Sat za nasu planetu

Tsuymish

Buduća legenda
Poruka
31.402
Subota, 28. mart 2009.
20:30 časova

Isključi svetlo na 60 minuta.
Priključi se svetskoj akciji za očuvanje planete.

„Earth Hour“ je najmasovniji svetski izraz pozitivne energije, planetarni fenomen koji je ujedinio ljude svih nacija i veroispovesti sa jasnim ciljem – udružiti se u borbi za očuvanje naše planete. Sve je počelo 2007. godine, kad je dva miliona i dvesta hiljada građana u Sidneju (Australija) iskazalo jedinstveni protest protiv globalnog zagrevanja. Ugasivši osvetljenje na sat vremena privatna lica, državne institucije i velike korporacije su ovim gestom svetu poslali jasnu poruku kolektivne zabrinutosti o sve kritičnijem narušavanju životne sredine. Godinu dana kasnije, svetlo je u znak protesta ugasilo preko pedeset miliona ljudi u 375 gradova širom sveta.

28. mart 2009. godine, od 20:30 do 21:30 časova, trenutak je kada ćemo se sa čitavim svetom ujediniti u borbi protiv globalnog zagrevanja. Ove godine će se Beograd i Novi Sad, pod lokalnim nazivom akcije „Sat za našu planetu“, pridružiti stotinama svetskih gradova. Kao građani države koja pripada najvećim evropskim zagađivačima ugljen-dioksidom sa duplo većom potrošnjom električne energije od neophodne, vreme je da pokažemo koliko nam je stalo do naše životne okoline i kako zaista želimo da sačuvamo biljni i životnjski život naše dragocene planete.

Sačuvajmo Zemlju za zdravu budućnost.

Najuticajniji faktor globalnog otopljavanja je emisija ugljen-dioksida iz termo elektrana i kontrolisana potrošnja električne energije može drastično uticati da se globalno otopljavanje održi na već kritičnom nivou.

Ugasi svetlo. Oslušni zvuk planete srcem ujedinjenog čovečanstva.


 
Sat za spas naše planete

Srbija se ove godine prvi put priključuje akciji "Sat za našu planetu". U cilju uštede struje i borbe protiv klimatskih promena, svi učesnici akcije isključiće svetlo na sat vremena. Ovu akciju do sad je podržalo 88 zemalja.

Globalnu akciju "Sat za našu planetu", u kojoj će učesnici 28. marta od 20.30 na sat vremena isključiti svetlo u cilju uštede struje i borbe protiv klimatskih promena, do sada je podržalo oko 1.500 gradova iz 88 zemalja. Srbija se ove godine prvi put pridružila toj akciji a, sudeći prema upozorenjima ministra životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulića, to nam je više nego potrebno.
"Kada smo zajedno sa ovim organizacijama podržali ovi akciju i pozvali gradove da učestvuju svakog dana su se javljale opštine i gradovi koji hoće da postanu deo ovoga sistema i, prosto, ljudi hoće da pokažu da razumeju problem i hoće da budu učesnici u ovakvom jednom poduhvatu", kaže Dulić.

Ministar je napomenuo i da prosečan građanin Srbije potroši 40 odsto više električne energije od prosečnog građanina Evropske unije i da je Srbija u proteklih 20 godina izgubila oko milijardu evra, jer nije čuvala svoj prostor

Dulić je upozorio da je naša zemlja u ugroženoj zoni u procesu klimatskih promena koje se dešavaju.

"Mnogi nipodaštavaju tu temu i svojim ponašanjem zagađuju naše vode, reke, vazduh, a da pritom ne razmišljaju o efektima", rekao je ministar.

Dulić je istakao da će u borbi protiv efekata svetske finansijske krize ključne mere biti iz oblasti "zelene ekonomije", odnosno ulaganja u indistriju koja se bavi obnavljanjem energije i reciklažom.

Narednih nedelja u Srbiji će biti realizovana "grinfild" investicija u fabriku za upravljanje otpadom u koju su investitori uložili 25 miliona evra i koja će zaposliti 300 ljudi.




Akcija "Sat za našu planetu" započeta je u Australiji 2007. godine, a naredne se godine proširila na 370 gradova u više od 35 zemalja.

Tada su bila pogašena svetla i na mnogim znamenitostima, među kojima su most Golden gejt, rimski Koloseum i Tajms skver.

U Srbiji je do sada potvrđeno učešće Beograda i Novog Sada.

U Novom Sadu biće ugašena svetla na Petrovaradinskoj tvrđavi, Pozorišnom i Trgu slobode.

