Ko nađe Dražin grob dobija 100.000 dolara

Дон

Buduća legenda
Poruka
29.456
Srpska narodna odbrana (SNO) u Americi isplatiće 100.000 američkih dolara onome ko otkrije mesto na kome je pokopano telo generala Dragoljuba Draže Mihailovića, streljanog posle Drugog svetskog rata.

"Na sednici Centralnog odbora SNO u Americi, održanoj u Čikagu, doneta je jednoglasna odluka da se licu ili licima koja pronađu zemne ostatke prvog gerilca porobljene Evrope za vreme Drugog svetskog rata generala Dragoljuba Draže Mihailovića isplati novčana nagrada od 100.000 američkih dolara", saopštila je kancelarija SNO u Americi.

U saopštenju se navodi da će "nagrada biti isplaćena posle izvršenih DNK analiza zvaničnih medicinskih institucija".

Mihailović je, posle Drugog svetskog rata, optužen za ratne zločine i saradnju sa nemačkim okupatorom i osuđen na smrtnu kaznu.

http://www.mondo.rs/news/vesti/text.php?vest=128696

To može samo neko od OZNA-ovaca da otkrije, a oni ne zaslužuju nagradu.
 
Teško da će ga naći. Po nekim informacijama koje su procurele iz OZNA-e, pokopan je na obalama Velikog Ratnog Ostrva. To tle skoro svake godine plavi, i na žalost, verovatno su mu kosti odavno isprane. :(

Ако је тако онда не верујем да је могуће наћи га... Значило би наћи макар место где је покопан. Чуо сам неке приче о Ади Циганлији али не знам колико је то све тачно.
 
Најбољи одговор на ово питање је дао г-дин Шашкевић.

Преузмите прилог и прочитајте га обавезно.

Michal Szaszkiewicz

ZLOCINACKO UBISTVO DJENERALA DRAGOLJUBA DRAZE MIHAILOVICA


NISTA SE NE DOGADJA BEZ RAZLOGA.

POSLEDICAMA PRETHODE UZROCI.


SADRZAJ:

Opis ubistva
Brozova tamnica na Adi Ciganliji
Svedocenje Michal Szaszkiewicz
Pogovor


O P I S U B I S T V A

Djeneral Mihailovic nije bio streljan pred strojem, nego mu je u zatvoru bila prebijena kicma, dovucen je na Adu Ciganliju gde je zatim bio bacen u nuznicku jamu. Prosto receno bacen je u izmet i to izmet zatvorenika sa Ade Ciganlije, znaci izmet njegovih ljudi. Izvinjavam se citaocima za ovaj izraz, ali to je zalosna istina.
Bez uzbudjivanja, da hladno razmotrimo cinjenice.
Kao sto se vidi na nacrtu zatvora na Adi Ciganliji, zatvor se sastojao od zgrade sa prizemljem i spratom i dvorista koje je bilo ogradjeno visokim zidom. U dvoristu ispred same zgrade bilo je betonsko stepeniste koje je pre rata sluzilo za vesanje zatvorenika osudjenih na smrt. U samoj zatvorskoj zgradi su bila dva nuznika, jedan u prizemlju, a drugi na spratu. Van zida je bila baraka u kojoj su spavali strazari.
Pre rata su u zatvoru bili politicki osudjenici, to ce reci uglavnom staljinisti i po koji pavelicevac. Po dolasku Broza zatvor je bio jedno vreme napusten. Krajem 1945 godine zatvori u gradu su postali pretrpani, neko se dosetio zatvora na Adi Ciganliji te je taj zatvor ponovo proradio.
Pojavila se teskoca. Nije bilo vode i nuznici nisu mogli da se upotrebljavaju. Zato su zatvorenici morali da iskopaju bunar. Medjutim negde u rano prolece 1946 godine uprava je naredila da se iskopa nuznicka jama na severnoj strani zatvorskog dvorista, do samog zida. Posle ovoga nuznici u zgradi se vise nisu upotrebljavali.
Obzirom na broj zatvorenika (bilo je dvadeset celija i svaka je imala preko deset zatvorenika) ta nuznicka jama se vrlo brzo punila.
Jedan vod mobilisanih vojnika, uglavnom iz okoline Leskovca, je bio odredjen da cuva zatvorenike. Tesko da je iko od njih bio odan novoj vlasti. Medjutim svi su bili preplaseni i cuvali su zatvorenike sto su bolje umeli i znali, iako bas nisu znali najbolje kako da to rade, te je bilo nekoliko bekstava.
Zatvor su povremeno posecivale neke glavesine, koji put su ih svi zatvorenici videli, a koji put samo neki, dok koji put ni jedan zatvorenik nije video glavesinu. Ako su zatvorenici bili zakljucani, sto obicno i jesu, mogli su samo da naslute da neka zverka posecuje zatvor, ali nisu mogli da vide koja.
Nije iskljuceno da su zatvor posetili Mosa Pijade i Milovan Djilas, tim pre sto se zna da je Djilas pre rata u tom zatvoru proveo oko tri godine. Djilas je imao obicaj da posecuje mesta na kojima se zbilo nesto znacajno u njegovom zivotu, kao sto je na primer opisao u svojoj knjizi da je
 
