U pocetku braka nisam ostajala u drugom stanju, pa smo se malkice lecili. Da nismo uspeli bili smo spremni na razgovor o usvajanju deteta.Mislim da je veoma humana odluka pruziti nekom malom sicusnom bicu topli dom, ljubav i sve ostalo sto ide uz to i podariti mu da ipak ima i mamu i tatu koji ga vole sto postoji i sto se rodilo. E sad, usvojiti romsko dete, mozda pod uslovom da je zdravo, deca ometena u razvoju zahtevaju velike zrtve, poznajem jedan slucaj vrlo dobro,majka je posvetila ceo svoj zivot cerki veoma ometenoj u razvoju i dala celu sebe, par godina je starija majka od mene, sada izgleda kao da je 20 godina starija od mene i vidi se sva njena muka dosadasnja, ali ona ne posustaje i ne odustaje.Mislim da to moze samo majka...