oziman
Veoma poznat
- Poruka
- 11.563
Na ovoj temu cu pokusati da svima ukazem na nesto sto je veoma zivo u nama , nesto svojevrsno i svima nama veoma blisko, ali koje i ne primecujemo dok nam se ne ukaze na njega. Radi se o tkz. Kvalitativnoj mnoznini.
Postoje dve vrste mnozine.
1) Jedna mnozina je uobicajena i ona se sastoji iz skupa predmeta poredjanih u prostoru jedan do drugog. Svako kada cuje rec mnozina .. misli na ovo.
2) Medjutim postoji jos jedna mnozina koja je itekako realna i bliska ali dok se ne ukaze na nju ona je i vecini ljudi nepoznata niti su ikada na nju svesno obratili paznju .
Ta mnozina jeste ono sto je Bergson nazvao "Kvalitativna mnozina".
Ona nema nikakve veze sa prostorom vec je ona ,iako je mnostvo, opet to nije na nacin objekata poredjanih jukstapozicijom jedni do drugih u prostoru.
Onaj ko ovo cuje verovatno je zbunjen. Kako moze nesto biti mnozina a da to nije skup jedinica ? Upravo je u tome snaga ovog filozofskog otkrica jer tako nesto postoji , to je nasa osnova, nas zivot, nase trajanje.
Ali da ne bih vise obilazio ovoliko ... preci cu na stvar.
Dovoljno je da se pozovem na neposredno iskustvo ili da pozovem svakog da obrati paznju na svoj duh i nacin na koji on egzistira, jer to nije nacin jukstapozicije u prostoru, ali kao sto rekoh, to nije dovoljno, jer je ta nasa unutrasnja sustina prekrivena VELOM MAJE ili usla je u forme opazanja intelekta ili prostor. Zato cu pokusati da na istu ukazem primerima .
Kada slusamo neko muzicko delo da li u svesti imamo slike nota poredjanih jedne do druge ? Naravno da ne, vec imamo osecaj melodije. Celinu muzicke fraze koja je ,kao takva, upravo jedinstvo mnostva ali mnostva koje ne poznaje prostor , prostor je u njemu samo u potenciji, ali je itekako to svojevrsna mnozina, mnogo elemenata stopljenih u jedinstvo muzicke fraze ...u melodiju.
Ako obratimo paznju na dozviljaj melodije videcemo da je on sastavljen iz mnozine tonova ali ne na nacin uobicajene poredjanosti u prostoru vec neceg nezavisnog od prostora ... na nacin kvalitativne mnozine.
Jos jedan dobar primer je sa otkucajima sata.
"Kvalitatvna mnozina" je jedno veliko otkice u filozofiji koje je jedino Bergsonov genije mogao da pretvori u reci iako su ga mnogi filozofi imali u intuiciji.
Zivot je melodija. Melodija je ono sto egzistira u nasoj svesti, zato je Sopenhauer muziku nazvao odrazom metafizicke volje potpuno ravnopravnu sa idejama. Zato je Emil Sioran rekao da izvan intelekta svet po sebi ne moze da zamislii drugacije nego kao muziku.
Kvalitativna mnozina je u svemu , u razgovoru, zivot je ona,pojam je ona., mnostvo osecaja je to mnostvo... MNOZINA ali ne na nacin prostora vec na nacin melodije. Na nacin kvalitativne mnozine.
Dakle da zakljucimo da postoje dve vrste mnozine. .
1)Prva je mnozina jedinica poredjanih u prostoru.
2)Druga je svojevrsna ,a koje verovatno mnogi na ovom forumu nisu bili svesni do sada. To je kvalitativna mnozina.
Evo nekih Bergosnovih misli o temi:
Postoje dve vrste mnozine.
1) Jedna mnozina je uobicajena i ona se sastoji iz skupa predmeta poredjanih u prostoru jedan do drugog. Svako kada cuje rec mnozina .. misli na ovo.
2) Medjutim postoji jos jedna mnozina koja je itekako realna i bliska ali dok se ne ukaze na nju ona je i vecini ljudi nepoznata niti su ikada na nju svesno obratili paznju .
Ta mnozina jeste ono sto je Bergson nazvao "Kvalitativna mnozina".
Ona nema nikakve veze sa prostorom vec je ona ,iako je mnostvo, opet to nije na nacin objekata poredjanih jukstapozicijom jedni do drugih u prostoru.
Onaj ko ovo cuje verovatno je zbunjen. Kako moze nesto biti mnozina a da to nije skup jedinica ? Upravo je u tome snaga ovog filozofskog otkrica jer tako nesto postoji , to je nasa osnova, nas zivot, nase trajanje.
