Koliko kosta samoca?

hakim bej

Elita
Poruka
16.477
Svaki je covek prinudjen da govori "drustveno prihvatljivo". Srazmerno svom ugledu u drustvu.
Da ne iznosi na videlo svoje misli koje bi, mozda, bile u sukobu sa postojecim sistemom vrednosti.
Mora da bira reci i izdvaja samo ono sto drugi zele da cuju.
Tako isfiltrirana misao je laz.
Covek je prinudjen da laze da bi bio drustveno podoban.
Neki ljudi provode deo dana sa prijateljima, gde mogu bez osude da izgovore sve sto su tog dana precutali, ma koliko ekstremno bilo. Tako odrzavaju mozak u ispravnom stanju. Podmazan.
Mnogi nemaju ventil, i moraju da iz dana u dan lazu. Kolicina neizgovorenog raste i pritiska iznutra, kao vodena para u ekspres loncu.
Pocinju psihicki i psihosomatski poremecaji, i odatle vise nema nazad. Covek se vise ne moze izvuci cak i ako sada pocne da vice: CAR JE GO! Kasno je.
Covek gubi sebe. Covek gubi sve.

"Biti sam" ne treba shvatati bukvalno. "Biti sam" znaci da nema nikoga ko bi, makar pasivno, saslusao.
Taj "neko", sposoban da slusa, kossta vremena. A vreme je ono sto ljudima nedostaje.
 
"Biti sam" ne treba shvatati bukvalno. "Biti sam" znaci da nema nikoga ko bi, makar pasivno, saslusao.
Taj "neko", sposoban da slusa, kossta vremena. A vreme je ono sto ljudima nedostaje.

Ma daj šta ti je? Ja imam tako radoznale komšinice,koje ne da će samo da te saslušaju nego će da te i ispitaju, i na ono što si rekao dodaju 50% svog autorskog rada,pa će tu priču da ispričaju svima i koga inetresuje i koga ne interesuje i što je najinteresantnije rade BESPLATNO!!!
Oćeš da ti uvatim jednu?:per::hahaha:
 
....Neki ljudi provode deo dana sa prijateljima, gde mogu bez osude da izgovore sve sto su tog dana precutali, ma koliko ekstremno bilo. Tako odrzavaju mozak u ispravnom stanju. Podmazan..

Da li izgovaranje takve, sopstvene, istine donosi olaksanje? Da li je dovoljno da neko saslusa ili je potrebno da dobije i potvrdu ispravnosti tog misljenja? Moze se govoriti i sa samim sobom ali nekada ne postoji sigurnost da je takav stav i pogled na stvari u redu, pa se iz tog razloga trazi jos neko, kako bi nas podupro. Sta kada ventil i postoji, kada su necije usi naculjene ali ne cuju ono sto zelimo da kazemo? Da li ce pritisak zbog takvog nerazumevanja biti manji i pored izbacenog sadrzaja?

"Biti sam" ne treba shvatati bukvalno. "Biti sam" znaci da nema nikoga ko bi, makar pasivno, saslusao.
Taj "neko", sposoban da slusa, kossta vremena. A vreme je ono sto ljudima nedostaje.

Mislim da su ljudi skloniji slusanju kada su zeljni da uvide nalicje tudjeg misljenja, uporedjenja radi sa svojim, izvrgavanju ruglu necijeg, nalazenju olaksavajucih okolnosti za sebe. Cini mi se da nije stvar u vremenu, vec u strpljenju i volji, u spremnosti da na trenutak udjemo u kozu drugog i shvatimo koliko je tesko nositi neka druga bremena.
 
Drustvo je krivo. Verovatno zbog vekovne negativne selekcije.
Svaka iskrena izjava, ogoljavanje i spustanje garda, pokusaj priznavanja neznanja ili slabosti, provocira druge ljude. Nikada bolje, nego jednako slabe.
Gomila ceni autoritet. Priznavanjem slabosti pojedinac rusi svoj autoritet i pitanje je trenutka kada ce biti zgazen.
Gomila ne oprasta.
 