U Skupštini grada procenjuju da će se gašenjam svetla u Beogradu tokom akcije, uštedeti energija za osvetljenje manjeg ili srednjeg grada. Planirano je da na sat budu ugašena sva dekorativna svetla, ali i ona koja to nisu gde god to bude moguće.




http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Društvo/50698/Sat+za+spas+naše+planete
 
U civilizovanom svetu gradjani ovom akcijom stavljaju do znanja nadleznim ministrima da brinu o zagadjenju.
Kod nas ovu akciju vodi licno ministar. Kome ce gradjani i sta da pokazu - videcemo.
Uostalom,
smanjenje industrijske proizvodnje kao posledica virtuelne krize ce barem prepoloviti emisiju ugljendioksida. I to u narednih nekoliko godina.
Pristalice teorije zavere tvrde da je svetsko zagadjenje dostiglo kriticnu tacku i da je zbog toga vestacki izazvana kriza, da uspori industrijsko zagadjenje. Kakve banke, kakve hipoteke, zivot je u pitanju.
Glavni pretvarac ugljendioksida u kiseonik ipak nisu amazonske sume, kako se do skoro mislilo.
U pitanju je plankton.
Visedecenijskim neodgovornim ponasanjem ljudi su uspeli da promene kiselost (pH) vrednost mora, bar u priobalnom pojasu, i da tako smanje povrsine mora naseljene planktonom.
Poslednjih godina intenzivno rade na "posumljavanju" okeana, ustvari na naseljavanje planktona koji preradjuje ugljendioksid u kiseonik.
Da li menjaju ph vrednost mora, da li vrse genetske promene na planktonu, da li samo prosiruju povrsinu, ne zna se.
Ali se hvale da rade.
Zivi bili pa videli!
 
(citiram)......Pred neprijatnim brojkama i turobnim prognozama bliske budućnosti čovečanstva razuman čovek postavlja logično pitanje: šta učiniti da se globalno zagrevanje zaustavi pre nego što tropske šume prestanu da apsorbuju ugljen-dioksid? Odgovor je jednostavan: treba odmah zaustaviti emisiju antropogenog ugljen-dioksida u atmosferu, prekinuti seču tropskih šuma i ništa više od toga. Atmosfera će se sama brzo vratiti umerenijim temperaturama, ako se to uskoro učini:worth:
detaljnije,ovde http://www.vreme.com/cms/view.php?id=342902
 
......Globalnu akciju "Sat za našu planetu", u kojoj će učesnici 28. marta od 20.30 na sat vremena isključiti svetlo u cilju uštede struje i borbe protiv klimatskih promena, do sada je podržalo oko 1.500 gradova iz 88 zemalja. Srbija se ove godine prvi put pridružila toj akciji a, sudeći prema upozorenjima ministra životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulića, to nam je više nego potrebno.....Ove godine će se Beograd i Novi Sad, pod lokalnim nazivom akcije „Sat za našu planetu“, pridružiti stotinama svetskih gradova.
Ja stvarno nisam čula za to,ne gledam mnogo televiziju...I šta bi na kraju:think:?Jel se odradilo kako su najavili?:think:
 
Poslednja izmena:
Citajuci / prateci "Nauku i Istrazivanje" vec duze godina, moj (a i velikog broja pord mene) zakljucak je sledeci, i tesko ga sta moze promeniti, da: PODRzAVAM sve te i predloge a i norme u ocuvanju planete, i obracati paznju na mnogo sto/sta, ALI - kao prvo sami covek sa svojim natalitetom i narastajem od milijardu, za godinu/dve, JE NAJVEcA opasnost planeti. (to je i saputano na sednici u Kopenhagenu, a nije pozeljno da svi ljudi cuju (politika je drugo cudo!)). Kao drugo je i to, da bez obzira sta i kako mi radili, ono sto ce snaci planetu to ce je snaci i bez nas, a isto je bilo i od samoga njenoga postojanja. (Vreme dinosaurusa, kada je zivelo oko 1.500 vrsta zivotinja a i ogromnih takvih, jednostavno je samo nestalo - i to SVE nacisto, a oni nisu imali ni struju a ni reklame na TV-u. Svojim nerazmisljanjem i nesavescu, covek moze samo UBRZATI neki proces, tj. nezeljeni proces, dok upravljati samom sudbinom planete, je nemoguce. U daljem tekstu bi to isto znacilo, da apsolutno NIKO nemoze sa sigurnoscu reci - sta ce se "sutra" dogoditi, a dogadjaju se veoma cesto razne prirodne nepogode, koje NEZAVISE od coveka, a one SU se uvek i dogadjale, kada je i covek bio nebitan faktor. Zakljucak je kao i izreka -"bas nista nije vecno" (a samo je smrt vecna u ovom obliku). :)
 
Moje mišljenje je da je licemerno isključiti svetlo na 60 minuta, a nakon toga sesti u auto i u atmosferu ispustiti nekoliko metara kubnih otrovnih gasova, u roku od 5 minuta.

Pa par nedelja posle performansa je u novinama najavljeno stavljanje novog super osvetljenja na baš tu skupštinu gde su se musketari okupili, a kada sam ja to napisao u komentarima na vest, neki su mi dali minus.
:eek::dontunderstand:
 
iskreno, ne znam koliko su do sad naši građani podržavali ovu akciju.
Iskreno, veoma slabo, jer se radi o terminu kada su uvek neke igre na sreću ili neke domaće TV serije.
Nažalost, u srpskom narodu se domaćinskog ponašanje zadržalo samo u tragovima, tako da ideja o tome da pojedinac doprinese zajednici skoro da i ne postoji, za razliku od srećnijih naroda.
Ono što mene zbunjuje jeste taj bahati, samoživi i mora se naglasiti - autodestruktivni pristup životnoj sredini i uopšte životu.
 