Ali da ne bih vise obilazio ovoliko ... preci cu na stvar.
Dovoljno je da se pozovem na neposredno iskustvo ili da pozovem svakog da obrati paznju na svoj duh i nacin na koji on egzistira, jer to nije nacin jukstapozicije u prostoru, ali kao sto rekoh, to nije dovoljno, jer je ta nasa unutrasnja sustina prekrivena VELOM MAJE ili usla je u forme opazanja intelekta ili prostor. Zato cu pokusati da na istu ukazem primerima .
Kada slusamo neko muzicko delo da li u svesti imamo slike nota poredjanih jedne do druge ? Naravno da ne, vec imamo osecaj melodije. Celinu muzicke fraze koja je ,kao takva, upravo jedinstvo mnostva ali mnostva koje ne poznaje prostor , prostor je u njemu samo u potenciji, ali je itekako to svojevrsna mnozina, mnogo elemenata stopljenih u jedinstvo muzicke fraze ...u melodiju.
Ako obratimo paznju na dozviljaj melodije videcemo da je on sastavljen iz mnozine tonova ali ne na nacin uobicajene poredjanosti u prostoru vec neceg nezavisnog od prostora ... na nacin kvalitativne mnozine.
Ne bi li se moglo reći da note,ako se smenjuju, opažamo ipak jedne u drugima, i da je njihova celina uporediva s nekim živim bićem čiji se delovi, mada odvojeni, prožimaju samim delovanjem njihove solidarnosti? Dokazuje to ovaj primer: ako prekidamo takt insistirajući više no što treba na jednoj noti melodije, neće nas njena preterana dužina kao duzina upozoriti na gresku već kvalitativna promena time uneta u celinu muzlčke fraze. Bergson iz dela "Trajanje i slobdna volja"
Jos jedan dobar primer je sa otkucajima sata.
Dok pišem ove redove, obližnji časovnik izbija sate; ali, moje nepažljivo uho ga je čulo tek pošto se oglasilo nekoliko udara; nisam ih dakle, brojao. A ipak, dovoljan je jedan napor retrospektivne pažnje da bih sabrao četiri udara koja su već odzvonila i da bi ih pridodao onima koje slušam. Ako, povlačeći se u sebe, pomno promislim o onome što se desilo, primetiću da su prva četiri zvuka doprla do mog uha i čak uznemirila moju svest, ali da su se osećaji koje je izazvao svaki od njih utopili jedni u druge umesto da stanu jedan do drugog, te su tako celini podarili vlastiti oblik stvarajući od nje neku vrstu muzičke fraze.
"Kvalitatvna mnozina" je jedno veliko otkice u filozofiji koje je jedino Bergsonov genije mogao da pretvori u reci iako su ga mnogi filozofi imali u intuiciji.
Zivot je melodija. Melodija je ono sto egzistira u nasoj svesti, zato je Sopenhauer muziku nazvao odrazom metafizicke volje potpuno ravnopravnu sa idejama. Zato je Emil Sioran rekao da izvan intelekta svet po sebi ne moze da zamislii drugacije nego kao muziku.
Kvalitativna mnozina je u svemu , u razgovoru, zivot je ona,pojam je ona., mnostvo osecaja je to mnostvo... MNOZINA ali ne na nacin prostora vec na nacin melodije. Na nacin kvalitativne mnozine.
Dakle da zakljucimo da postoje dve vrste mnozine. .
1)Prva je mnozina jedinica poredjanih u prostoru.
2)Druga je svojevrsna ,a koje verovatno mnogi na ovom forumu nisu bili svesni do sada. To je kvalitativna mnozina.
Evo nekih Bergosnovih misli o temi:
Moze se, dakle, zamisliti neraščlanjena uzastopnost (sans distinction), kao uzajamno prožimanje, solidarnost, prisna organizacija elemenata od kojih se svaki, reprezentativan za celinu, od nje razlikuje i izdvaja samo za mišljenje sposobno da apstrahuje.
Postoje, naime, dva moguća poimanja trajanja jedno čisto od svakog mešanja drugo u koje se kradom upliće ideja prostora. Sasvim čisto trajanje je forma koju uzima uzastopnost naših stanja svesti kada se naše ja prepušta življenju, kada neće da razdvaja sadašnje od prethodnih stanja. Ono, radi toga, nema potrebe da se čitavo gubi u osećaju ili ideji koja prolazi, jer bi tada prestalo da traje. Ono nema potrebe ni da zaboravlja prethodna stanja: dovoljno je da, sećajući ih se, ta stanja prema sadašnjem stanju ne stavlja kao tačku naspram druge tačke, već da ih organizuje s njim, kao što se dešava kada se prisećamo nota neke melodije tako reći zajedno stopljenih.