Da li izgovaranje takve, sopstvene, istine donosi olaksanje?
Da li je dovoljno da neko saslusa ili je potrebno da dobije i potvrdu ispravnosti tog misljenja? Moze se govoriti i sa samim sobom ali nekada ne postoji sigurnost da je takav stav i pogled na stvari u redu, pa se iz tog razloga trazi jos neko, kako bi nas podupro. Sta kada ventil i postoji, kada su necije usi naculjene ali ne cuju ono sto zelimo da kazemo? Da li ce pritisak zbog takvog nerazumevanja biti manji i pored izbacenog sadrzaja?

Istina je relativna za svakog od nas, time smatram da tražiti tudje odobravanje kao ventil nema smisla. Izbacivanje sadržaja, bilo pred publikom koja odobrava ili neodobrava postupak, samo je pokazatelj da su ljudi postali zavisni od toga da se uklope, da svojim misljenjem ili delom ne ugroze celinu, mentalitet grupe. I pri izlaganju pred osobama koje se ne slažu sa postupkom ili mišljenjem izlagača, izlagač pokušava da obrazloži i ubedi publiku u svoje mišljenje i time stvori sopstvenu grupu. Naravno da će pritisak i pored nerazumevanja "ventila" biti manji, jer ne razumeti, u slučaju ventila, ne znači odobravati ali isto tako ne znači ni neodobravati, pa je cilj postignut - ventil otvoren i nema osude zbog istog.

Mislim da su ljudi skloniji slusanju kada su zeljni da uvide nalicje tudjeg misljenja, uporedjenja radi sa svojim, izvrgavanju ruglu necijeg, nalazenju olaksavajucih okolnosti za sebe. Cini mi se da nije stvar u vremenu, vec u strpljenju i volji, u spremnosti da na trenutak udjemo u kozu drugog i shvatimo koliko je tesko nositi neka druga bremena.

Moram da dodam na ovo, da ljudima pre svega manjka samopouzdanja. Ali da izvrgavanje ruglu drugog, kako kažeš, da bi se sami osećali bolje, smatram teškim poremećajem, iako nisam stručna.
 
Drustvo je krivo. Verovatno zbog vekovne negativne selekcije.
Svaka iskrena izjava, ogoljavanje i spustanje garda, pokusaj priznavanja neznanja ili slabosti, provocira druge ljude. Nikada bolje, nego jednako slabe.
Gomila ceni autoritet. Priznavanjem slabosti pojedinac rusi svoj autoritet i pitanje je trenutka kada ce biti zgazen.
Gomila ne oprasta.

kada ne bi bilo tako nikada ne bismo spoznali pravu vrednost žovita. U zavisnosti od onoga šta više volimo i šta biramo kroz život moraćemo platiti odgovarajuću cenu.
najčšć eeonda kada nam se učini da smo najslabiji život nam odškrine prava vrata da ga sagledavamo na najoblji način sa pravim i punim asmopouzdanjem. tada nam prestanu msetati ludorije i laži drugih oko nas.
(zna li neko zašto se slova tumjabu u rečima dok kucam an edvoforumu?)
 
@louiskrstic U zavisnosti od onoga šta više volimo i šta biramo kroz život moraćemo platiti odgovarajuću cenu.

Platicu zemlji. Platicu vatri. Platicu kisi. Platicu munji.
Necu platiti gomili.*
.
(*ako zvuci kao plagijat: "plagijat je najiskreniji oblik priznanja vrednosti")
 
Ne razgovor koji ce doneti opravdanje.
Samo razgovor koji ce doneti razumevanje.
Kada misao upadne u naizgled bezizlaznu beskonacnu petlju, ona zauzima 100% resursa za razmisljanje. Covek je opterecen i nesposoban da o bilo cemu drugom razmislja. Jedini nacin da misao izadje je razgovor. Razgovor nece resiti problem, problem je i dalje tu, ali postaje transparentan i pregledan. Mozemo ga posmatrati iz vise uglova. A to je prvi korak ka trazenju resenja.
 
I onaj na cijem se kraju nazire tracak svetlosti...onaj koji ponistava tamu bezizlaznosti i podvojenosti od mnostva i sebe...onaj koji nudi dodir svrhe i smisla...onaj koji objasnjava da potres ne znaci i krah...onaj koji se ne podsmeva nasem "slepilu, nemosti i gluvoci"...onaj u kome se pred nama nudi izbor za koji smo mislili da nam je uskracen...svaki koji nas udaljava od misli i osecanja da smo potpuno sami.
 
