Hrvatski vojni i politički vrh, uključujući optužene generale Antu Gotovinu, Ivana Čermaka i Mladena Markača, planirao je i sproveo plan progona Srba iz Krajine i time se kasnije hvalio, izjavio je na raspravi u Haškom tribunalu tužilac Alan Tiger odbacujući tvrdnje odbrane da tužilaštvo nije dokazalo ni jedan deo optužnice i zahtev da se odbace optužnice protiv trojice generala.

Tužilaštvo u Hagu na suđenju hrvatskim generalima za ratne zločine za vreme i nakon operacije "Oluja" iz 1995. ne odustaje od teze o zločinačkom poduhvatu proterivanja Srba iz Hrvatske.

U odgovoru na tvrdnje odbrane trojice optuženih, tužilac Tiger je izjavio da se na osnovi brionskih razgovora predsednika Franje Tuđmana sa saradnicima i iskaza tadašnjeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Pitera Galbrajta vidi da Tuđman, kao ni oni kojima se okružio, nije želeo Srbe u Hrvatskoj jer su višenacionalne države za njega u osnovi bile nestabilne, a Srbi bili pretnja.

Za odbranu teze o zločinačkom poduhvatu, Tiger je rekao da su hrvatske vlasti, na čelu s Tuđmanom, artiljerijskom paljbom, razaranjem, pljačkom i zastrašivanjem prisilno uklonile Srbe iz "do tada zauzetih hrvatskih područja".

Jasna namera da se proteraju Srbi vidi se i iz Tuđmanovih izjava na sastanku na Brionima uoči Oluje 31. jula 1995. godine, na kome je prema optužnici, skovan zločinački poduhavt, kao i iz njegovih govora nakon "Oluje" kad je rekao da je Hrvatska sada čista kao u vreme kralja Zvonimira.

Tužilac Edvard Ruso govorio je o delu optužnice koja optužene tereti za neselektivno gađanje Knina i drugih gradova u Krajini, rekavši da svi dokazi upućuju da su napadi bili usmereni na civilne, a ne vojne ciljeve, što pokazuje jasnu nameru da se srpsko stanovništvo zastraši i prisili u bekstvo.

On je pomenuo iskaze svedoka po kojima je samo u artiljerijskom gađanju Knina poginulo između 50 i 75, a ranjeno između 30 i 40 civila.

Tužilac Saklen Hederali govorio je o tački optužnice koja hrvatske generale tereti za pljačku i paljevinu srpske imovine i za ubistva srpskih civila nakon Oluje, ističući da su se ti zločini činili javno, kao i da vojna i civilna policija nisu intervenisale prema počiniocima.

On je zaključio da su ti događaji odražavali politiku ili, u najblažem slučaju, prećutno odobravanje hrvatskih vlasti.