scot
Primećen član
- Poruka
- 979
Teško se budim ujutru. Šta ću, takva mi priroda, volim da spavam. Međutim, kad se promeškoljim u krevetu i otvorim oči, prvo što ugledam je Njegova slika. Osmijeh mi ozari lice kad shvatim da me njegove blage, ali bistre oči posmatraju.
Tu sam praksu uveo prije mnogo godina, kad sam shvatio da zbog teškoće buđenja propuštam obaveze. Jedan mi je prijatelj preporučio, a ja pomislih da nemam šta da izgubim pa da probam. Od tada, samim pogledom na sliku, u meni se jave osjećanja odgovornosti, požrtvovanja, pregalaštva. Više nikada nigdje ne kasnim.
Imam 23 godine. On je na vlasti 20. Za razliku od nekih koje Bog nije pogledao, ja sam se rodio taman na vrijeme da samo 3 godine proživim u jadu i bijedi. Neki pamte i gora vremena, ja ne. Psiholozi koji se bave time kažu da obično tada dijete postaje svjesno sebe i svijeta oko sebe. Tada sam i ja postao svjestan sebe i našeg Mila. Od tada imam tu sreću da samo za njega znam. Bilo je tu i nekih epizodnih likova. Neki Milošević, ako se dobro sjećam, ali njega je Milo već odavno nokautirao u fer meču i tako učinio ovaj svijet boljim mjestom za život.
Milo je mlad, zgodan i pametan. Sigurno najviši državnik na svijetu. Zato mu se svi klanjaju i zato mu niko, i figurativno, ali i bukvalno, nije ni do koljena. On je od samog početka uvijek bio prvi. Bio je najmlađi premijer u Evropi, prvi je Crnoj Gori donio Jezik i Državu a i jedini je vođa koji već 20 godina neprestano pobjeđuje na fer i demokratskim izborima. Sebičnost je jako prisutna osobina kod ljudi. Zato bi neki drugi vođa poslije 20 godina rekao da ne želi više da radi za narod, da mu je dosta svega, da hoće na zasluženi odmor i da se okrene sebi. Ali ne i naš Milo. On je toliko nesebičan i požrtvovan da je upravo dobio još jedan mandat, koji će, kad se završi, predstavljati četvrt vijeka dugu žrtvu Mila za narod.
Danas se priča po svijetu o nekakvoj globalnoj ekonomskoj krizi. Šta je to, o čemu se radi? Vidite, zahvaljujući Milu, ja uopšte i ne znam o čemu je riječ, jer nikakvu krizu i ne osjećam. Zadovoljan sam postojećom situacijom. A ako i krene loše, Milo će sve da riješi. Jer on je sjajan ekonomista. Briljantan. Ekonomiji je zapravo i posvetio i formalni dio svog obrazovanja – završio je prestižnu srednju ekonomsku školu u Podgorici i još prestižniji podgorički Ekonomski fakultet. Neki maliciozni ljudi će reći da mu je prosjek bio 6,02 a i da studirati u Podgorici i nije baš tako prestižno. Ali oni ne znaju, ili ne žele da znaju, da je to zapravo Božije proviđenje! Da je Milo kojim slučajem imao veći prosjek ili ne daj Bože studirao u inostranstvu, mi bismo ga zauvijek izgubili. Jer da je otišao na Oksford ili Kembridž ili LSE on bi nam se danas smješkao umjesto Elizabete II, a da ga je put nanio na Harvard ili MIT, danas bi on, umjesto Obame, morao da vadi Amerikance iz muke. Ali srećom po nas, čudni su putevi Gospodnji, pa se nije desilo da naš Narod i Država izgube takav potencijal po bijelom svijetu. Istina, ovo bi bilo na nivou hipoteze, ali ja sam ubijeđen da bi nam se on ipak vratio – Milovoj ljubavi prema Narodu i Državi zaista nema kraja i uvjeren sam da bi on i tu žrtvu podnio i abdicirao u Engleskoj, dao ostavku Americi i vratio se u svoju postojbinu da pomogne.