Ne razgovor koji ce doneti opravdanje.
Samo razgovor koji ce doneti razumevanje.
Kada misao upadne u naizgled bezizlaznu beskonacnu petlju, ona zauzima 100% resursa za razmisljanje. Covek je opterecen i nesposoban da o bilo cemu drugom razmislja. Jedini nacin da misao izadje je razgovor. Razgovor nece resiti problem, problem je i dalje tu, ali postaje transparentan i pregledan. Mozemo ga posmatrati iz vise uglova. A to je prvi korak ka trazenju resenja.

vise vredi jedan sat sa nekim ko te razume, nego pola zivota sa nekim kome moras fitrirati, birati reci, pakovati, filovati i cifrati...
sustinski te moze razumeti samo neko ko je i sam bio izlozen nerazumevanju, neko ko se ne uklapa u sablon, neko ko je i sam sklon jednoj iskrenoj reci, nego milion neiskrenih
ni razumevanje nije uvek razumevanje..nekad je to samo potvrda sebe u drugome, odnosno divno je sto mislimo isto, to je povrda da smo oboje taaako pametni
a dug put je od buntovne mladosti koja nikog ne razume i nad svim se gadi, preko blagoglagoljive socijalizovane licnost, do zgadjenog usamljenog pojedinca..
onaj ko uspe da predje tu trecu fazu, i nadje u sebi istinsko razumevanje, koje nije laz, on je spasen, i utesen, i za njega pojam samoca gubi svaki smisao.
jer kad naucis da razumes i prihvatas druge ljude takve kakvi jesu, onda ti nije toliko presudno da oni razumeju tebe...koliko da te prihvate i onda kad te ne razumeju, imajuci sustinsko poverenje u tebe kao licnost
 
Mislim da neki put covek i ne mora da zapravo vrshi konverzaciju.

Dovoljno je imati nekog da vas saslusha. Ne mora nista da govori moze samo da klima glavom u vidu razumevanja :).

Jedan prijatelj je dovoljan.
 
složila bih se sa mnogim idejama -mrzi me da citiram ... samo da kažem da je meni malo muka od stava (kojeg naravno ne zastupaju svi) da se ljudi uvek druže iz dobronamernih razloga ... nego mnogi npr. jedva čekaju da vide da je i "drugi" nezadovaljan il sl ...tj mislim da svi imamo takva osećanja i da je to i normalno ,ali mi smeta kad je to maltene jedini motiv za druženje ..i zbog mogućnosti pogrešnog razumevanja i izvrtanja se upravo i dešavaju te isfiltrirane misli koje je hakim nazvao i ugledom na neki način .. znači u pitanju je i strah od pogrešnog tumačenja-ali ne pričam sada o razgovoru sa pravim pijateljima mada ima toga i u tim razgovorima donekle ...
 
Za tako nesto postoji Hajd Park....sto i nije tako lose..
ako nemate sagovornika koji ume i razume ono sto pricamo i postupamo i ne idete u Hajd Park..kada mozete ali ne zelite da se utopite u masu..kada kazete ono sto mislite a drugi vas odmeravaju i traze mane u svemu sto radite..kada vas osudjuju najcesce za ono sto ne razumeju..kada ste u stanju da razgranicite zivotne potrebe od osecanja a to smeta ljudima oko vas.. tada ne pripadate drustvu u kome ste.. osim fizicki..ne razujmeju vas i to je cena ..
 
da, ali sam gledišta da su ljudi koji imaju šta da kažu u nepovoljnom položaju iz 2 razloga:
- nisu namatljivi (ne nameću svoj stav) i nemaju potrebu da budu glasni
- ne osećaju se zbog toga ugroženima ili građanima drugog reda...
kome je stalo da čuje, on će naći put do onog ko govori..
najčešće se na nerazumevanje pozivaju isprazni govornici i egoisti koji zapravo i kada bi dobili ćitav mogući prostor i svu pažnju sveta ne bi imali šta da kažu. ali ih to ne bi sprečilo da ućute..
 
