ja njih inspirišem :) Ali ako uz inteligenciju ide i "neskromnosT", onda to valjda znači da ta osoba i nije toliko pametna? :think: Retko će pametan čovek govoriti ljudima da su glupi. Ali opet, uvek postoji i druga strana.:lol: Možda taj jedini vidi nešto što drugi ne vide?

pametan, inteligentan, mudar. Tri razlicita pojma :).
 
Smanjis chat, i onda se lakse vidi da sam glup, ali se manje vremena gubi ako ima nekih znanja ....bez s.....
Problem je sto se znanja kod ljudi daju reciprocno, tj cesto je slucaj seljacke razmene, dajem ako istog trenutka dajes....

U zemlji bez etike i morala, ovo je najcesca varijanta....
Nema vise , niti ce biti doba gde je mudrost na ceni....lukavost je zamenila mudrost, bas kao i demagogija znanje, i pozicija sto je zamenila kvalitet....

Nisam primetio nadmoc u komunikaciji jer izuzetno mudre osobe imaju svoje kriterijume, i njih otvara jedna rec....To pokazati na forumu je nemoguce, jer onda te gledaju belo....ostali....
Sve, ili da ne preteram skoro sve dubokoumne osobe su neuspesne danas, jesu poznate, jesu cenjene , ali su neuspesne....
 
Šta mislite o spremnosti ljudi da odmah reaguju na svaku glupost na forumu stavljanjem do znanja sagovorniku da misle da je glup? Da li su ljudi hrabriji u masi, kada počnu svi da kolutaju očima, pa se novi samo nadovezuju? Da li se namerno okomljuju na nekoga ko se obično povlači, ili napadaju one najbrbljivije? Šta oni imaju od toga što su drugog obavestili da je glup?]

Ljudi su definitivno hrabriji u masi a cesto u toj masi izgube i nesto od sopstvenog misljenja, priklanjajuci se "jacem", kvantitativno brojnijem koji bar u trenutku garantuje izvesnu nadmoc. Zaledjina je mocna pozicija pojedinca koju on moze i da zloupotrebi, kojekakvim proklamacijama necije gluposti, zaboravljajuci da ako nema argumente za to, samo potvrdjuje sopstvenu glupost. Napadaju se cesce mirniji, manje reciti, nesnalazljiviji a zmijski jezik najcesce je posed primitivnih ljudi. Ne mislim na opravdani sarkazam vec na podbadanje, ponizavanje i isijavanje cistog zla i pakosti.


Koliko neinteligentnih zapažanja samo zaobiđete, a koliko morate da prokomentarišete negativno?

Mnostvo negativnih zaobilazim a prokomentarisem kada je "neizdrz" ogroman. Moze biti izazvano temom, sagovornikom, nacinom interpretacije, neargumentovanoscu, sopstvenim nedostatkom strpljenja.

Da li ste i kakve manifestacije ovih odnosa primetili u životu i na forumu?

Naravno, toga je svuda...i u virtuelnom i u stvarnom zivotu a u medijima neoprostivo mnogo. Prostakluk i primitivizam, nametanje odgovarajucih normi ponasanja koje postaju opste prihvacene iako otvoreno ruzne i nepristojne, intimiziranje, ogoljavanje, prozivanje, blacenje i suprotstavljanje, polako se uvlace u svaki kutak. Glupost egzistira ali je mi svojevoljno jos vise podrzavamo i negujemo.

Naravno, ovde ima uticaja verovatno i verbalna inteligencija, motiv osobe koja nešto saopštava, ali me interesuje uopšteno demonstracija nadmoći u komunikaciji. Kada ima smisla, kada ne? I ima li uopšte smisla?[/COLOR]

Mislim da ima smisla ali u pozadini takve demonstracije ne treba da stoji potreba za moci i dokazivanjem pameti vec pokusaj infiltriranja pozitivnih poruka i osobina...znanja i humanosti pre svega. Komunikacijom je moguce prodreti do najtamnijih i najdaljih mesta a ako se koristi u prave svrhe onda je ne treba sputavati...vazno je da je u rukama onih koji su sposobni da svoje dobre misli nekako i usade u drugom.
 
To da li su dubokoumne osobe neuspešne, ili ne, zavisi dosta i od toga u odnosu na koga se mere.
Zašto bi se neko ko je pametan merio po kriterijumima neke mase, čije vrednosti svakako i ne priznaje (a ni oni njegove).

Ali razmetanje pameću, i agresivnost prema onima koji su ocenjeni kao nepametni, to je pitanje.
Kao što su oni očigledno plitki, ako uopšte sme tako da se kaže (jer ne znaš da li je osoba zaista plitka, ili joj je takva reakcija na nešto), često agresivni prema onima drugačijim, tako ima i intelektualnih snobova...
Možda kao oni profesori koji ne cene učenika...
Naravno, pamet, inteligencija, mudrost, različite stvari. nekako valjda pokušavam da uopštim, što i nije dobro...
 