Milo ima za običnog čovjeka nepojmljive moći. On se toliko dugo brine za Narod i Državu, s ljudima je u stalnoj komunikaciji već 20 godina, tako da je snagom svoje volje razvio i one moždane djelove koje obični ljudi ne koriste. Pogađate, Milo ima sposobnost telepatije. On je dakle na stalnoj vezi sa svojim Narodom, on zna šta Narod misli i osjeća. On zna i šta ja sada radim. Milo cijeni intelektualni rad, a, Mila mi, pisanje je intelektualni rad, pa sam ubijeđen, dok pišem ovo, da će u najkraćem roku na moj račun da padne makar par hiljada evromila. Za one koji ne znaju, evromilo je sličan evru. Zapravo, identični su, ali razlika stoji u tome da dok se novac nalazi van granica Crne Gore, on se zove evro, a kad dođe kod nas on prvo ode u Milove čarobne ruke, pretvori ga u evromilo i onda od njega dijeli visoke plate, penzije, stipendije i nagrade. Iako Milo ne voli da se to priča, moram ovo da kažem zbog svih onih zluradih jezika i nevjernih Toma: bankarski zvaničnici Evrope su predlagali da se, zbog jednostavnosti i lakše međunarodne prepoznatljivosti, evro zamijeni u milo. Ali naš je vođa, u izlivu svoje istinske skromnosti, to odlučno odbio, izjavivši da je njemu primarni cilj dobrobit njegovoga Naroda i Države, a da za međunarodnu afirmaciju ne haje.
Milo je takođe dobitnik svih domaćih i stranih priznanja, među kojima i Nobelove nagrade za mir, ekonomiju, književnost, fiziku i matematiku. Kako je uspio da u Crnoj Gori u potpunosti iskorijeni sve opake bolesti, kao što su rak ili umiranje od gladi, smiješi mu se i nagrada za medicinu. Tako je Milo preokrenuo tok istorije i postao jedini čovjek s toliko Nobelovih nagrada. Upravo mi javljaju da Kraljevska akademija Švedske raspravlja o promjeni Nobelove nagrade u Milovu nagradu. Zaista, nadamo se da će do te promjene i doći, jer u odnosu na Mila, Nobel je ništa. Samo da ovoga puta ne prevlada Milova pretjerana skromnost.
Zahvaljujući našem milom Milu, Država nam je u procvatu. On je jedini koji je imao dovoljno hrabrosti i mudrosti da obnovi 154.683 godine staru Državu. Istina, naši poznati naučnici, od kojih su mnogi slavu stekli na prestižnim univerzitetima, tvrde da je naša Država još starija, ali da o tome na žalost nemamo pouzdanih podataka. Prvi razlog za to je ogromna vremenska distanca, a drugi je bjesomučni i destruktivni rad srpskih obavještajnih službi, koje su na svaki način pokušale da obezvrijede našu Državu. Čak i proteklih 90 godina, koliko smo Srbiju nosili na grbači, izdržavali je i sve joj davali, njene tajne službe su radile na podrivanju našeg sistema. Srećom, Milo je to na vrijeme uvidio i izvukao nas iz tog smrtonosnog zagrljaja, tako da smo se sad okrenuli svojoj Državi, njenom prosperitetu i napretku, a krvoločne Srbe ostavili njima samima i njihovoj muci. Jedan od glavnih problema s kojim se mi u Crnoj Gori srijećemo je klerofašistički rad Srpske pravoslavne crkve. Ta organizacija zapravo i nema vjernika, jedva ima nekoliko episkopa i popova, ali njene aktivnosti su pogubne po Državu. Međutim, u izlivima svoje darežljivosti i demokratičnosti, Milo čak i takvoj grupi dozvoljava nesmetan rad, osim kada zaista pretjeraju u svojoj destrukciji, pa Državna Policija mora da interveniše. S druge strane, imamo pravu crkvu NVO CPC. Ona se milenijumima zalagala za Državu, pa se priča da će u svoj kalendar uskoro da uvrsti crveno slovo posvećeno bezgrešnom začeću Mila Državotvorca. Poseban praznik biće Sv. Ranko Demokrata i Premudri Sveti Sveto Čudotvorac sa 350 miliona mučenika koji padoše za Državu. NVO CPC je jedan u nizu patentiranih Milovih pronalazaka. "Instant Crkva" proizvodi se u Crnoj Gori, zaštićeni je brend, a distribuira se u ukusnom pakovanju od 200 grama s natpisom "made in Montenegro (ISO 21052006)". Upotreba je jednostavna, izručite sadržaj kesice u vodu, promiješate i ostavite da odstoji. Za 2 dana imate svoju Crkvu s kompletnom jerarhijom od episkopa do crkvenjaka.