Iskreno, veoma slabo, jer se radi o terminu kada su uvek neke igre na sreću ili neke domaće TV serije.
Nažalost, u srpskom narodu se domaćinskog ponašanje zadržalo samo u tragovima, tako da ideja o tome da pojedinac doprinese zajednici skoro da i ne postoji, za razliku od srećnijih naroda.
Ono što mene zbunjuje jeste taj bahati, samoživi i mora se naglasiti - autodestruktivni pristup životnoj sredini i uopšte životu.

Nemoj biti licemer.
Nama će tzv razvijeni, kulturni i "srećniji" neko da drži predavanje o ekološkoj svesti, a potom će taj neko podržati nekog, koji će u okean da aktivira nuklearnu eksploziju, čisto radi probe.
U najboljem slučaju, uleteće u đakuzi od 500 litara tople vode prepune mehurića, da bi bio "srećan" 60 minuta.
A posle će da upire prstom u nas nekulturne, koji živimo bahato i samoživo. :banovati:
Upravo ta "sreća" o kojoj govoriš, donela je sa sobom i samoživost i bahatost o kojoj govoriš.
 
Nemoj biti licemer.
Nama će tzv razvijeni, kulturni i "srećniji" neko da drži predavanje o ekološkoj svesti, a potom će taj neko podržati nekog, koji će u okean da aktivira nuklearnu eksploziju, čisto radi probe.
U najboljem slučaju, uleteće u đakuzi od 500 litara tople vode prepune mehurića, da bi bio "srećan" 60 minuta.
A posle će da upire prstom u nas nekulturne, koji živimo bahato i samoživo. :banovati:
Upravo ta "sreća" o kojoj govoriš, donela je sa sobom i samoživost i bahatost o kojoj govoriš.
Tvoja teza ne odgovora onome što srećemo u realnosti.
Razlika u pristupu životnoj sredini između Norveške i Srbije je drastična. Pri čemu ne mislim na standard, niti na ulaganje u projekte koji se bave zaštitom životne sredine. Mislim na ponašanje običnih ljudi.
Velikom delu Srbije je najnormalnija stvar da zafrljače kesu sa đubretom sa petog sprata, prethodno ni ne pogledavši da li će ta kesa nekog pogoditi. O bacanju đubreta po ulici ili svuda oko sebe da i ne govorim.
Ono što se zabrinjavajuće je da je situacija sve gora sa sve većom urbanizacijom i propadanjem sela.
Jedan prosečan Norvežanin niti je bahat niti je samoživ i ne bi mu na pamet palo da baci đubre na ulicu, za razliku od prosečnog Srbina, kome to ne samo da je normalno, već smatra za svoje pravo da zagađuje svoju sopstvenu zemlju.

Moja omiljen pokazni primer je čišćenje akumulacionog jezera Gruža kod Kraljeva, odakle se pijaćom vodom snabdevaju sva okolna mesta.
Lep dan, volonteri skupljaju kojekakvo đubre, samo što leševe nismo izvlačili. Staje automobil pored puta. Izlazi čovek i kreće da zafrljači polupunu kanticu motornog ulja u jezero. Jedva smo ga zaustavili i zamalo se nismo pobili sa njim. Ispostavilo se da lik živi u Kraljevu i ima troje dece i da je duboko uveren da će "voda da odnese" svo to đubre koje ionakao "godinama svi tu bacaju".
I ni najmanje mu ne smeta da njegova rođena deca piju vodu koju je on lično zagadio motornim uljem.
Očigledno je njegov mentalni kapacitet posledica toga što je on pio vodu u koju je njegov tatko bacao motorno ulje, a kakve će mu bitange biti deca kad porastu ne smem ni da zamislim.

Drugi primer je čišćenje Zvezdarske šume:
Kad smo čistili Zvezdarsku šumu, prošle godine, desilo mi se da sam jedan te isti deo jedne šumske staze čistio tri puta u toku dana i svaki put bih nakupio dovoljno đubreta za čitav džak. Očistim ujutro, pređemo na drugi deo šume, vraćam se nazad a staza opet puna đubreta. Očistim ponovo.
Popodne završavamo čišćenje i staza opet puna đubreta.
Očistih i treći put.
Sutradan je staza bila kao da je nisam ni čistio.
Prosto neverovanto da neko može da bude toliko samoživ i da takvih spodoba ima toliko mnogo.
Pri tome smo imali prilike da su nam pomagali i strani studenti koji su na razmeni u Srbiji. I tako čistima ja, pored mene Lael, Francuz iz Marseja i pita on mene:"Zašto ima tako malo ljudi? Kod nas kada je akcija čišćenja izađe ceo grad."
Mene sramota od sopstvenog naroda, u da zemlju propadnem. :rumenko:

Tako da tu demagogiju oko nukleraki ostavi za drugu priliku, za onda kada Srbima neće biti teško da pređu ta tri koraka do kontejnera.
 

Back
Top