STA JE ISLAM

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

zivac

Zainteresovan član
Poruka
288
Šta je Islam?

Islam je vjera koju je Uzvišeni Allah objavio svome Poslaniku Muhammedu a.s. da je dostavi i objasni svim ljudima.

Kada se spomene ime nekog Božijeg poslanika treba iz postovanja reći: "Alejhis-selam" - Bog ga blagoslovio, a piše se skraćeno sa a.s..

Kako je Uzvišeni Allah objavio vjeru Islam?

Uzvišeni Alah objavio je vjeru Islam putem Kur`ana. Kur`an je od Allaha prenosio Muhammedu a.s. melek Džebrail, u vremenu od dvadeset tri godine.

Islamsko vjerovanje (IMAN)

(imanski šarti)

Da možemo biti musliman i muslimanka, sta smo dužni naućiti i vjerovati?

Dužni smo naučiti i srcu primiti islamsko vjerovanje (iman)

Od čega se sastoji islamsko vjerovanje?

Sastoji se od ŠEST (6) temeljnih istina vjere ili šest imanskih šarta.

Koje su temeljne istine vjere?

To su:

AMENTU BILLAHI - Ja vjerujem u Boga, Allaha, (Stvoritelja i Vladara svjetova)

VE-MELAIKETIHI - U Božije meleke (duhovna razumna bića)

VE KUTUBIHI - U Božije kitabe (knjige o učenjima vjere)

VE RUSULIHI - U Božije poslanike (pejgambere)

VEL-JEVMIL-AHIRI - U Posljednji dan (Sudnji dan)

VE BIL-KADERI HAJRIHI VE SERRIHI MINELLAHI TE`ALA - I vjerujem da sve sto se događja, biva s Božijom voljom i određenjem

Ostali aspekti Islama

Sigurnost koju Islam pruža

Jedna od osnovnih čovjekovih potreba je osjećaj sigurnosti. Osjećaj sigurnosti je psihološka potreba koja mora biti zadovoljena isto kao i ostvarenje lične harmonije i sklada. Kao što znamo, čovjekove potrebe su dvojake: fizičke i psihološke. Fizičke potrebe obuhvataju potrebu za vodom, hranom i toplinom. Psihološke potrebe obuhvataju potrebu pripadnosti, sigurnosti i naklonosti. Ako fizička potreba nije zadovoljena, to obično završi propadanjem tijela. S druge strane, ako psihološka potreba nije zadovoljena, to obično vodi psihološkim poremećajima, nedostatku radosti, brizi i različitim poremećajima u ponašanju.

Unutrašnja harmonija

Islam naglašava moralnost i etiku, jer čovjek treba više od hrane za sretan život. Čovjeku je neophodna unutrašnja harmonija. Čovjek je tijelo i duša. Čovjek nije samo tijelo ili samo duša. I zato, čovjeku je neophodno ono što zadovoljava i njegovo tijelo i njegovu dušu.

Islam opskrbljuje čovjeka osjećajem sigurnosti. Ovaj osjećaj sigurnosti se izgrađuje na različite načine.

Smrt nije kraj

Islam podučava vjernike da smrt nije kraj života, da je ovaj život samo jedna od faza, da postoji drugi život nakon smrti, da je smrt most između dva života, i da je smrt prekretna, a ne završna tačka. To znači da musliman vjeruje da je njegov život neprekidan. Ovo vjerovanje daje čovjeku osjećaj sigurnosti. Kako se može osječati sigurnom osoba koja vjeruje da je smrt njezin kraj? Islam nam govori da se ne brinemo, uvjereni da ćemo nastaviti živjeti čak i nakon smrti, mada na jedan novi način. Ovo vjerovanje smiruje osobu. Musliman se ne plaši smrti, jer on zna da je smrt prelazna faza, a ne kraj života.

Ako čovjek ne vjeruje u drugi život, onda će biti preplašen samom pomisli na smrt. On će također biti pod ogromnim pritiskom da trči za novcem i strastima, jer misli da je ovaj život jedina i posljednja prilika. Ovaj pritisak će liječiti čovjeka njegove unutrašnje harmonije, sigurnosti i ravnoteže.

Drugi život

Musliman vjeruje u život poslije smrti, tj. u drugi život. To ga čini zadovoljnim i sigurnim. On se osjeća sigurnim u neprekidnost svog života. On se osjeća sigurnim što se tiče njegovih djela u ovom životu: zna da ce biti nagrađen za svoja dobra djela, za svoju istrajnost, dobro ponašanje i žrtvovanje. Musliman se osjeća sigurnim u pogledu neprekidnosti svoga života i u pogledu Allahove pravde. Ovaj osjećaj ce otkloniti očajanje, beznadežnost i zabrinutost, a učinicče čovjeka optimističnijim, aktivnijim i samopouzdanijim.

Allahova milost

Islam poučava vjernika da je Allah Najmilostiviji. Ovaj koncept Allahove milosti je suštinski u islamu. Allahova milost utiče na muslimana na dva načina: primjerom i praštanjem. Ako je Allah Milostiv i čovjek mora biti milostiv. Čovjek mora biti samilostan prema drugim ljudima svih rasa i svih religija. Čovjek mora biti milostiv i prema životinjama. Čovjek mora biti milostiv prema drugim muškarcima i ženama, prema rodbini i tuđincima, prema svojim roditeljima i djeci, i prema svim živim bićima.

Ovakva atmosfera milosti u islamu pruža osobi osjećaj sigurnosti, jer je milost nešto što daje¹ drugima i nešto što drugi daju tebi. Kada bi svi bili milostivi na svoj način, svi bi uživali milost i osjećali se sigurnim u pogledu svog života, časti, svojih prava i vlasništva.

Allahova milost djeluje na drugi način. Kada čovjek griješi, on nije odvučen od Allahovog blagoslova zauvijek. U islamu, ako zgriješiš, vrata Allahovog oprosta ostaju otvorena. Ako zgriješiš pa se onda iskreno pokaješ, Allah prašta. Ovakva formula Allahove milosti i oprosta čini muslimana sigurnim u njegovu vezu sa Allahom i sigurnim u njegov moralni kod i moralnu budućnost.

Ljudska milost

Ovaj koncept Allahove i međuljudske milosti je Islam naglasio. Kada musliman jede, on počinje govoreći: “U ime Allaha, Najmilostivijeg i Najmilosrdnijeg.” Kada musliman čita ili citira Kur'an, počinje to spominjanjem Allahove milosti. U molitvi, musliman spominje Allahovu milost više puta svaki dan.

Tako musliman ponavlja taj koncept milosti više puta dnevno. Musliman živi u atmosferi milosti, kako fizičke tako i psihičke. Musliman je upućen osječaju da je Bog Najmilostiviji i da su njegova braća po vjeri milostiva. Ako su osobni odnosi sa Allahom i ljudima kontrolisani milošću, to ce ga učiniti sigurnim u današnjost i sutrašnjost.

Vjerovanje u Allaha

Vjerovanje u Allaha pruža vjerniku osjećaj sigurnosti. Kako se može osoba osječati sigurnom, ako ne vjeruje u Allaha? Istraživanje je pokazalo da se mentalni poremećaji pojavljuju kod nevjernika češće i ozbiljnije nego kod vjernika. Nevjernik nije siguran ni u šta. On nije siguran o svom početku, svom završetku, ili svojim ciljevima. Nevjernik nije siguran u vrijednostima, idealima, ispravnom, pogrešnom, dobru ili zlu. Nevjernik je obično skeptična osoba, uznemirena, zbunjena i neodlučna.

Suprotno njemu, musliman zna kako je začet. Musliman zna kako ce se njegov život razvijati. Musliman je sto posto siguran o tome šta je ispravno, a šta pogrešno, šta je dobro, a šta zlo. Musliman je siguran za sebe, svoj život, univerzum, svoje društvene odnose, svoja prava i svoje obaveze. Musliman je siguran u svoje ideale i vrijednosti.

Sigurnost u vrijednosti

Muslimanova sigurnost u svoje vrijednosti i ideale izvire iz sveobuhvatnog moralnog koda datog čovjeku od Boga. Kada osoba ima jasne vrijednosti, jasne ideale, jasan početak i jasan završetak, ona se osjeća sigurnom, jer zna gdje ide i kako ide.

Dolazimo do specifičnijih podataka, ako posmatramo neke neislamske sredine. Vidimo da su tamo osobe sa mentalnim poremećajima česta pojava. To je posljedica pomanjkanja religioznosti u ovim sredinama. Bez religioznosti, čovjek se osjeća izgubljeno, nepodržano i osjeca da nema znacajne svrhe. S druge strane, sa vjerovanjem u Allaha, covjek se osjeca sigurnim, jer osjeća da je predvođen i podržan od Allaha i da ima značajnu ulogu.