U Crnoj Gori službeni je jezik naravno crnogorski, a zvanični kalendar počinje 21. maja 2006. kada smo obnovili Državu. Međutim, kao osvjedočeni demokrata, Milo čak dozvoljava nekim divljacima i nazadnjacima da koriste isluženi srpski jezik i da vrijeme računaju prema prevaziđenom kalendaru po Hristu. Zaista, Milovoj tolerantnosti nema kraja. On predano radi danonoćno za svoj Narod i Državu, čak i ne spava. Zato je njemu dan kratak. Priča se da Milo upravo pregovara, na ravnopravnim osnovama, s Bogom kako bi se dan produžio na 48 sati i Milo imao više vremena za brigu o Narodu i Državi. Naravno, ovo je za sada na nivou čaršijskih priča, ali vi znate kako čaršijske priče nisu nimalo naivne. Ipak ćemo konačnu potvrdu sačekati od Javnog servisa, koji nas redovno i tačno obavještava o svim aktivnostima našeg Mila. Neki će reći da svi mediji govore isto u Crnoj Gori. Međutim, osnovni zadatak novinara je da prenose istinu i da istinu samo pričaju. A Istina je uvijek jedna, jedina i nedjeljiva. Stoga, govor medija u Crnoj Gori nije uniformna masa, već svojevrsna horska oda Istini, Dobru i Ljepoti, za šta zahvalni možemo da budemo samo i jedino Milu.
Tu sam praksu uveo prije mnogo godina, kad sam shvatio da zbog teškoće buđenja propuštam obaveze. Jedan mi je prijatelj preporučio, a ja pomislih da nemam šta da izgubim pa da probam. Od tada, samim pogledom na sliku, u meni se jave osjećanja odgovornosti, požrtvovanja, pregalaštva. Više nikada nigdje ne kasnim.
Imam 23 godine. On je na vlasti 20. Za razliku od nekih koje Bog nije pogledao, ja sam se rodio taman na vrijeme da samo 3 godine proživim u jadu i bijedi. Neki pamte i gora vremena, ja ne. Psiholozi koji se bave time kažu da obično tada dijete postaje svjesno sebe i svijeta oko sebe. Tada sam i ja postao svjestan sebe i našeg Mila. Od tada imam tu sreću da samo za njega znam. Bilo je tu i nekih epizodnih likova. Neki Milošević, ako se dobro sjećam, ali njega je Milo već odavno nokautirao u fer meču i tako učinio ovaj svijet boljim mjestom za život.
Milo je mlad, zgodan i pametan. Sigurno najviši državnik na svijetu. Zato mu se svi klanjaju i zato mu niko, i figurativno, ali i bukvalno, nije ni do koljena. On je od samog početka uvijek bio prvi. Bio je najmlađi premijer u Evropi, prvi je Crnoj Gori donio Jezik i Državu a i jedini je vođa koji već 20 godina neprestano pobjeđuje na fer i demokratskim izborima. Sebičnost je jako prisutna osobina kod ljudi. Zato bi neki drugi vođa poslije 20 godina rekao da ne želi više da radi za narod, da mu je dosta svega, da hoće na zasluženi odmor i da se okrene sebi. Ali ne i naš Milo. On je toliko nesebičan i požrtvovan da je upravo dobio još jedan mandat, koji će, kad se završi, predstavljati četvrt vijeka dugu žrtvu Mila za narod.