Kako se ponašate kada u životu naletite na osobu koju smatrate manje pametnom, a upućeni ste na razgovor sa njom?
Da li se trudite da izbegnete komunikaciju, ili da prilagodite razgovor toj osobi?

Ne volim da podcenjujem ljude. Po mom mishljenju glup chovek je chovek koji ne zeli da sazna neshto novo, ili koji ne zeli da prizna da ne zna. Da bi stekla mishljenje o nekome da je glup trebalo bi mi mnogo vishe vremena od par susreta.
KAda naidjem na osobu koju smatram mpametnom, obichno sam odushevljena i trtljam 300 na sat, jer osecam potrebu da mi neko drugachijim pristupom mozda "potpali mashtu" i navede me na neke teme o kojima nisam razmishljala.
Kad naidjem na nekoga sa kim i nemam dodirnih tema (potpuno mi je grubo da etiketiram da taj neko mora da bude nuzno glup), isposhtovacu ga tokom razgovora,prilagodicu razgovor sagovorniku, ali cu se truditi da ga izbegnem sledeci put.


A kako se ponašate kada neko nad vama demonstrira svoju nadmoć, stavlja vas u podređeni položaj, ili drži predavanja? Kako kada poštujete pamet te osobe, a kako kad mislite da neosnovano ima visoko mišljenje o sebi?


Zavisi kakav stav ima, i kakvo ja mishljenje imam o toj osobi. AKo joj se divim, i ako je u pravu, sedecu i saslushacu je do kraja, ukoliko je smatram obichnim nadmenim dripcem chiji je ego naduvan ko balon, metaforichno recheno upotrebicu "verbalnu iglu". :lol:

Šta mislite o spremnosti ljudi da odmah reaguju na svaku glupost na forumu stavljanjem do znanja sagovorniku da misle da je glup? Da li su ljudi hrabriji u masi, kada počnu svi da kolutaju očima, pa se novi samo nadovezuju? Da li se namerno okomljuju na nekoga ko se obično povlači, ili napadaju one najbrbljivije? Šta oni imaju od toga što su drugog obavestili da je glup?

Jako chesto ljudi pripisuju drugima osobine koje su projekcija sopstvenog mishljenja o njima. Najchesce shto ovde na forumu mozemo sresti su pridevi glup, i dosadan. I najchesce ih zene upotrebljavaju. Pametan chovek ima pametnija posla od toga da se bavi tudjom gluposhcu, a choveku koji je mashtovit je mozak zaokupljen raznoraznim glupostima, i sposoban je da nadje i u najsitnijim stvarima neshto zanimljivo. Da li trebam dalje da objashnjavam? :)

Koliko neinteligentnih zapažanja samo zaobiđete, a koliko morate da prokomentarišete negativno?

Ne volim da lupam nikome etikete. Dajem ljudima vremena da pokazu svoje kvalitete, i uvek nekako dodje na to da ih poseduju. Ne secam se kad sam zaista rekla za nekog da je glup, niti pomislila.

Da li ste i kakve manifestacije ovih odnosa primetili u životu i na forumu?

Laz bi bila da kazem da nisam, ali mi trenutno nije zanimljivo da premotavam zashto, kada i ko...Svako ima pravo da bude ono shto jeste.


Naravno, ovde ima uticaja verovatno i verbalna inteligencija, motiv osobe koja nešto saopštava, ali me interesuje uopšteno demonstracija nadmoći u komunikaciji. Kada ima smisla, kada ne? I ima li uopšte smisla?

Ima smisla. I isplati se onom koji je poseduje., u svakom smislu. Ali to nije kvalitet koji nekoga chini pametnim, ili u nedostatku istogg glupim.
 
ja bih mnogo više voleo da mi je, ae neki hipoettički primer - da mi je u ratu vojni starešina neko ko ima visoku praktičnu inteligenciju, nego sa nekim ko barate numeričkom inteligencijom izračuvanja rastojanja mete i odstojanja..a kad dođemo kući ne ume da se uparkira između dva automobila. dakle, stvari su jednostavne, stvar je u našem hranjenu sujete, ne pitamo se mi šta sa pametnijima, nego obavezno - kako se odnosite prema glupljima od sebe. kojom metrikom se uopšte vodite kad merite inteligenciju, svoju, pa zatim tuđu..?? i stvarno, zašto niko nikad nije postavio pitanje kakvi smo prema pametnijima...
 