Draža Mihailović je streljan i pokopan nedaleko od Belog dvora na Dedinju, na lokaciji Lisičiji potok, u noći između 16. i 17. jula 1946. – kaže za „Blic nedelje“ zastavnik u penziji Ljube Lazarevski, koji je ovu tvrdnju javno izneo još juna 1996. godine.
Posle rata sam bio podoficir u KNOJ-u. Kada je Draža Mihailović uhvaćen u martu 1946. godine, prebačen je u zatvor u Đušinu ulicu, u zgradu u kojoj je sada beogradski Rudarski fakultet. Mi smo dobili zadatak da čuvamo 12 zatvorenika, među kojima je bio i Draža. Svi su bili u zasebnim sobama. Sa zatvorenicima je stalno u sobi bio po jedan nenaoružan stražar, dok su naoružani bili u hodniku. Smenjivali smo se na svaka dva sata. Pazili smo da neki zatvorenik ne izvrši samoubistvo. Meni je dopalo da čuvam Dragog Jovanovića, komandanta Specijalne policije i Banjičkog logora – priča Lazarevski.
Dražu su čuvali oficiri, a sve ostale uglavnom vodnici. S njima su bili kao pratnja i sve vreme suđenja u Topčideru. Lazarevski je bio u sudnici i za vreme izricanja presude, 15. jula 1946. godine.
– Kada je presuda pročitana, Draža je klonuo. Imao sam utisak da nije očekivao najstrožu kaznu – priseća se Ljube.
Pošto su žalbe osuđenih na presudu bile odbijene, odmah sutradan po podne su imali prava na oproštajnu posetu rodbine. Lazarevski kaže da Draži niko nije došao, a da je najviše posetilaca imao Dragi Jovanović.
– To isto veče, oko 23 časa, video sam u hodniku kako briju i šišaju Dražu i ostale osuđenike. Zatim su im dali da obuku čist veš. Mi smo dobili naredbu da ih povezemo u dve grupe po troje, dok su u trećoj grupi bila četvorica osuđenika. Stigle su potom i „marice“. U prvu je smeštena grupa u kojoj je bio Draža, u drugu grupa sa Dragim Jovanovićem, a u treću ostala četvorica. Krenuli smo ulicom kneza Miloša, pa pored kapije Belog dvora i stigli u Lisičiji potok. Kroz prozorče „marice“ video sam da skrećemo levo u jedan mlad bagrenjak. Zaustavili smo se na jednom proširenju, koje je bilo iskrčeno. Izveli smo osuđenike i rečeno nam je da smo slobodni. Dok su vozači okretali vozila, video sam tri iskopane rake oko kojih je bilo petnaestak oficira. Tu je bio i tužilac Miloš Minić. Ceo prostor je bio osvetljen reflektorima, a osuđene je pregledao lekar. Streljački vod nisam video, jer je bio u šumi koja nije bila osvetljena. Dok smo se udaljavali sa tog mesta čulo se škljocanje zatvarača, a zatim i komanda: „Puni! Nišani! Pali!“ Nakon rafalne paljbe, čuli su se i revolverski hici, verovatno „overavanje“. Kada smo stigli u kasarnu, pogledao sam na sat i video da je već uveliko prošla ponoć – priča Lazarevski.
On dodaje da je njegovo svedočenje od pre 13 godina o mestu gde je Draža Mihailović streljan tada je ustalasalo javnost, ali za priču su se interesovali samo novinari.
- Čudi me da se za ovu misteriju i danas interesuju samo novinari, a ne i nadležni državni organi, a ponajmanje potomci Draže Mihailovića – kaže Lazarevski.

http://www.blic.rs/hronika.php?id=84677
 
Samo treba da pogledaju u arhive OZNA, i sve tamo lepo piše. To je samo dokaz da je OZNA, potonja UDBA, potonja DB, i sada BIA sve isto.