Tako islam opskrbljuje čovjeka psihološkom sigurnošću koja mu treba. Islam opskrbljuje čovjeka sigurnošću kroz neprekidnost života, kroz Allahovu milost i kroz uputu od Allaha. Kada znaš da je tvoj život neprekidan, osjećaš se sigurnim. Kada znaš da je Allah Najmilostiviji, osjecaš se sigurnim. Kada znaš da Allah upućuje i štiti one koji vjeruju u Njega, osjecaš se sigurnim. (Tekst preuzet iz knjige "Potreba za islamom" autora Dr. Muhammed Ali Alhulija)
 
ZAŠTO ISLAM ZABRANJUJE FIGURATIVNU UMJETNOST


Piše: dr. Almir IBRIĆ


Fotografija kao „zakočeni“ prostor i vrijeme
Slike su u islamu, polazeći od oko 200 hadisa koji govore o tome i mnogih kur`anskih ajeta, koji se doduše indirektno bave tom temom, često bile tema o kojoj se raspravljalo. Međutim, evidentno je da je u okrilju islama nastala svjetski poznata knjižna umjetnost i apstraktna umjetnost ornamentike. Slike su komentarisane kao nešto što ne valja, nešto što odvodi od staze Stvoritelja (od onoga našto smo Fatihom naviknuti kroz vjekove), od istine (koja se poizjednačava s Allahom, dž.š.). Ipak, kao što smo naveli, oponašanje prirode (mimesis) u islamskoj umjetnosti se desilo kroz vrijeme, pa čak i stvaranje onih, u početku definitivno omraženih figurativnih slika. Počevši s Iranom i nakon toga Turskom, islamska imperija je prihvatlia polahko i fotografiju (prva fotografija na „islamkoj teritoriji“ je napravljena 7. novembra 1839. u Aleksandriji) koja je kao izum sa Zapada došla na Orijent. Prvi fotografi na tim područjima bili su kršćani i židovi koji su radili za imućne muslimane. I na ovom primjeru se vidi da su muslimani, sumnjajući u proizvod fotografija i pokušavajući ispuniti vjersku odredbu, sjećajući se hadisa o Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., u kojem se kaže da melek Džibril neće ući u kuću ako se u njoj nalaze slike i navodeći kaznu koja očekuje one što slike prave, izbjegavali da se direktno bave tim novim zanatom. Vremenom, i muslimani su, od skupljanja slika (iranski vladar Nasir al-Din, vrijeme vladavine 1848-96, imao je u svom arhivu preko 20.000 fotografija) počeli i sami fotografisati (prve škole u Iranu, zatim u Istanbulu). Fotografija je smatrana fiksiranjem sjenki, ne u smislu mimesisa, nego u smislu zaustavljenog prostora i vremena. Baš ta činjenica otvarala je vrata kritičarima koji su, citirajući kur’ansku suru Ja-Sin – o sveobuhvatnom kretanju u univerzumu („…svi oni u svemiru plove.“ 36,40), naglašavali da su slikani ljudi izloženi zlim džinima jer, suprotno Božijoj naredbi i određenju, ostaju fikisrani u slici.



Zašto islam zabranjuje slike?
Već je spominjano da u islamu postoje tekstovi (hadisi) koji govore o „prezrenosti slika i slikara“. Štaviše, postoje izričiti hadiski tekstovi koji ističu da su tetovaže ali i zanat (posao) tetoviranja zabranjeni.
Potrebno je istaći da islamsko poimanje slika treba sagledavati u širem kontekstu. Naime, u predislamsko doba postojala su vjerovanja kao što su dinamizam i animizam, posebno vjerovanje u džine čija egzistencija kasnije biva potvrđena i časnim Kur`anom. Tokom historije dinamistički pogledi na svijet su reformisani, ali nisu nestali, kako pokazuju i razni talismani i hamajlije i u današnje doba. Dinamističko vjerovanje polazi od mišljenja da predmeti iz prirode utječu svojom snagom na zbivanje, kao što, u animizmu, nevidljiva bića mogu utjecati na zbivanja, ali i na inspriraciju, npr. umjetnika koji radi na umjetničkom djelu.
Islamska zabrana figurativne umjetnosti je, zapravo, zabrana politeizma, mnogoboštva i tako bi trebalo tu zabranu i razumjeti. Slika je produkt imaginacije i predstavljanja prirode (u širokom smislu), pri čemu se i priroda i imaginacija (iako direktni produkt duše) poistovjećuju sa Stvoriteljem. Allah, dž.š., je Stvoritelj postojanja i samo on, po aš’aritskoj filozofiji, može da prestrojava atome onako kako nam se oni, u nama poznatom prostoru i vremenu, prikazuju. Čovjek, tako kažu aš’ariti, može kao Božiji zastupnik na zemlji (halifa) te atome prestrojavati u svojoj moći, ali samo dotle dok ne bi postao konkurencija Bogu (tj. dotle dok ne umisli da je konkurencija Božijem stvaranju).
Slika je direktna ljudska produkcija a indirektno i Božija, u smislu tevhida, svobuhvatnog jedinsta Allaha, dž.š. Ljudi preuzimaju moć stvaranja u momentu stvaranja i ta moć im se dopridjeljuje od strane Allaha, dž.š. (aš’aritsko učenje o poprimanju moći) od kog trenutka ljudi sami preuzimaju odgovornost za to svoje konkretno djelo. U vezi s pitanjem slobode volje i čovjekove odgovornosti, postoji najmanje pet pozicija islamske filozofije u vezi sa zabranom figurativnog prikazivanja. Samim tim su ljudi sami za svoje (ne)učinke odgovorni, kao naprimjer – za život u materijalističkom – modernom džahilijskom dobu. Baš protiv toga se fokusira islamska zabrana figurativnog prikazivanja, a ne protiv namjesno primijenjene umjetnosti. Na taj način se treba i digitalna slika u islamskom svijetu razumjeti: mega tv-stanice arapskog svijeta agiraju, samouvjerene, u islamskom smislu, međutim, baš one nisu u potpunosti razumjele smisao zabrane slika i samim tim se puno ne razlikuju od zapadnjačkih tv-stanica. Tako je i digitalna slika u islamu preuzela ulogu koju ima na Zapadu: upravljanje voljom gledalaca jer se prikazuje ono što se želi.
 
nastavak

Čitati umjesto gledati
Po islamskom učenju, nije dozvoljeno prikazivati Boga, dž.š., jer je on, kako kaže, između ostalog, i sura El-Ihlas, izvan prostora i vremena, tj. izvan zakona kauzaliteta po kojima funkcioniše Univerzum. S takvim shvatanjem islam kategorički odbija prikazivanje kršćanskog trojstva i na tu temu razvijene ikonografije jer, Isa, a.s., i nije bio na krst razapet, kako nas uči Kur`an. Pa čak je i poslanik Muhammed, s.a.v.s., samo čovjek, kako Kur`an kaže, izabran u narodu da donese poruku svjetovima. Samim tim, nije moguće stvarati kult čovjeka ili poslanika, kao u kršćanskom svijetu. Zbog toga su kur`anski ajeti, u lijepim kaligrafskim formama, postali standardni element arhitekture i umjetnosti u islamu. Uz to su, kao što znamo, prve riječi Objave bile ikre, dakle, čitaj, govori, što utječe na glavnu filozofiju zabrane figurativnog prikazivanja, pokazujući da je riječ, znanje koje se prenosi, vrijedno forsiranja. Time postaje jasno da je islamska obaveza – izučavanje i traženje znanja. Tu obavezu namjerno ističemo, jer se slika, dakle, više čita nego gleda, s obzirom da se imitacijom prirode ne može doći do rezultata kao učenjem o prirodi, a ako imitacija služi učenju onda se to može okarekterisati pozitivnim.
Dakle, islamska zabrana figurativne umjetnosti postoji, ali ona ima mnogo značajniji cilj nego što je puka zabrana slika, s obzirom da se često može i učiti (sticati znanje) upravo pomoću slike, kao npr. kada se studira medicina. Zabrana se, dakle, odnosi na umjetničko slikanje koje vodi širku (politeizmu, mnogoboštvu).



