- Poruka
- 2.862
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,3,23,,156868.jl
Oksfordski Priručnik o fašizmu u posebnom poglavlju analizira bivše predsjednike Hrvatske i Srbije. Pri usporedbi Miloševićeva i Tuđmanova režima ističe se da je Tuđmanov bio bitno manje fašistički i da je on bio puno tiša osoba.
između ostalog piše:
...Serijom nacionalističkih skupova uspio je svrgnuti vlade Vojvodine i Crne Gore kako bi ih zamijenio svojim lojalistima, prisilio federalnu vlast da zakonski vrati kontrolu Srbije nad Kosovom i Vojvodinom te poslao JNA protiv kosovskih Albanaca. Ti su skupovi bili Miloševićev “marš na Rim”, svoju je moć uspostavio uz pomoć mase i zastrašivanja.
...Milošević je naposljetku pao jer, kao ni Hitler i Mussolini, nije mogao zaustaviti lavinu nacionalizma koju je sam pokrenuo; nikada se nije mogao odmarati na lovorikama nego je morao konstantno izazivati krize i započinjati sukobe sa sve jačim protivnicima dok nije uništio samoga sebe. Režim Franje Tuđmana i HDZ-a, na vlasti od 1990. do 2000., navodi se, također je imao nekih afiniteta prema fašizmu.
...Pri usporedbi Miloševićeva i Tuđmanova režima ističe se da je Tuđmanov bio bitno manje fašistički i da je on bio puno tiša osoba. Nije došao na vlast nakon masovnih nacionalističkih skupova. Njegovo korištenje nasilja protiv oponenata bilo je mnogo manje, dok teritorijalno širenje nije pokušao ostvariti nacionalističkom moblizacijom masa nego sporazumom.
Oksfordski Priručnik o fašizmu u posebnom poglavlju analizira bivše predsjednike Hrvatske i Srbije. Pri usporedbi Miloševićeva i Tuđmanova režima ističe se da je Tuđmanov bio bitno manje fašistički i da je on bio puno tiša osoba.
između ostalog piše:
...Serijom nacionalističkih skupova uspio je svrgnuti vlade Vojvodine i Crne Gore kako bi ih zamijenio svojim lojalistima, prisilio federalnu vlast da zakonski vrati kontrolu Srbije nad Kosovom i Vojvodinom te poslao JNA protiv kosovskih Albanaca. Ti su skupovi bili Miloševićev “marš na Rim”, svoju je moć uspostavio uz pomoć mase i zastrašivanja.
...Milošević je naposljetku pao jer, kao ni Hitler i Mussolini, nije mogao zaustaviti lavinu nacionalizma koju je sam pokrenuo; nikada se nije mogao odmarati na lovorikama nego je morao konstantno izazivati krize i započinjati sukobe sa sve jačim protivnicima dok nije uništio samoga sebe. Režim Franje Tuđmana i HDZ-a, na vlasti od 1990. do 2000., navodi se, također je imao nekih afiniteta prema fašizmu.
...Pri usporedbi Miloševićeva i Tuđmanova režima ističe se da je Tuđmanov bio bitno manje fašistički i da je on bio puno tiša osoba. Nije došao na vlast nakon masovnih nacionalističkih skupova. Njegovo korištenje nasilja protiv oponenata bilo je mnogo manje, dok teritorijalno širenje nije pokušao ostvariti nacionalističkom moblizacijom masa nego sporazumom.