Francuska kinematografija je, uz Italijansku uvek bila najznačajnija u Evropi, a i u svetu je u prvih 3 bez problema. to što je sad period stagnacije maltene svuda (sem u Japanu i Latinskoj Americi), j-e-biga, ali i da ne snime nijedan film u narednih 50 godina, biće medju vodećima po idejama i remek delima iz (pre svega) 20ih, 30ih, 50ih i 60ih godina (u dva navrata).
Žorž Melijes, lik koji pravi prvi poznati kratki film,
Put na mesec (La voyage dans la Lune, 1902), sve to izgleda jako smešno i naivno, ali Čaplin i Grifit su uz njegovo ime dodavali sintagmu 'čovek koji nam je dao sve'. morao je neko da probije led. vrlo veliki uticaj i na Ejzenštajna (naročito u prvom filmu 'Dnevnik Glumova')
Francuz Abel Gans je, 20ih, prvi montirao u film kadrove od samo jednog frejma, i to u sceni pred kraj filma
Točak (Le roue) kada umire glavni lik i prolazi mu ceo život kroz glavu. to je npr vrlo bitna stvar za dalji razvoj i montaže i filma.
pa taj francuski impresionizam i začeci avangarde s' kraja dvadesetih (pored Gansa još i)
Jean Epstein,
Germaine Dulac,
Rene Clair,
Fernand Leger.. sjajni eksperimentalni (i žanrovski) filmovi
pa onda tridesetih tri Žana, Vigo, Kokto i Renoar.. šteta što je Vigo umro od tuberkuloze sa nepunih 30, bio bi čudo.
e onda idu 50e i
novi talas, potpuno pomeranje filmskih granica. fantastični ljudi. pod uticajem američkih filmova (tako da se ne bih složio da je sve preko bare 'za malu decu', nikako nije), Hičkoka, Hoksa, Forda, Kapre itd počinju da snimaju novi francuski autori.
Francois Truffaut, Jean-Pierre Melville, Jean-Luc Goddard, Claude Chabrol, Eric Rohmer. po mnogo čemu posebni, počeli da prave filmove bez scenarija (ne kažem da su im svi bili bez ali već to je bilo neverovatno), Godar prvi snimio kadar u kome se prelazi iz enterijera u eksterijer bez reza, ranije to nije bilo moguće u pravom eksterijeru. sjajna ekipa, ma zar neko ko da sebi nadimak Melville (po Hermanu Melvilu), nosi naočare, kapute i snima sjajne trilere i krimiće sa Alanom Delonom, može da bude loš?
to je ta američka gotiva koju ja volim. beat. samo prenet u evropu i pomešan sa francuskim mentalitetom. directed by Melville
novi talas. (zabranjena) ljubav. pištolj. odrastanje. gluvarenje
e onda je tu i ubedljivo najbolji francuski reditelj svih vremena,
Robert Bresson. njega ne stavljam u novi talas, iako je radio baš u tom periodu. on mi je nekako, izvan svega. filmovi su mu totalno posebni. bio je uz Bergmana, omiljeni režiser Tarkovskog. vera. nada. patnja.
Francuzi možda i jedini imaju taj kontinuitet u razvoju filma, što se tiče Evrope, Italijanske filmove pre WWII stvarno ne poznajem (a razvijeni su bili, to je moj propust), Nemci imaju rupu od 30ih do Fazbindera (a i posle njega), Rusi isto zbog Staljina od 30ih do Tarkovskog i Paradžanova, Španci imaju Bunjuela
a Britanci nikad nisu imali neku generaciju za kojoj su ljudi sekli vene (ako ne računamo Čaplina i Hičkoka, koji su sve snimali u SAD).
dakle,
SAD (do 80ih), Francuska, Italija bilo kojim redom.
preporuke :
Le Roue (Abel Gance, 1923)
L' Entracte (Rene Clair, 1924)
Ballet Mecanique (Fernand Leger, 1924)
Napoleon (Abel Gance, 1927)
La coquille et le clergyman (Germaine Dulac, 1928)
La chute de la maison Usher (Jean Epstein, 1928)
L' sang de un poete (Jean Cocteau, 1930)
L' Atalante (Jean Vigo, 1934)
La grande illusion (Jean Renoir, 1937)
Le regle du jeu (Jean Renoir, 1939)
Les enfants du paradis (Marcel Carne, 1945) (apsolutno remek delo, scenario pisao Žak Prever)
Les enfants terribles (Jean-Piere Melville, 1950)
Les Diaboliques (Henri-Georges Clouzot, 1955)
Un condamne a mort s'est echappe (Robert Bresson, 1956)
Mon oncle (Jacques Tati, 1958)
Pickpocket (Robert Bresson, 1959)
Les quatre cents coups (Francois Truffaut, 1959)
A bout de souffle (Jean-Luc Goddard, 1960)
Jules et Jim (Francois Truffaut, 1962)
Bande a part (Jean-Luc Goddard, 1964)
Au hasard Balthazar (Robert Bresson, 1966)
Le samourai (Jean-Pierre Melville, 1967)
Mouchette (Robert Bresson, 1967)
Les Biches (Claude Chabrol, 1968)
Ma Nuit Chez Maud (Eric Rohmer, 1969)
La nuit Americaine (Francois Truffaut, 1973)
eto.. poz