Zabrana slika ili zabrana umjetnosti?
Umjetnički izraz ne vodi ka mnogoboštvu nego ispoljava mnoštvo stvaralaštva u Allahovom, dž.š., jedinstvu, tevhidu, što, ni u kom slučaju, nije u konfliktu sa samim islamom. Jer, čudo u životinjskom svijetu je npr., mijenjanje boje kameleona spram podloge po kojoj hoda. Tako je i ljudsko stvaralaštvo čudo koje se ubraja u Allahovo, dž.š., stvaralaštvo. Naravno, mi ljudi posjedujemo inteligenciju i zbog toga imamo i odgovornost za zakone u čijim okvirima treba da se krećemo, a oni su nam dati Kur`anom časnim. Islamska zabrana slika ili figurativne umjetnosti nije opća zabrana umjetnosti.
I pored spomenutih činjenica, postoji trend u islamskom društvu ka uopćenoj zabrani umjetnosti, iako se, u međuvremenu, najkasnije od pronalaska fotografije krajem 19. vijeka, i nevjerovatnim progresom u tehnici – sve do današnjeg, digitalnog svijeta, osjećaju promjene ka činjeničnom razumijevanju te zabrane. To potvrđuje i današnja islamska umjetnička scena koja je širom svijeta sve aktivnija (kao npr. Shirin Neshat, fotoreporterka iz Irana, čije su fotografije žena s nikabom obišle svijet).
I pored svega toga, ne može se zanemariti održavanje zabrane slika u sakralnoj arhitekturi, kao što se može vidjeti širom islamskog svijeta, gdje se u džamijama nikada ne može naći figurativna slika ili fotografija (ne računajući šiitske pravce u čijim se džamijama, npr. u Iranu, mogu čak i kupiti slike poslanika Muhammeda koje, dokazano je, ustvari potiču iz 16. vijeka iz italijanske renesanse i definitivno ne prikazuju Poslanika, s.a.v.s.). S druge strane, baš zbog te zabrane, razvile su se nevjerovatna i neuporediva po ljepoti – islamska kaligrafija i arabeska koja svoj razvoj nije ni danas prekinula, nego se u formi novih geometrijskih oblika širi svijetom, naravno, i uz pomoć novih medija, kao što je internet. Taj proces, koji u zapadnom svijetu često nazivaju sekularizacijom islamskog svijeta, u našem slučaju u vezi je s umjetnošću, ustvari nije sekularizam i liberalizacija islama nego, u protivnom, to je renesansa islama, povratak stvarnoj kur`anskoj poruci, povratak već spomenutoj riječi i znanju, povratak islamskoj obavezi učenja i sticanja znanja, jer kako Kur`an nalaže: „A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni“ (35,28)
S druge strane, islamski umjetnici ne treba da se smatraju zarobljenicima kaligrafije i apstrakcije, pošto ne stvaraju tako često figurativnu umjetnost (iako se i ovaj trend mijenja, kao što smo naglasili). To umijeće u kaligrafiji i apstrakciji islamskih umjetničikih djela je virtuoznost iz ništa načiniti puno, dakle iz praktično male ideje pokazati veliku umjetnost. Pri tome se radi o apstraktnoj mustri koja se, naizgled, ponavlja u beskrajnost, što je simboličko predstavljanje islamske filozofije, tevhida, jedinstva i beskonačnosti Stvoritelja. Simbolika koja pri tome nastaje manje je važna od poruke Objave koja iz toga proizlazi, a što je stvarni izazov za svakog islamskog umjetnika. Pogled na apstraktnu beskonačnu mustru skače s jednog na drugi oblik, s očekivanjem razumijevanja mustre. Međutim, pošto je ona naizgled beskonačna, dakle, nedokučiva, tako je i poimanje Stvoritelja nedokučivo jer je on transcendentan. Ipak, samo ova apstrakcija, koja je od svake materijalne, nama poznate dimenzije, različita, može pokrenuti na razmišljanje o neshvatljivosti Stvoritelja. Svaka prisutnost materijalne dimenzije znači za umjetnika prisutnost kopije, bez stvarnog jezgra, iz kojeg je stvarnost Stvoritelja opipljiva. Iako je slikanje knjiga u islamskom svijetu bilo, u početku, jedina vrsta figurativne umjetnosti koja je značajno utjecala na islamske umjetnike, ono je bilo ograničeno na malo tema koje su, u raznim varijantama slikane: Miradž, prikazi Poslanika, s.a.v.s., i njegovih bliskih prijatelja kao i važne historijske scene. Naravno, ovdje treba istaći da je to činjeno, uglavnom, pod okriljem heretičkih grupa koje nisu poštovale idžama’, konsenzus ili opću saglasnost islamskih učenjaka – da nije dozvoljeno slikati lik bilo kojeg Božijeg poslanika! Samim tim su te teme bile vremenski ograničene, zarobljene u stil tog vremena, što se za apstraktnu ornamentiku, sa matematičkim temeljima, ne može reći: ona je i danas svježa i moderna kao i u doba u kojem je nastala. Baš kao i prije stotine godina, ova apstrakcija izaziva i danas divljenje posmatrača, dok pogled na figurativnu umjetnost iz tog doba, zbog navike oka na današnju tehniku i svijet slika u kome živimo, izaziva samo čuđenje ili nerazumijevanje (osim ako se radi o ljudima koji to izučavaju). Česta dvodimenzionalnost tih figurativnih oblika, zbog straha od trodimezionalnosti i figura koje bacaju sjenke koje bi mogle možda biti oživljenje (to je osnova teorije zabrane slika), dokaz je postojanja zabrane jer je perspektiva u umjetnosti bila i njima poznata. Ipak, islamska umjetnost nije zakržljala zbog te zabrane, naprotiv! Kako smo vidjeli, ona je razvila forme koje su postale standard u svjetskoj umjetnosti. Isto tako je pogrešno tvrditi, kako neki rade, da je cjelokupna islamska figurativna umjetnost reprodukcija već tada poznatih stilova. Tačno je da je islamska figurativna umjetnost bila pod utjecajem tada poznatih stilova (Zar nije tako uvijek u historiji čovječanstva? Zar se mogao razviti neki stil u umjetnosti a da bude potpuno nezavisan od do tada poznatih?), ali, isto tako, mora se priznati nastajanje novog pravca, nove stilistike i novih tematskih prikazivanja, koji su do tada poznatoj umjetnosti bili nepoznati.
Zabrana figurativne umjetnosti u islamu, zabrana slika u islamu, utjecala je i ima odlučujući utjecaj na razvoj islamske umjetnosti ili umjetnosti u islamu uopće. Nije važno koliko kvalitativno i kvantitativno taj razvoj utječe na razvoj umjetnosti, važan je njegov utjecaj. Ipak, ova zabrana postavlja mnogo pitanja koja su do danas nerazjašnjena: da li uopće ima smisla slikati prirodu i čemu to vodi? Da li je vrijeme koje je na to potrošeno samo vrijeme lične zabave ili vodi nekom rezultatu? Da li fraza slika govori više od hiljadu riječi može nešto i slijepom čovjeku reći? Ne, mnogo važnija je, po vjerovanju muslimana, po kur`anskoj Objavi, riječ, sticanje znanja (čak i onog uz pomoć slika) i samim tim spoznaja, u nama samima, Allaha, dž.š., i tim putem prikazivanja duhovnih slika koje može vidjeti i slijep čovjek: Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur`an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (Kur’an, sura Fussilet, 53. ajet)
 
Muslimani su primer kako i koliko treba postovati svoju veru.

Iz tog razloga ne verujem da ce se iko usuditi da ulazi u raspravu o Islamu.

Lepo je sto si otvorio ovu temu. Ljudi konacno mogu da se upoznaju i sa ovom tradicionalnom religijom.
 
Poslednja izmena:
Islamski šarti
Islam se zasniva na pet glavnih dužnosti. Te glavne islamske dužnosti su:
1. očitovati pripadnosti islamu (Kelime-i šehadet),
2. klanjati propisane namaze (salat),
3. postiti mjesec ramazan (savm),
4. davati propisani dio od imovine (zekat),
5. izvršiti propisanu posjetu Ka'bi (hadž).

Pet glavnih islamski dužnosti nazivamo islamskim šartima. Islamski šarti su povezani sa imanskim šartima kao tijelo s dušom, a srce im je Kelime-i šehadet. Stoga se pripadnost islamu očituje ili izjavljuje izgovorom Kelime-i šehadeta.
PRVA ISLAMSKA DUŽNOST
Prva i glavna islamska dužnost je Kelime-i šehadet koji glasi:
EŠ-HEDU EN LĀ ILĀHE ILLELLĀH, VE EŠ-HEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHŪ VE RESŪLUHŪ, što znači:

»Ja vjerujem i očitujem da nema drugog Boga osim Allaha i vjerujem i očitujem da je Muhammed savršeno predan Allahu i Njegov poslanik.«

Šehadet znači tvrditi ono što vjerujem a to i izjaviti (očitovati pred drugim ljudima). Šehadetom se tvrdi i očituje pripadnost islamu. Kelime-i šehadet ima dva dijela: očitovanje vjere u Božiju jedinost i očitovanje vjerovanja u Muhammedovo a. s. poslanstvo. Vjerovanje u Božiju jedinost izražavamo u izreci LĀ ILĀHE ILLELLĀH što znači da nema drugog Boga osim Allaha, što nam potvrđuje i Kur'an u suri Ihlas koja glasi:
KUL HUVALLĀHU EHAD,ALLĀHUS-SAMED, Reci: »On, Allah, - jedan je. On je neograničeni Gospodar koga svako treba moliti za pomoć i milost.«
LEM JELID, VE LEM JŪLED,VE LEM JEKUN LEHŪ KUFUVEN EHAD. »Nije nikoga rodio, niti je rođen. Njemu niko nije ravan.« .
Vjerovanje u Muhammedovo a. s. poslanstvo podrazumijeva da Muhammed a. s. nije ni po čemu biće koje trebamo obožavati nego samo čovjek kao i drugi ljudi, ali za razliku od njih, on je bio savršeno predan Allahu i obdaren Njegovim poslanstvom. Uzvišeni Allah je odabrao Muhammeda a.s. za svog posljednjeg poslanika da ljudima dostavi i objasni završnu objavu i da im bude primjer kako se u životu treba vladati. Zato mi slijedimo Muhammeda a.s. i njegovo učenje, mnogo ga volimo i cijenimo.

DRUGA ISLAMSKA DUŽNOST - NAMAZ (SALAT)
Druga islamska dužnost je dnevno klanjati propisane namaze.

Namaz je muslimanska obaveza koja se vrši svaki dan klanjanjem i učenjem na propisani način. Svaki dan treba klanjati pet namaza, i to: sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju. Svaki namaz ima svoje vrijeme. Namaz je propisan od Allaha dž.š. i ima šest dijelova. Ti sastavni dijelovi namaza su: početni tekbir, stajanje, učenje Kur´ana, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje. Ovih šest dijelova čine oblik namaza. Stajanje, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje su tjelesne radnje i treba ih naučiti vježbanjem. Jedno stajanje, jedno pregibanje i dva spuštanja lica na zemlju čine jedan rekāt namaza. Namaz može imati dva, tri ili četiri rekata.