Pa to. Naravno da je sve dokumentovano.

Jedino pitanje jeste da li su crveni zlikovci unistavali arhive, kao sto je istocno nemacki Stasi unistio desetine tona dokumenata kad im se priblizio kraj.

Inace, jel' u nasoj banana-drzavi otvoren stari arhiv DB-a kao u nekim krstenijim zemljama? Jel' mozemo sad da vidimo koga od nasih su spijunirali, ko je bio dousnik a ko ulicni poverenik, i sve to?
 
Pa to. Naravno da je sve dokumentovano.

Jedino pitanje jeste da li su crveni zlikovci unistavali arhive, kao sto je istocno nemacki Stasi unistio desetine tona dokumenata kad im se priblizio kraj.

Inace, jel' u nasoj banana-drzavi otvoren stari arhiv DB-a kao u nekim krstenijim zemljama? Jel' mozemo sad da vidimo koga od nasih su spijunirali, ko je bio dousnik a ko ulicni poverenik, i sve to?

...šta to tebe briga ti si ionako..u Švajcarskoj...
..beži kući..:bye::bye:
 
Srpska narodna odbrana (SNO) u Americi isplatiće 100.000 američkih dolara onome ko otkrije mesto na kome je pokopano telo generala Dragoljuba Draže Mihailovića, streljanog posle Drugog svetskog rata.

"Na sednici Centralnog odbora SNO u Americi, održanoj u Čikagu, doneta je jednoglasna odluka da se licu ili licima koja pronađu zemne ostatke prvog gerilca porobljene Evrope za vreme Drugog svetskog rata generala Dragoljuba Draže Mihailovića isplati novčana nagrada od 100.000 američkih dolara", saopštila je kancelarija SNO u Americi.

U saopštenju se navodi da će "nagrada biti isplaćena posle izvršenih DNK analiza zvaničnih medicinskih institucija".

Mihailović je, posle Drugog svetskog rata, optužen za ratne zločine i saradnju sa nemačkim okupatorom i osuđen na smrtnu kaznu.

http://www.mondo.rs/news/vesti/text.php?vest=128696

To može samo neko od OZNA-ovaca da otkrije, a oni ne zaslužuju nagradu.

Sto ne zasluzuju?
Ako su ga oni ubili to su uradili po presudi,a ako neko zna ne mora da znaci da ga je on ubio.
 
Srpska narodna odbrana iz Čikaga zahteva od države i visokih partijskih funkcionera da posle 63 godine otkriju gde je grob Draže Mihailovića. Posle raspisane nagrade od 100.000 dolara i saznanja da u tajnim arhivima u Beogradu ne postoji pisani trag o Mihailovićevoj likvidaciji, naši iseljenici zahtevaju od Dobrice Ćosića, Jelice Minić, naslednika Rankovića, Đilasa i drugih komunističkih prvaka - da otkriju istinu o njegovom grobu!

Najveća tajna... Dražin grob i danas jedna od najvećih misterija

- Nema ništa ni u jednoj arhivi jer nikada ništa nije ni zapisivano. Jedini svedok „s one strane" je Dobrica Ćosić i ne vidim zašto on, pod stare dane, ne bi saopštio istinu - kaže za Press nedelje Mihajlo Šaškijević, profesor iz Čikaga, koji je kao Ravnogorac bio zarobljen na Adi Ciganliji, a čiji je deda, kao komandant ratnog broda „Dubrovnik", u zemlju vratio mrtvog kralja Aleksandra 1934. godine.

Apsolutno ne želim

- Pa red je valjda da i nama vrate telo prvog gerilca u okupiranoj Evropi. Nije bitno ko je na kojoj strani bio. Dobrica Ćosić i ja bili smo na suprotnim stranama za vreme rata, ali smo kasnije normalno razgovarali. Nekoliko puta sam s njim bio u kontaktu, posebno u vezi sa Đurom Đurovićem, i znam da je imao neverovatne informacije. Znam i da ga je najviše zanimalo gde je četnički komandant i zato ga pozivam da u tim godinama saopšti istinu - kaže Šeškijević.

Press je pozvao Dobricu Ćosića i preneo mu molbu naših iseljenika. Iako je poznato da Ćosić retko bilo šta komentariše, ovog puta je tražio da mu prenesemo Šeškijevićevu molbu i zatim nam odgovorio: - Apsolutno ne želim da govorim o Draži Mihailoviću.

