Bajka o putu vojvode Mišića
Prikazujem rezultate 1 do 13 od 13

Tema: Bajka o putu vojvode Mišića

  1. #1
    Domaćin Urvan Hroboatos (avatar)
    Učlanjen
    26.10.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    4.205
    Reputaciona moć
    112

    Podrazumevano Bajka o putu vojvode Mišića

    Budući da se ta pričica dosta često vrti u srpskim mitologemima, red je da ju se stavi na pravo mejsto- u društvo Andersena i braće Grimm. Tekst je, u nekoliko dijelova, iz knjige Ozrena Žunca: "Goli život", http://sveznadar.hr/knjiga.aspx?knjiga=74807

    ..........

    Ozren Žunec: Goli život 1., str. 372-378 (Glava IV., Društvena konstrukcija pobune)

    (a) Anegdota o misiji vojvode Mišića u Hrvatskoj

    Jedan od primjera nove konstrukcije povijesti Srba u Jugoslaviji i njene uporabe u profiliranju i opravdanju političke akcije srpskih nacionalista jest navođenje anegdote o izvješću srpskog vojvode Živojina P. Mišića o nalazima njegove "misije za utvrđivanje činjenica" o stanju u Hrvatskoj nakon ujedinjenja 1918. godine. Prije oživljavanja "novog pokreta srpstva" ova je anegdota bila malo poznata ili nepoznata, a onda se počela učestalo navoditi u brojnim radovima srpskih autora koji daju apologetske prikaze i tumačenja pobune Srba u Hrvatskoj kao i političkog djelovanja Srba u cijelom ratu u bivšoj Jugoslaviji tako da se može reći da se radi o jednom od standardnih toposa u takvim radovima (anegdotu tako navode neka od glavnih vrela za povijest pobune, primjerice Dakić 1994., Paspalj 1996. i Sekulić 2001.)660.
    Prema anegdoti, regent i budući jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević poslao je u proljeće 1919. godine vojvodu Mišića, znamenitog srpskog vojskovođu, tvorca značajnih srpskih pobjeda u Prvome svjetskom ratu i načelnika Štaba vrhovne komande, da obiđe Hrvatsku i u razgovorima s hrvatskim političarima razvidi situaciju i izglede nove višenacionalne države. Nakon kraćeg boravka u Hrvatskoj, vojvoda Mišić je regentu Aleksandru iznio svoje nalaze i prijedloge:

    "Iz svega što sam video i čuo ja sam duboko zažalio što smo se, na silu Boga, obmanjivali nekakvim idejama o bratstvu i zajednici. Svi oni jednako misle. To je svet za sebe. Ma sa kakvim predlogom da se pojaviš, stvar je propala. Ništa se neće moći učiniti. To nisu ljudi na čiju se reč možeš osloniti. To je najodvratnija fukara na svetu, koja se ne može zajaziti ničim što bi joj se ponudilo. (...) Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravu, pa neka lome glavu kako znaju. (...) Granice će biti tamo gde ih mi povučemo, (...) onde gde istorija i etnografija kažu, gde kažu jezik i običaji, tradicija i, najzad, gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će to biti pravo i bogu {sic!, op. Ž.) drago. (...) Ti su ljudi, odreda, prozirni kao čaša, nezajažljivi, i u takvoj meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi. Ne zaboravite, Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite, siguran sam da ćete se ljuto kajati" (navedeno u Sekulić 2001.:8-9; isti tekst i u Dakić 1994.:35 i Paspalj 1996.: 10-11).