Kako stojimo u namazu?
U namazu stojimo mirno i skrušeno, gledajući preda se. Noge treba rastaviti jednu od druge najmanje tri prsta, a ruke sastaviti desnu po lijevoj. Muškarci stavljaju ruke preko pasa, a ženske ih stavljaju na prsa. Stajanje u namazu zovemo kijām.
Kako se pregibamo u namazu?
U namazu se pregibamo preko polovine tijela, rukama se odupremo o koljena, glavu izravnamo s leđima i gledamo u nožne prste. Pregibanje u namazu zovemo rukū'.
Kako se spuštamo na zemlju u namazu?
Iz stajaäeg položaja pognemo se i povijemo noge, pa spustimo na tle koljena, a zatim ruke, i između njih spustimo nos i čelo. To je sedžda. Sa sedžde podignemo glavu i ruke, a onda učinimo još jednu sedždu. S druge sedžde dižemo se na drugi rekat. Prvo dižemo glavu, onda ruke, pa koljena.
Kako sjedimo u namazu?
U namazu sjedimo na koljenima. Muškarac sjedne, ako može, na lijevu nogu, a desnu drži uspravljena stopala, povijenih prsta. Ženska iskrene noge na desnu stranu. Ruke se drže na koljenima. Gleda se preda se, u ruke.
nastavak sledi
 
TREĆA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST
Treća glavna islamska dužnost je ramazanski post. Ramazanski post znači uz ramazan se ustegnuti od jela, pića, pušenja i spolnog uživanja od prije zore do zalaska sunca, u svrhu odanosti Bogu dž. š. Postiti je dužan svaki musliman i muslimanka koji je punoljetan i zdrav. Ramazanski post se zanijeti ovako: »Ja odlučih postiti ramazanski post u ime Allaha.« Ramazanski post se zanijeti prije zore, poslije noćnog ručka kad se i zaposti. Ramazan je mjesec ibadeta, dobročinstva i vjerskog preporoda. U džamijama se uči i tumači Kur'an, a kod kuće se pomažu siromašni, dočekuju i posjećuju rođaci, komšije i prijatelji.

Noću uz ramazan klanja se teravih-namaz. U toku dana razlikujemo dva osnovna termina: sehur - vrijeme početka posta, i iftar - čas kada treba prekinuti post. Musliman zaposti tako što opere usta i zube i učini nijet, a omrsi se obično učeći Bismillu i najčešće vodom ili hurmama. Za vrijeme posta treba se čuvati i svih hrđavih djela, što više besposlena razgovora. Post će biti pokvaren ako se nešto pojede, popije, zapali cigareta i sl. Ako u zaboravu učinimo nešto što kvari post, post neće biti pokvaren. Čovjek koji uz ramazan ne posti griješan je i treba da kasnije naposti ramazan.
Krajem ramazana daje se siromašnim muslimanima određena materijalna pomoć, dar u novcu ili namirnicama. To darivanje zove se sadekatul-fitr, a može se dati i za potrebe Islamske zajednice.
Dvadeset sedma noć ramazana zove se Lejletul-kadr i to je najsvetija noć u godini jer je u njoj počela objava Kur'ana azimu šana. Po završetku ramazana nastupa Bajram kao blagdan muslimana poslije ispunjenih vjerskih dužnosti. Ramazanski post može izostaviti: bolesnik, putnik koji se udaljava od boravišta više od 80 km do 15 dana, vojnik na odsluženju vojnog roka, zatvorenik, putnik, radnik na teškim fizičkim poslovima, starije osobe nesposobne da izdrže post, žena koja nosi ili doji dijete, žena za vrijeme mjesečnog pranja. Sve navedene osobe dužne su post napostiti do idućeg ramazana, a osobe koje nisu u stanju napostiti propuštene dane zbog teške bolesti ih starosti dužne su za svaki dan izostavljenog posta podijeliti otkupninu u vrijednosti sadekatul-fitra (fidja).

ČETVRTA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST
Četvrta glavna isiamska dužnost je zekat, obavezni vjerski doprinos. Zekat je obavezno davanje jednog dijela iz viška imovine siromašnim muslimanima i muslimankama ili u druge korisne svrhe islamske zajednice u cilju postizanja Allahova zadovoljstva. Zekat se daje na imovinu koja pretječe od osnovnih potreba za život (nisāb).
Zekat se daje na novac, dragocjenosti (nakit, zlato, srebro), trgovačku robu, živo blago (stoku) i ostale vrijednosti. Imovina koja spada u zekat dijeli se u toku godine do vrijednosti od 2,5% od te imovine. Vlasnici zlata i srebra dužni su dati zekat ako budu imali u vlasništvu više od 90,6 grama zlata ili 641,5 grama srebra. Zekat na živo blago podliježe zekatu više od 30 goveda ili 40 ovaca. Zekat na ostalu robu - žito, brašno, posteljina, odjeća, namještaj i sl. ako je namijenjeno za trgovinu procjenjuje se u vrijednosti zlata i srebra ili gotovog novca i na to se daje 2,5%. Zekat na žito, voće i povrće daje se odmah i to 10% od ubranog (ušr).
Zekat se može dati: onima koji nemaju ništa od imovine, siromašnim licima ako imovina koju posjeduju nije dovoljna za njihovo izdržavanje, putnicima koji nemaju sredstava za povratak kući, zaduženim licima koja ne mogu otplatiti dug, te za vjerske aktivnosti koje nemaju drugih izvora sredstava.
Davanjem zekata postižemo slijedeće koristi:
- stičemo zadovoljstvo, milost Allahovu,
- čistimo srce od škrtosti i privikavamo se na darežljivost;
- pomažemo siromahe i nevoljnike;
- uklanjamo nesporazume i mržnju izmedu imućnih i siromašnih;
- čistimo imovinu od tuđeg prava;
- podmirujemo potrebe islamske zajednice.
Da bi zekat bio valjan i kod Allaha primljen potrebna su dva uvjeta:
- nijet zekata, tj. da se obavezno srcem odluči da se izdvaja dio imovine u ime Boga;
- svrha zekata - da se obavezni iznos zekata podijeli u najljepšu svrhu koju sam odredi ili utvrdi nadležni organ islamske zajednice.

PETA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST
Peta glavna islamska dužnost je hadždž izvršiti tj. Ka'bu jednom u životu posjetiti kome je tome moguće.
Allah dž.š. u Kur'anu poziva sve muslimane i muslimanke da posjete Ka'bu i izvrše propisane obrede hadža ako zato imaju mogućnosti. Tako uzvišeni Kur'an kaže: »Ljudi koji imaju mogućnost dužni su u ime Allaha posjetiti Ka'bu.«
Hadž se obavlja uoči i u vrijeme Kurban-bajrama. Hadž ima tri osnovna farza koja mora svaki hadžija izvršiti i to:
- ihram obući (ihram se sastoji od dva čista ogrtača za muškarce, a žene pokrivaju i glavu),
- boraviti na Arefatu deveti dan zul-hidžeta,
- tavafi zijaret tj. počasni obilazak oko Ka'be u danima Kurban-bajrama.
Žena koja odluči da obavi hadž treba da bude u društvu svoga supruga ili bližeg rođaka sa kojim ne može stupiti u bračnu zajednicu ili da bude u društvu žena koje zajedno putuju na hadž. Hadžija je prije hadža dužan da:
- osigura svoju porodicu odgovarajućim životnim potrebama do povratka sa hadža,
- izmiri svoje dugove i zatraži oprost za uvrede koje je eventualno nekada nekome nanio,
- da se pokaje za svoje grijehe i odluči da se po povratku sa hadža posveti svojim obvezama prema Allahu dž.š.
Glavne koristi od hadža su slijedeće:
- da hodočasnici izvrše propisane vjerske obrede na određenim mubarek mjestima,
- da se kod Ka'be na Arefatu, kod mezara Muhammeda a. s. u Medini i na drugim časnim mjestima obrate Allahu dž. š. za oprost grijeha i zatraže sreću i napredak svoje zajednice i svih ljudi.
- da se muslimani na hodočašću Ka'bi međusobno upoznaju i da se tješnje povezuju kako bi jedni druge pomagali u svim važnijim pitanjima,
- da sastanak na hadžu u Meki koriste kao sveislamski skup na kojem bi trebalo rješavati vjerska, prosvjetna i druga društvena pitanja islamskog svijeta.
 
Imanski šarti
ISLAMSKO VJEROVANJE (IMAN)

Da bismo mogli biti muslimani, dužni smo naučiti te razumom i srcem prihvatiti islamsko vjerovanje (iman). Islamsko vjerovanje sastoji se od šest temeljnih istina vjere, a zovemo ih imanski šarti. Temeljne istine vjere su:
1. vjerovati u Boga, Allaha dželle šanuhu (Stvoritelja i Vladara svjetova);
2. vjerovati u Božije meleke (anđele), duhovna bića;
3. vjerovati u Božije kitabe (knjige);
4. vjerovati u Božije poslanike (pejgambere);
5. vjerovati u Sudnji dan (Posljednji dan);
6. vjerovati u Božije određenje (kader), to jest da sve što se događa, biva s Božijom voljom i određenjem.
Svaki musliman i muslimanka dužni su ove temeljne istine vjere svakodnevno izgovarati na arapskom jeziku, a one glase:
1. AMENTU BILLĀHĪ - Ja vjerujem u Boga,
2. VE-MELĀIKETIHĪ - u Božije meleke,
3. VE KUTUBIHĪ - u Božije Kitabe,
4. VE RUSULIHĪ - u Božije poslanike (pejgambere),
5. VEL-JEVMIL-ĀHIRI - u Posljednji (Sudnji) dan,
6. VE BIL-KADERI HAJRIHĪ VE ŠERRIHĪ MINELLĀHI TEĀLĀ
- i vjerujem da sve što se događa, biva s Božijom voljom i određenjem. Onaj koji ne vjeruje u svih šest temeljnih istina vjere ne može biti musliman odnosno muslimanka.