Danas se priča po svijetu o nekakvoj globalnoj ekonomskoj krizi. Šta je to, o čemu se radi? Vidite, zahvaljujući Milu, ja uopšte i ne znam o čemu je riječ, jer nikakvu krizu i ne osjećam. Zadovoljan sam postojećom situacijom. A ako i krene loše, Milo će sve da riješi. Jer on je sjajan ekonomista. Briljantan. Ekonomiji je zapravo i posvetio i formalni dio svog obrazovanja – završio je prestižnu srednju ekonomsku školu u Podgorici i još prestižniji podgorički Ekonomski fakultet. Neki maliciozni ljudi će reći da mu je prosjek bio 6,02 a i da studirati u Podgorici i nije baš tako prestižno. Ali oni ne znaju, ili ne žele da znaju, da je to zapravo Božije proviđenje! Da je Milo kojim slučajem imao veći prosjek ili ne daj Bože studirao u inostranstvu, mi bismo ga zauvijek izgubili. Jer da je otišao na Oksford ili Kembridž ili LSE on bi nam se danas smješkao umjesto Elizabete II, a da ga je put nanio na Harvard ili MIT, danas bi on, umjesto Obame, morao da vadi Amerikance iz muke. Ali srećom po nas, čudni su putevi Gospodnji, pa se nije desilo da naš Narod i Država izgube takav potencijal po bijelom svijetu. Istina, ovo bi bilo na nivou hipoteze, ali ja sam ubijeđen da bi nam se on ipak vratio – Milovoj ljubavi prema Narodu i Državi zaista nema kraja i uvjeren sam da bi on i tu žrtvu podnio i abdicirao u Engleskoj, dao ostavku Americi i vratio se u svoju postojbinu da pomogne.
Milo ima za običnog čovjeka nepojmljive moći. On se toliko dugo brine za Narod i Državu, s ljudima je u stalnoj komunikaciji već 20 godina, tako da je snagom svoje volje razvio i one moždane djelove koje obični ljudi ne koriste. Pogađate, Milo ima sposobnost telepatije. On je dakle na stalnoj vezi sa svojim Narodom, on zna šta Narod misli i osjeća. On zna i šta ja sada radim. Milo cijeni intelektualni rad, a, Mila mi, pisanje je intelektualni rad, pa sam ubijeđen, dok pišem ovo, da će u najkraćem roku na moj račun da padne makar par hiljada evromila. Za one koji ne znaju, evromilo je sličan evru. Zapravo, identični su, ali razlika stoji u tome da dok se novac nalazi van granica Crne Gore, on se zove evro, a kad dođe kod nas on prvo ode u Milove čarobne ruke, pretvori ga u evromilo i onda od njega dijeli visoke plate, penzije, stipendije i nagrade. Iako Milo ne voli da se to priča, moram ovo da kažem zbog svih onih zluradih jezika i nevjernih Toma: bankarski zvaničnici Evrope su predlagali da se, zbog jednostavnosti i lakše međunarodne prepoznatljivosti, evro zamijeni u milo. Ali naš je vođa, u izlivu svoje istinske skromnosti, to odlučno odbio, izjavivši da je njemu primarni cilj dobrobit njegovoga Naroda i Države, a da za međunarodnu afirmaciju ne haje.
Milo je takođe dobitnik svih domaćih i stranih priznanja, među kojima i Nobelove nagrade za mir, ekonomiju, književnost, fiziku i matematiku. Kako je uspio da u Crnoj Gori u potpunosti iskorijeni sve opake bolesti, kao što su rak ili umiranje od gladi, smiješi mu se i nagrada za medicinu. Tako je Milo preokrenuo tok istorije i postao jedini čovjek s toliko Nobelovih nagrada. Upravo mi javljaju da Kraljevska akademija Švedske raspravlja o promjeni Nobelove nagrade u Milovu nagradu. Zaista, nadamo se da će do te promjene i doći, jer u odnosu na Mila, Nobel je ništa. Samo da ovoga puta ne prevlada Milova pretjerana skromnost.