    Prema jednom od autora koji navode ovu anegdotu, na ove je Mišićeve riječi kod regenta "zaiskrila srpska nesebičnost" te je vojvodi kazao da bi odcjepljenjem Hrvati bili "prosto gurnuti u naručje Italijanima" i nije htio prihvatiti Mišićeve sugestije (Sekulić 2001.:9). Mišić je, smatra taj autor, bio u pravu i Srbija je napravila pogrješku što je nakon Prvoga svjetskoga rata propustila povijesnu priliku da stvori uvećanu srpsku državu, nego se dala "obmanuti" "idejama o bratstvu i zajednici"661 i ušla u državnu zajednicu s Hrvatima. Daljnji razvoj situacije, smatra autor, bio je logična posljedica tog fatalnog "istočnog grijeha" srpske politike i dao je vojvodi za pravo:



  2. #2
    Veoma poznat Koča (avatar)
    Učlanjen
    26.05.2008.
    Pol
    muški
    Lokacija
    Beograd batac, gde opasnost vreba...
    Poruke
    12.384
    Reputaciona moć
    177

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    o ovome vec postoji tema...Ja ne znam dokle ce ovi iskompleksirani i isfrustrirani hrvatcici da obitavaju ovim forumom...

    znam da istina boli Urvane, al daleko od toga da je Misic jedini koji je na taj nacin govorio o Hrvatima, kroz istoriju, o tome mozemo citavu temu da pokrenemo...

    Ti si frik koji iznova i iznova ponavlja svoje lazi i siri ih internetom...promeni nik, mozda uspe...

    Tema vec postoji pa bi molio moderatore da se ova obrise.

    http://forum.krstarica.com/showthread.php?t=247294

    ima tu jos finih izjava o Hrvatima...

  3. #3
    Domaćin Urvan Hroboatos (avatar)
    Učlanjen
    26.10.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    4.205
    Reputaciona moć
    112

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    "Posle svega, treba samo poredati činjenice. Kralja Aleksandra ubili su Hrvati. U Drugom svetskom ratu Hrvati su poklali milion Srba u Hrvatskoj i BiH. U ratu od 1991. do 1995. pola miliona Srba je proterano sa svojih teritorija (...) a na hiljade je poubijano. Oko desetak hiljada Srba dreždi na svojim ognjištima, jer u 'lijepoj njihovoj' žive u neljudskim uslovima samo zato što su Srbi i što za sunarodnjake imaju Hrvate" (Sekulić 2001.:9).
    ----------------------------------------------------------------------------
    661 "Država jednog naroda ne stvara (se, op. Ž.) svakog dana. Srbi su pet vekova živeli u ropstvu, i ginuli su da bi obnovili svoju državu. Balkanski ratovi i Prvi svetski rat pružili su Srbima jedinstvenu šansu da stvore srpsku državu. Iskusni vojskovođa i ratnik brzo uočava 'obmanjivanje idejama o bratstvu i zajednici'" (Sekulić 2001.: 9).
    ----------------------------------------------------------------------------------
    Anegdota se naširoko prepričavala i u visokim srbijanskim političkim krugovima pred raspad Jugoslavije, pa je tako zabilježeno da ju je Dobrica Ćosić ispričao Borisavu Joviću, nastojeći ovoga uvjeriti u "preživjelost Jugoslavije"662.

    Uporaba ove anegdote u pokušaju objašnjenja podrijetla sukoba vrlo plastično oslikava metode i sadržaj konstrukcije socijalne zbilje odnosno način na koji su Srbi definirali početnu političku situaciju663. "Drugi", odnosno Hrvati, tipološki su prikazani kao psihološki izopačena i moralno problematična skupina, pri čemu su te krajnje negativne karakteristike pripisane cijeloj skupini i u svim situacijama, s time da one i u "svjetskim razmjerima" predstavljaju neobičan fenomen. Osim ove demonizacije, pomoću koje se podrijetlo i neminovnost sukoba izvodi iz trajnih psiholoških i moralnih karakteristika protivnika, značajno je nastojanje da se početak sadašnjeg sukoba stavi u razmjerno daleku prošlost, odnosno u razdoblje "prvog kontakta" između Srba i Hrvata. Premda je politička situacija 1918.-1919. godine bila posve različita od one 1990.-1991. godine, kao temelj sukoba uzeto je ono jedino što povezuje dva razdoblja - postojanje zajedničke države - a što samo po sebi, bez navođenja ikakvih konkretnih prijepora i nesuglasica, zapravo i ne može biti problematično. Međutim, u ovoj slici problemi i ne proizlaze iz konkretnih sporova ili suprotstavljenih interesa odnosno iz nekog određenog političkog djelovanja onoga "drugoga" i interakcije s njim, nego je politička situacija posljedica naravnih svojstava "drugoga", njegove neusporedive i nepopravljive zloće. Kako je zaključio Sekulić, sve što je slijedilo nakon "prvog kontakta" nije samo nužna posljedica naravne zloće Hrvata ("treba samo poredati činjenice"), nego ti posljedični događaji povratno dokazuju istinitost premise o naravnoj zloći ("samo zato što /.../ za sunarodnjake imaju Hrvate").