Tako je najnoviji poziv Srba iz Čikaga opet ostao bez rezultata. Jelica Minić nekoliko puta je rekla da joj otac Miloš Minić nikada nije rekao gde je pokopan Mihailović, Dobrica Ćosić ne želi o tome da govori, bivši šef BIA Rade Bulatović tvrdi da u arhivima BIA nema podataka o izvršenom delu, a i Svetko Kovač, načelnik Vojno-bezbednosne agencije, za Press nedelje demantuje Bulatovićeve tvrdnje „da vojska ima podatke".

Nagrada... Srpska narodna odbrana nudi 100.000 dolara

- Vojska nema nikakve podatke o Draži Mihailoviću, osim onih koji se nalaze u Vojnom arhivu, a to su lični dosije Mihailovića, s njegovom vojnom biografijom, i stenogramske beleške sa suđenja - kaže Kovač.

Poslaničko pitanje

On priča da je Bulatović, koliko on zna, loše interpretiran u jednim novinama, kao i da i Rade i on znaju da takvih podataka nema.

Tako opet dolazimo u situaciju iz 1991, kada je na poslaničko pitanje Mihajla Markovića gde je grob Draže Mihailovića, Miloševićeva vlast odgovorila: - Draža Mihailović je 15. jula 1946. osuđen na smrtnu kaznu, ali nema podataka o izvršenju kazne. Marković tada i nije mogao da postavi drugačije pitanje, ali šta sprečava novu vlast, u kojoj su pojedinci izrasli na četničkoj ideologiji, da malo preformuliše svoje pitanje, tj. da ne moli više nikoga da otkrije tu tajnu, već da naredi policiji da pronađe grob.

Bivši šef beogradske policije kaže da to ne bi bio veliki problem, ne računajući što bi mesto pokopa policija morala stalno da obezbeđuje, jer bi brzo postalo neka vrsta srpskog svetilišta.

- Važno je da stigne zahtev. Onda se formira tim sudskih veštaka, krvnih delikata, analitičara, saslušavaju se svedoci, pa se ide od mesta do mesta, dok se ne pronađe - objašnjava Nicović.

Pitanje državi

I docent Dragan Ječmenica s Instituta za sudsku medicinu, naš poznati forenzičar, kaže da ne bi bio problem identifikovati Dražu Mihailovića.

- Problem bi mogla samo da predstavlja vlaga, tj. ukoliko je pokopan negde u vodi, ali savremena medicina dozvoljava analizu i iz vlasi kose, tako da je neophodno samo pronaći neke delove zemnih ostataka - objašnjava.

SPO: Nismo imali para za Dražu

Srpska dijaspora iz Amerike ponudila je novčanu nagradu za pronalazak mesta gde je pokopan đeneral Draža Mihailović, pa smo pitali ministra Srđana Srećkovića iz SPO-a kako oni nisu za ovih 20 godina ponudili nagradu?

- Mi nismo imali novca da ponudimo nagradu. Ali mi oduvek tražimo da se sazna istina. Mislim da je došlo vreme da se bez ikakve političke histerije otvore arhivi. To zaslužujemo i kao država i kao narod, pre svega zbog odnosa prema našoj istoriji, i da stavimo tačku na sve podele.

Iz SNO u Čikagu tvrde da poseduju DNK četničkog vođe, koja će samo olakšati posao, i zato sada zahtevaju od države da se uključi u pronalaženje tela Draže Mihailovića:

- Sada, ovog marta 2009. godine, vreme je da poslednji put upitamo NAŠU državu Srbiju - to smo do sada nekoliko puta činili preko ministarstava i ministara, ali bezuspešno - da li i vi sakrivate grobno mesto đenerala Dragoljuba Mihailovića? Mi više drugog izbora nemamo, naša deca ovde i vaša deca tamo u otadžbini moraju da počnu da uče istoriju onakva kakva je ona zaista i bila. Zato i vas pitamo - znate li gde je grobno mesto đenerala Mihailovića? Pitamo predsednika, premijera, ministre, skupštinske poslanike, pitamo vojsku i policiju. Ako je mnogo to što pitamo, recite. Ako vama, kao državi, ta tema jeste nedostupna, recite nama ima li gde u svetu arhiva koji sakriva te podatke. Zavetujemo vas da svom narodu otkrijete tu tajnu i da idemo dalje... - kaže se u saopštenju SNO dostavljenom našem listu.

VELJKO LALIĆ
izvor: vesti.rs
 

Back
Top