Zahvaljujući našem milom Milu, Država nam je u procvatu. On je jedini koji je imao dovoljno hrabrosti i mudrosti da obnovi 154.683 godine staru Državu. Istina, naši poznati naučnici, od kojih su mnogi slavu stekli na prestižnim univerzitetima, tvrde da je naša Država još starija, ali da o tome na žalost nemamo pouzdanih podataka. Prvi razlog za to je ogromna vremenska distanca, a drugi je bjesomučni i destruktivni rad srpskih obavještajnih službi, koje su na svaki način pokušale da obezvrijede našu Državu. Čak i proteklih 90 godina, koliko smo Srbiju nosili na grbači, izdržavali je i sve joj davali, njene tajne službe su radile na podrivanju našeg sistema. Srećom, Milo je to na vrijeme uvidio i izvukao nas iz tog smrtonosnog zagrljaja, tako da smo se sad okrenuli svojoj Državi, njenom prosperitetu i napretku, a krvoločne Srbe ostavili njima samima i njihovoj muci. Jedan od glavnih problema s kojim se mi u Crnoj Gori srijećemo je klerofašistički rad Srpske pravoslavne crkve. Ta organizacija zapravo i nema vjernika, jedva ima nekoliko episkopa i popova, ali njene aktivnosti su pogubne po Državu. Međutim, u izlivima svoje darežljivosti i demokratičnosti, Milo čak i takvoj grupi dozvoljava nesmetan rad, osim kada zaista pretjeraju u svojoj destrukciji, pa Državna Policija mora da interveniše. S druge strane, imamo pravu crkvu NVO CPC. Ona se milenijumima zalagala za Državu, pa se priča da će u svoj kalendar uskoro da uvrsti crveno slovo posvećeno bezgrešnom začeću Mila Državotvorca. Poseban praznik biće Sv. Ranko Demokrata i Premudri Sveti Sveto Čudotvorac sa 350 miliona mučenika koji padoše za Državu. NVO CPC je jedan u nizu patentiranih Milovih pronalazaka. "Instant Crkva" proizvodi se u Crnoj Gori, zaštićeni je brend, a distribuira se u ukusnom pakovanju od 200 grama s natpisom "made in Montenegro (ISO 21052006)". Upotreba je jednostavna, izručite sadržaj kesice u vodu, promiješate i ostavite da odstoji. Za 2 dana imate svoju Crkvu s kompletnom jerarhijom od episkopa do crkvenjaka.
U Crnoj Gori službeni je jezik naravno crnogorski, a zvanični kalendar počinje 21. maja 2006. kada smo obnovili Državu. Međutim, kao osvjedočeni demokrata, Milo čak dozvoljava nekim divljacima i nazadnjacima da koriste isluženi srpski jezik i da vrijeme računaju prema prevaziđenom kalendaru po Hristu. Zaista, Milovoj tolerantnosti nema kraja. On predano radi danonoćno za svoj Narod i Državu, čak i ne spava. Zato je njemu dan kratak. Priča se da Milo upravo pregovara, na ravnopravnim osnovama, s Bogom kako bi se dan produžio na 48 sati i Milo imao više vremena za brigu o Narodu i Državi. Naravno, ovo je za sada na nivou čaršijskih priča, ali vi znate kako čaršijske priče nisu nimalo naivne. Ipak ćemo konačnu potvrdu sačekati od Javnog servisa, koji nas redovno i tačno obavještava o svim aktivnostima našeg Mila. Neki će reći da svi mediji govore isto u Crnoj Gori. Međutim, osnovni zadatak novinara je da prenose istinu i da istinu samo pričaju. A Istina je uvijek jedna, jedina i nedjeljiva. Stoga, govor medija u Crnoj Gori nije uniformna masa, već svojevrsna horska oda Istini, Dobru i Ljepoti, za šta zahvalni možemo da budemo samo i jedino Milu.