Svaki je covek prinudjen da govori "drustveno prihvatljivo". Srazmerno svom ugledu u drustvu.
Da ne iznosi na videlo svoje misli koje bi, mozda, bile u sukobu sa postojecim sistemom vrednosti.
Mora da bira reci i izdvaja samo ono sto drugi zele da cuju.
Tako isfiltrirana misao je laz.
Covek je prinudjen da laze da bi bio drustveno podoban.
Neki ljudi provode deo dana sa prijateljima, gde mogu bez osude da izgovore sve sto su tog dana precutali, ma koliko ekstremno bilo. Tako odrzavaju mozak u ispravnom stanju. Podmazan.
Mnogi nemaju ventil, i moraju da iz dana u dan lazu. Kolicina neizgovorenog raste i pritiska iznutra, kao vodena para u ekspres loncu.
Pocinju psihicki i psihosomatski poremecaji, i odatle vise nema nazad. Covek se vise ne moze izvuci cak i ako sada pocne da vice: CAR JE GO! Kasno je.
Covek gubi sebe. Covek gubi sve.

"Biti sam" ne treba shvatati bukvalno. "Biti sam" znaci da nema nikoga ko bi, makar pasivno, saslusao.
Taj "neko", sposoban da slusa, kossta vremena. A vreme je ono sto ljudima nedostaje.

To o cemu govoris je usamljenost,ne samoca.

Kome je toliko bitna floskula "drustveno prihvatljivo" nije savladao osnovno.U zivotu su bitni pojedinci.Vreme je privilegija pojedinca,ne drustva.
 
Svaki je covek prinudjen da govori "drustveno prihvatljivo". Srazmerno svom ugledu u drustvu.
Da ne iznosi na videlo svoje misli koje bi, mozda, bile u sukobu sa postojecim sistemom vrednosti.
Mora da bira reci i izdvaja samo ono sto drugi zele da cuju.
Tako isfiltrirana misao je laz.
Covek je prinudjen da laze da bi bio drustveno podoban.
Neki ljudi provode deo dana sa prijateljima, gde mogu bez osude da izgovore sve sto su tog dana precutali, ma koliko ekstremno bilo. Tako odrzavaju mozak u ispravnom stanju. Podmazan.
Mnogi nemaju ventil, i moraju da iz dana u dan lazu. Kolicina neizgovorenog raste i pritiska iznutra, kao vodena para u ekspres loncu.
Pocinju psihicki i psihosomatski poremecaji, i odatle vise nema nazad. Covek se vise ne moze izvuci cak i ako sada pocne da vice: CAR JE GO! Kasno je.
Covek gubi sebe. Covek gubi sve.



"Biti sam" ne treba shvatati bukvalno. "Biti sam" znaci da nema nikoga ko bi, makar pasivno, saslusao.
Taj "neko", sposoban da slusa, kossta vremena. A vreme je ono sto ljudima nedostaje.

Да ли си пробао да кад си сам, разговараш са самим собом ???
Или макар размишљаш наглас. Није потребан саговорник.
Нијесам сигуран да, Svaki je covek prinudjen da govori "drustveno prihvatljivo".............
 
Svaki je covek prinudjen da govori "drustveno prihvatljivo". Srazmerno svom ugledu u drustvu.
Da ne iznosi na videlo svoje misli koje bi, mozda, bile u sukobu sa postojecim sistemom vrednosti.
Mora da bira reci i izdvaja samo ono sto drugi zele da cuju.
Tako isfiltrirana misao je laz.
Covek je prinudjen da laze da bi bio drustveno podoban.
Neki ljudi provode deo dana sa prijateljima, gde mogu bez osude da izgovore sve sto su tog dana precutali, ma koliko ekstremno bilo. Tako odrzavaju mozak u ispravnom stanju. Podmazan.
Mnogi nemaju ventil, i moraju da iz dana u dan lazu. Kolicina neizgovorenog raste i pritiska iznutra, kao vodena para u ekspres loncu.
Pocinju psihicki i psihosomatski poremecaji, i odatle vise nema nazad. Covek se vise ne moze izvuci cak i ako sada pocne da vice: CAR JE GO! Kasno je.
Covek gubi sebe. Covek gubi sve.

"Biti sam" ne treba shvatati bukvalno. "Biti sam" znaci da nema nikoga ko bi, makar pasivno, saslusao.
Taj "neko", sposoban da slusa, kossta vremena. A vreme je ono sto ljudima nedostaje.