PRVA TEMELJNA ISTINA VJERE
Prva temeljna istina vjere je ĀMENTU-BILLĀHI, što znači: »Ja vjerujem u Boga, Allaha dželle šanuhu, Stvoritelja i Vladara svjetova.« Sve što vidimo na zemlji i na nebu skladno je i lijepo uređeno. Sve se razvija i kreće u potpunom skladu i savršeno tačno; ništa nije slučajno. Razmišljanje o redu u prirodi dovodi nas do vjerovanja da postoji Bog koji vlada cijelim svijetom. Proučavanje prirode i pojava u njoj dovodi nas do saznanja da postoji Stvoritelj koji sve zna i može. Taj Stvoritelj je Allah dželle šanuhu.Allaha znamo i vjerujemo po Njegovim svojstvima spomenutim u Kur'anu kojih ima mnogo, a ovdje navodimo slijedeća:
- Allah ima i postoji,
- Allah je jedan,
- Allah je oduvijek i nije postao,
- Allah je zauvijek jer ga neće nestati,
- Allah nije ničemu sličan,
- Allah sam o sebi opstoji,
- Allah živi svojim vječnim životom,
- Allah sve zna, čuje i vidi,
- Allah sve čini svojom voljom,
- Allah sve stvara, održava i rastvara.
U suri Ihlas Kur'an kaže: »Reci: On, Allah, - jedan je! Allah je utočište svakome! Nije rodio nikoga, niti je On rođen, i Njemu niko nije ravan!« Kad spominjemo Allahovo ime treba reći dželle šānuhu ili skraćeno dž. š. u pisanju.

DRUGA TEMELJNA ISTINA VJERE
Druga temeljna istina vjere je VE-MELĀIKETIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije meleke (razumna duhovna bića).« Meleki su nevidljiva duhovna bića koja nikada ne griješe, nego uvijek sa zadovoljstvom i poslušno vrše dužnosti koje im Allah dž.š. određuje. Određeni meleki prate čovjeka, donose mu dobre misli i pišu njegova djela, a nazivaju se Kiramen kātibini. Meleka ima vrlo mnogo a najpoznatiji su:
- Džebrail - ima ulogu da prenosi od Boga Objavu poslanicima;
- Melek smrti - rastavlja duše od tijela u času smrti, sa drugim za to određenim melekima;
- Mikail - sa drugim melekima vrši odredene dužnosti u prirodnim pojavama i promjenama kao što su strujanje vjetrova, kretanje oblaka, padanje kiše, listanje, rast i sazrijevanje bilja, itd;
- Israfil - ima zadaću da najavi prestanak života na zemlji (Posljednji dan) i ponovno oživljenje (Sudnji dan).
Druga nevidljiva bića koja donose čovjeku zle misli i navode ga na grijehe zovu se šejtani (đavoli). Oni su naši neprijatelji i mi molimo Allaha da nas sačuva od njihovog djelovanja slijedećim riječima: EŪZU BILLĀHI MINEŠ-ŠEJTĀNIR-RADŽĪM, što znači: »Utječem se Allahu od prokletog šejtana.«

TREĆA TEMELJNA ISTINA VJERE
Treća temeljna istina vjere je VE KUTUBIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije knjige, kitābe.« Božije knjige (kitābi) su Božije objave koje su ljudima prenosili Božiji poslanici. U Božijim kitabima sadržane su upute, savjeti i propisi o životu ljudi i obavljanju vjerskih dužnosti koje je Allah dž. š. tokom povijesti slao narodima da ih opomene i odvrati od loših djela i nasilja koja su uništila mnoge civilizacije.
Naša Božija knjiga (kitāb) je uzvišeni Kur'an koji je dostavljen Muhammedu - alejhisselam - da bude putokaz ljudima kako bi bili sretni na ovom i budućem svijetu kao posljednja objava za sva buduća vremena i prostore do Sudnjeg dana. Najpoznatija su nam četiri velika kitaba:
- Tevrāt, objavljen Mūsāu a.s.
- Zebūr, objavljen Dāvūdu a.s.
- Indžīl, objavljen Isāu a.s.
- Kur'ān, objavljen Muhammedu a.s.
Pored spomenutih kitaba objavljeni su spisi ili svici pojedinim Božijim poslanicima. Kur'an je zakonik i vodič u životu muslimana. Njegovi propisi vode sreći i napretku svih ljudi u koju svrhu ih Allah dž. š. poziva da ga proučavaju i u životu primjenjuju. Muslimani su posebno dužni da ga izučavaju i svoj život usklađuju po njegovim propisima, jer će samo tako postići sreću na ovom i budućem svijetu. Kur'an je uvijek suvremen i bit će izvor za sticanje znanja i otkrivanje novih istina svim generacijama ljudskog roda do Sudnjeg dana.

ČETVRTA TEMELJNA ISTINA VJERE
Četvrta temeljna istina vjere je VE RUSULIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije poslanike.« Božiji poslanici su odabrani ljudi (pejgamberi) kojima je Bog dž. š. slao svoje objave da ih prenesu i objasne ljudima. Bilo je mnogo Božijih poslanika a najpoznatiji su: Adem, Nūh, Ibrahim, Mūsā, Isā i Muhammed-alejhisselam.
Prvi pejgamber je Adem a. s. koji je ujedno i prvi čovjek na zemlji. Adema i njegovu ženu Havu stvorio je Allah dž. š. i od njih je postao cijeli ljudski rod. Posljednji Božiji poslanik je Muhammed a. s. Poslije Muhammeda a. s. neće doći nijedan poslanik niti ijedna objava poslije Kur'ana.

PETA TEMELJNA ISTINA VJERE
Peta istina vjere je VEL-JEVMIL-ĀHIRI, što znači: »Ja vjerujem u Posljednji i Sudnji dan.« Posljednji je dan kada će ovaj svijet nestati i svi ljudi pomrijeti. Sudnji je dan kada će Svemogući Bog stvoriti drugi vječni život i sve mrtvo oživjeti i pozvati ljude da im sudi za njihova djela. Svakom čovjeku na Sudnjem danu bit će predočena njegova dobra i loša djela za koja će biti nagrađen ili kažnjen. Za dobra djela nagrada na Sudnjem danu je Džennet (raj), a za loša djela kazna je Džehennem (pakao). Najteži grijesi su: nevjerovanje u Boga, i za njih nema oprosta, pa će biti i najstrožije kažnjeni.

ŠESTA TEMELJNA ISTINA VJERE
Šesta temeljna istina vjere je VE BIL-KADERI HAJRIHĪ VE ŠERRIHĪ MINELLĀHI TEĀLĀ, što znači: »Ja vjerujem da sve što se događa, biva s Božijom voljom i određenjem.« Vjerovanje u Božije određenje znači svjesno zalaganje za ostvarenje zadataka života u granicama propisa Allahove vjere. Određenje treba ovako razumjeti: da je Svemogući Allah stvorio zemaljske i nebeske svjetove i On određuje raspored i zbivanja u njima. Kada će i koliko šta potrajati, razvijati se i nestati, Allah određuje, raspoređuje i stvara. On je uzrok svim uzrocima. Niko ne može Njega spriječiti u Njegovoj volji i radu. Ono što Allah hoće, to biva, dogada se, a što neće, to se ne može dogoditi niti biti. Iako je sve određeno, Allah dž.š. je dao čovjeku slobodnu volju, a to je naša sposobnost da se sami odlučimo za neko djelo. Ako se odlučimo za dobro djelo, bit ćemo nagrađeni, a ako se odlučimo za zlo, bit ćemo kažnjeni. Prema tome, griješnik se ne može pravdati Božijom odredbom, sudbinom, jer će biti kažnjen zato što se odlučio na izvršenje nekog grijeha, kao što će i dobročinilac biti nagrađen zato što se odlučio da izvrši dobro djelo. Ako nas zadesi neko zlo ili nezgoda (bolest, smrt, strah, šteta i sl.); trebamo znati da je to Allah dž.š. htio i odredio pa moramo biti strpljivi dok se ne izmijeni Njegova odredba. Sve nesreće koje nas u životu zadese dužni smo spriječiti i otkloniti ako to možemo, a ako ne, treba ih strpljivo podnositi i moliti Allaha dž.š. da nas spasi i otkloni nevolje.
 
Namaski šarti
Prije stupanja u namaz treba ispuniti šest uvjeta ili priprema za namaz. Uvjeti za namaz su:
1. da bude čisto tijelo, odijelo i mjesto gdje če se klanjati,
2. uzeti abdest ili, ako je potrebno, okupati se,
3. biti pristojno obučen,
4. na vrijeme klanjati,
5. okrenuti se prema Kibli,
6. odlučiti klanjati (nijjet).
Šest uvjeta za namaz, nazivamo namaskim šartima. Ako nedostaje makar jedan uvjet, obavljanje namaza nije ispravno.

PRVI UVJET ZA NAMAZ - OPĆA ČISTOĆA
Kod muslimana treba da bude čisto: tijelo, odijelo i stan. U čistoću spada: kupanje, pranje zuba, obrezivanje nokata, pranje ruku prije i poslije jela, pranje poslije obavljene nužde te čisto održavanje pazuha i stidnih dijelova tijela. U nečistoču koju treba ukloniti spadaju svinjski proizvodi, nečist, mokraća, alkohol, krv, kao i svaka druga nečistoća koja je islamskim propisima zabranjena.

