Waterfall
Buduća legenda
- Poruka
- 49.624
NIJE više tajna da su demonstracije Albanaca na Kosmetu 1981. godine skrenule pažnju generalima NATO, pa su odlučili da snime film „Plavi krug nad Kosovom“ koji govori o početku trećeg svetskog rata! Osim filma NATO je počeo da izvodi i taktičke vežbe pod pretpostavkom da će Amerika i Sovjetski Savez zaratiti zbog Kosmeta.
- U to sam se lično uverio boraveći septembra 1986. na istraživanjima u nemačkom vojnom arhivu u Frajburgu - tvrdi istoričar dr Venceslav Glišić. - Nedaleko od Frajburga u okolini Švarcvalda, čije šume sada uništavaju kisele kiše, NATO je tada izvodio velike vojne manerve spremajući se za rat na Kosmetu.
Glišić navodi i kako su ih nemačke kolege istoričari tokom raspada Jugoslavije dodatno upozoravali na tu činjenicu.
- Istoričari koji su se bavili istorijom Balkana držali su nam čitava predavanja kako Srbija mora da reši pitanje Kosova što pre, jer vreme ne radi za nju. Ako to ne učini Kosovo će biti protektorat pod Ujedinjenim nacijama. Tada nisu navodili način na koji će se to izvesti, da li pregovorima ili silom, ali je za nas bilo isuviše simptomatično da se o tome već raspravlja i među naučnicima.
Zato je posle Dejtonskog sporazuma 1995. procenjeno, kako ukazuje Glišić, da se vojnom silom može ubrzati proces oduzimanja Kosova od SR Jugoslavije zbog njenog nezavidnog položaja u međunarodnim odnosima.
- Najpre je osnovana OVK, zatim je izvršen diplomatski pritisak, pa kad to nije uspelo NATO je već 1998. bio spreman da napadne tražeći samo povod koji je kasnije pronađen u Račku.
PAD RANKOVIĆA
- POČETKOM šezdesetih godina prošlog veka došlo je do nacionalnog pomirenja Albanaca i uskoro standardizacije albanskog jezika na Kosmetu u skladu sa jezikom u Albaniji, uz nagli porast nataliteta - ističe dr Glišić. - S druge strane, ostale republike, a posebno Srbija, ulagale su ogroman finansijska sredstva za što brži privredni, obrazovni i kulturni razvoj Kosmeta očekujući da će bolji životni standard nego u Albaniji uticati na Albance da se integrišu u okviru Jugoslavije. Međutim, albanska politička i intelektualna elita čeznula je za ujedinjenjem sa Albanijom u kojoj su mislili da će oni kao razvijeniji imati vodeću ulogu. Sa slabljenjem centralizma u federaciji, a naročito posle pada Rankovića sa vlasti 1966. počelo se otvoreno sa zahtevima za republiku koji su kulminirali u demonstracijama 1968. god. Popuštanje prema Albancima preko ustavnih amandmana 1971. zaokruženo je u Ustavu 1974. kada je Kosovo postalo konstitutivni element federacije, a problemi Kosova se više nisu rešavali u Srbiji, nego u federaciji.
KRIZA POČELA 1945.
Pri tom kriza na Kosovu nije započela 1989. kako mnogi tvrde, nego 1945. kada su se pobunili Albanci koji su sarađivali sa nacističkom Nemačkom protiv stvaranja nove Jugoslavije. Ta pobuna je dala rezultate, kako mi je jednom rekao Đilas, jer se moralo popuštati. Za vreme pobune u februaru 1945. u najužem krugu Politbiroa CK KPJ odlučeno je da se Kosovo i Metohija ne dele između Srbije i Crne Gore kao Sandžak, nego da to bude autonomna oblast, koja je ustavnim zakonom iz 1953. izjednačena sa statusom Vojvodine.
http://www.novosti.rs/code/navigate...a&vest=141345&title_add=Vežbali na Švarcvaldu
- U to sam se lično uverio boraveći septembra 1986. na istraživanjima u nemačkom vojnom arhivu u Frajburgu - tvrdi istoričar dr Venceslav Glišić. - Nedaleko od Frajburga u okolini Švarcvalda, čije šume sada uništavaju kisele kiše, NATO je tada izvodio velike vojne manerve spremajući se za rat na Kosmetu.
Glišić navodi i kako su ih nemačke kolege istoričari tokom raspada Jugoslavije dodatno upozoravali na tu činjenicu.
- Istoričari koji su se bavili istorijom Balkana držali su nam čitava predavanja kako Srbija mora da reši pitanje Kosova što pre, jer vreme ne radi za nju. Ako to ne učini Kosovo će biti protektorat pod Ujedinjenim nacijama. Tada nisu navodili način na koji će se to izvesti, da li pregovorima ili silom, ali je za nas bilo isuviše simptomatično da se o tome već raspravlja i među naučnicima.
Zato je posle Dejtonskog sporazuma 1995. procenjeno, kako ukazuje Glišić, da se vojnom silom može ubrzati proces oduzimanja Kosova od SR Jugoslavije zbog njenog nezavidnog položaja u međunarodnim odnosima.
- Najpre je osnovana OVK, zatim je izvršen diplomatski pritisak, pa kad to nije uspelo NATO je već 1998. bio spreman da napadne tražeći samo povod koji je kasnije pronađen u Račku.
PAD RANKOVIĆA
- POČETKOM šezdesetih godina prošlog veka došlo je do nacionalnog pomirenja Albanaca i uskoro standardizacije albanskog jezika na Kosmetu u skladu sa jezikom u Albaniji, uz nagli porast nataliteta - ističe dr Glišić. - S druge strane, ostale republike, a posebno Srbija, ulagale su ogroman finansijska sredstva za što brži privredni, obrazovni i kulturni razvoj Kosmeta očekujući da će bolji životni standard nego u Albaniji uticati na Albance da se integrišu u okviru Jugoslavije. Međutim, albanska politička i intelektualna elita čeznula je za ujedinjenjem sa Albanijom u kojoj su mislili da će oni kao razvijeniji imati vodeću ulogu. Sa slabljenjem centralizma u federaciji, a naročito posle pada Rankovića sa vlasti 1966. počelo se otvoreno sa zahtevima za republiku koji su kulminirali u demonstracijama 1968. god. Popuštanje prema Albancima preko ustavnih amandmana 1971. zaokruženo je u Ustavu 1974. kada je Kosovo postalo konstitutivni element federacije, a problemi Kosova se više nisu rešavali u Srbiji, nego u federaciji.
KRIZA POČELA 1945.
Pri tom kriza na Kosovu nije započela 1989. kako mnogi tvrde, nego 1945. kada su se pobunili Albanci koji su sarađivali sa nacističkom Nemačkom protiv stvaranja nove Jugoslavije. Ta pobuna je dala rezultate, kako mi je jednom rekao Đilas, jer se moralo popuštati. Za vreme pobune u februaru 1945. u najužem krugu Politbiroa CK KPJ odlučeno je da se Kosovo i Metohija ne dele između Srbije i Crne Gore kao Sandžak, nego da to bude autonomna oblast, koja je ustavnim zakonom iz 1953. izjednačena sa statusom Vojvodine.
http://www.novosti.rs/code/navigate...a&vest=141345&title_add=Vežbali na Švarcvaldu