Pre osam godina
Vrata si ostavila odškrinuta, ulazim ne remeteći ritam tame, ostavljam odeću po podu dok kao lahor tanano koračam. Napokon sam stigao, tu sam. Ušunjao sam se polako sa prvim znakom zore u tvoj krevet, mazim te, dodirujem dlanovima, vehovima prstiju nespretno po prvi put opipavam tvoju kožu, tiho sa dahom se šunjam u udubljenju izmedju vrata i ramena i to na tom damaru ostavljam uzdah, vreo i nežan, drhataj, želje, tvoji mi otkucaji govore koliko, kako i gde. Nisi me očekivala ti ali tvoje telo jeste. U vazduhu miris tvoga tela, mirisi tebe lelujaju, mirisom, maštom, naravno igrom, nastavljam. Ti i dalje u snu, dok skidam polako, baš polako da te ne otrgnem od sna, smejem se svojoj smelosti, nazdravljam svojoj hrabrosti, omandujem pokretima, rovovska borba me čeka.Toplim jezikom prelazim preko tvog stomaka, ka malom prstu levog stopala, sada već treperi sve oko nas, znam budna si, osećam jer ne gledam, dodiri komanduju ne ti ne ja, tvoje ruke, parče kože koje si dotakla trese se od želje, usporavam pokret još tananije, prija, usporavam još više a tek je počelo, dahod dodirujem predeo gde se tvoj dlan završava a ruka počinje, ljubim dodire, jezik prati ritam tvojih otkucaja, naglim pokretom guraš me od sebe i kažeš, kontrola je sada moja, može. Može ali ovaj put lagano. Osećam tvoje ruke po vratu, grudima, ledjima, svom snagom legla si na mene, tako mirna, tako nemirna, osećam želju, očekujem ne očekivano. Ljubiš me bez milosti, grickaš mi vrat, tvoj pritisak popušta i ja okrećem se. Osećam tvoj jezik u mojim ustima, dah, koji je izronio iz reči, ježim se od bezobraznih, nadoplih ko bujica svojih pokreta. Dodirujem te prstima, prelazim tu granicu, fok bez srama, u usnoj duplji osećam kako nadolaziš još više od mogućeg, čujem aaahhhh, osećam pod jezikom podrhravanje, blizinu, ne stajem, nastavljam tom putanjom da grickam, ježš se od zadovoljstva, podrhtavanja su sve češća, grčevi ih prate, naglo bez predznaka da će pokreta biti, već si svom svojom težinom na meni, bespomoćan, ljubiš me, stomak, vrat, sva pohota uzavrela, osežaš moj ukus, slatkasto mističan ne proban, na trenutak zastaješ kako bi me mučila, vreo željan iščekujem momenat, stala si, mmmmm, završava se sve polako, neverovatno, neosetno, ritam bolji od reči. Dobro jutro.
- - - - - - - - - -
Porculaneri, glanceri, staklenci, krnje, mali, srednji veliki. Klikeri svih boja, uvek su postojali neki posebni koji su se izdvajali, baš te je hteo moj komšija kada bi me fuljio u klikeranju, imao je bolji izbačaj i mirniju ruku, istreniraniji je bio od mene, nije ni čudo dve godine je stariji od mene, ali mi nosi najbolje klikere. Puni džešovi sa punim kesama klikera, imao sam ih u izobilju, kada bi me ofuljili odmah bi otrčao kod oca u prodavnicu i biro nove kesice sa klikerima. Ćoroskopi koji su me uvek žuljali oko ušiju i ostavljali trag na nosu nisu idavali utisak dobrog klikeraškog strelca, mada sam se dobro nosio sa svojom generacijom i naravno sa onom mladjom, pogotovo sa sestrom mog nenadmašnog protivnika koji mi je stalno uzimao najlepše klikere < mogao bi da me naučiš da se klikeram> pitala me je sa nekom tugom an licu, uvek je posmatrala kako me guli njen brat < mogu, imap klikere> mada sam mogao da joj dam klikera koliko sam želeo ipak sam video mogućnost da povratim neke moje omiljene glancere, rekao sam joj da mazne od brata i donese baš te klikere koji su meni bili omiljeni. Došla je brzo, na svu sreću njen brat je išao u soprotnu smenu od naše pa smo mogli češće da se družimo, crna paž frizura sa ravnim šiškama, bela široka majica, zeleni šorc sa belom prugom sa strane i neizostavne bele klomfe, kojima je imala običaj da nas bije kada bi smo njen brat i ja razvlačili mačke koje smo vatali po dvorištu, bila je neumorni borac za prava životinja, nikada mi nije bilo jasno kako se tako lako prikrade kada je nama najzanimljivije sa mačkama i da nas lupa sa klonfom po glavi i dan danas imam običaj da se pipam po glvi ne bi li našao čvorugu ako se kojim slučajem mlatnem, ona mi je nametnula tu naviku.