DRUGI UVJET ZA NAMAZ - ABDEST
Abdest je posebno pranje čistom vodom radi klanjanja namaza ili učenja gledajući iz Mushafa. Abdest se uzima ovako:
1. proučimo Bismillu,
2. operemo ruke do iza šake (tri puta),
3. izaperemo usta i nos (tri puta). Desnom rukom ispiramo usta, a lijevom rukom čistimo nos.
4. operemo lice, odakle je kosa nikla do pod bradu i od uha do uha (tri puta),
5. operemo prvo desnu. a zatim lijevu ruku do iza lakta (tri puta),
6. potaremo mokrom rukom prednji dio glave (mesh) jedan puta,
7. potaremo mokrim rukama uši i vrat (jedan puta). Kažiprst stavimo u uho, palac iza uha, a sa ostala tri prsta vanjskom stranom potiremo vrat,
8. operemo prvo desnu, a onda lijevu nogu do iza članaka (tri puta).
Uzimajući abdest može se učiti Kelime-i šehadet ili koja dova. Nakon što uzmemo abdest, lice i ruke obično obrišemo čistim peškirom. S jednim abdestom, ako u međuvremenu nismo učinili ništa što kvari abdest, možemo klanjati više namaza.

Pranje ruku do iza šaka Ispiranje usta


Ispiranje nosa Pranje lica


Pranje ruku do iza lakata Potiranje mokrom rukom glave (mesh)


Ispiranje ušiju Pranje nogu do iza članaka


Šta kvari abdest?
Abdest će biti pokvaren: ako obavimo malu ili veliku nuždu, ako nam poteče krv ili procuri gnoj ili žuta voda, ako zaspimo, ako povratimo ili ako pustimo vjetar.
O meshu
Mesh znači potrati mokrom rukom jedan dio tijela radi čišćenja tog dijela ili pak potrati mokrom rukom jedan dio odjeće, ako se - u izuzetnim slučajevima - ne može oprati taj dio tijela.
a) Mesh po zavoju
Ako imamo na tijelu kakvu ranu ili ozljedu pa to zavijemo čistim zavojem, možemo mesh činiti po zavoju, prilikom uzimanja abdesta, umjesto pranja, ako će nam pranje i kvašenje tih mjesta štetiti i pogoršati zdravstveno stanje.
b) Mesh po mestvama
Ima ljudi koji su uobičajili nositi mestve (lahku kućnu obuću), i to naročito u zimskom vremenu. U mestvama se može klanjati pod uslovom da budu čiste, da pokrivaju nožne članke, da nisu poderane koliko tri prsta, da ne propuštaju vodu, da se može u njima komotno hodati i da se obuku, kad dotična osoba ima abdest. Onaj ko je obukao mestve kad je imao abdest neće skidati mestve i prati noge kad bude opet uzimao abdest, nego će po njima mesh činiti. Mesh po mestvama čini se na taj način što se mokrim prstima desne ruke potare desna mestva od nožnih prsta do članaka, a isto tako prstima lijeve ruke lijeva mestva. Mesh po mestvama može se činiti jedan dan i jednu noć, tj. 24 sata, ako smo kod kuće (mūkim); a ako smo na putu (musāfir), onda tri dana i tri noći, tj. 72 sata.

Tejemmum
U izvjesnm slučajevima može se, umjesto abdesta ili gusula, uzeti tejemmum, tj. može se obaviti formalno čišćenje čistom zemljom (prahom) ili predmetima napravljenim od zemlje. Tejemmum se uzima, uglavnom, u ovim slučajevima:
1. kada u toku jednog namaskog vremena nije moguće pribaviti vode;
2. kada imamo samo malo vode, koja nam je potrebna za piće ili za pribavljanje hrane;
3. kad se, u slučaju potrebe, nije moguće okupati.
Kako se uzima tejemmum

U tejemmuma su tri farza, a uzima se ovako:
1. Najprije se odluči (nijjet učini) radi čega se uzima tejemmum (na primjer, radi namaza ili prihvaćanja Mushafa). Nijjet tejemmuma za namaz glasi: Ja odlučih uzeti tejemmum radi namaza i radi toga da se očistim, kako bih se mogao približiti Uzvišenom Allahu.
2. Zatim dotaknemo dlanovima čistu zemlju, ili predmet od zemlje, dlanove otresemo i njima potaremo lice, kao da ga peremo.
3. Na isti način ponovo dotaknemo dlanovima čistu zemlju, ili predmet od zemlje, pa potaremo lijevom desnu, a desnom lijevu ruku, sa vrha prstiju do iza laktova.
Sa jednim tejemmumom možemo klanjati više namaza, sve dok ne dođemo do vode. Ali, čim budemo u mogućnosti uzeti abdest ili okupati se, tejemmum neće više važiti pa se treba odmah okupati - ako je tejemmum uzet umjesto kupanja, ili uzeti abdest - ako je tejemmum uzet umjesto abdesta. Namaze koje smo klanjali sa tejemmumom ne treba naklanjavati. Sve što kvari abdest, pokvariće i tejemmum.

Gusul
Gusul je posebno vjersko kupanje koje je propisano u određenim prilikama spolno zrelim muškarcima i ženama.
Gusul se uzima na ovaj način:
1. usta i grlo vodom dobro isplakati;
2. nos izaprati;
3. zatim cijelo tijelo oprati da nigdje suho ne ostane ni koliko se vrhom igle može dotaći.

TREĆI UVJET ZA NAMAZ - POKRIVANJE TIJELA
Kada hoćemo da stupimo u namaz, treba da se pristojno obučemo. Kod ženskih mora biti pokriveno cijelo tijelo i kosa osim lica i ruku do šake, s napomenom da je to islamski način odijevanja žene u svim prilikama.
nastavak sledi
 
ČETVRTI UVJET ZA NAMAZ - VRIJEME NAMAZA
Svaki namaz se klanja u svome vremenu, odnosno ima svoj vakat. Početak svakog namaskog vakta određuje se prema položaju sunca na nebu. Vrijeme sabahskog namaza počinje od zore i traje do izlaska sunca. Vrijeme podnevskog namaza počinje kad sunce malo odmakne sa sredine neba i traje do ikindije.
Vrijeme ikindijskog namaza počinje kada sunce nagne zapadu i traje do akšama. Vrijeme akšamskog namaza počinje od zalaska sunca i traje do jacije. Vrijeme jacijskog namaza počinje kad potpuno nestane sunčanog sjaja na zapadu i traje do pred zoru. Zabranjeno je klanjati u času izlaska sunca i pola sata poslije izlaska, kad sunce prelazi preko sredine neba i kad sunce zalazi. Početak namaskih vremena za cijelu godinu označen je u takvimu (muslimanskom kalendaru). Početak namaskog vremena oglašava mujezin učenjem ezana.
Ezān:
Allāhu ekber
Allāhu ekber
Allāhu ekber
Allāhu ekber

Ešhedu en lā illāhe illellāh
Ešhedu en lā illāhe illellāh

Ešhedu enne Muhammeden resūlullāh
Ešhedu enne Muhammeden resūlullāh

Hajje ales-salāh
Hajje ales-salāh

Hajje alel-felāh
Hajje alel-felāh

Allāhu ekber
Allāhu ekber

Lā illāhe illellāh.

U sabahskog ezāna poslije »Hajje alel-felah« uči se:

Essalātu hajrun minen-nevm
Essaltu hajrun minen-nevm


Ezan uče samo muškarci. Ezan se uči na munari, a može i na nekom drugom mjestu. On se uči usporeno i glasno.


PETI UVJET ZA NAMAZ - KIBLA (KA'BA)
U gradu Meki, u Arabiji, nalazi se mubarek mjesto Ka'ba i tamo se okrećemo kad klanjamo (Kibla). Meka se nalazi na jugoistoku od naše zemlje. Ako ne znamo gdje je smjer Meke, a nemamo nikoga upitati, onda se treba okrenuti onamo kuda mislimo da je Kibla. Pokuđeno je klanjati prema slici na kojoj su čovjek ili životinja naslikani.

ŠESTI UVJET ZA NAMAZ - NIJJET (ODLUKA)
Prije nego što stupimo u namaz treba srcem odlučiti koji ćemo namaz klanjati. Tu odluku, u srcu donesenu, zovemo nijjet. Nijjet se može izgovoriti posebnim riječima na bosanskom ili arapskom jeziku. Svaki namaz ima svoj nijjet. Izgovarajući nijjet, treba sabrati misli i s poštovanjem stupiti u namaz. Nijjet na arapskom jeziku za sve namaze glasio bi ovako: »Nevejtu en usallije lillāhi teāla salātel-vakti edāen mustakbilel-kibleti Allahu ekber.« Prije nijjeta farz namaza muškarci uče Ikāmet.
Ikāmet:

Allāhu ekber
Allāhu ekber
Allāhu ekber
Allāhu ekber

Ešhedu en Iā ilāhe illellāh
Ešhedu en lā ilāhe illellāh

Ešhedu enne Muhammeden resūlullah
Ešhedu enne Muhammeden resūlullah

Hajje ales-salāh
hajje ales-sālah

Hajje alel felāh
hajje alel-felah


Kad kāmetis-salātu
kad kāmetis-sālah


Allāhu ekber
Allahu ekber

Lā ilāhe illelāh

Ikāmet se uči ubrzano i u sebi, kad se namaz klanja pojedinačno, a kad se klanja zajednički tj. u džematu onda ga uči mujezin naglas.
 