A zasto je uspesnost merilo "vrednosti"?>
Čovjek je društveno biće. Čak i ekstremni asketa je društveno biće. Zato se na uspješnost mora gledati kroz prizmu društvenog. Ja uspješnost vidim kao skladnost življenja u društvenoj zajednici. Skladan život postiže osoba koja je savršeno zadovoljna svojim životom, a pri tom je i sredina doživljava takvom. Mišljenja sam da čovjek može biti uspješan u bilo kom društvenom sistemu, pa i u našem sadašnjem, ako pravilno barata svojim umnim i radnim sposobnostima. Uspješnost je relativna. Ne treba je vezati za opšte kategorije, kao na pr. za materijalno bogatstvo. Visokouman čovjek može biti istovremeno i uspješan i pošten političar. Čak i kod nas, ma koliko to u našim prilikama izgledalo nemoguće. U mojoj sredini ima takvih primjera.
 
Pomislim da bih mozda i ja bio glup isto toliko ako bih umesto ovoga imao njegovo iskustvo iza sebe. Mozda je njegova osobina (i to za koju je mozda i sam on odgovoran) i to da pravi odredjene "predrasude" ako naidje na traume. Mozda je to i moja osobina, ali nisam imao prilike da je pokazem u tolikom uglu kao on zbog nedostatka takvih trauma.

Medjutim, trauma nije nuzno nesto "sad i ovde", i tu Frojd daje jedan od najpogodnijih primera (cak i ako ne verujete u taj koji cu reci, shvatite ga kao neku shemu, i videcete da ima mnogo realnih dogadjaja koje ta sema upravo i opisuje):

Dete dok slusa majku pamti sve reci koje ona kaze, ali ih ne razume dok ne nauci jezik, medjutim, kasnije kad nauci jezik i "shvati" - eto traume.

Dete cije ime nije "iste nacije" kao i vecina imena moze da ima traumu od toga tek kasnije... ne onda kada je dobilo ime.

Medjutim, u slucaju da mi se "sistem vrednosti" te (ili bilo koje) osobe ne svidi - onda cu stvarno misliti da je osoba gluplja od mene ne samo zbog trauma - nego i zbog vece kolicine zla.

Tako ja postupam.
 
Čovjek je društveno biće. Čak i ekstremni asketa je društveno biće. Zato se na uspješnost mora gledati kroz prizmu društvenog. Ja uspješnost vidim kao skladnost življenja u društvenoj zajednici. Skladan život postiže osoba koja je savršeno zadovoljna svojim životom, a pri tom je i sredina doživljava takvom. Mišljenja sam da čovjek može biti uspješan u bilo kom društvenom sistemu, pa i u našem sadašnjem, ako pravilno barata svojim umnim i radnim sposobnostima. Uspješnost je relativna. Ne treba je vezati za opšte kategorije, kao na pr. za materijalno bogatstvo. Visokouman čovjek može biti istovremeno i uspješan i pošten političar. Čak i kod nas, ma koliko to u našim prilikama izgledalo nemoguće. U mojoj sredini ima takvih primjera.

Tesko je gledati danas drustvo kao idilu. Covek moze biti uspesan naravno u svakom socijalnom pogledu. Ali, nazalost nije sve tako i da je sa "no strains attached".

Po meni, uspesnost coveka se meri po onome zapravo koliko je on covek, i koliko je spreman da razume druge ljude i da im pomogne, sa akcentom na razumevanje prvenstveno.

Sva ostala postignuca su u senci ovoga.
 
? i stvarno, zašto niko nikad nije postavio pitanje kakvi smo prema pametnijima...
Evo ja sam postavila sebi. Kakvi smo prema pametnijima zavisi od toga kakvo mišljenje imamo o sebi, koliko smo sujetni, koliko spremni da prepoznamo pametnijeg i da naučimo nešto od njega.

Često sam se sretala sa nekim ljudima čiji su me stavovi na početku zbunjivali, možda mi se nisu dopadali...ali trudim se uvek da sagledam neku stvar, stav, pojavu sa svih strana. To je takođe subjektivno, jer to sa svih strana znači sa onih strana koje ja mogu da vidim. Ako mi neko ukaže da mi prespektiva nije dobra, pokušaću svakako da pogledam iz njegovog ugla. U principu, poštujem pametnije i dopuštam da me vode ako zasluže moje poverenje, dok u slučaju da procenim da ja znam da rešim neku situaciju, bolje od ostalih u timu, ja preuzmem inicijativu.

ALI, sve je to subjektivno viđenje
Šta sa situacijama kad treba srušiti sve postojeće stavove da bismo sagledali situaciju?
jeste se zapitali nekad kako biste se ponašali u filmu Kocka? Tu se vidi karakter ljudi u vanrednoj, nezamislivoj sitaciji...I ovo sa Kockom bi se moglo razraditi u jednu zanimljivu temu. Skup ljudi od kojih svaki ima nešto da ponudi, pa kako će se ko snaći ...