  4. #4
    Domaćin Urvan Hroboatos (avatar)
    Učlanjen
    26.10.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    4.205
    Reputaciona moć
    112

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    --------------------------------------------------------------------------------------------------------------
    662 Ćosić je Joviću anegdotu o vojvodi Mišiću ispričao u kontekstu nagovaranja na odusta
    janje od Jugoslavije. Jović je zabilježio: "(Ćosić, op. Ž.) govori mi činjenice iz istorije. Posle ujedinjenja 1918. godine Vojvoda Mišić je boravio u Zagrebu dva meseca i kad se vratio referisao je princu Aleksandru (još nije bio kralj - Petar I. je bio živ) o tome šta je saznao. Rekao mu je: 'Razgovarao sam sa dve hiljade Hrvata. Svi su mi kazali da oni neće sa Srbima da žive.' Aleksandar ga je pitao šta predlaže? Kada mu je ovaj pomenuo Jovana Cvijića, prekinuo ga je i pitao: 'Imate li drugi predlog?' Dakle nije hteo da čuje za etničke karte i podelu. Ovaj mu je onda predložio jugoslovenske programe saobraćaja, kulture, privrede... Ćosić misli da je još tada načinjena istorijska greška, da je Aleksandar čak odbijao i da čuje predloge koji se nisu uklapali u njegovo shvatanje potrebe stvaranja velike Jugoslavije. Zato se moramo vratiti istini" (Jović 1995.: 194).

    663 Osim Mišića u ovom kontekstu rado se navode i hvale i druge istaknute osobe srpskog javnog života koje su se protivile ujedinjenju 1918. godine (Jovan Dučić, Miloš Crnjanski, Nikola Pašić, Jovan Cvijić, Brana Petronijević i dr.) ili se navode neke izjave onih koji su doduše radili na ujedinjenju, ali su, kao Nikola Pašić, "uvideli grešku" (Dakić 1994.: 17). Nizanje imena protivnika ujedinjenja i inače je uobičajen dodatak razmatranjima o promašenosti Jugoslavije (primjerice u Kovačević i Drašković 1991.:65).
    --------------------------------------------------------------------------------------------------

    Konstrukcionistički značaj anegdote ponajprije je vidljiv u tome što je anegdota apokrifna i vjerojatno fiktivna664. Kako je njeno objašnjenje podrijetla sukoba vrlo plauzibilno, utoliko što uzrok sukoba smješta u karakterna svojstva "drugoga" na koja se ne može utjecati pa je vlastito djelovanje posve irelevantno i stoga nepodložno prosudbi, anegdota je usprkos svojem apokrifnom karakteru široko prihvaćena i navođena u prikazima "povijesnih korijena" sukoba. Činjenica da autori M. Dakić, M. Paspalj i M. Sekulić, koji anegdotu prepričavaju, ne navode vrelo iz kojega su je preuzeli ne mora biti tek znak odsutnosti akribije u tih pisaca665, nego je vjerojatnije da izostavljanje izvora treba pojačati dojam da se radi o općepoznatom događaju koji je samim tim nužno i realan.