Abdest je drugi uvjet za namaz

Prije nego sto predemo na temu abdest prvo da vidimo koji je to prvi uvjet za namaz.

PRVI UVJET ZA NAMAZ

Opca cistoca tijela

Kod muslimana treba biti cisto tijelo, odijelo i stan. U cistocu tijela spadaju: kupanje, pranje zuba, obrezivanje nokata, pranje ruku prije i poslije jela, pranje poslije obavljene nuzde, te cisco odrzavanje pazuha i stidnih dijelova tijela.

U necistocu, koju treba ukoloniti spadaju svinjski proizvodi, necist, mokraca, alkohol, krv, kao i svaka druga necistoca koja je islamskim propisima zabranjena.


ABDEST

Abdest je posebno pranje cistom vodom radi klanjanja namaza, ili ucenja iz Mushafa (Qur'ana). Abdest se uzima ovako:

1. Nijet

Proucimo Bismillu i zanijetimo (izjavimo glasno ili u sebi) da zelimo uzeti abdest.

2. Operemo ruke do iza sake (tri puta)



3. Isperemo desnom rukom usta (tri puta)
Ako se ima potreba prvo oprati zube cetkicom.



4. Isperemo lijevom rukom nos (tri puta)



5. Operemo lice odakle je kosa nikla do pod bradu i od uha do uha (tri puta)



6. Operemo prvo desu pa onda lijevu ruku do iza lakta (tri puta)



7. Potaremo jednaput mokrom rukom glavu (mesh-najmanje cetvrtinu glave a moze se i cijela glava)



8. Potaremo jedanput mokrim rukama usi. Kaziprst stavimo u uho, palac iza uha.



9. Potaremo jedanput vrat



10. Operemo prvo desnu, a onda lijevu nogu do iza clanaka (tri puta)



A nakon abdesta, Muhamed (a.s) bi ucinio:

"Eshedu en la ilahe illellah havdehu la serike leh, ve eshedu enne Muhammeden, abduhu ve resuluhu."

S jednim abdestom, ako u meduvremenu nismo ucinili nista sto kvari abdest, moze se klanjati vise namaza.

Sta kvari abdest?

Abdest ce biti pokvaren ako spolno opcimo, obavimo malu ili veliku nuzdu, ako pustimo vjetar, ako nam potece krv ili procuri gnoj ili zuta voda, ako zaspimo ili ako povratimo.

O meshu

Mesh znaci potrati mokrom rukom jedna dio tijela radi ciscenja tog dijela, ili pak potrati mokrom rukom jedna dio odjece, ako se- u izuzetnim slucajevima - ne moze oprati taj dio tijela.

Mesh po zavoju

Ako imamo na tijelu kakvu ranu ili ozljedu, pa to zavijemo cistim zavojom, mozemo mesh ciniti po zavoju, prilikom uzimanja abdesta, umjesto pranja, ako ce nam pranje i kvasenje tih mjesta stetiti i pogorsati zdravstveno stanje.

Tejemmum

U izvjesnim slucajevima moze se, umjesto abdesta ili gusula, uzeti tejemmun, tj. moze se obaviti formalno ciscenje cistom zemljom (prahom) ili predmetima napravljenim od zemlje.

Tejemmun se uzima uglavnom u ovim slucajevima:
1. Kad u toku jednog namazkog vremena nije moguce pribaviti vodu
2. kad imamo samo malo vode, koja je potrebna za pice ili za pripravljanje hrane
3. Kad, u slucaju potrebe, nije moguce koristenje vode.

Kako se uzima tejemmum?

U tejemmunu su tri farza a uzima se ovako:
1. Najprije se odluci (nijet ucini) radi cega se uzima tejemmum.
2. Zatim dlanovima dotaknemo cistu zemlju, ili predmet od zemlje, dlanove otresemo i njima potaremo lice, kao da ga peremo.
3. Na sti nacin ponovo dotaknemo dlanovima cistu zemlju ili predmet od zemlje, pa potaremo lijevom rukom vanjski dio desne, a desnom vanjski dio lijeve ruke, s vrha prstiju do iza clanaka.

S jednim tejmunom se moze klanjati vise namaza, sve dok nedodemo do vode. Ali cim budemo u mogucnosti uzeti abdest, ili okupati se, tejemmum nece vise vaziti, pa se treba odmah okupati - ako je tejemmum uzet umjesto kupanja, ili uzeti abdest - ako je tejemmum uzet umjesto abdesta. namaze koje smo klanjali s tejemmumom ne treba doklanjavati.

Sto kvari namaz to kvari i tejemmum.

Gusul

Gusul je posebno vjersko kupanje, koje je propisano u odredenim prilikama spolno zrelim muskarcima i zenama. Posle sledecih slucajeva muslimanima i muslimankama je nareden strogi gusul:
1. Poslije spolnog opcenja
2. Poslije izlijevanja sjemena u snu ili na koji drugi nacin uz nadrazaj (polucija)
3. Po prestanku hajza i nifasa. Hajz je mjesecno ciscenje (krvarenje) odrasle zenske osobe. To traje najmanje tri dana, a najvise do deset dana. Nifas je ciscenje (krvarenje) zene porodilje, koje traje od 1 do 40 dana, a moze se desiti da ovog ciscenja kod porodilje ne bude, iako je to rijedak slucaj.

Gusul se uzima na sledeci nacin:
1. Usta i grlo dobro isprati
2. Nos isprati
3. Zatim cijelo tijelo oprati da nigdje suho ne ostane ni koliko se vrhom igle moze dotaci
 
Muslimanske dobrotvorne organizacije i nezavisne islamske terirorije u Bosni i na Kosovu

«Kada su SAD pocele da proveravaju finansiranje teroristickih organizacija posle 9/11, otkrile su da su mnoge islamske dobrotvorne organizacije, koje su bile aktivne za vreme i posle rata na Balkanu, kanalisale novac kojim su se finansirali teroristi. Veliki deo tog novca koji je trebalo da se upotrebi u humanitarne svrhe bio je upotrebljen za finansiranje te infrastrukture [islamskog terora],» rekao je Sej.

Prema objavljenim izvestajima Americke obavestajne sluzbe iz 1996. godine jedna od znamenitijih islamskih dobrotvornih organizacija iz Egipta – EHRA, kojom su rukovodili Muslimanska braca, je bila aktivna u dopremanju «humanitarne» pomoci sve vreme rata na Balkanu devedesetih godina. Muslimani u Bosni su tokom 1992. godine dobijali krijumcareno oruzije i preko Fatih – Agencije za pomoc Trećem svetu (TWRA), kao i stotinak drugih dobrotvornih organizacija u zvetu..

Šej kaze da, «U pocetku glavni cilj tih dobrotvornih organizacija bio da pomognu muslimane u ratu protiv Srba. Teroristička infrastruktura se zadrzala na tom terenu i posle okoncavanja rata u Bosni i Hercegovini, da bi posluzila za islamsko teroristicke akcije na Kosovu. Balkan danas sluzi kao najistaknutija tacka islamskih teroristickih organizacija na evropskom tlu, za promovisanje svojih aktivnosti u Zapadnoj Evropi i drugim žaristima u svetu.

«Islamski radikalni krugovi smatraju uspostavljanje nezavisne islamske teritorije koja obuhvata Bosnu, Kosovo i Albaniju duzinom Jadranske obale, za jedno od najvecih dostignuca Islama od opsade Beca 1683. godine. Islamsko probijanje u Evropu preko Balkana je jedan od najvecih uspeha Islama dvadesetog veka,» rekao je Sej.

Bosanska muslimanska vlada i Albanska vlada na Kosovu povezana sa islamskim teroristickim grupama na Balkanu

Rezultati istrazivanja Los Angeles Tajmsa iz 2004. godine navode da se opasni islamski teroristi slobodno krecu Bosnom. Osama bin Laden i Al- Kaida su pomagale islamsko fundamentalisticki rezim muslimaskog vodje Alije Izetbegovica od samog formiranja.

Bivsi kanadski ambasador u Jugoslaviji Džejms Biset u svom clanku «Rat protiv terorizma je zaobisao KLA» navodi da su bin Laden i radikalne muslimanske grupe bile veoma aktivne na Balkanu od samog pocetka rata u Bosni 1992. godine. Izvestaji navode da je ambasada Bosne u Beču izdala pasos bin Ledenu 1993. godine. Saul Sej podrzava Bisetovu tvrdnju i kaze :

«Mudzahedini iz Irana i iz drugih krajeva sveta su direktno pomagali muslimansku vladu i muslimsnako vodjstvo u Bosni za vreme ratova na toj teritoriji. Ti muslimanski volonteri su bili sastavni deo muslimanske armije u Bosni. Mnogi od njih i danas zive u Bosni i predstavljaju ozbiljnu pretnju Zapadu.

«Takozvanu Oslobodilacku vojsku Kosova (UČK) je za vreme rata na Kosovu podrzavao bivsi albanski predsednik Berisa. Berisa je rat na Kosovu smatrao za dzihad i pozvao sve muslimane da se bore za odbrani svoje domovine. U neku ruku imamo slican razvoj dogadjaja u Albaniji odakle su islamske dobrotvorne organizacije finansirale UČK na Kosovu. Neki od kljucnih igraca u ratu u Bosni i Hercegovini su ucestvovali i u ratu na Kosovu,» rekao je Sej.
 