Mislim da se termin zove maska. U odredjenim sredinama maska je u kontraditornosti sa personom. Navescu banalan primer: gey.
 
Да ли си пробао да кад си сам, разговараш са самим собом ???
Или макар размишљаш наглас. Није потребан саговорник.
Нијесам сигуран да, Svaki je covek prinudjen da govori "drustveno prihvatljivo".............
Čovjek nikada nije sam. Neko je uvijek prisutan sa njim. Njegovo prisustvo ogleda se baš u mozgu. Razgovor sa njim je upravo razgovor koji oslobađa svih briga i strahova.
 
da, ali sam gledišta da su ljudi koji imaju šta da kažu u nepovoljnom položaju iz 2 razloga:
- nisu namatljivi (ne nameću svoj stav) i nemaju potrebu da budu glasni
- ne osećaju se zbog toga ugroženima ili građanima drugog reda...
kome je stalo da čuje, on će naći put do onog ko govori..
najčešće se na nerazumevanje pozivaju isprazni govornici i egoisti koji zapravo i kada bi dobili ćitav mogući prostor i svu pažnju sveta ne bi imali šta da kažu. ali ih to ne bi sprečilo da ućute..

Ja kad sam pomenula nerazumevanje ,mislila sam da čovek koji nije zaludan , neće ni želeti da ulazi u ne znam kako opširne rasprave sa raznoraznim poznanicima i drugarima , ne bi li oni nešto malo shvatili od toga što on priča ...dakle,nje poenta da ,kad ti treba ono razumevanja o kojem je pričao hakim(tj kako sam ja njega shvatila) , držiš govore,pa onda kome je stalo da čuje..tebe interesuje da neko zauzme iole konstruktivann stav prema onome što pričaš , da ne bude "džadžmentalan" i sl..
 
Poslednja izmena:
Tema je interesantna i ako mogu, pitao bih jednostavno prapitanje. Ako samoca kosta, zasto bi bilo ko zeleo da bude sam? A po analogiji, kako je doslo do ove teme. reflektujuci na pretpostavku da je nezeljena samoca vec posledica poremecaja? Sto bi vodilo drugom pitanju ili temi, malo siroj : Koliko je samoce previse?
Kako nisam srtrucnjak, pa ni zainteresovan za psiholoske teorije, izvinjavam ako sam van teme.
 
Zelja za samocom nastaje kada postanemo uguseni tudjim prisustvom, koliko god ono bilo nenametljivo i tiho...nastaje i kada je neophodno pribrati sopstvene misli, preispitati neku situaciju ili polozaj...nastaje i kada je drugi nametnu jer im se cinimo napornim, dosadnim, i suvisnim i to je ona koja se ne bira. Nekada samocu placamo skupim "novcima" kako bi sopstvo doveli u red, a nekada da bi razumeli kakve su greske u koracima ucinjene koje su nas odbacile od mnostva.

Ne verujem u vecitu potrebu za samocom jer koliko god konstruktivna bila i proizasla iz namere suocavanja sa sobom, kao takva ne moze dugo da prezivi. Kroz druge se potvrdjujemo, procenjujemo sopstvenu vrednost, takmicimo, a kada to izostane onda shvatimo da nam je potrebno dokazivati se jos vise, placati iznose za koje nismo uvek spremni ali koji pothranjuju ego. Mozda ne shvatamo jedno...jedan deo nas je uvek u izolaciji, koliko god bili okruzeni drugima.

Koliko je samoce previse? Kada se oseti da postoji neka vrsta straha od kontakata, izlazaka, zastranjivanjem koje iskljucuje sve osim sebe i predmeta interesovanja a da on (predmet) ne govori i misli, kada ne pomaze ni stvaralastvu niti unapredjivanju sebe, kada sebe ubedis da niko nije vredan tvog prisustva niti ti njihovog...
 
Ja mislim u vezi u vezi samoće ovo - čovek koji ima samo porodicu sa kojom se dobro slaže , znači bilo da je to samo suprožnik-ca , ili i deca , ili roditelji(što je onda retkost verovatno-ovo za slaganje) ili i brat-sestra ,ne može da bude usamljen u nekom patološkom smislu ..ili ako ima bar jednog prijatelja -znači ne drugara ili poznanika (njih računam da ima i da se tu i tamo sreću) ..
 

Back
Top