    Najvažnija značajka anegdote je pak u stvaranju izrazito tipizirane slike "drugoga", što je klasičan primjer izgradnje postvarenog identiteta666. Iz postvarenog identiteta Hrvata proizlazi i postvarenost odnosa Srba prema njima - budući da je karakter Hrvata naravan, neovisan o ljudskom djelovanju i nepromjenjiv, onda i odnos spram Hrvata može biti samo jedan i nepromjenjiv. Povijesna situacija kako je prikazuje anegdota nije društveni svijet kao proizvod ljudske djelatnosti, nego refleksija nepromjenjivih, metafizički određenih svojstava Hrvata na koje se ne može utjecati. Isto tako, da bi se dobila transgeneracijska dimenzija uočenog stanja, neophodna da se konstrukcija doživi kao nešto objektivno i regulativno, anegdota je smještena u prošlost koja je izvan dosega života sadašnjih pripadnika zajednice.

  5. #5
    Ističe se 32-956 (avatar)
    Učlanjen
    20.06.2008.
    Pol
    muški
    Lokacija
    на граници
    Poruke
    2.221
    Reputaciona moć
    139

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    Konstrukcionistički značaj anegdote ponajprije je vidljiv u tome što je anegdota apokrifna i vjerojatno fiktivna664. Kako je njeno objašnjenje podrijetla sukoba vrlo plauzibilno, utoliko što uzrok sukoba smješta u karakterna svojstva "drugoga" na koja se ne može utjecati pa je vlastito djelovanje posve irelevantno i stoga nepodložno prosudbi, anegdota je usprkos svojem apokrifnom karakteru široko prihvaćena i navođena u prikazima "povijesnih korijena" sukoba. Činjenica da autori M. Dakić, M. Paspalj i M. Sekulić, koji anegdotu prepričavaju, ne navode vrelo iz kojega su je preuzeli ne mora biti tek znak odsutnosti akribije u tih pisaca665, nego je vjerojatnije da izostavljanje izvora treba pojačati dojam da se radi o općepoznatom događaju koji je samim tim nužno i realan.

    Najvažnija značajka anegdote je pak u stvaranju izrazito tipizirane slike "drugoga", što je klasičan primjer izgradnje postvarenog identiteta666. Iz postvarenog identiteta Hrvata proizlazi i postvarenost odnosa Srba prema njima - budući da je karakter Hrvata naravan, neovisan o ljudskom djelovanju i nepromjenjiv, onda i odnos spram Hrvata može biti samo jedan i nepromjenjiv. Povijesna situacija kako je prikazuje anegdota nije društveni svijet kao proizvod ljudske djelatnosti, nego refleksija nepromjenjivih, metafizički određenih svojstava Hrvata na koje se ne može utjecati. Isto tako, da bi se dobila transgeneracijska dimenzija uočenog stanja, neophodna da se konstrukcija doživi kao nešto objektivno i regulativno, anegdota je smještena u prošlost koja je izvan dosega života sadašnjih pripadnika zajednice.[/QUOTE]

    Гордошћу прожет галиматијас.
    Шта ће ти слобода ако немаш част.

  6. #6
    Buduća legenda Sanovnik (avatar)
    Učlanjen
    12.02.2008.
    Pol
    muški
    Lokacija
    Na vodi
    Poruke
    31.834
    Tekstova u blogu
    3
    Reputaciona moć
    853

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    Dzaba vadjenje ,. Znamo vas dobro /

  7. #7
    Veoma poznat Koča (avatar)
    Učlanjen
    26.05.2008.
    Pol
    muški
    Lokacija
    Beograd batac, gde opasnost vreba...
    Poruke
    12.384
    Reputaciona moć
    177

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    Brate mnogo nam je trebalo da ukapiramo...al bolje ikad nego nikad...

    malo da udarimo na salu iako je stvar vrlo ozbiljna...hehe...Uvek mi na ovakvim temama padne na pamet Karla Del Ponte i njena cuvena izjava:

    Srbi su kurvini sinovi dok su Hrvati podli kurvini sinovi...

    cak ih je i ta, sto bi reko Šešlija *****, prozrela...

  8. #8
    Mrkalj nije na forumu
    Demokratski izabrani koordinator istoriografske revolucije na Slovenskom Jugu
    Elita Mrkalj (avatar)
    Učlanjen
    04.01.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    15.978
    Tekstova u blogu
    51
    Reputaciona moć
    515

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    Něgo, biće fora za ovog vajnog Ozrěna, ako je Mišić stvarno to rekao NJKV, a on se toliko izlomi da dokaže konstrukciju....