Дакле,
Мухамед је покушао, и поприлично успео, да велике масе (а међу њима и велики број некадашњих хришћана) убеди да нису остварили заједницу и нису упознали Бога како треба,
већ да је Бог горд (не жели сина нити садруга, нити било кога равног Себи, каже се у Курану),
да куша (ја сам вас окушао једне на друге, каже су у Курану, и говори се и о томе да Бог може сам да пороби народе, али жели да у томе и ми учествујемо),
допушта данак и порез над онима који не желе да прихвате ,,Ислам - праву веру" ...
Дакле,
то није Бог Отац Који се јавио кроз Христа.

Још је Свети апостол Јован писао саборним Црквама у 1. Посланици:
22. Ово је антихрист, који се одриче оца и сина.
23. Који се год одриче сина, ни оца нема; а који признаје сина, и оца има.
24. Ви дакле што чусте из почетка у вама нека стоји:
ако у вама остане што чусте из почетка, и ви ћете остати у сину и у оцу.
 
Аманет Резе Пахлавије

Имао сам среће да ме као писца и доброг зналца арапског језика пошаље један југословенски лист да интервјуишем Резу Пахлавија у изгнанству.
Иранског владара је за његову несрећу, а моју срећу, прогнао Ајатолах Хомеини и забранио му повратак у земљу.
...
Реза Пахлави из своје ташне извади једну подебљу књигу књигу са корицама од пергамента.
- Дар за Вас, господине Калач, ја добро знам ко сте Ви. Само, молим Вас, господине Исо, будите паметни. За њу нико не смије да зна док не напишете „Роман о Мухамеду”.
То је била „Тајна Хроника” Сергија Калачеда – исписана на пергаменту.
И док сам је у рукама држао, скренуо ми је пажњу да њен први дио чини неку врсту хронолошке историје – преглед владара и црквених главара од Адама до 632. године послије Христовог рођења. Други дио је био дневник – записи, исповјести, највјернији документи о оснивању Ислама, о животу и раду Мухамеда и Сергија Калачеда. Трећи дио, међутим, чине религиозне приче о Мухамеду – измишљотине о везама са Богом.
- Господине Калач, то су лажи које су постале истине, издигле Мухамеда у небеса одакле му започиње биографија, иако је он обично зрнце пијеска. Данас ни толико. Иструнуо је, нестао.

...

Оснивач Ислама или Сергеј Калачедо

Ислам је измислио увријеђени поп Сергије Калачедо, који је од папе имао задужење да се брине о часним сестрама - лијепим и блаженим девицама које живе без икаквог додира мушке руке.

Поп Сергије Калачедо, изузетно уман, учен и лијеп - да узвишени папа дуго о томе није знао, имао је један велики порок без којег није могао да живи. Не само да је манастирке лијепотице више волио од Бога него их је мењао као бумбар цвијеће, заводио и обљубљивао. Прво прекрсти и њу и себе, онда је разголити и загосподари њеним тијелом и душом.
У цркви се понашао као у харему, крстио се и поскакивао од једне до друге ... Што је најгоре, манастирске девојке су га вољеле, страсно падале у његов загрљај, предавале се и слатко цвркутале „Што је ово лијепо - лијепо”

За њих је Сергије Калачедо био већи од Бога, неба и сунца. Од свега. Расни Сергиј оплођава; само такне у женски цвијет, и трбух до зуба, а накод девет мјесеци заплаче дете.

Сазанвши за највећу срамоту и греоту у историји цркве, папа га је одвраћао од гријеха, претио, али поп је и даље радио оно без чега није могао да замисли живот.

Папа одреди суд, посавјетова га да донесе најстрожу одлуку и хришћанство одслободи напасника. Суб без размишљања донесе смртну пресуду, али папа рече да је то јако благо. ... Папа се прекрсти, а за њим и судије. Папа подиже руку и свечано предложи да Сергија Калачеда лише оног што му је најдраже. Шта је милије од главе, чудом се чуде уважене судије.
Папа постаде свечанији и рече : „Муда, муда!! Сергија Калачеда ћемо да ушкопимо ко мачка”

Пресуда је донета

Судије се побожно прекрстише, пољубише папу у руку и један за другим одоше да обезмуде Сергија Калачеда из Калачедола на Кавказу и хришћанство ослободе напасника.
Премилостиви га позваше, а он им се побожно поклони јер није ни знао да је тајно донесена одлука.

Сад иде део како га шкопе.

Пошто је ушкопљен, попови, судије, калуђери најурише га из цркве. пљунуше за њим као за највећим отпадником.

Док је скитао пустињом, сусрећао се са Бедуинима; једино је желео да се освети папи, хришћансту и учини их несрећнијим од себе. Претоври се у злог човјека. Гори од жеље да се освети, али - ма колико уман и јак - сам човек не може ништа.
И на корак два од смрти, очајан, обезнађен, намјери се на чаробњака, брадатог и црног момчину који људима чита из дланова, из очију, с вратам са стопала. И сви га обилато дарују, заносно падају око њега и изговарају му име.
То је био Арабљанин Мухамед

Сетгије Калачедо се удружи са њим, подучи га да се издаје за пророка.
Мухамеду се то допаде - побратими се са њим и прими га у своју кућу.

Да би лакше окренуо неуке, затуцане и босоноге скитаче који су ишли бесциљно, Сергије је данима у посебној просторији глађу морио бијелог голуба. И као његов спаситељ или дресер, у десно Михамедово уво стављао је елду или пшеницу, голуба приноси да кљуца, па га измицао и поново примицао. Гладни голуб је као луд летио за Мухамедом, спуштао се на његово раме, кљувао и гукао.
Клопаво Мухамедово уво постало је највећа голубова радост. Облијетао је око његове главе, препознавао га у великој маси и пада му на раме.

Мухамед је радозналој маси говорио да га шаље Бог. Он је његов анђео, преноси поруке да Мухамед уређује Бедуине, Арабљане у све људе који пређу на нову вјеру.

Одушевљен Божјим послаником, први је Сергије Калачедо прешао на ислам, окрену се према небу, раширио руке с длановима према небу и захваљивао се Богу кога је називао Алах.
Да би чудо било веће и све постало уверљивије, голуб је са Мухамедовог рамена долетио на његову главу, чупкао је као да прави гнездо. Сергије то искористи и саопшти омађианој маси да преко голуба и он прима поруке од Алаха да је Мухамед његов посланик. И Мухамед ће усрећити људе које је неко вјековима варао.

Голуб одлете на Мухамедово раме. А Сергије из свег гласа повика :
--Голуб преноси Алахову жељу. Голуб преноси Алахов аманет; сви да пређемо на ислам, сви у свету веру - под заштитом јединога Бога... Хришћанство јури за златом. По манастирима попoви заводе и обљубљују наше сестре. Земља и небеса - све ће да попуца од хришћанског безумља. Ујединимо се, спасимо се, будимо браћа у истој вјери коју Мухамед проповједа. ...

Сергије Калачедо обавјести радозналу масу да је и он од Алаха добио поруку да се разјуре на четири стране, да причају о Мухамеду и Божјој вези о анђелу у облику голуба да долазе на поклоњење и примају ислам.
 
Sve tkzv. vjere su u krivu osim Svete Katoličke Crkve i sve su to sekte otpale od Katoličke Crkve.:bye:

Јесте..Једна Света Саборна(Католичанска) Апостолска Правосавна Црква...од које је отпао папа и римо-католици-а после од папе сви остали...
Али мухамеданство је јудео-Хришћанска секта!
 
Свима који говоре енглески топло препоручујем

The Politically Incorrect Guide to Islam (and The Crusades)
(http://www.amazon.com/Politically-I...bs_sr_1?ie=UTF8&s=books&qid=1232877787&sr=8-1).
Аутор (Robert Spencer) је након ове књиге морао да оде у илегалу, да га муслимани не би убили.

Препоручуујем и књиге: "The Truth About Muhammad", "Religion of Peace?" i "Stealth Jihad".

http://www.jihadwatch.org/books
 
E bre kako ti nije stid da toliko lazes lazes brate pa rasturas pa vidi koliko ima muslimana danas u svetu preko 1 500 000 000 pa kako toliki narodi veruju i muslimani su. Odakle se tolika mrznja nakupila u tvome srcu cemu to pricas o religiji necijoj a izgleda jos bukvar nisi procitao . Ova materija o islamu ti nije poznata a i neces da je upoznas pa zato lupas koje kakve gluposti , citaj prijatelju trazi znanje i istinu .molm Boga da ti se smiluje na sve ove lazi sto si izrekao ...pozz...
 
Pošto postavljaš Pravilnik , da te pitam da li je u skladu sa Pravilnikom da ovaj islamski ekstremista preti ljudima smrću po ovom forumu ?!
Pogledajte mu javni profil , na stranu to što šalje preteće pp !!!
 
Pošto postavljaš Pravilnik , da te pitam da li je u skladu sa Pravilnikom da ovaj islamski ekstremista preti ljudima smrću po ovom forumu ?!
Pogledajte mu javni profil , na stranu to što šalje preteće pp !!!

nemam ingerencije na ono što piše u nečijem profilu
Privatne poruke pretećeg sadržaja se prijavljuju Administraciji.

Nije u skladu sa Pravilnikom, naravno.
O tome možemo diskutovati na temi Otvoreni dijalog.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top