Odgovor je da se uvek trudim da napredujem duhovno i širim vidike, ali sve što ja činim tu ograničeno je ipak mnogim stvarima, kao i mojim mogućnostima trenutno, a i uopšte.
Pametne ljude pokušavam da razumem i ako su voljni da me nečemu nauče, ja mogu da budem dobar učenik, ili sagovornik.

E sad, naša procena ko je pametan, a ko ne.
Kad sam bila klinka mislila sam da sam mnogo pametnija od jednog dečka, samo zato što je bio verbalno slabiji od mene, kad ono ispade dečko genijalac za prirodne nauke, a i po IQ. Meni matematika nikad nije nešto išla. Mogla sam da naučim za 4, mogla sam ako se potrudim da shvatim, čak i da mi se svide neki zadaci, ali zadatke sa zvezdicom nikad nisam mogla da rešim. Bar ne sama, dok mi prof.ne otkrije caku, ili iz kog ugla treba da sagledam problem.
Ali zato jezike nikad nisam morala da učim kod kuće, vežbam, sve sam kontala na času...
Hoću reći, zavisi od toga u kom polju pokušavamo da procenimo (laički, naravno, ne testovima...) nečiju pamet.
 
Po meni, uspesnost coveka se meri po onome zapravo koliko je on covek, i koliko je spreman da razume druge ljude i da im pomogne, sa akcentom na razumevanje prvenstveno.

Sva ostala postignuca su u senci ovoga.
Slažem se, ali bih dodala i da je možda uspešnost u ovom smislu i spremnost da izađeš izvan sebe i svojih okvira bar malo, da bi nešto shvatio. Spremnost da napreduješ i da ne ispuštaš iz vida neku širu sliku, koja svima nama pod uticajem drugih, života koji ne kontrolišemo, izmiče konstantno.
Koliko puta dođem do nečega, čitajući nešto, ili razmišljajući, i kažem sebi da ću to imati na umu, a ipak, posle nekog vremena kad se vratim toj misli, shvatim da sam je bila ispustila...


Skrenuli smo sa teme.

Ljudi se i po pitanju intelekta ponašaju po pravu jačega?
Ili su jači oni glasniji (ponekad upravo manje inteligentni)?
 
Ne postoje glupi ljudi.
Kada drugu osobu pokušamo tako videti i diskvalifikovati je najbolji je znak da imamo problem sa samim sobom - ozbiljan problem.
Izuzetno je lepo dati sagovorniku mogućnost da se izrazi na svom polju, koje najbolje znai ume i da bude saslušan. Verovatno će ubrzo doći prilika da i on vas sasluša. (Ako lično volimo da budemo saslušani, zašto ne budemo prvi koji ćemo saslušati druge.
Uživam da dam priliku drugima da sebe izražavaju. Čak i oni koji gledaju sa visine veoma brzo dobiju priliku da se spuste - život ih brzo dovede u situaciju da vas sagledaju kao ravnošpravnog sagovornika.
Čak i onda kada napadaju, brzo potroše jalovo oružje.
podsticanjem lepše strane u sagovorniku ustvari tu lepotu razvijamo i u sebi ali i u sagovorniku.
(ne govorim da bih mudrovao već tu metodu koristim kroz život.)
Nema osobe koju treba diskvalifikovati.
Jedno je sigurno, intelektualno znanje je vrlo malo vredno (osim da se zaradi novac) pa ako osoba isto koristi na pogrešan način - naročito ako ga koristi da bi se izdigao iznad drugih - onda traći život i životnu radost.
Kada sam prvi put pročitao Bibliju (nisam sledbenik iste) stih koji kaže da pametan uči od svakoga a onaj drugi ni od koga, bio sam njime očaran.
Ljudi oko nas su naše ogledalo.
Naravno da ima onih čije društvo i teme razgovora mi ne odgovaraju pa se trudim da ih ne susrećem prečesto. Ima onih do kojih naizgled ništa ne dopire ali to je prolazno.
Problem je što "niko od nas nije sujetan" i "niko od nas nije glup" ali da "svi drugi jesu" - i takav naš stav najviše govori o nama samim.
Oh, da; "biti u masi" i sami znate šta govori o osobi. Masa uvek voli silu i nasilje...
Voleo bih možemo uvideti da koliko god da znamo i razumemo život da je to još uvek predaleko od onoga što još stoji ispred nas.
Lepa je tema samo bojim se da ću opet biti optužen da sam taj koji je uništava a namera mi je da uvek kažem da život ima nešto veličanstveno lepo i da baš to valja prigrabiti.
 
Poslednja izmena:

Back
Top