    Ali verovatno je Ozrěn u pravu....

  9. #9
    Domaćin _Krang_ (avatar)
    Učlanjen
    07.11.2008.
    Pol
    muški
    Lokacija
    Dimenzija X
    Poruke
    3.683
    Reputaciona moć
    70

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    Citat Original postavio Urvan Hroboatos Pogledaj poruku
    Srbija je napravila pogrješku što je nakon Prvoga svjetskoga rata propustila povijesnu priliku da stvori uvećanu srpsku državu, nego se dala "obmanuti" "idejama o bratstvu i zajednici"661 i ušla u državnu zajednicu s Hrvatima. Daljnji razvoj situacije, smatra autor, bio je logična posljedica tog fatalnog "istočnog grijeha" srpske politike i dao je vojvodi za pravo:
    Pa to jeste.
    Da smo mi tada izvrsili genocid nad hrvatskim stanovnistvom postedeli bi sebe genocida od strane Hrvata koji je nastupio u buducnosti.
    Steta sto nismo bili toliko surovi, ebes ga kad nikako da prihvatimo tu kulturu zapadne Europe.

  10. #10
    Domaćin Urvan Hroboatos (avatar)
    Učlanjen
    26.10.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    4.205
    Reputaciona moć
    112

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
    664 Anegdota potječe iz bilježaka profesora Milorada Pavlovića Krpe, Mišićeva ratnog tajnika i neke vrste službenog ljetopisca u stožeru 1. armije, kojemu je Mišić navodno prepričao svoj razgovor s prestolonasljednikom, a javlja se više puta u radovima vojnih povjesničara Save Skoka i Petra Opačića (posljednji puta u knjizi Petra Opačića Vojvoda Živojin Mišić, Beograd, 2002., str. 393-395). Vjerodostojnost jedinog izvora anegdote (Krpa) višekratno je osporena, primjerice u knjizi Đorđa Stankovića Istorijski stereotipi i naučno znanje, Beograd, 2004., str. 294-302, te u radu Mile Bjelajca "Vojvoda Mišić kao vojnik i strateg" (prilog uz reprint Mišićevih memoara; v. Mišić, Živojin: Moje uspomene -pomenik, Beograd, 2004., str. 278-280.). - Vojvoda Mišić je u naznačeno vrijeme odista nakratko posjetio Hrvatsku, ali radi prisustvovanja prenošenju posmrtnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u grobnicu u zagrebačkoj katedrali (30.IV.1919. godine). U dokumentaciji regentova kabineta, koja je inače pomno vođena i vrlo pouzdana, ne postoje tragovi o audijenciji pa čak ni o telefonskom razgovoru prestolonasljednika s vojvodom Mišićem iz vremena njegova povratka s puta iz Hrvatske. Okolnosti Mišićeve "misije" u Hrvatskoj, koja je trajala svega tri dana tijekom kojih Mišić nije stigao ili nije fizički mogao obići neke lokalitete za koje se inače tvrdi da ih je bio posjetio (primjerice, u Rijeku nije mogao ni ući), temeljem dnevnika Vjekoslava Spinčića rekonstruirao je Mile Bjelajac u svojoj knjizi Vojska Kraljevine SHS 1918-1921., Beograd, 1988., str. 124 i 140-142 (svi podatci iz osobnog priopćenja Mile Bjelajca autoru).

    665 Primjerice, Dakić koji u svojoj knjizi (Dakić 1994.) redovito navodi sve bibliografske
    referencije, propušta navesti vrelo iz kojeg je preuzeo anegdotu.