<Vidiš ovako se pravi rupa za klikeranje> objašnjavao sam pravila dok sam imao utisak da ona dobro poznaje sve tokove klikeranja ali ne vlada veštinom u to sam bio siguran. Uglavnom sam čučao i klikerao se, objašnjavao sam joj strategiju i razmišljao o mojim izgubljenim glancerima, sagnula se da baci svoj prvi kliker, bela majica sa širokom okovratnicom otvorila se u potpunosti, pojavila su se dva nesvakidašnja prizora, prvi put sam video nešto što mi je zanimljivije od klikeranja, nije mi se to do tada dešavalo, ćoroskopi su se zamaglili i pokvarili prvi utisak ali sasvim dovoljan da povratim svoje glancere, ponudio sam joj punu kesicu sa klikerima ni sam neznam zašto, imao sam utisak da je zaslužila, rekal je da ona želi samo samnom da se klikera dok ja nisam imao ništa protiv, nikada te dve lepote nije skrivala od mene. Moje klikeranje od tog dana postalo je pravo zadovoljstvo, vraćao bi svoje klikere uz neizostavne prizore koji su na neobičan način budila neka drugačija osećanja kod mene.
Ćelava, matora izbrazdana glava, kao stubc stoji na ogormnom telu obučeno u beli mantil, bledo plave oči bulje u moje kroz neke instrumente sa mnogo okruglih stakal koje je sam doktor pomerao kada je hteo, nerviralo me je kada tako pilji umene u nekim prilikama morali su roditelji ili sestre da me drže ne bi li bio miran dok matori ćelavac bulji u mene, sada već sa četrnaest i dovoljnom dozom razuma da ostanem miran u toj strašnoj stolici < Da vam kažem, vaš sin ne mora više da nosi naočare> roditelji su počeli da se smeše dok ja još uvek nisam bio svestan reči koje je izgovorio taj matori ćelavac sa lošim zadahom baš tog dana, prepričavao je kroz šta je sve prošao samonom od moje treće godine dok su se nekako njegove reči gubile i nisam ih čuo više, ostavio sam moje ćoroskope na njegov sto usto i izašao u čekaonicu, gledao sam svet sasvim drugačijim očima. Izašli su svi sa osmesima iz ordinacije, rukovali se, izljubili se dok ja nekako znam da odlazim iz bolnice ostavljajući sav svoj teret u njoj.
Sedamo u krem Stojadina comfort, sada već kršina a sećam se kada ga je otac kupio, doterao ga je u dvorište svirajući a mi svi strčavam presrećni da vidimo čudo od automobila. Moj otac je imao trgovačku manu pri kupovini automobila, voleo je da se pogadja, pa se pogadjao za potpuno nov automobil i uspeo ali taj automobil je imao fabričku grešku, ispadalo je zadnje sedište na kojem sam baš ja sedeo, svelo se na to da mogu da trpim kada bi se izmicala zadnja klupa, mada nisam ni dobijo mogućnost da kukam, čim bi krenuo sa kritikovanjem fabričke greške, odmah bi dobio opasku < nemoj da te neko čuje> tako da je to bila zabranjena tema za moju malenkost. Okupio se komšiluk da vidi čudo od comforta kojim se moj otac hvalio < doterao sam ga direktno iz fabrike, ja sam medju prvih deset kupaca u Jugoslaviji koji je kupio comforta, još sam pogodio i dobru cenu>, hvalio se moj otac dok su komšije zagledali auto iščudjavajući se sa nevericom, sve sam to posmatrao i zagledao te ljude koji su cvrkali, cokćali, mahali glavama, jedan komšija mi je već bio poznat po jedinstvenim pokretima, čekao sam baš to da vidim ne bi li se cerekao krišom iza nečijih ledja, stalno su mu upadale gaće u bulju a on je sa dva prsta kratkim i brzim zamahom vadio svoj nestašluk misleći da to niko ne primećuje................................