    666 O konceptu postvarenja u konstrukcionističkoj teoriji v. supra, str. 76.
    ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

  11. #11
    Primećen član
    Učlanjen
    25.12.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    610
    Reputaciona moć
    39

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    Citat Original postavio Urvan Hroboatos Pogledaj poruku
    [I]"Iz svega što sam video i čuo ja sam duboko zažalio što smo se, na silu Boga, obmanjivali nekakvim idejama o bratstvu i zajednici. Svi oni jednako misle. To je svet za sebe. Ma sa kakvim predlogom da se pojaviš, stvar je propala. Ništa se neće moći učiniti. (...) Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravu, pa neka lome glavu kako znaju. (...) Granice će biti tamo gde ih mi povučemo, (...) onde gde istorija i etnografija kažu, gde kažu jezik i običaji, tradicija i, najzad, gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će to biti pravo i bogu {sic!, op. Ž.) drago. (..
    Не видим шта је овде лоше све су то разумни предлози за добробит и Срба и Хрвата.
    Poslednji put ažurirao/la Wotan : 19.03.2009. u 12:29

  12. #12
    Mrkalj nije na forumu
    Demokratski izabrani koordinator istoriografske revolucije na Slovenskom Jugu
    Elita Mrkalj (avatar)
    Učlanjen
    04.01.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    15.978
    Tekstova u blogu
    51
    Reputaciona moć
    515

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    Citat Original postavio Urvan Hroboatos Pogledaj poruku
    ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
    664 Anegdota potječe iz bilježaka profesora Milorada Pavlovića Krpe, Mišićeva ratnog tajnika i neke vrste službenog ljetopisca u stožeru 1. armije, kojemu je Mišić navodno prepričao svoj razgovor s prestolonasljednikom, a javlja se više puta u radovima vojnih povjesničara Save Skoka i Petra Opačića (posljednji puta u knjizi Petra Opačića Vojvoda Živojin Mišić, Beograd, 2002., str. 393-395). Vjerodostojnost jedinog izvora anegdote (Krpa) višekratno je osporena, primjerice u knjizi Đorđa Stankovića Istorijski stereotipi i naučno znanje, Beograd, 2004., str. 294-302, te u radu Mile Bjelajca "Vojvoda Mišić kao vojnik i strateg" (prilog uz reprint Mišićevih memoara; v. Mišić, Živojin: Moje uspomene -pomenik, Beograd, 2004., str. 278-280.). - Vojvoda Mišić je u naznačeno vrijeme odista nakratko posjetio Hrvatsku, ali radi prisustvovanja prenošenju posmrtnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u grobnicu u zagrebačkoj katedrali (30.IV.1919. godine). U dokumentaciji regentova kabineta, koja je inače pomno vođena i vrlo pouzdana, ne postoje tragovi o audijenciji pa čak ni o telefonskom razgovoru prestolonasljednika s vojvodom Mišićem iz vremena njegova povratka s puta iz Hrvatske. Okolnosti Mišićeve "misije" u Hrvatskoj, koja je trajala svega tri dana tijekom kojih Mišić nije stigao ili nije fizički mogao obići neke lokalitete za koje se inače tvrdi da ih je bio posjetio (primjerice, u Rijeku nije mogao ni ući), temeljem dnevnika Vjekoslava Spinčića rekonstruirao je Mile Bjelajac u svojoj knjizi Vojska Kraljevine SHS 1918-1921., Beograd, 1988., str. 124 i 140-142 (svi podatci iz osobnog priopćenja Mile Bjelajca autoru).

    665 Primjerice, Dakić koji u svojoj knjizi (Dakić 1994.) redovito navodi sve bibliografske
    referencije, propušta navesti vrelo iz kojeg je preuzeo anegdotu.

    666 O konceptu postvarenja u konstrukcionističkoj teoriji v. supra, str. 76.
    ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
    Poznatije kao "Hrobijeva plava faza."

  13. #13
    Elita
    Učlanjen
    08.05.2003.
    Pol
    ženski
    Poruke
    22.499
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: Bajka o putu vojvode Mišića

    Urvane, tema ocigledno nije otvorena sa dobrom namjerom i kao takva odmah samu sebe diskvalifikuje...
    Plus, o ovome kao sto je Koca rekao, vec postoji otvoren topic...

    T.C.

Slične teme

  1. Bajka
    Autor Alexxandar u forumu Muzika
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 20.10.2006., 19:15

Pravila za slanje poruka

  • Ne možete kreirati novu temu
  • Ne možete poslati odgovor
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoju poruku
  •